Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-829/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužiteljice UE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u odvjetničkom uredu Luka Mrkić u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko- upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. kolovoza 2026. u prisutnosti osobno tužiteljice i zamjenika punomoćnika tužiteljice LE, odvjetničkog vježbenika u uredu VE, odvjetnika u [adresa], na ročištu za objavu presude 28. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prvopostavljeni ( glavni ) tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva u korist tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 na temelju Rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Z-9177/2025 pravno nevaljana.

II. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi Rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Z 9177/2025 te uspostavu novog zemljišnoknjižnog stanja tako da se briše pravo vlasništva sa tuženika Republike Hrvatske na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak površine 2013 m[2] upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužiteljice UE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.„

II. Odbija se kao neosnovan drugopostavljeni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica UE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekla vlasništvo nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak površine 2013 m[2] upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što je tužena Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 dužna priznati i trpjeti da tužiteljica UE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem ove pravomoćne presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na nekretnini uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.“

III. Nalaže se tužiteljici UE, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 600,00 EUR ( šesto eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. rujna 2026., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 14. travnja 2025. navodi da je stvarna vlasnica i posjednica nekretnine oznake: čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak površine 2013 m[2] upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijelo. U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru je upisano pravo vlasništva za korist Republike Hrvatske i to u suvlasničkome dijelu od 1313/2013, a koji upis ne odgovara stvarnome stanju. U odnosu na navedenu nekretninu dana 21. listopada 2019. godine podnesen je prigovor od strane tužitelja pod poslovnim brojem Z-24608/2019. koji je odbijen na ročištu povodom prigovora održanom dana 18. ožujka 2025. u predmetu pod poslovnim brojem Z-9177/2025 (Z-24608/2019). Nadalje navodi da je predmetnu nekretninu stekla usmenim darovanjem od oca NE. Na susjednoj nekretnini oznake 2370 k. o. [katastarska općina] u naravi vrt dvorište pomoćna zgrada, stambena zgrada, spremnik, ukupne površine 2583 m[2] upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nalazi se kuća tužiteljice, a koja nekretnina sa nekretninom koja je predmet ove tužbe čini jedinstvenu cjelinu, te je u cijelosti ograđena suhozidom sa svih strana. Napominje se da tužitelj i njegovi pravni prednici posjeduju predmetnu nekretninu preko stotinu godina. Također, tužitelja, kao ni njegove prednike nitko nikada nije smetao u posjedu predmetne nekretnine. Iz navedenog prije svega proizlazi da su u korist tužitelja sukladno praksi najviših sudova ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz čl.159.Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Zaključno predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev, a ujedno postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine za cijelo.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 7. svibnja 2025. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je predmetna nekretnina u cijelosti nastala od čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere koja je bila u vlasništvu Republike Hrvatske za cijelo, a što je vidljivo iz zapisnika Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Biograd na Moru posl.br. Z-10211/2015/899 od 2. veljače 2017. Što se tiče dokumentacije koja prileži tužbi, a za koju tužiteljica navodi da je temeljem iste stekla navodno pravo vlasništva na gore navedenoj nekretnini za cijelo, ističe da ista nije podobna za upis prava vlasništva na ime tužiteljice, niti da iz iste proizlazi da bi tužiteljica ispunila pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Isto tako za napomenuti je da se tužiteljica poziva na stjecanje prava vlasništva temeljem nasljeđivanja te usmenom diobom, te da je osobno i putem svojih pravnih prednika u posjedu predmetne nekretnine preko 100 godina. Tužiteljica nije dokazala niti jednim materijalnim dokazom da su njeni pravni prednici bili u neprekinutom, mirnom i savjesnom posjedu za vrijeme kako se to navodi u tužbi, niti je dokazala slijed stjecanja prava vlasništva od svojih pravnih predaka. Ističe kako tužiteljica nije dokazala svoje pravo suvlasništva u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] za preostalu površinu novoformirane čest. zem. Zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici.

3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: poziv na raspravu za ispravak za k. o. [katastarska općina] posl. br. Z-24608/2019 (list spisa 7-8), zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] povodom prigovora pod poslovnim brojem Z- 9177/2025 (Z-24608/2019) od 18. ožujka 2025. (list spisa 9-10), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 11-12), Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja Krša za razdoblje 1982. -1991. (list spisa 19- 20), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. br. Z-10211/2015/899 od 2. veljače 2017. (list spisa 21-23), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Frane Vlatkovića, dipl. ing. geodezije s priloženim fotografijama (list spisa 34-36), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 30-32), saslušao je svjedoke: KE (list spisa 49), UEP (list spisa 49-50) i DE (list spisa 50) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužiteljice (list spisa 56-57). Izvršen je uvid u predmet ovog suda, broj: Z-10211/2015/899.

3.1. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Prvopostavljeni (glavni) i drugopostavljeni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev nisu osnovani.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uknjižene kao suvlasništvo tuženice za 1313/2013 dijela u postupku preoblikovanja zemljišne knjige na način da se vlasnikom predmetne nekretnine upiše tužiteljica, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice kao upisanog zemljišnoknjižnog suvlasnika. Ujedno postavljen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana suvlasnicom predmetne nekretnine za 1313/2013 dijela u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].

7. Sporno je treba li ispraviti upis na predmetnoj nekretnini koji je proveden u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava.

8. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositeljice UE podnesenim u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] pod poslovnim brojem Z- 9177/2025 (Z-24608/2019) od 18. ožujka 2025. (list spisa 9-10) razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj prigovora, ovdje tužiteljica, upućena je svoje pravo ostvarivati u parnici, uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od 30 dana od dana dostave tog rješenja.

9. Uvidom u zapisnik sačinjen u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj: Z-10211/2015/899 od 2. veljače 2017. (list spisa 21-23) razvidno je da predmetna nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] površine 202 382 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u korist Republike Hrvatske za cijelo. U tom postupku, izvršen je uvid u posjedovni list 1047 prema kojem kao posjednica kat. čest. [katastarska čestica] površine 700 m[2] upisana je KE pok. SE, dok je ranije kao posjednik iste u posjedovnom listu upisa SE. VE.

10. Uvidom u Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982.- 1991. (odnosno na dan 16. listopada 1990. kad je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama) proizlazi da je dio nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u površini od 206200 m[2] obuhvaćena citiranim Programom.

11. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak obrastao niski i višim raslinjem sa stablima bajama i zelenike, ograđen sa sjeverozapadne strane suhozidom, sa jugozapadne strane betonskim zidom, a sa ostale dvije strane plotom.

12. Vještak mjerničke struke Frane Vlatković, dipl.ing.geod. je sačinio skicu sudskog očevida (list spisa 34) na kojoj je žutom bojom prikazao predmetnu nekretninu te izvršio uklop predmetne nekretnine u DOF 1968.

12.1. Ovaj sud u cijelosti prihvaća izrađenu skicu lica mjesta jer je izrađena stručno i objektivno na temelju podataka prikupljenih tijekom uviđaja, a pritom uvažavajući činjenicu da nijedna od stranaka nije imala primjedbe na skicu izmjere.

13. Svjedokinja KE je u iskazu (list spisa 49) navela da predmetni teren pripada njezinoj sestri UE koja ga je stekla iza smrti oca NE. Tužiteljica da pored ovog terena ima kuću, tu kuću i ovaj teren dijeli samo žica, a s te strane se nalazi nešto slično kao cisterna odnosno uzidani bazen za vodu koji služi za polijevanje vrta i slično. Navela je da graniči s Marijom, jer je njoj u diobi pripao susjedni teren te ih dijeli samo plot. Ovaj UE teren gdje se danas nalazi njezina kuća i ovaj teren pored njezine kuće, zajedno s njezinim terenom su činili jedinstvenu cjelinu oca pok. NE. Pok. otac je umro 2011. godine, ali je nju, sestru UE i treću sestru RE podijelio za života i među njima nikada nije bilo spora. Sestra RE je dobila teren na drugom mjestu. Ovaj teren oduvijek su koristile zajedno sa ocem NE, zajedno s kojim su čuvale ovce, imali su par stabala bajama, a ona i dan danas uz dopuštenje UE koristi predmetni teren za ispašu ovaca. Na poseban upit je navela da joj je otac pričao da je on teren naslijedio od djeda pok. VE istaknuvši da je predmet teren u posjedu obitelji RE preko stotinu godina.

14. Svjedok UEP je u iskazu (list spisa 49-50) naveo da po priči pradjeda pok. NE zv. " U" zna da je ovaj teren s okolnim terenima bio u posjedu njihove obitelj. Kao dijete pamti stabla bajama, pamti da je djed SE držao traktor i ovce. Dan danas sestra njegove bake UE, KE drži ovce uz dopuštenje bake UE. Koliko pamti oduvijek je teren ograđen suhozidom i plotom. Pradjed SE mu je pričao da je susjedima i to ČE i ostalim članovima njezine obitelji ustupio put kako bi mogli doći do svojih kuća. Sam pradjed mu je pričao da je to ranije bio njihov teren. Nikad nije čuo za sporove niti da bi bile sporne granice terena.

15. Svjedok DE je u iskazu (list spisa 50) naveo da mu je poznat predmetni teren koji da je bio od njihovog pradjeda koji se doselio iz Popovića kao i svi L. On da se rodio u [adresa] i živio je na udaljenosti na nekih 50 metara od ove nekretnine. Tako da od malih nogu, još kao dijete od četiri godine se sjeća pok. NE, UE oca, on je posjedovao i ovaj teren i danas okolne terene gdje se danas uostalom nalazi i UE kuća. Tako da je on ranije taj jedan teren koristio za ispašu blaga, sjeća se da su postojala stabla trešanja, smokava i sl. Teren je tada bio ograđen u kamenom suhozidu, a dijelom plotom. Ljudi bi sjekli draču i ograđivali bi granice. Pok. SE je umro prije nekih desetak godina. Njegova djeca su: UE, RE i PE. One su se mirno podijelile. UE je na susjednom terenu sagradila kuću gdje se ranije nalazila jedna garaža. PE ima kuću odmah do UE kuće i to je ranije isto pripadalo pok. NE, njihovom ocu. UE živi u [adresa] i nema svojih ovaca pa tako njezina sestra PE koristi njezin teren za ovce. Naveo je da lugar nikad nije zalazio na ovaj teren, da nije čuo za nikakve sporove.

16. Tužiteljica UE je u stranačkom iskazu (list spisa 56-57) navela da je predmetni teren stekla od svog pokojnog oca NE koji je umro negdje prije petnaestak godina. Ranije se radilo o jednoj većoj parceli koju je u cijelosti posjedovao njezin otac i koja je u cijelosti bila ograđena suhozidom. Otac joj je pričao da je ovaj teren stekao od svog oca, djeda IE, a djed IE od pradjeda GE. Tako da je ovaj teren s okolnim terenima u posjedu njezine obitelji sigurno 150-200 godina. Njezin otac da je bio poljoprivrednik, na ovom terenu je držao ovce. I dan danas na ovom terenu njezina sestra uz njezino dopuštenje pušta ovce na ispašu. S ovim terenom graniči teren na kojem je sagradila kuću prije 20-ak godina i tada je ovaj predmetni teren odvojen od terena gdje ima kuću dijelom betonskom žicom i to samo radi blaga koje drži njezina sestra. Nadalje je navela da je cijeli kompleks ranije bio ograđen suhozidom međutim protekom vremena suhozid se urušavao i nije se iznova gradio. Tako da se suhozid danas nalazi do terena koji je u vlasništvu ME te terena u vlasništvu pok. ĆE. Nitko nikada im nije osporavao vlasništvo bilo od mještana ili trećih osoba, bilo od države ili šumarije. Navela je da ima još dvije sestre, da ih je otac mirno podijelio i među njima nikad nije bilo spora. Navela je da se sjeća još kao djevojčica od pet, šest godina da je zajedno s ocem sadila stabla bajama na ovom terenu. Ona da živi jedan dio godine u Kanadi, a jedan dio u [adresa], dok nje nema, njezina sestra drži ovce i nikad nitko joj nije osporavao vlasništvo ovoga terena.

17. Iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tužiteljica povrijeđena u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] odnosno ne proizlazi da je u tom postupku tuženica neosnovano upisana suvlasnicom na predmetnoj nekretnini.

18. Odredbom članka 14. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., dalje u tekstu: ZVDSP) propisano je da se vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

19. Prema prijelaznoj odredbi članka 388. stavka 2. ZVDSP stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona (1. siječnja 1997.) prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, dok je odredbom stavaka 3. ovog članka propisano da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavaka 2. ovog članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

20. U ocjeni činjenične osnove stjecanja prava vlasništva dosjelošću, pored okolnosti da je stjecatelj imao samostalan posjed stvari, uz sposobnost subjekta na stjecanje prava vlasništva, od odlučnog su značaja i okolnost da je posjed neke osobe nad nekretninom trajao zakonom određeno vrijeme te da taj posjed ima određenu kvalitetu koja se traži za dosjelost.

21. Dakle, da bi se vlasništvo moglo steći dosjelošću, mora, osim isteka potrebnog vremena, biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda i to kako po odredbama ZVDSP ( čl. 159.) koji je sada na snazi i u vrijeme podnošenja tužbe, tako i prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („ Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992. i 77/1992., dalje u tekstu: ZOVO) koji se primjenjuje od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996., tako i prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika ( paragraf 1460), koja pravila su se primjenjivala do 1. rujna 1980., kao dana stupanja na snagu ZOVO, na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ( „ Službeni list“ broj: 86/1946.) odnosno na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/1991.).

22. Odredbom članka 159. stavka 1. ZVDSP, propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

22.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

22.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i ZOVO je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

22.3. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

22.4 Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

22.5. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

22.6. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

23. U skladu s odredbama članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP-a), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a prema odredbi članka 221. a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

24. U konkretnom slučaju, iz činjeničnih navoda tužbe, kao i navoda iznijetih tijekom postupka, proizlazi da tužiteljica svoj zahtjev temelji da je utuženu nekretninu stekla dosjelošću i to dugogodišnjim posjedovanjem nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] osobno i putem svog pravnog prednika pok. oca NE.

25. U konkretnom slučaju, s obzirom da se tužiteljica poziva na stjecanje prava vlasništva na temelju zakona (dosjelošću), potrebno je utvrditi tijek vremena potreban za dosjelost odnosno jesu li se pravni prednici tužiteljice nalazili u posjedu predmetne nekretnine.

25.1. Nadalje, na okolnost posjedovanja utuženih nekretnina od strane tužiteljice i njezinih pravnih prednika saslušani su predloženi svjedoci: KE, sestra tužiteljice (rođena 1967.), UEP, unuk tužiteljice (rođen 1992.) i DE, nećak tužiteljice (rođen 1960). Sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, kao i u vezi s ostalim provedenim dokazima. Pri čemu sama činjenica njihove srodničke povezanosti s tužiteljicom nije razlog zbog kojih bi iskaze trebalo smatrati nevjerodostojnima. Međutim, upravo imajući u vidu odlučnu činjenicu koju je tim iskazima trebalo dokazati- početak i neprekinuto trajanje posjeda tužiteljice i njezinih pravnih prednika, po ocjeni ovog suda iskazi saslušanih svjedoka ne pružaju dostatnu osnovu za pouzdano utvrđenje tih činjenica.

25.2. Pa tako svjedokinja KE, rođena 1967. iskazuje da je predmetnu nekretninu koristio njezin otac pok. NE, koji ju je prema njezinom iskazu naslijedio od svog oca pok. IE te navodi da se predmetno zemljište nalazi u obitelji IE preko stotinu godina. Svjedokinja opisuje i način na koji je njezin otac koristio nekretninu, navodeći da je na njoj držao blago te da je zemljište bilo ograđeno suhozidom. O dugogodišnjem posjedovanju predmetne nekretnine od strane obitelji SE u bitnome jednako iskazuje svjedok DE, rođen 1960. Svjedok UEP, rođen 1992., iskazuje o načinu korištenja predmetne nekretnine i posjedovanju od strane članova obitelji UEP, međutim s obzirom na njegovu životnu dob, njegova neposredna saznanja mogu se odnositi isključivo na znatno novije razdoblje. Stoga, po stavu ovog suda navedeni svjedok nema neposrednih saznanja o vremenu i načinu posjedovanja predmetne nekretnine tijekom ranijih desetljeća, koja su odlučna za ocjenu je li proteklo zakonom potrebno vrijeme za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

25.3. Dakle, iako iskazi svjedoka KE i DE upućuju na to da su tužiteljica i njezini pravni prednici koristili predmetnu nekretninu kroz dulje vremensko razdoblje, po stavu ovog suda njihovi iskazi ne omogućuju pouzdano utvrđenje od kada takav posjed traje. U dijelu koji se odnose na najranije razdoblje posjedovanja, svjedoci nemaju neposrednih saznanja, dok njihovi navodi o tome da se nekretnina nalazi u obitelji DE kroz više generacija odnosno preko stotinu godina, nisu vremenski konkretizirani niti potkrijepljeni drugim izvedenim dokazima.

25.4. Naime, tužiteljica u spis nije dostavila rješenja o nasljeđivanju iz kojih bi se mogao utvrditi slijed kako to navode svjedoci, povijest posjedovanja iz kojih bi proizlazilo od kada su njezini pravni prednici evidentirani kao posjednici predmetne nekretnine niti druge materijalne dokaze niti je predložila izvođenje drugih personalnih dokaza. Po stavu ovog suda, svjedoci kao članovi obitelji tužiteljice, po prirodi stvari mogu imati relevantna saznanja o obiteljskim odosima, načinu diobe odnosno podjele nekretnine unutar obitelji. Međutim, sama svjedokinja KE, kao i svjedok DE, u svojim iskazima spominju vlasnike (posjednike) susjednih nekretnina, među ostalima ČE i ME, čije saslušanje tužiteljica nije predložila, kao niti saslušanje drugih osoba primjerice starijih mještana [adresa], koje bi mogle s obzirom na dob, mjesto stanovanja mogle imati saznaja o tome tko je, na koji način i u kojem razdoblju koristio spornu nekretninu. Ujedno za navesti je da je tužiteljica u vlastitom iskazu navela da je ranije cijela nekretnina bila ograđena suhozidom koji je s godinama porušen, a pritom se nije ponovno gradio. Iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi predmetna nekretnina ranije bila ograđena suhozidom u cijelosti, a niti je tužiteljica predložila primjerice svjedoke koji bi s obzirom na svoju dob mogli imati saznanja o takvom ranijem stanju nekretnine.

26. Nadalje, sud ne nalazi nedvojbeno dokazanim niti da je tužiteljica osobno i putem pravnih prednika posjedovala nekretninu u cijeloj njezinoj površini. Naime iz dokumentacije koja se odnosi na postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] proizlazi da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 2013 m[2] , nastala od dijela ranije kat. čest. [katastarska čestica], dok se u ranijim katastarskim evidencijama podaci o posjedovanju pravnih prednika tužiteljice odnose na površinu od 700 m[2] , a u kojem opsegu je upravo tužiteljica upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine. Kao što je to prednje obrazloženo, provedeni dokazi ne omogućuju sudu pouzdano utvrditi da se posjed pravnih prednika tužiteljice, kroz cjelokupno za dosjelost relevantno razdoblje odnosi upravo na cijelu površinu današnje predmetne nekretnie od 2013 m[2] .

27. Cijeneći sve izvedene dokaze tijekom postupka, ovaj sud je stava da tužiteljica u skladu s odredbom članka 221. a ZPP-a nije dokazala valjani pravni slijed posjedovanja utužene nekretnine od strane svojih pravnih prednika pa do danas niti da je takav posjed neprekidno trajao kroz zakonom potrebno vrijeme.

28. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. ZPP, ovaj sud drži neosnovanim tužbeni zahtjev kojim tužiteljica zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tuženice te upis prava vlasništva na svoje ime, a zbog istih razloga je odbijen i drugopostavljeni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev. Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke presude.

29. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tužiteljica je u obvezi tuženici naknaditi troškove postupka jer je tuženica u cijelosti uspjela u sporu.

29.1. Tuženici je priznat trošak sastava odgovora na tužbu - 100 bodova (Tbr. 8. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), te pristup ročištima od 3. listopada 2025. i 19. studenog 2025. - po 100 bodova za svaku pojedinu radnju, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 600,00 EUR. Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

30. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude

Biograd na Moru, 28. rujna 2026.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužiteljici po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom uredu Luka Mrkić u Zadru,

- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel (na broj: P-DO-92/2025).