Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž-788/2026-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vesni Gašparuš -Horvat, u pravnoj stvari tužiteljice IG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Vedranu Bikiću, odvjetniku u Vinkovcima, V. Nazora 11B, protiv tužene Zagrebačke banka d.d. Zagreb, OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupane po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žabi tuženice protiv rješenja o trošku, sadržanoga u presudi Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-405/2025-9 od 18. lipnja 2026., 28. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužene Zagrebačke banke d.d. Zagreb kao djelomično neosnovana i potvrđuje:
- rješenje o troškovima postupka, sadržano u točki III. izreke presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-405/2025-9 od 18. lipnja 2026., u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom troška u iznosu od 285,11 EUR (dvije stotine osamdeset pet eura jedanaest centi) sa zateznom kamatom od 18. lipnja 2026. do isplate i
- rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-405/2025-9 od 18. lipnja 2026. u točki I. izreke.
II. Preinačuje se:
- rješenje o parničnom trošku sadržano u točki III. izreke presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-405/2025-9 od 18. lipnja 2026. u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 631,25 EUR (šest stotina trideset jedan euro dvadeset pet centi) sa zateznom kamatom i
- rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-405/2025-9 od 18. lipnja 2026. u točki II. izreke
i za navedeno rješava:
1. Odbija se zahtjev tužiteljice IG za naknadom troškova postupka u iznosu od 631,25 EUR (šest stotina trideset jedan euro dvadeset pet centi) sa zateznom kamatom od 18. lipnja 2026. do isplate.
2. Utvrđuje se vrijednost predmeta spora u iznosu od 307,89 EUR.
III. Odbija se zahtjev tužene Zagrebačke banke d.d. Zagreb za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 452,50 EUR (četiri stotine pedeset dva eura pedeset centi).
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjima naloženo je tuženici da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 916,36 EUR sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude (18. lipnja 2026.) do isplate, u roku od 15 dana (točka III. izreke prvostupanjske presude), odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima (točka I. izreke rješenja) te je utvrđena vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.635,11 EUR (točka II. izreke rješenja).
2. Protiv točke III. izreke navedene presude i navedenog rješenja tuženica je izjavila žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 452,50 EUR.
3. Žalba tuženice je djelomično osnovana.
4. Donošenjem pobijanih rješenja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2., u vezi s čl. 381. ZPP), a tuženici nisu povrijeđena ni prava zajamčena odredbama čl. 14. st. 2., čl. 16. st. 2. i čl. 26. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14).
4.1. Pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio prigovor mjesne nenadležnosti pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP. Naime, u slučaju prorogacijske klauzule, riječ o odredbi koja je unaprijed formulirana od strane tuženika kao trgovca. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da na sadržaj ugovornih odredbi tužiteljica, kao potrošač, nije imala stvarni utjecaj i da ugovorne strane o odredbama ugovora nisu posebno pregovarale, a tuženica, u skladu s čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03 – dalje: ZZP), nije dokazala suprotno, onda je i što se tiče prorogacijske klauzule riječ o ugovornoj odredbi koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer bi za potrebe ostvarenja svojih prava i obveza u sporu koji proizađe iz ugovora tužiteljica morala putovati u sud u Zagreb, što bi joj, s obzirom na to da živi u [adresa], uzrokovalo značajne troškove i teškoće. Stoga je takva prorogacijska klauzula, sadržana u članku 18. Ugovora o kreditu, nepoštena, a time i ništetna, u smislu čl. 81. i 87. ZZP. Okolnost što se prvostupanjski sud pritom pogrešno pozvao na odredbu čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'', broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16. 128/22 i 156/23) nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost odluke o odbijanju prigovora mjesne nadležnosti, s obzirom na to da su u konkretnom slučaju, za zasnivanje mjesne nadležnosti prvostupanjskoga suda, ostvarene pretpostavke iz čl. 59. ZPP. Prema toj odredbi, za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. Budući da je predmetni spor nastao u povodu djelomične ništetnosti ugovora o kreditu, kojega je tužiteljica sklopila u poslovnoj jedinici (poslovici) tuženice izvan njezina sjedišta, koja se nalazi na području mjesne nadležnosti prvostupanjskoga suda, treba smatrati da je spor nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice čiji djelatnici su u ime tuženice sklopili predmetni ugovor pa je, pored suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.
5. Pobijanu odluku o trošku prvostupanjski je sud donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, prema vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj označio u tužbi odnosno vrijednosti deklaratornog zahtjeva od 1.327,23 EUR i kondemnatornog zahtjeva u iznosu naplaćene naknade od 307,89 EUR ili ukupno 1.635,11 EUR.
6. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud vrijednost predmeta spora utvrdio u iznosu od 1.635,11 EUR pa tuženica u žalbi osnovano ističe da je neosnovano odbijen njezin prigovor suviše visoko naznačene vrijednosti predmeta spora jer da se u konkretnom slučaju vrijednost deklaratornog zahtjeva ne uzima kao relevantna za utvrđenje vrijednosti predmeta spora, već jedino vrijednost kondemnatornog zahtjeva.
6.1. Naime, u ovom slučaju deklaratorni zahtjev koji glasi na utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe poslužio je samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu iznosa od 307,89 EUR te se smatra deklaratornim preambulom u odnosu na kondemnatorni zahtjev pa nije riječ o dva glavna zahtjeva, u smislu čl. 37. st. 1. ZPP, kako to zaključuje prvostupanjski sud, već o situaciji iz čl. 187. st. 3. ZPP. Stoga se, prema ocjeni ovoga suda, vrijednost predmeta spora tog zahtjeva ne može uzeti u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se ona određuje samo prema vrijednosti zahtjeva za isplatu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-1170/2020 od 25. listopada 2023., Rev-1927/2017 od 18. siječnja 2022., Revt- 156/2013 od 7. svibnja 2014). U protivnom bi se i vrijednost predmeta spora i trošak postupka samo pretjerano i nepotrebno uvećavali.
7. Stoga tužiteljici, s obzirom na vrijednost predmeta spora od 307,89 EUR. za sastavljanje tužbe, sastavljanje obrazloženog podneska i zastupanja na ročištu od 26. svibnja 2026. pripadaju iznosi od po 50,00 EUR (tbr. 7/1, tbr. 8/1, tbr. 9/1 i tbr. 54.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine", broj 138/23 i 107/25 – dalje: Tarifa), a za zastupanje na ročištu za objavu presude 25,00 EUR (tbr. 9/3 Tarife) ili ukupno 175,00 EUR, odnosno 218,75 EUR nakon uvećanja za 25% PDV-a (tbr. 46. Tarife). S troškovima sudskih pristojbi u iznosu od 66,36 EUR, sveukupni trošak koji pripada tužiteljici iznosi 285,11 EUR, a ne 916,36 EUR, koliko je dosuđeno.
8. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tuženice kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke te odluku o parničnom trošku, sadržanu u točki III. izreke presude, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 285,11 EUR pa je odlučeno kao u točki I. izreke ovoga rješenja, a na temelju čl. 380. t. 3. ZPP, preinačiti prvostupanjsko rješenje u točki II. izreke, kao i odluku o troškovima postupka, sadržanu u točki III. izreke prvostupanjske presude i odlučiti kao u točki II., stavak 1. i 2. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja.
9. S obzirom na to da je tuženica tek djelomično uspjela sa žalbom i u odnosu na prvostupanjsko rješenje i u odnosu na odluku o parničnom trošku, nije joj dosuđen trošak postupka u povodu pravnog lijeka (čl. 166. st. 1. i 2., u vezi s čl. 154. st. 5. ZPP) pa je odlučeno kao u točki III. izreke ovoga rješenja.
10. U nepobijanom dijelu (točka I. i II. izreke) prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 28. rujna 2026.
Sudac
Vesna Gašparuš-Horvat
