REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-2753/2025-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Žanet Vidović i uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Zagreb, Avenija Dubrovnik, OIB: 52966791065, radi šutnje uprave u predmetu premještaja štićenika u drugi dom socijalne skrbi , 8. listopada 2026. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se tuženiku Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područnom uredu Zagreb, naloži donošenje odluke o zahtjevu za premještaj njegovog štićenika u drugu ustanovu socijalnog smještaja.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 28. srpnja 2025. podnio tužbu u kojoj tvrdi da je tuženiku Hrvatskom zavodu za socijalnu skrb Podružnica Novi Zagreb podnio početkom 2024. godine zahtjev da se njegov štićenik BP, smješten u Domu za odrasla osobe Bidružica premjesti u drugu ustanovu socijalnog smještaja i to zbog uvjeta smještaja koji ne odgovaraju ni tjelesnim ni intelektualnim potrebama njegovoga štićenika. Prvotno je tužitelj tužbu nazvao žalba no u povodu prigovora tuženika ju je podneskom od 17. ožujka 2026. (list 170-172) ispravio i nazvao tužba. Predlaže da sud naloži tuženiku u određenom roku da mora odlučiti o njegovom zahtjevu.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se ne radi o upravnoj stvari u kojoj je dužan donijeti rješenje o premještaju pa da stoga nema ni šutnje uprave. Ovo jer se odluke o premještaju i smještaju korisnika sustava socijalne skrbi donose na temelju stručne procjene i u okviru kontinuiranog upravnog postupanja, a ne isključivo po dispoziciji podnositelja zahtjeva te se ni ne radi o jednostavnoj upravnoj stvari s obvezom donošenja rješenja u određenom roku. Predlaže tužbu odbiti.
3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je izložio pravno stajalište zbog kojega smatra da je tužba radi šutnje uprave dopuštena i da je tuženik trebao odlučiti rješenjem u propisanom roku. Nadalje sud je pozvao tuženika rješenjem od 17. kolovoza 2026. (list 214) da dostavi spis koji je formiran po zahtjevu tužitelja za premještaj njegovoga štićenika KP u drugu ustanovu, odnosno zahtjeve kojima se tužitelj obraćao javnopravnom tijelu. Tuženik se na navedeno očitovao da ne raspolaže zahtjevom tuženika iz 2024. godine u svojim evidencijama dok je tužitelj u nastavku postupka tvrdio i posrednim dokazima (e-mail prepiskom i sl) dokazivao da se još tijekom 2024. obraćao tuženiku sa zahtjevom za premještaj njegovog štićenika u drugu ustanovu socijalne skrbi.
4. Sud je u ovom predmetu održao raspravu dana 21. rujna 2026. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tuženika.
5. Tijekom rasprave stranke su suglasno navele da je tužiteljevom štićeniku BP, prvi put priznato pravo na uslugu dugotrajnog smještaja u Domu za odrasle osobe – Bidružica, rješenjem Centra za socijalnu skrb Zagreb od 2. srpnja 2021., (rješenje ne prileži spisu) te da su prava nastavno priznavana (npr rješenje od 17. svibnja 2023.) koje prileži spisu. Navedena činjenica nije prijeporna među strankama.
6. Među strankama ostalo je prijeporno je li tužitelj tijekom 2024. godine podnosio formalan zahtjev tuženiku kao i pravna kvalifikacija zahtjeva za premještaj, odnosno odlučuje li se o istom upravnim aktom.
7. U dokaznom postupku analizirani su dokazi iz sudskog spisa i spisa upravnog tijela.
8. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
9. Ovo iz razloga što je tužitelj u tužbi od 28. srpnja 2025. (prvotno nazvanom žalba) te u naknadno ispravljenoj tužbi od 17. ožujka 2026. (list 169-172) kao tuženika naznačio Hrvatski zavod za socijalnu skrb, Područni ured Novi Zagreb, dakle prvostupanjsko javnopravno tijelo. Tužitelj ni u daljnjem tijeku postupka, a ni na raspravi kod suda nije izmijenio naziv tuženika.
10. U odnosu na navedeno ovaj sud smatra potrebnim napomenuti da pogrešna oznaka tuženika predstavlja materijalno pravno pitanje, te da ovdje ne radi o procesno pravnom pitanju jer i prvostupanjsko javnopravno tijelo koje je naznačio tužitelj ima stranačku sposobnost. Pozivanje na ispravak tužbe (koje u fazi prethodnog ispitivanja tužbe nije sud učinio) relevantno je samo za procesne neurednosti, a što proizlazi iz članka 45. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. dalje ZUS), a ne i za okolnost kada tužitelj pogrešno naznači tuženika - stranku koja ima stranačku sposobnost. Kako se dakle radi o pogrešno naznačenom tuženiku (promašena pasivna legitimacija) a pravilna naznaka tuženika je materijalnopravna pretpostavka za usvajanje tužbenog zahtjeva, to je tužbeni zahtjev valjalo odbiti zbog nedostatka pasivne legitimacije.
11. No u odnosu na prijepor među strankama, a s obzirom na osjetljivost socijalne naravi konkretnog slučaja, sud smatra potrebnim dodatno napomenuti da iz stanja spisa i dokaza koji mu prileže neosporno proizlazi da se tužitelj obraćao tuženiku kao prvostupanjskom javnopravnom tijelu radi premještaja njegovog štićenika u drugu ustanovu socijalnog smještaja (2024. ili 2025.) godine.
12. No iz podataka spisa nije vidljivo je li tužitelj drugostupanjskom javnopravnom tijelu, Ministarstvu rada, mirovinskog sudstava, obitelji i socijalne politike izjavio žalbu zbog šutnje uprave odnosno zbog propuštanja prvostupanjskog tijela da odluči o njegovom zahtjevu iz 2024. ili 2025. godine. Spisu prileži samo očitovanje drugostupanjskog tijela 7. kolovoza 2025. (list 210-211) na predstavku, ali ne i pismeno tužitelja iz čijeg sadržaja bi bilo vidljivo šta taj podnesak predstavlja. Naime, u situacijama kada je u upravnom postupku propisano odlučivanje u dva stupnja prije pokretanja spora zbog ne donošenja odluke o zahtjevu potrebno je prethodno podnijeti žalbu u upravnom postupku, a što proizlazi iz članka 38. stavak 5. ZUS-a, a u vezi s člankom 105. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine, broj: 47/09. i 110/21. dalje ZUP).
13. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci.
14. Sud smatra potrebnim ovdje dodatno napomenuti (neovisno od načina na koji je riješen upravni spor) i naglasiti da zahtjev za premještaj štićenika u drugi dom socijalne skrbi predstavlja zahtjev kojim se traži promjena sadržaja priznate socijalne usluge smještaja. Kako je među strankama nesporno da je štićenik u dom smještan na temelju rješenja tuženika iz 2021. to svaka promjena znači promjenu sadržaja tog rješenja (promijenjene okolnosti) o čemu se odlučuje novim rješenjem. Zakonom o socijalnoj skrbi (članak 138. stavak 2.) propisano je da se na osnovi obavijesti korisnika ili na osnovi podataka pribavljenih po službenoj dužnosti donosi rješenje ako su se promijenile okolnosti o kojima ovisi priznavanje prava i visina priznatog iznosa. Promijenjene okolnosti, o kojima se odlučuje rješenjem, su svakako potrebe korisnika, neadekvatnost određenog smještaja, zdravstveno stanje, obiteljski razlozi i sl koje tužitelj navodi u obraćanjima prvostupanjskom tijelu tijekom 2024. ili 2025. godine .
U Zagrebu 8. listopada 2026. godine.
Sudac:
Žanet Vidović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. tužitelju
2. tuženiku
