REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2015/2026-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja UŠM, državljanina Sijera Leone, s boravištem u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite – Porin, Zagreb, Sarajevska 41, kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb , Ilica 335, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenica UŠ, radi poništenja rješenja, 28. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu , KLASA: UP/I-216- 03/26-06/2331, URBROJ: 511-01-212-26-5 od 31. ožujka 2026.

II. Tužitelju se odobrava besplatna pravna pomoć u ovom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetniku Milanu Baniću, isplati iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/26- 06/2331, URBROJ: 511-01-212-26-5 od 31. ožujka 2026. odbačen je kao nedopušten naknadni zahtjev tužitelja za odobrenjem međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga. Ističe da je trebalo zastati s donošenjem rješenja o njegovom naknadnom zahtjevu dok Visoki upravni sud Republike Hrvatske ne odluči o žalbi koju je izjavio protiv presude Upravnog suda u Zagrebu posl.broj: Us I- 2548/2025-6 od 26. 2. 2026.

2.1. Navodi da je državljanin Sijera Leone, zemlju je napustio zbog straha, jer ga je nakon smrti oca, stric lažno optužio da je homoseksualac s ciljem da ga se likvidira , a protiv njega je izdana i tjeralica koja prileži spisu, zbog samoobrane. Smatra da bi u Sijera Leone bio ubijen.

2.2. Tužitelj ističe kako je tijekom prijašnjem spora tuženik njegov iskaz dovodio u pitanje i zbog fotografije plakata na kojem je ime i fotografija tužitelj, pa sada dostavlja bolje fotografije koje nose obilježja službenog dokumenta, budući da sadrži jasno istaknuto ime i znak Policije Sierra Leone, što upućuje na njen institucionalni izvor. Nadalje, u sadržaju su navedeni konkretni podaci, uključujući adresu „CID Headquarters, Pademba Road, Freetown“, kao i više telefonskih brojeva za kontakt, što predstavlja tipične elemente službenih policijskih obavještenja i potjernica. Činjenica da dokument sadrži operativne elemente, kao što su javni poziv građanima na dostavljanje informacija i obećanje novčane nagrade, dodatno potvrđuje njegovu svrhu i usklađenost sa standardnom praksom organa za provođenje zakona. Stoga, predmetna fotografija predstavlja autentičan ili barem vjerodostojan prikaz službenog policijskog obavještenja.

2.3. Nadalje, tužitelj navodi da je u naknadnom zahtjevu iznio nove činjenice i to da mu je pretučena supruga i djeca, što se dogodilo u siječnju 2026.g., a pretukli su je ljudi koji i njega traže, budući da je bio prisiljen napustiti zemlju podrijetla uslijed lažnih optužbi od strane člana obitelji, kojim mu se imputira homoseksualna orijentacija, Uz formalnopravnu kriminalizaciju, opće je poznato da su osobe stvarne ili percipirane homoseksualne orijentacije u Sijera Leoneu izložene sustavnom društvenom progonu, uključujući ozbiljne oblike diskriminacije, nasilja i društvene stigmatizacije, pri čemu izostaje učinkovita zaštita od strane državnih tijela, što potvrđuju i relevantni međunarodni izvještaji, a koji ukazuju na potpuni izostanak pravne sigurnosti i mehanizama zaštite za pripadnike ove društvene skupine. U konkretnom slučaju, tužitelj je uslijed navedenih optužbi bio izložen izravnim prijetnjama, fizičkom nasilju te realnom riziku od lišenja slobode ili čak ugrožavanja života, pri čemu se njegov strah dodatno intenzivira okolnošću da takve optužbe u lokalnoj zajednici i unutar obitelji nose posebnu stigmu, što objektivno povećava rizik od nasilja motiviranog tzv. zaštitom obiteljske časti.

2.4. Tužitelj ističe kako tuženik nije proveo cjelovitu i individualiziranu procjenu straha tužitelja, niti je uzeo u obzir općepoznate i lako provjerljive činjenice o stanju ljudskih prava u zemlji podrijetla, već je donio odluku na nepotpuno i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, uz manjkavo i nedostatno obrazloženje, čime je povrijeđeno i pravo tužitelja na djelotvoran pravni lijek te načelo dobrog upravljanja , a potpuno je zanemarilo primjenu načela „sur place“.

2.5. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje, odobri besplatnu pravnu pomoć i naloži tuženiku da plati troškove zastupanja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je u postupku povodom zahtjeva proveden postupak sukladno odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ broj : 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25, dalje: Zakon) i Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25) uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih zakona. Ističe da u postupku nije potvrđeno, niti je tužitelj učinio vjerojatnim da bi u zemlji podrijetla bio izložen proganjan ju iz razloga navedenih u članku 20. Zakona, odnosno rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkom mišljenju. U odnosu na dostavljene kvalitetnije fotografije plakata – tjeralice tuženik navodi kako je predmetni plakat već bio predmet razmatranja u ranijem postupku, te je o istome odlučeno. Nadalje navodi kako tužitelj je tužitelj u naknadom zahtjevu naveo da je njegova supruga otišla s djecom svojim roditeljima u siječnju 2026., a u tužbi iznosi nove navode, odnosno tv rdi da su supruga i djeca bili fizički napadnuti i pretučeni, a za navedeno nije dostavio nikakve relevantne dokaze, osobito ne dokaz o prijavi događaj nadležnoj policijskoj postaji niti odgovarajuću medicinsku dokumentaciju koja bi navodne ozljede potvrdila, pa te navode tuženik cijeni nedokazanima.

3.1. U odnosu na navod tužitelja o povredi načela sur place tuženik navodi kako je tužitelj dužan učiniti vjerojatnim da su novonastale okolnosti stvarne, individualizirane i takve naravi da bi po povratku bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj šteti, a tužitelj nije iznio nove činjenice niti dostavio nikakvu dokaznu dokumentaciju, pri čemu su pojedini navodi međusobno nedosljedni i neuvjerljivi, pa nema okolnosti koje bi opravale primjenu navedenog načela.

3.2. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 i 39/26 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZUS) 25. rujna 2026. u prisutnosti opunomoćenika stranaka, održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora.

4.1. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi odnosno odgovoru na tužbu.

5. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. stavka 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25, dalje: Zakon) sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

6.1. Raspravnim rješenjem suda izvođenje daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužitelja je odbijeno. Također je odbijen prijedlog tužitelja za dodjelom dodatnog roka radi prevođenja izjava predanih u spis na stranom jeziku.

7. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku po naknadom zahtjevu tužitelja od 18. ožujka 2026., a o zahtjevu je odlučeno na temelju odredaba članka 47. u vezi sa člankom 43. Zakona.

9.1. Tuženik obrazlaže da je u postupku donošenja rješenja izvršen uvid u spis prethodnog zahtjeva u kojemu je doneseno rješenje KLASA: UP/I-216-03/23- 06/39279, URBROJ: 511-01/212-25-11 od 24. lipnja 2025. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, a presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2548/2025-6 od 26. veljača 2026. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje navedenog rješenja, te je rješenje postalo izvršno 9. ožujka 2026.

9.2. Podneseni naknadni zahtjev tuženik cijeni nedopuštenim uz obrazloženje da tražitelj međunarodne zaštite u istome nije iznio nove relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. Naime, utvrđeno je da je razlog podnošenja naknadnog zahtjeva ponovljeni razlog prethodnog postupka te činjenica a su u siječnju 2026. godine pretučeni supruga i djeca od strane Poro društva, a što se nije dogodilo nakon izvršnosti rješenja, navedeno je bilo predmet odbijenog rješenjem od 24. lipnja 2025., te je o istome već odlučeno, tužitelj je izjavio a je informaciju saznao od supruge u siječnju 2026. Stoga je tužitelj podnio nedopušteni zahtjev.

10. Člankom 43. stavkom 2. Zakona propisano je da ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadni zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona.

11. Člankom 47. stavkom 1. Zakona propisano je da naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji zahtjev odbijen sukladno članku 38. ovoga Zakona ili postupak obustavljen sukladno članku 39. stavku 2. točki 4. ovoga Zakona.

11.1. Prema stavku 3. članka 47. Zakona naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.

11.2. Nadalje prema stavku 4. članka 47. Zakona dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.

11.3. Prema stavku 5. članka 47. Zakona ako se utvrdi da je naknadni zahtjev dopušten ponovno će se odlučivati o osnovanosti zahtjeva, a prijašnja odluka će se ukinuti, dok će se prema stavku 6. istog članka naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. ovoga Zakona.

11.4. Člankom 24. stavkom 4. Zakona propisano je da ako tražitelj podnese naknadni zahtjev, osnovani strah od proganjanja ili stvarni rizik od trpljenja ozbiljne nepravde ne može se temeljiti isključivo na okolnostima koje je tražitelj uzrokovao kako bi ispunio uvjete za odobrenje međunarodne zaštite.

12. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako je u postupku koji je prethodio ovom sporu u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje, a koje navodima tužbe i tijekom spora nije dovedeno u pitanje.

12.1. Tuženik je obrazložio zašto okolnosti i razloge koje je tužitelj naveo u naknadnom zahtjevu smatra takvima da se ne radi o novim i relevantnim činjenicama, dokazima koji bi bili od utjecaja na utvrđeno činjenično stanje, a za navedeno postoji uporište u navodima naknadnog zahtjeva tužitelja u kojemu je kao razloge podnošenja , naveo da su nove činjenice koje su se dogodile nakon opisanih događaja (tjeranje strica da bude pripadnik društva Poro, laž strica o tome da je homoseksualac, te činjenica da je bio pretučen, pretres kuće od strane članova društva i uništenje njegovih stvari) ponovni dolazak u kuću i to da su mu pretukli suprugu i djecu, stoga ih je poslao kod obitelj njegove žene, na drugu lokaciju, a to se dogodilo u siječnju 2026. Ti ga ljudi i dalje traže otkada je otišao, za navedeno mu je javila supruga i prijatelj, a bio je u Nizozemskoj kada mu je to prvi puta javljeno, dok ga u Hrvatskoj na intervjuu o tome nitko nije pitao.

13. Sud je izvršio uvid u svu spisu priležeću dokumentaciju, pa tako i sadržaj presude poslovni broj: Us I-2548/2025-6 od 26. veljače 2026. te je utvrđeno da su razlozi podnošenja naknadnog zahtjeva već razmotreni u tom upravnom sporu, odnosno prethodno u upravnom postupku.

13.1. Dakle, iz navedene dokumentacije tog spisa i sadržaja podnesenog naknadnog zahtjeva utvrđeno je i prema ocjeni ovog suda da su razlozi na kojima je tužitelj temeljio zahtjev za međunarodnom zaštitom pravilno utvrđeni takvima da se ne radi o novim relevantnim činjenicama koje niti nisu potkrijepljene bilo kakvim dokazima, a pored navedenog, radi se o okolnostima koje su meritorno razmotrene u prethodnom postupku/sporu, te su razlozi neprihvaćanja izneseni u obrazloženju rješenja tuženika i potvrđeni presudom ovog suda, dakle, ocijenjeni takvima da u konkretnom slučaju nisu ostvareni uvjeti za odobravanje međunarodne zaštite u smislu članka 20. i 21. ZMPZ-a. Na navedeno opravdano ukazuje tuženik u odgovoru na tužbu.

14. Prema ocjeni suda pravilan je zaključak tuženika da razlozi na kojima tužitelj temelji i naknadni zahtjev nisu nove činjenice ili novi dokazi u smislu zakonskih odredaba članka 47. stavka 3. ZMPZ-a.

15. Člankom 20. ZMPZ-a propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

16. Člankom 21. ZMPZ-a propisano je da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

17. Sud prvenstveno navodi kako je smisao odobrenja zahtjeva za azil, odnosno supsidijarne zaštite, zaštita stranca koji se zbog osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja ne može ili se zbog tog straha ne želi staviti pod zaštitu te zemlje, odnosno postojanja opravdanih razloga koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

18. U konkretnom predmetu navedeni razlozi nisu utvrđeni, pa je imajući u vidu ovlaštenja i dužnosti tijela u utvrđenju činjenica i provođenju postupka o naknadnom zahtjevu, opravdana odluka tuženika, pozivom na odredbe članka 43. i 47. ZMPZ -a da naknadni zahtjev tužitelja nije dopušten.

18.1. Utvrđeno je naime da se razlozi podnošenja naknadnog zahtjeva u bitnome iscrpljuju u ponavljanju navoda i razloga o činjenicama i okolnostima koje su bile razlog napuštanja zemlje podrijetla tužitelja, a koje su razmotrene u prethodnom postupku odlučivanja o zahtjevu tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj i pravilno cijenjene neosnovanima imajući u vidu sve konkretne okolnosti.

19. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer za zaključke tuženika postoji uporište u dokumentaciji spisa i citiranim odredbama.

20. Neosnovanima se cijene navodi tužitelja da je tuženik trebao zastati s odlukom o naknadom zahtjevu dok se pravomoćno ne dovrši postupak koji se pred Visok im upravnim sudom Republike Hrvatske vodi po žalbi izjavljenoj na presudu ovog suda poslovni broj: UsI-2548/2025-6 od 26. veljače 2026. Odredbama Zakona nije propisana nemogućnost odlučivanja o naknadnom zahtjevu ukoliko je podnesena žalba na presudu prvostupanjskog upravnog suda. Podnošenje naknadnog zahtjeva vezano je za nastup izvršnosti ranijeg rješenja o podnesenom zahtjevu, imajući u vidu odredbe članka 47. stavka 1. Zakona, pa pravomoćnost presude u upravnom sporu nije pretpostavka odlučivanja o naknadom zahtjevu tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj.

20.1. Vezano za dostavu boljih fotografija plakata tjeralice, te razloga na kojima je tužitelj temeljio prvotni zahtjev, a koje u naknadom zahtjevu ponavlja, sud prihvaća obrazloženje tuženika da se ne radi o novim činjenicama i novim dokazima koji ne bi bili razmotreni u prethodnom postupku. Vidljivo je i iz obrazloženja presude ovog suda poslovni broj: Us I-2548/2025-6 od 26. veljače 2026. da su ocijenjeni razlozi na kojima je tužitelj temeljio zahtjev, a koji se odnosi na izjavu strica da je homoseksualac, na potragu za njim u zemlji podrijetla jer je „u samoobrani pogodio u glavu jednog čovjeka koji je od posljedica udarca umro“ . Pored navedenog vidljivo je da je u upravnom postupku i sporu razmotreno postojanje tajnih društava u zapadnoj Africi i način pristupanja tim društvima te je tuženik zaključio kako tužitelj ne pripada određenoj društvenoj skupini na temelju svoje seksualne orijentacije te da stoga ne postoji mogućnost ozbiljnog progona u slučaju povratka u zemlju podrijetla, uzeo je u obzirom činjenicu da probleme zbog kojih je napustio zemlju podrijetla nije prijavio policiji niti se obratio liječniku nakon navodnog napada, te da zemlju nije napustio odmah nakon napada, a cijenio je i činjenicu a je tužitelj nakon izražavanja namjere za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj 26. rujna 2023. napustio Republiku Hrvatsku i otišao u Kraljevinu Nizozemsku gdje je zatražio azil i gdje je bio odbijen, nakon čega je po dublinskom postupku vraćen u Republiku Hrvatsku 23 svibnja 2024., što ukazuje na sekundarnu migraciju i dovodi u pitanje stvarne razloge podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (točka 12.1. obrazloženja presude).

20.2. Vezano za činjenicu da su mu supruga i djeca pretučeni, sud zaključuje iako je navedeno kao novu činjenicu tužitelj iznio u naknadnom zahtjevu, da se ne radi o novoj činjenici koja je nastala nakon izvršnosti prethodne odluke o zahtjevu, budući da je tužitelj za istu saznao, kako sam navodi, u siječnju 2026., a u veljači 2026. pred ovim sudom je saslušan kao stranka na ročištu 20. veljače 2026. i navedeno nije isticao. Pored navedenog, tužitelj za navedeno nije dostavio dokaze iz kojih bi bilo vidljivo da je taj događaj prijavio policiji, odnosno da je zatražena zaštita u državi podrijetla.

20.3. Imajući u vidu navedeno, zaključke tuženika i ovog suda u prethodnom postupku/sporu, iznesene u odlukama, sud cijeni kako razlozi na kojima je tužitelj temeljio naknadni zahtjev nisu osnovani i ne dovode do drugačije odluke, jer su isti razmotreni u cijelosti i ne predstavljaju nove činjenice i dokaze u smislu citiranih odredaba Zakona.

20.4. S obzirom na navedeno, u postupku koji je prethodio ovom sporu navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje. Stoga je raspravnim rješenjem suda izvođenje daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužitelja sud odbio kao nepotrebno.

20.5. Sud nije odobrio tužitelju dodjelu dodatnog roka za prijevod dokumentacije priložene u spis na raspravi (izjave tri osobe na engleskom jeziku) za koje tužitelj navodi da potkrepljuju njegove navode o daljnjem postojanju prijetnji od strane policije i tajnog društva Poro, iz razloga na temelju kojih je podnio prvotni zahtjev za međunarodnu zaštitu, budući da vjerodostojnost i istinitost navedenih izjava s obzirom na identitet osoba sud nije u mogućnosti provjeriti, pa kako je u prijašnjem postupku iskaz tužitelja o razlozima traženja međunarodne zaštite tuženik i sud cijenio takvima da ne postoji osnovan strah od proganjanja iz članka 20. Zakona (obrazloženje presude Us I-2548/2025-6 od 26. veljače 2026.), navedena dokumentacija ne dovodi do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.

21. Povrede odredaba postupka na koje ukazuje tužitelj sud nije našao. Ovo zato, jer podaci spisa dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu ne daju osnova za takav zaključak.

21.1. Rješenje je doneseno u pravilo i zakonito provedenom postupku i bez povreda zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

21.2. Povrede načela sur place, sud nije našao. Naime, člankom 24. stavkom 1. Zakona propisano je da se osnovani strah od proganjanja ili stvarni rizik od trpljenja ozbiljne nepravde može se temeljiti na: 1. događajima koji su se dogodili nakon što je tražitelj napustio zemlju podrijetla, 2. aktivnostima tražitelja nakon što je napustio zemlju podrijetla, osobito kada se utvrdi da predstavljaju izražavanje i nastavak uvjerenja i/ili orijentacije koje je imao u zemlji podrijetla. Prema stavku 2. članka 24. Zakona ako tražitelj podnese naknadni zahtjev, osnovani strah od proganjanja ili stvarni rizik od trpljenja ozbiljne nepravde ne može se temeljiti isključivo na okolnostima koje je tražitelj uzrokovao kako bi ispunio uvjete za odobrenje međunarodne zaštite.

21.3. U konkretnom slučaju sud zaključuje kako se zahtjev temelji na činjenicama i dokazima koji nisu novi u smislu članka 47. stavka 1. Zakona, već ponovljeni navodi ranijeg zahtjeva, pa nema osnova za primjenu navedenog načela, na način kako to navodi tužitelj.

22. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

22.1. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci (točka I.).

23. Tužitelj je zatražio odobrenje besplatne pravne pomoći u ovom upravnom sporu te naknadu troškova sukladno odredbama Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22., dalje u tekstu: Pravilnik) i to: trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu u iznosu od 500,00 eura) za svaku od navedenih radnji, pa ukupno zatraženi trošak iznosi 1.000,00 eura.

24. Člankom 60. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da pravo na besplatnu pravnu pomoć u provedbi ovoga Zakona ima tražitelj i stranac u transferu te ga ostvaruje na temelju vlastitog zahtjeva ako ne posjeduje dovoljna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti.

24.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da pravna pomoć iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća pomoć u sastavljanju tužbe, zastupanje u prvostupanjskom upravnom sporu i oslobođenje od plaćanja troškova prvostupanjskog upravnog spora.

24.2. Člankom 8. stavkom 1. Pravilnika propisano je da upravni sud odlučuje ima li korisnik pravo na besplatnu pravnu pomoć na temelju njegovog zahtjeva ovisno posjeduje li dostatna novčana sredstava ili stvari veće vrijednosti.

25. Člankom 9. stavkom 1. Pravilnika propisano je da o visini troškova pravne pomoći odlučuje upravni sud u odluci povodom upravnog spora pokrenutog protiv prvostupanjske odluke, uzimajući u obzir sve okolnosti vezane za ostvarivanje sadržaja pravne pomoći.

25.1. Prema stavku 2. članka 9. Pravilnika trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

26. Nadalje, člankom 10. stavkom 1. Pravilnika propisano je da će Ministarstvo isplatiti iznos troškova pravne pomoći sukladno odluci upravnog suda.

26.1. Prema stavku 2. članka 10. Pravilnika ako upravni sud odobri korisniku pravo na besplatnu pravnu pomoć, pružatelj je dužan Ministarstvu dostaviti račun sukladno odluci upravnog suda.

27. Odlučujući o pravu na besplatnu pravnu pomoć izvršen je uvid u spisu priložen zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći iz kojeg proizlazi da tužitelj nema odnosno ne posjeduje nikakva sredstva, pa je osnovan njegov zahtjev za odobrenjem besplatne pravne pomoći, slijedom čega je odlučeno kao u izreci, pod točkom II.

28. Pri ocjeni osnovanosti zahtjeva za trošak sud je primjenom Tbr. 27. točka 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa), na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora u cijelosti priznao pravo na trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu u iznosu od po 250 bodova, (50% od propisanih 500 bodova), što uz vrijednost boda od 2,00 eura, za dvije radnje (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 54. Tarife) daje iznos naveden u izreci. Kako je pravnu pomoć pružio odvjetnik Milan Banić, a nalazi se na popisu pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite – Upravni sud u Zagrebu, naloženo je tuženiku platiti odvjetniku troškove pružene pravne pomoći.

28.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom III.

U Zagrebu 28. rujna 2026.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 51. st. 3. Zakona).

Dna:

1. Odvjetnik Milan Banić e-komunikacija

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu

3. U spis