Poslovni broj: Us I-1448/2026-8

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnoj stvari tužitelja ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Katarina Zrilić, odvjetnica u Splitu, Tolstojeva 35A, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, II. Policijska postaja Split, Pojišanska 2, OIB: 36162371878, radi protjerivanja, nakon javne rasprave zaključene 28. kolovoza 2026. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i generalnog opunomoćenika tuženika OH, generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda, objavljene 28. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, II. Policijska postaja Split, KLASA: UP/I-216-04/26-01/78, URBROJ: 511-12-24-26-1 od 8. lipnja 2026., te se predmet vraća na ponovni postupak tuženiku koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog spora u iznosu od 2.500,00 (slovima: dvije tisuće petsto) eura u roku od 60 dana od dana zaprimanja pravomoćne odluke o troškovima.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-04/26-01/78, URBROJ: 511- 12-24-26-1 od 8. lipnja 2026. pod točkom 1. utvrđuje se kako ŽH, rođen **.**.1977., u mjestu Turhal, država Turska, državljanin Turske, nezakonito boravi u [adresa] i dužan je napustiti Europski gospodarski prostor (EGP). Pod točkom 2. tužitelju j izrečena zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od tri godine, računajući od dana prisilnog udaljenja. Pod točkom 3. je riješeno kako će se državljanina treće zemlje iz točke 1. tog rješenja prisilno udaljiti u Bosnu i Hercegovinu , ili ako to nije moguće, u zemlju čiji je državljanin.

2. Pravodobno podnesenom tužbom koja je kod ovog suda zaprimljena pod gornjim poslovnim brojem 15. lipnja 2026., te je uređena podneskom od 7. srpnja 2026., tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako u provedenom postupku tuženik nije utvrdio sve bitne činjenice za odlučivanje u ovoj upravnoj stvari, pri čemu ističe kako je državljanin Turske, a od 2011. kako ima dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj. Nadalje, ističe kako je vlasnik poslovnih udjela i zakonski zastupnik trgovačkog društva MACHEN d.o.o., OIB: 22593568028 , te nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koju kako je stekao kupoprodajom sa Republikom Hrvatskom. Ujedno, ističe kako nije kazneno osuđivan te uredno izvršava sve svoje poslovne obaveze, a u Hrvatskoj boravi preko 15 godina, te ispunjava i uvjete za traženje državljanstva Republike Hrvatske. Navodi kako je zbog rješenja o protjerivanju smješten u Tranzitni prihvatni centar za strance u Trilju i to temeljem rješenja o smještaju KLASA: UP/I-216-04/26-01/78, URBROJ: 511-12-24-26-1 od 8. lipnja 2026., koje je pak poništeno presudom ovog suda pod poslovnim brojem Us I- 1400/26-5 od 15. lipnja 2026. Nakon te presude, te unatoč činjenici što su se u konkretnom slučaju ispunili uvjeti za primjenu blažih mjera, kako je tuženik protjerao tužitelja, a kojim postupanjem su tužitelju ograničena njegova temeljna prava, kao jednakost svih pred zakonom, pravični i zakoniti postupak. Nadalje, tužitelj iznosi razloge zbog kojih mu nije produljena dozvola za boravak i rad, te pojašnjava kako je u međuvremenu otklonio prepreke za izdavanje iste. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, te potražuje trošak upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom ističe kako je tužitelj imao odobrenu dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj u periodu od 15. ožujka 2024. do 14. ožujka 2025., da bi dana 10. travnja 2025., dakle, protekom roka od 20 dana nakon isteka prijašnje dozvole za boravak i rad, podnio zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad, a što je protivno odredbi članka 92. stavak 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25). Također, boravak tužitelja nakon istekla dozvole za boravak i rad, odnosno nakon 14. ožujka 2025., kako se ne može tretirati kao zakoniti kratkotrajni boravak. Nadalje, napominje kako tužitelj ne ispunjava ni uvjete iz članka 62. stavak 2. Zakona o strancima, kojom odredbom je propisano da državljanin treće zemlje koji je podnio zahtjev za produljenje odobrenja privremenog boravka prije isteka roka važećeg privremenog boravka može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu. Zbog navedenog, tužitelju kako je izdano rješenje o povratku 7. svibnja 2026., kojim mu je bila određena obveza napuštanja Republike Hrvatske u roku od 30 dana po kojem rješenju tužitelj nije postupio, radi čega je izdano predmetno rješenje o protjerivanju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, te ujedno napominje kako je tužitelju temeljem zahtjeva koji se vodi pod KLASOM: UP/I-216-03/26-06/428 od 2. srpnja 2026. priznat status tražitelja međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, a čime se odgađa izvršenje rješenja o protjerivanju do okončanja postupka po zahtjevu za međunarodnu zaštitu.

4. U sporu je održana rasprava 28. kolovoza 2026. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Opunomoćenica tužitelja je popisala trošak upravnog spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/24 dalje Tarifa) na ime sastava tužbe i zastupanja na raspravi od 28. kolovoza 2026., svaka radnja 500 bodova, sve uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

6. Tijekom dokaznog postupka, a u cilju ocijene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pregledana je i čitana dokumentacija sadržana u sudskom spisu, te je pregledana i čitana dokumentacija dostavljena uz odgovor na tužbu tuženika .

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan, dijelom i iz razloga navedenih u obrazloženju ove presude.

8. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS -a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim se tužitelja protjeruje iz Republike Hrvatske odnosno EGP-a i određena mu je zabrana ulaska i boravka u EGP -u u trajanju od tri godina, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

9. Osporeno rješenje tuženika je doneseno po službenoj dužnosti na temelju odredbe 193. stavak 4. Zakona o strancima, te je isto pozivom na stavak 6. navedene zakonske odredbe doneseno na obrascu, pri čemu se navodi kako je utvrđeno da je tužitelj nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, a rok za dragovoljni odlazak mu nije određen jer su ispunjeni uvjeti iz članka 185. stavak 1. Zakona o strancima. U rješenju se citiraju odredbe članka 190., 192. stavak 1. i 193. stavci 5. i 6. Zakona o strancima.

10. Odredbom članka 185. stavak 1. Zakona o strancima propisane su iznimke od obveze donošenja rješenja o povratku, pa je tako propisano kako se državljaninu treće zemlje iz članka 184. stavka 1. ovoga Zakona ne mora donijeti rješenje o povratku ako: 1. postoji rizik od izbjegavanja iz članka 214. ovoga Zakona ; 2. mu je zahtjev za odobrenje boravka odbijen kao očito neosnovan ili prijevaran ; 3. ga se može prisilno udaljiti u državu članicu EGP-a na temelju readmisijskog ugovora koji je stupio na snagu prije 13. siječnja 2009.; 4. predstavlja opasnost za javni poredak ili nacionalnu sigurnost.

11. Odredbom članka 190. stavak 1. Zakona o strancima je propisano kako će se državljanina treće zemlje protjerati ako: nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem; je došao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka; se ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 185. stavku 1. ovoga Zakona.

12. Odredbom članka 191. Zakona o strancima je propisano kako će se p rilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla. Stavkom 2. te odredbe je propisano kako se rješenje o protjerivanju državljanina treće zemlje na dugotrajnom boravku, stalnom boravku u Republici Hrvatskoj, privremenom boravku u Republici Hrvatskoj neprekidno deset godina ili na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj koji tri godine zakonito boravi u [adresa] i u braku je s hrvatskim državljaninom ili državljaninom treće zemlje na dugotrajnom boravku ili stalnom boravku, može donijeti samo ako postoji jedan od razloga iz članka 189. stavka 2. ovoga Zakona (zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine; zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom u razdoblju od pet godina više puta pravomoćno osuđivan na kaznu zatvora u ukupnom trajanju od najmanje tri godine; zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje osam godina osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora ; predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost).

13. Prema odredbi članka 192. stavak 1. Zakona o strancima rješenjem o protjerivanju utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i da je dužan napustiti EGP, odredit će se rok za dragovoljni odlazak i vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak u EGP i boravak u EGP-u, zaprijetit će se prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti. Stavkom 6. te zakonske odredbe propisano je kako se rješenjem o protjerivanju stranca u slučaju iz članka 190. Zakona određuje zabranu ulaska i boravka koja ne može biti kraća od 3 mjeseca niti duža od 5 godina.

14. Odredbom članka 193. u stavku 4. Zakona o strancima je propisano kako državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi ili nezakonito prijeđe ili pokuša prijeći vanjsku granicu rješenje o protjerivanju može se donijeti i bez provođenja prekršajnog postupka, a u stavku 5. je propisano kako ako se rješenjem o protjerivanju ne određuje rok za dragovoljni odlazak sukladno članku 185. stavku 1. ovoga Zakona, rješenjem o protjerivanju odredit će se prisilno udaljenje i država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti. Prema stavku 6. te zakonske odredbe ako je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, rješenje o protjerivanju može donijeti na obrascu.

15. Odredbom članka 23. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja ("Narodne novine", broj 136/21 i 145/23, dalje Pravilnik) je propisano kako će se zabrana ulaska i boravka koja se izriče rješenjem o protjerivanju zbog razloga iz članka 190. Zakona o strancima odredit u trajanju:

- od 3 mjeseca do 1 godine ako je državljanin treće zemlje boravio duže od zakonom određenog vremena, ali ne duže od 30 dana

- od 3 mjeseca do 2 godine ako se zabrana ulaska i boravka izriče u slučaju iz članka 186. stavka 3. Zakona o strancima

- od 3 mjeseca do 3 godine ako državljanin treće zemlje nije napustio EGP u roku određenom u rješenju o povratku ili ako je nezakonito prešao ili pokušao prijeći vanjsku granicu

- od 3 mjeseca do 5 godina ako je državljanin treće zemlje ušao u Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka ili ako je ponovno zatečen u nezakonitom boravku ili je ponovno nezakonito prešao ili pokušao prijeći vanjsku granicu

- od 3 mjeseca do 2 godine u ostalim slučajevima.

16. Iz stanja spisa predmeta proizlazi slijedeće činjenično stanje:

- tužitelju je bila izdana dozvola za boravak i rad od 15. ožujka 2024. do 14. ožujka 2025. za radno mjesto direktor kod poslodavca MACHEN d.o.o. za ugostiteljstvo;

- nakon isteka dozvole za boravak i rad tužitelj je nastavio boraviti u [adresa] bez valjane osnove za zakonit boravak;

- tuženik je donio rješenje o povratku KLASA: UP/I-216-04/26-02/1804, URBROJ: 511-12-24-26-1 od 7. svibnja 2026. kojim je utvrđeno kako tužitelj nezakonito boravi u [adresa] i dužan je napustiti EGP u roku od 30 dana od dana dostave tog rješenja;

- tužitelj nije postupio po rješenju o povratku;

- zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad tužitelj je podnio 10. travnja 2025., dakle, nakon što je prestala važiti ranija dozvola za rad i boravak.

17. Dakle, iz iznijetog činjeničnog stanja proizlazi kako tužitelj nije nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, već mu je prestao zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, radi čega je i donijeto rješenje o povratku. Stoga, a kako se ne radi o situaciji iz članka 193. stavak 6. Zakona o strancima, u konkretnom slučaju nije bilo mjesta donošenju rješenja o protjerivanju na obrascu. Nadalje, iz podataka spisa predmeta tuženika, te iz rješenja o protjerivanju ne proizlazi kada je i kako dostavljeno tužitelju rješenje o povratku, zatim utvrđenje da je taj rok istekao, odnosno da tužitelj nije napustio Republiku Hrvatsku/EGP u ostavljenom roku, a čime je ispunjen zakonski uvjet propisan odredbom članka 190. stavak 1. Zakona o strancima. Nadalje, u provedenom postupku nisu razmotrene okolnosti koje bi utjecale na zaštitu od protjerivanja.

18. U pogledu izrečene mjere zabrane ulaska i boravka u EGP -u, za istaći je kako odluka o trajanju zabrane ulaska i boravka u EGP-u podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih tijela, u okviru zakonom dane ovlasti i u skladu sa svrhom radi koje je ovlast dana, dok je sudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen samo na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana. Pri tome je raspon odlučivanja tuženika u konkretnom slučaju propisan odredbom članka 192. stavak 6. Zakona o strancima (od tri mjeseca do pet godina), uz dodatnu razradu u članku 23. stavak 1. Pravilnika , na koju podzakonsku odredbu se tuženik uopće ne poziva, niti obrazlaže odluku o trajanju zabrane ulaska i boravka tužitelja u EGP, koja je tužitelju izrečena u maksimalnom trajanju.

19. Slijedom iznijetog, ocjena je ovog suda kako je osporenim rješenjem tuženika povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

20. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 117. stavak 1. ZUS -a poništio osporeno rješenje tuženika, te predmet vratio tuženiku na ponovni postupak, uz uputu iz članka 119. stavak 4. ZUS-a, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke.

21. U ponovnom postupku nakon ove presude tuženik je dužan otkloniti navedene propuste i donijeti novu, zakonitu odluku, pridržavajući se pritom pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedbi, pa ukoliko ponovno utvrdi da je tužitelja potrebno protjerati iz Republike Hrvatske, tuženik je za to dužan dati valjano obrazloženje, uključujući i obrazlaganje odluke o trajanju zabrane ulaska i boravka tužitelja u EGP, koju odluku je potrebno donijeti u vremenskom rasponu iz članka 23. Pravilnika.

22. Odredbom članka 144. stavak 1. i 2. ZUS-a propisano je kako troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, te obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. te zakonske odredbe propisano je kako se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

23. Prema odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

24. Kako je tuženik izgubio spor u cijelosti, to je u skladu s naprijed navedenim zakonskim odredbama, te Tbr. 27., 45. i 54. Tarife, tužitelju priznat kao opravdan zatraženi trošak na ime sastava tužbe od 500 bodova, te trošak zastupanja na raspravi od 28. kolovoza 2026. od po 500 bodova, ukupno 1000 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 2.000,00 eura, te uvećano za vrijednost PDV -a od 25% daje iznos od 2.500,00 eura. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke, a rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno odredbi članka 151. stavak 2. ZUS-a.

25. U pogledu prijedloga tužitelja da tužba ima odgodni učinak za istaći je kako je odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a, propisano kako sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

26. U konkretnom slučaju, s obzirom da je sud poništio osporeno rješenje tuženika, pa isto više nema pravnu snagu, zahtjev tužitelja je postao bespredmetan. Nadalje, iz navoda tuženika proizlazi kako je tužitelj podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu, u kojem slučaju prema odredbi članka 51. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 70/15, 127/17, 33/23, 17/25 i 59/26) ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj od dana izražene namjere do izvršnosti odluke o zahtjevu . Stoga je sud odbio prijedlog tužitelja da tužba ima odgodni učinak pa je riješeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 28. rujna 2026.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv točke I. presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv točke II. (odluke o trošku) i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 126. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje točke II. presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Ali ŽH, putem opunomoćenice Katarine Zrilić, odvjetnice u Splitu, Tolstojeva 35A

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko- dalmatinska, II. Policijska postaja Split, Pojišanska 2

3. u spis