Poslovni broj: K-22/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SPLITU
Split, Gundulićeva 29 a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca Tee Budimlić kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Ane Milin i Ferenca Leša kao članova vijeća, uz sudjelovanje Dine Prolić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika SZ zbog kaznenog djela iz članka 154. stavak 1. toč.1., a u svezi s člankom 153. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., 126/19.,84/21.,114/22., 114/23. i 36/24, dalje: KZ/11) u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem KO-DO-18/2025 od 22. svibnja 2025., nakon održane i zaključene rasprave 1. rujna 2026. uz isključenje javnosti, u nazočnosti optuženika SZ sa braniteljem Darkom Stanićem, odvjetnikom u [adresa], punomoćnice žrtve CZ, odvjetnice u [adresa] i zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu – EZ, a objavio je 4. rujna 2026. i
p r e s u d i o j e
OPTUŽENI: IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin S i ĆZ, rođenom **.**.2000. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, automehaničar sa završenom srednjom školom, neoženjen, bez djece, zaposlen u trgovačkom drutšvu "Tomić&co", s prosječnim mjesečnim primanjima od oko 1.300,00 eura, vlasnik dva osobna vozila, marke BMW proizvedenih 1997. i 2007., druge imovine nema, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan, drugi kazneni postupak se ne vodi,
k r i v j e
što je dana 27. listopada 2024. godine oko 21,00 sati u Kaštel Štafiliću na plaži Resnik, svjestan da mu je njegova djevojka LZ s kojom je zadnjih mjeseci bio u intimnoj vezi, iskazala verbalno i činima da ne želi s njim seksualni odnos, ne obazirući se na to, zloupotrebljavajući njeno povjerenje i dano joj obećanje da neće inzistirati na seksualnom odnosu, dok su se ljubili, protivno njenoj volji zavlačio ruku u njene gaćice i dirao je po vagini, skidao odjeću čemu se ona uporno protivila govoreći mu: "ne, ne, ne želim" i odgurivala ga rukama, ne odustajući od nauma da sa žrtvom ima seksualni odnos protivno njenoj volji nasrtljivošću i upornošću kod žrtve LZ izazvao napetost, strah i savladao njen otpor, skinuo joj odjeću i kada se ona na njegovo traženje okrenula s leđa joj umetnuo spolovilo vaginu i penetrirao,
dakle, s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio spolni odnošaj, a kazneno djelo je počinio prema bliskoj osobi,
pa je time počinio kazneno djelo protiv spolne slobode - teško kazneno djelo protiv spolne slobode – opisano u članku 154. stavak 1. toč.1., a u svezi s člankom 153. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., 126/19., 84/21.,114/22., 114/23. i 36/24, dalje: KZ/11).
Potom se optuženi IZ na temelju članka 154. st. 1. točka 1. KZ/11 a uz primjenu članka 48. st. 2. i članka 49. st. 1. toč. 2. KZ/11
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, nakon čega se optuženiku na temelju čl. 57. st. 1. KZ/11 izriče
d j e l o m i č n a u v j e t n a o s u d a
na način da će se dio kazne na koju je osuđen u trajanju od 9 (devet) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jednu) godinu i 3 (tri) mjeseca neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.
Na temelju članka 148. st. 1. u vezi sa čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 dužan je optuženi IZ podmiriti trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 2.222,08 (dvije tisuće dvjesto dvadeset dva eura i osam centi) eura, od čega iznos od 672,00 eura predstavlja trošak psihijatrijskog vještačenja, iznos od 850,08 eura predstavlja trošak psihologijskog vještačenja, dok iznos od 700,00 eura predstavlja paušalnu svotu, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude .
Obrazloženje
1 . Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred Županijskim sudom u Splitu optužnicu pod poslovnim brojem K-DO-18/2025 od 22. svibnja 2025. protiv optuženika SZ zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 1. toč.1., a u svezi s člankom 153. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., 126/19.,84/21.,114/22., 114/23. i 36/24, dalje: KZ/11).
2. Sud je uz suglasnost stranaka na temelju čl. 388. st. 2. toč. 4. ZKP/08 u postupku isključio javnost za cijeli tijek rasprave s obzirom da se radi o kaznenom djelu na štetu spolnih sloboda, sve radi zaštite osobnog i obiteljskog života žrtve LZ.
3. Pozvan da se u smislu odredbe članka 416. ZKP/08 očituje o optužbi, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.
3.1. S obzirom na takvo očitovanje optuženika u odnosu na optužbu, pristupilo se izvođenju dokaza, pa je tako u dokaznom postupku ispitana oštećena/žrtva LZ putem audio-video uređaja, kao i svjedokinja OZ, čiji su iskazi pročitani na temelju članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP, te je ispitana stalna sudska vještakinja mr. Danijela Didić.
3.2. Na temelju članka 431. stavak 1. točka 1. ZKP/08 pročitane su i pregledane potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj:00292822 i 00292824 (list 22), CD medij izuzet uz 00292824 (list 41 ), SMS poruke s mobitela žrtve LZ (list 14 spisa), nalaz Hitnog prijema za žrtvu LZ (list 15-16 spisa), SMS poruke s mobitela svjedoka SZĐ (list 24-31 spisa), psihologijsko vještačenje žrtve LZ po vještaku Danijeli Didić, spec. kliničke psihologije (list 108-118 spisa).
3.3. Na temelju članka 431. stavak 1. točka 5. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedokinje SZĐ ispitane izvanraspravno na ročištu održanom 9. travnja 2025. (list 180-181 spisa).
3.4. Na temelju članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 pročitano je i pregledano psihijatrijsko vještačenje okrivljenog SZ po vještaku prof. dr. sc. Dolores Britvić spec. psihijatru od 6. svibnja 2025. (list 99-104 spisa).
3.5. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a odbijen je kao nedopušten i nevažan prijedlog branitelja okrivljenika za provođenjem psihijatrijskog vještačenja žrtve odnosno kombinirano psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja iste, a koji je nedopušten u dijelu koji se odnosi na prijedlog da se vještačenje provede radi utvrđivanja vjerodostojnosti iskaza žrtve, te njenog proturječnog iskazivanja s obzirom da se sudski vještaci mogu očitovati samo u odnosu na relevantne činjenice koje su u domeni njihove struke za koje sud nema stručnog znanja, dok je ocjena dokazne građe pa tako i vjerodostojnosti iskaza žrtve i iskaza svjedoka, uključujući i nalaz i mišljenje vještaka psihologa, isključivo u nadležnosti suda. Navedeni prijedlog u dijelu koji se odnosi na procjenu psihičkog stanja žrtve uključujući kognitivno emocionalno i funkcionalne aspekte je nevažan s obzirom da prema podacima u spisu kod žrtve nisu utvrđene nikakve duševne smetnje ni poteškoće zbog kojih bi bila upitna njezina ubrojivost odnosno sposobnost davanja iskaza u vidu percipiranja događaja, pamćenja ni reproduciranja istog, a koji iskaz je u konačnici predmet ocjene raspravnog vijeća.
3.6. Kako stranke nisu imale daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka, na kraju dokaznog postupka, a prije ispitivanja optuženika pregledani su i pročitani izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (listovi 155, 204-205 spisa).
3.7. Potom se pristupilo ispitivanju optuženika, koji je za razliku od prvog ispitivanja kada je negirao počinjenje, na raspravi priznao u cijelosti počinjenje kaznenog djela za koje se tereti, te je kazao da je nakon što je proveden dokazni postupak dobro razmislio o svemu što se dogodilo, te je odlučio preuzeti odgovornost za počinjeno kazneno djelo i ispričao se zbog istog oštećenoj i njenoj obitelji. Kazao je da je te večeri trebao prihvatiti njezino prvotno odbijanje spolnog odnosa i prestati s istim kada je ona rekla da ne želi. Izrazio je žaljenje zbog svega ovog što se dogodilo i kazao da se kaje. Nakon svega je imao potrebu kontaktirati s LZ i ispričati joj se, no savjetovano mu je da to ne čini dok traje postupak jer bi time samo mogao pogoršati situaciju.
3.8. U odnosu na svoje osobne i obiteljske okolnosti je kazao da živi sa roditeljima u obiteljskoj kući, ima još tri brata i sestru. Zaposlen je kao mehaničar u trgovačkom društvu Tomić&co - BMW.
4. Utvrđujući činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo činjenično i pravno opisano u izreci ove presude, sud nije dvojio o niti jednoj odlučnoj okolnosti i činjenici i to prije svega što je optuženi iznoseći obranu priznao počinjenje i kazao da su navodi optužnice u cijelosti točni a na pravilnost i potpunost njegovog priznanja upućuju i drugi dokazi izvedeni tijekom postupka koje je sud u cijelosti prihvatio kao utemeljene, i to prvenstveno iskaz žrtve LZ koji je potkrijepljen iskazima posrednih svjedokinja SZĐ i OZ, te pregledanim SMS porukama s mobitela žrtve LZ (list 14 spisa) i mobitela svjedokinje CZĐ (list 24-31 spisa), kao i provedenim psihologijskim vještačenjem žrtve.
4.1. S obzirom na obranu optuženika, na temelju članka 459. stavka 7. ZKP/08, obrazloženje presude sadržava samo kratko obrazloženje dokazne građe.
4.2. Naime, ispitana kao svjedok žrtva LZ u svom je iskazu detaljno i uvjerljivo opisala optuženikovo inkriminirano postupanje spram nje kritične prigode, odnosno da je sa optuženikom s kojim je bila u intimnoj vezi došla do Resnika gdje su se spustili do neke plaže. Pričali su, zezali se, te su se poljubili, a NZ je htio imati i spolni odnos no ona mu je rekla da ne želi jer su na plaži. Uporno je forsirao intimni odnos, te mu je ponovno rekla da ne želi. Stali su uza neki zid i ljubili se, da bi joj NZ u jednom trenutku digao ruke iznad glave, jednom rukom joj pritiskao i držao ruke, a drugom počeo dirati rukama po spolovilu preko trenerke. Govorila mu je ne želi, da prestane, na što je rekao oprosti i da će prestati ali je nastavljao. U jednom trenutku su završili na podu, gdje ju je ljubio, a ona mu je i dalje govorila da ne želi. Nakon nekog vremena na IZ nagovor su se premjestili drugo mjesto, te ju je opet krenuo ljubiti i dirati dolje. Bila je šokirana i sledila se zato što se nikako nije htio dignuti s nje, odmicala je glavu od njega i htjela da je pusti i govorila mu da ne želi. Više nije imala snage da mu govori ne, nakon čega joj j je skinuo gaće, kao i svoje dok je ona bila okrenuta leđima s podignutom stražnjicom od poda. On je svojim spolovilom ušao u njenu vaginu, ali se ne može sjetiti koliko je to trajalo, te je samo željela da on što prije završi. Nakon toga su zapalili cigaretu i on je sa njom normalno komunicirao. Na putu kući on je stalno s njom nešto pokušavao komunicirati, ali je ona gledala kroz prozor, te je odmah po izišla iz osobnog vozila nazvala prijateljicu ZZ i ispričala joj što joj se dogodilo.
4.3. Takve navode oštećene je potvrdila i svjedokinja CZĐ koje je kazala da joj je LZ iste večeri najprije poslala WhatsApp poruku u kojoj je navela da se nešto strašno dogodilo sa C, nakon čega ju je nazvala i LZ joj je kazala da ju je NZ protivno njenoj volji pritisnuo uza jedan zid, podigao joj ruke, ljubio je i dirao po intimnim dijelovima tijela, te misli da joj je rekla da joj je skinuo hlače, ali nije sigurna. Dok joj je držao ruke u zapešću podignute u zrak, LZ ga je tijelom pokušavala odgurnuti, ali nije uspjela. U jednom trenutku da ju je gurnuo i ona se našla na podu, te joj je rekla da su mijenjali mjesta unutar te plaže, ali ne može se sjetiti točno kronologije događanja. Sigurno se sjeća da joj je ispričala da ju je silovao dok su se nalazili na podu iako je se ona opirala i nije željela s njim seksualni odnos, no on je obavio spolni odnos s njom protivno njenoj volji. Dok su razgovarale, LZ je bila sva uplakana, i glas joj je drhtao.
4.4. Svjedokinja OZ, sestra oštećene je kazala da joj je sestra tek tri dana nakon ovog događaja kazala da ju je silovao njen momak IZ, te joj je ispričala da je te večeri NZ bio uporan i htio je s njom seksualni odnos iako ona to nije željela. U jednom trenutku ju je uhvatio za ruke i pritiskao uz nekakav zid, milovao je i dirao po intimnim dijelovima, iako je se ona opirala i govorila „ne“. Ispričala je da je bila šokirana njegovim postupcima i željela je samo da se netko pojavi i da je pusti na miru, međutim nije odustajao. Unatoč protivljenju, da je on s njom obavio seksualni odnos. Jasno mu je riječima i pokretima tijela iskazivala svoje negodovanje. Nakon toga dovezao ju je doma. Dok su se nalazili na podu i on bio iznad nje, bojala se da je ne bi udario jer joj je izgledao izvan sebe, kao da nije svoj.
4.5. Ocjenjujući vjerodostojnost žrtvinog iskaza, sud je posebno cijenio utvrđenja iz provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja žrtve po stalnoj sudskoj vještakinji psihologu mr. Danijeli Didić kojim je utvrđeno je da oštećena-žrtva ima uredno razvijenu sposobnost narativnog iskazivanja, kao i sposobnost epizodičkog i shematskog pamćenja za prošle i nedavne događaje. Psihodijagnostička obrada žrtve pokazala je valjan i dosljedan profil s prisutnim brojnim emocionalnim i psihološkim teškoćama. Nalazi ukazuju na izraženu depresivnost, anksioznost, somatizaciju, emocionalnu labilnost i socijalnu povučenost. Ispitanica pokazuje visoku unutarnju napetost, nisko samopouzdanje i osjećaj preopterećenosti. Rezultati testova depresije (BDI-II) i anksioznosti (STAI) potvrđuju klinički značajnu simptomatologiju. Inventar simptoma traume (TSI) ukazuje na izražene posljedice traumatskih iskustava, uključujući disocijaciju, emocionalnu preplavljenost, teškoće u samopoimanju i interpersonalnim granicama, elemente PTSP-a i kompleksne traume. Emocionalni profil pokazuje izraženu ranjivost, bojažljivost i sklonost povlačenju. Projektivni nalazi dodatno potvrđuju psihološku krhkost, osjećaj nemoći i pojačanu potrebu za podrškom, uz izraženo help-seeking ponašanje u socijalnim odnosima. Oštećena je odrastala unutar obitelji u kojoj je bilo prisutnih disfunkcionalnih ponašanja između roditelja, te je također imala poteškoće u interpersonalnim odnosima u smislu socijalne povučenosti, zbog čega se vještačenjem nije moglo sa sigurnošću povezati da su traume koje su bile evidentirane inventarom sindroma traume bile nedvojbeno povezane isključivo sa inkriminiranim događajem nego su imali kumulativni efekt zajedno sa nepovoljnim uvjetima njezinog odrastanja. Zbog utvrđenih socio-emocionalni teškoća indiciran je pregled psihijatra radi procjene eventualnog uključivanja farmakoterapije te nastavak psihoterapijskog procesa po stručnjaku mentalnog zdravlja. Primjenom CBCA metode utvrđeno je da iskaz žrtve zadovoljava 11 od 19 mogućih kriterija, te je sa psihologijskog aspekta opisani događaj, na način na koji je prezentiran od strane oštećene, sadržaj njenog iskaza, emocionalna reakcija i ponašanje kako prije, tijekom i nakon događaja su rezultat stvarno proživljenog iskustva.
5. Teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 1. t.1. i u svezi s čl. 153. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 čini onaj tko s bliskom osobom bez njezinog pristanka izvrši spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju.
5.1. Kako su optuženik i oštećena-žrtva LZ bili u intimnoj vezi, to je nesporno da ista imala svojstvo bliske osobe prema čl. 87. točka 9. KZ/11.
5.2. Budući da pristanak za spolni odnos treba postojati od početka pa sve do kraja spolnog odnosa, a dovodeći u međusobnu vezu obranu optuženika sa ostalim izvedenim dokazima u postupku, na nedvojben način proizlazi utvrđenim da je je takav izostanak oštećene u konkretnom slučaju izostao, stoga je optuženik inkriminirane prigode sa LZ kao bliskom osobom bez njezina pristanka izvršio spolni odnošaj, na način kako je to opisano u izreci ove presude.
5.3. Opisanim postupanjem optuženik je ostvario sva bitna obilježja bića kaznenog djela iz čl. 154. stavak 1. toč.1. u svezi s člankom 153. stavka 1. KZ/11.
6. Nakon svih naprijed navedenih utvrđenja, valjalo je odlučiti i o krivnji optuženika, a posebice o njegovoj ubrojivosti.
6.1. Na okolnost ubrojivosti optuženika provedeno je psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Dolores Britvić, a iz zaključka psihijatrijskog nalaza i mišljenja od 3. svibnja 2025., utvrđeno je da optuženi IZ ne iskazuje značajke privremene ni trajne duševne poremećenosti, duševne bolesti ni nedovoljnog duševnog razvitka. Njegovo intelektualno funkcioniranje se odvija u granicama prosječnih mogućnosti, te nema elemenata na temelju kojih bi se zaključilo da je ovisan ili zloupotrebljava psihoaktivne droge, niti da je ovisan o alkoholu ili da zloupotrebljava veće količine alkohola. Mogućnost shvaćanja značenja postupaka i upravljanja njima tempore criminis kod optuženog SZ je bila uredna, pri čemu je sud utvrdio da optuženik nije postupao u zabludi kako o protupravnosti djela, biću djela ili o okolnostima koje isključuju protupravnost, niti na njegovoj strani utvrđeno postojanje bilo kakvog ispričavajućeg razloga, stoga ga smatra u cijelosti ubrojivim počiniteljem.
6.1.2. Takav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, sud je u cijelosti prihvatio kao utemeljen i argumentiran jer je isto izneseno na temelju znanja i iskustva te vlastitih ispitivanja u skladu sa pravilima struke i pozitivnim zakonskim propisima, a ni stranke na isti nisu imale nikakvih primjedbi.
6.2. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenom djelu koje je predmet ovog postupka, a obzirom na sve ranije navedeno i utvrđeno, treba kazati da je optuženik isto počinio sa izravnom namjerom tj. bio je svjestan svih obilježja kaznenog djela i da je takvo ponašanje htio kao svoje , koja namjera u postupanju optuženika razvidna iz činjenice da je osoba (rane) odrasle životne dobi i s time povezanog životnog iskustva bio svjestan zabranjenosti svog postupka, te je znajući da je oštećena LZ više puta izrazila odbijanje spolnog odnosa , svjesno iskoristio njeno povjerenje jer su bili u vezi, pa je unatoč njenom verbalnom protivljenju, nasrtljivošću i upornošću kod žrtve LZ izazvao napetost, strah i savladao njen otpor da bi s istom imao spolni odnos pri čemu činjenica što nije pružala fizički otpor tijekom samog čina nije odraz njene slobodne volje jer je oštećena decidirano kazala da mu je više puta tijekom večeri kazala da ne želi imati spolni odnos, a kada više nije imala snage govoriti mu ne, da se "sledila" te je samo željela da on što prije završi.
7. Nakon ovako utvrđene krivnje i protupravnog ponašanja optuženika, trebalo je odlučiti o kazneno-pravnoj sankciji koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, osobnosti optuženika kako bi shvatio društvenu neprihvatljivost i štetnost ranijeg načina ponašanja, te se ubuduće kloniti činjenja kaznenih djela, a pri tome opet voditi računa da se izabranom sankcijom ostvari i svrha kažnjavanja.
7.1. Prije odluke o kazni, vijeće je na strani optuženika kao olakotnu okolnost cijenilo njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost, njegove uredne osobne i obiteljske prilike u vidu činjenice da je od završetka srednje škole stalno zaposlen u autoservisu u kojem je provodio praksu i da ostvaruje redovne prihode, korektan, suradljiv i primjeren odnos prema sudu, potpuno i iskreno priznanje kaznenog djela za koje se teretio, iskazano kajanje i izraženu ispriku oštećenoj, čime je pokazao da je za svoje ponašanje preuzeo odgovornost i iskazao spremnost da snosi posljedice svojih radnji.
7.1.2. Iako je optuženik prema izvatku iz prekršajne evidencije četiri puta pravomoćno prekršajno kažnjavan, što ukazuje da njegovo ranije ponašanje nije bilo u potpunosti u skladu sa pozitivnim zakonskim normama, sud mu navedeno nije cijenio posebno otegotnim s obzirom da se radilo o prekršajima iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
8. Kod odmjeravanja vrste i visine sankcije, sud je imao u vidu visinu propisane kazne za predmetno kazneno djelo, te je s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da iste predstavljaju one naročite olakotne okolnosti koje su u skladu s čl. 48. st. 2. KZ/11 pretpostavka za primjenu instituta ublažavanja kazne ispod propisanog minimuma u odnosu na predmetno kazneno djelo, te da se u konkretnom slučaju se svrha kažnjavanja prema stavu suda može postići i takvom blažom kaznom od propisane.
8. Uzimajući stoga u obzir sve gore utvrđene okolnosti, stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, kao i načelo individualizacije kazne, sud je optuženog SZ na temelju članka 154. st. 1. točka 1. KZ/11 a uz primjenu članka 48. st. 2. i članka 49. st. 1. toč. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora od 2 (dvije) godine, no zaključak suda je se svrha kažnjavanja (koja ima svoju retributivnu, specijalno i generalno preventivnu komponentu te resocijalizacijski zahtjev) u ovom slučaju može postići i bez izvršenja izrečene kazne u cijelosti, pa mu je na temelju članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način na da će se dio kazne na koju je osuđen u trajanju od 9 (devet) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jednu) godinu i 3 (tri) mjeseca neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djela.
8.1. Sud smatra da kod optuženika nije došlo do takvih drastičnih promjena u ponašanju iz kojih bi se moglo zaključiti da je u tolikoj mjeri prihvatio nedopuštena pravila ponašanja koja bi zahtijevala izvršenje cjelokupne izrečene kazne zatvora, te da je izrečena kazna primjerena težini i posljedicama djela te stupnju krivnje optuženika i da se njome može ostvariti zakonom predviđena svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na počinitelja i druge osobe da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te da će ovakva sankcija imati konkretni utjecaj na optuženika da se kloni svakog budućeg kriminogenog ponašanja, te mu se daje prilika da korigira svoje ponašanje i nastoji se pravilno uklopiti u društvenu zajednicu.
8.2. Prema optuženiku je primijenjen kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela a to je Kazneni zakon ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24), jer se kasnijim izmjenama i dopunama KZ/11, („Narodne novine“ br. 136/25), navedeno kazneno djelo nije mijenjalo niti su te odredbe povoljnije za optuženika.
9. Kako oštećena LZ osobno, a ni putem opunomoćenice nije istakla imovinskopravni zahtjev tijekom postupka, to sud nije donosio odluku u smislu članka 158. ZKP/08.
10. Na kraju valjalo je odlučiti i o troškovima nastalim tijekom postupka, pa je vijeće na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 optuženog SZ obvezalo na plaćanje nastalih troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 2.222,08 (dvije tisuće dvjesto dvadeset dva eura i osam centi) eura, od čega iznos od 672,00 eura predstavlja trošak psihijatrijskog vještačenja, iznos od 850,08 eura predstavlja trošak psihologijskog vještačenja, dok iznos od 700,00 eura predstavlja paušalnu svotu, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude. Prilikom odmjeravanja troškova, vijeće je vodilo računa duljini i trajanju kaznenog postupka u vidu broja održanih ročišta, kao i o obiteljskim i materijalnim prilikama optuženika koji je zaposlen i ima redovne prihode, a pored toga nema zakonske obveze uzdržavanja drugih osoba, smatrajući da plaćanjem troškova u navedenom iznosu neće biti dovedena u pitanje njegova materijalna egzistencija.
U Splitu 4. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Tea Budimlić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka ovom sudu, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- optuženiku NZ
- branitelju optuženika Darku Staniću, odvj. u Splitu
- Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu
- žrtvi/oštećenoj LZ
- pun. oštećene CZ, odvj. u [adresa]
- u spis