REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] B 5

Poslovni broj: Us I-1109/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja BŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Nino Ćosić, odvjetnik u Zagrebu, Raška 28, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (OIB: 02958272670), Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, 28. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-04/25-01/46, URBROJ: 338-01-06-05-25-04 od 17. travnja 2025.

II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak ovog spora u iznosu od 1.250,00 eura (slovima: tisuću dvjesto i pedeset eura) u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ove odluke o trošku, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke do isplate, ako tuženik ne podmiri trošak u ostavljenom roku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje - 2, KLASA: UP/I-502- 02/24-06/9071, URBROJ: 338-21-02-01-25-03 od 10. veljače 2025. tužitelju nije priznata bolest pod dijagnozom F62.0 (trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja) zbog koje je bio privremeno nesposoban za rad od 3. veljače 2024. kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu (točka I. izreke prvostupanjskog rješenja) te mu nadalje u svezi te dijagnoze nije priznato pravo na naknadu plaće u 100 % za vrijeme privremene nesposobnosti za rad po osnovi te bolesti (točka II. izreke prvostupanjskog rješenja) s obrazloženjem da je prvostupanjsko liječničko povjerenstvo u svom Nalazu, mišljenju i ocjeni od 13. svibnja 2024. utvrdilo da se navedena dijagnoza ne može priznati neposrednom i isključivom posljedicom trauma doživljenih samo u ratu.

2. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-04/25-01/46, URBROJ: 338-01-06-05-25-04 od 17. travnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja kao neosnovana s obrazloženjem da je drugostupanjsko liječničko povjerenstvo u svom Nalazu, mišljenju i ocjeni od 20. ožujka 2025. utvrdilo da psihičke tegobe tužitelja nisu isključivo i jedino posljedica ratnih trauma, već da su potaknute i drugim okolnostima koje je tužitelj doživio u civilnom životu.

3. Tužitelj je pravodobno podnio tužbu ovom Sudu u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika, a u tužbi i u naknadnim podnescima opširno obrazlaže svoje zdravstveno stanje. U bitnome navodi kako je dijagnoza F62.0 (trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja) od koje se trenutačno liječi primarna dijagnoza, dok su ove druge dvije dijagnoze F32.1 (srednje depresivna epizoda) i F07.9 (nespecificirani organski poremećaj ličnosti i ponašanja uzrokovan bolešću, oštećenjem ili disfunkcijom mozga) povezane s tom dijagnozom. Navodi da je liječničko povjerenstvo potpuno zanemarilo odluku Ministarstva hrvatskih branitelja koje mu je svojim rješenjem priznalo status HRVI uslijed psihičke bolesti PTSP nastale u Domovinskom ratu, iz čega je vidljivo da je drugo tijelo već potvrdilo da je bolest PTSP isključivo posljedica Domovinskog rata. Navodi da ocjena koja se temelji na „isključivo realitetnoj problematici“ nikako ne može biti pravilna i zakonita, a posebno kada se uzme u obzir da se navode netočni frustracioni elementi poput razvoda, alkoholizma, tri ugrađena stenta nakon infarkta, apnea, problemi sa zglobovima, visoki krvni tlak i slično. Smatra da je umanjivanje simptoma PTSP-a i težinu dijagnoze F62.0 radi postojanja sekundarnih tegoba kod osobe koja ima 55 godina, a koja je pritom sudjelovala u Domovinskom ratu apsurdna i neživotna. Smatra da je pogrešan stav liječničkog povjerenstva da se ne može postaviti dijagnoza F62.0 ukoliko postoje drugi poremećaji, jer da bi to značilo da osobe s PTSP-om ne smiju imati nekih drugih životnih problema ili psiholoških poremećaja, a koji su neposredno proistekli iz rata i ratnih zbivanja. Smatra da liječničko povjerenstvo nije uzelo u obzir otpusna pisma iz Klinike za psihijatriju Vrapče iz kojih se jasno vidi da se liječi u dnevnoj bolnici primarno radi simptoma iz kruga PTSP-a. Predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i da mu se naknadi trošak ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnome ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Budući da su se tužitelj i tuženik suglasili da se spor riješi bez rasprave, a Sud je utvrdio da nije potrebno izvoditi nove dokaze, to je Sud na temelju odredbe čl. 98. t. 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS), te odredbe čl. 8. ZUS prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

6. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.

7. Na temelju razmatranja utvrđenih činjenica i niže citiranih zakonskih odredaba, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Čl. 55. st. 2. t. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23) propisano je da naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

9. Iz obrazloženja osporavanog rješenja tuženika slijedi da je u provedbi drugostupanjskog postupka zatraženo stručno medicinsko mišljenje drugostupanjskog tijela vještačenja Liječničkog povjerenstva Direkcije o tome je li se tužitelju privremena nesposobnost za rad u vremenu od 3. veljače 2024. pa nadalje zbog bolesti pod dijagnozom F62.0 (trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja) može priznati kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu , te da je tuženik temeljio svoje rješenje na tom stručnom medicinskom mišljenju.

10. Iz Nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije od 20. ožujka 2025. slijedi da se navedena dijagnoza ne može priznati kao neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu. To iz razloga što promjene ličnosti nakon katastrofalnog doživljaja označava promjenu ličnosti nakon ekstremnog stresa što kod tužitelja nije dokumentirano (primjerice iskustva logora, mučenja, talačke krize, terorizma). K tome promjena ličnosti mora trajati najmanje dvije godine i ne smije joj prethoditi od ranije postojeći poremećaj ličnosti ili mentalni poremećaj, osim PTSP-a, a kod tužitelja se vodi i dijagnoza F32.1 (srednje depresivna epizoda) i F07.9 (nespecificirani organski poremećaj ličnosti i ponašanja uzrokovan bolešću, oštećenjem ili disfunkcijom mozga). Stoga je to tijelo vještačenja zaključilo da PTSP i trajne promjene ličnosti (kronične posljedice razornih stresnih događaja koje se pojavljuju desetljećima nakon stresnih iskustava se više ne klasificiraju kao PTSP nego kao trajne promjene ličnosti) nisu uzrok predmetne privremene nesposobnosti za rad, jer tužitelj osim navedenih trajnih promjena osobnosti ima i druge psihičke poremećaje (F33.1 i F07.9) kojih ne smije biti ako se postavlja dijagnoza F62.0, pa stoga da psihičke tegobe tužitelja nisu isključivo i jedino posljedica ratnih trauma, već su potaknute i drugim okolnostima koje je doživio u civilnom životu i nisu isključiva posljedica simptoma iz kruga PTSP-a vezanih uz ratna stradavanja.

11. Iz navedenog Nalaza, mišljenje i ocjene od 20. ožujka 2025. nadalje slijedi da je to tijelo prilikom izrade svog nalaza, mišljenja i ocjene konstatiralo da je tužitelju priznat status HRVI na temelju PTSP-a, ali je napomenulo kako HRVI od 20 % u pravilu ne utječe na privremenu nesposobnost za rad.

12. Tužitelj je u sporu priložio rješenje Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za socijalnu politiku i mlade, KLASA: UP/I-562-02/25-01/13, URBROJ: 2170-10- 02/4-25-6 od 20. kolovoza 2025., kojim je tužitelju priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata X. skupine s 20 % oštećenja organizma i to za stalno temeljem bolesti PTSP-a nastale kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, te je tužitelju priznato pravo na osobnu invalidninu od 1. svibnja 2025. pa nadalje. Nadalje iz tog rješenja slijedi da je tužitelju prije toga rješenjima od 2. svibnja 2024. i 12. srpnja 2024. bio priznat taj status po istoj osnovi i u istom postotku, ali privremeno do 30. travnja 2025.

13. Nadalje, iz medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu upravnog postupka i to otpusnog pisma Klinike za psihijatriju Vrapče od 2. siječnja 2024. do 19. siječnja 2024. proizlazi da je tužitelj tada zaprimljen na četvrto liječenje u sklopu Dnevne bolnice Zavoda za socijalnu psihijatriju, da je prethodno liječen u istoj bolnici od 3. travnja 2023. do 29. lipnja 2023. zbog tegoba iz kruga PTSP-a koje su posljedica ratne traume, te da se tužitelj otpušta neizliječen uz djelomično poboljšanje stanja koje je više privremeno i simptomatski i uz preporuku uzimanja propisane farmakoterapije.

14. Iz otpusnog pisma Klinike za psihijatriju Vrapče od 5. veljače 2024. do 15. travnja 2024. proizlazi da je tužitelj tada zaprimljen na peto liječenje u sklopu Dnevne bolnice Zavoda za socijalnu psihijatriju, da je sveukupno psihički poremećaj uznapredovao uz jasno vidljive posljedice, te da usprkos primijenjenim terapijskim metodama zaostaju posljedice dugotrajnog psihičkog procesa, da je stanje konačno i da je posljedica ratne traume, da je potrebno daljnje psihijatrijsko liječenje i praćenje, te da se tužitelj otpušta neizliječen uz preporuku uzimanja propisane farmakoterapije.

15. Dakle, iz navedenih otpusnih pisama slijedi da je tužitelj zaprimljen na liječenje 19. siječnja 2024. zbog tegoba iz kruga PTSP-a koje su posljedica ratne traume, da je otpušten iz bolnice uz djelomično poboljšanje stanja, te da je zbog pogoršanja ponovo zaprimljen u bolnicu dana 5. veljače 2024., a predmetni zahtjev je podnio 3. veljače 2024. Iz spomenutog otpusnog pisma od 5. veljače 2024. do 15. travnja 2024. slijedi da je tužitelj naveo da ima snove ratne tematike, te da se je žalio i na svoje kompleksno somatsko stanje (prebolio infarkt miokarda, ima apneju, probleme s lokomotornim sustavom), međutim zaključak iz tog otpusnog pisma je da se kod tužitelja unatoč tim somatskim smetnjama radi o posljedicama ratne traume.

16. Slijedom navedenog, Sud cijeni da u ovom postupku nije dovoljno i pravilno ocjenjena dijagnoza tužitelja, a s obzirom da je tužitelju drugo za to nadležno tijelo priznalo status Za s osnova PTSP-a kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, te da je iz priložene medicinske dokumentacije razvidno da se je tužitelj neposredno prije podnošenja predmetnog zahtjeva 3. veljače 2024. liječio zbog svojih psihičkih smetnji koje su se prema zadnjem otpusnom pismu od 5. veljače 2024. pogoršale. Dakle, iz navedenoga bi slijedilo da je tužiteljeva privremena nesposobnost za rad od 3. veljače 2024. posljedica upravo pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja zbog tegoba iz kruga PTSP-a koje su posljedica ratne traume, a ne drugih bolesti kako je to utvrdilo Liječničko povjerenstvo Direkcije. Točno je da su kod tužitelja prisutne i druge dijagnoze, međutim iz sadržaja otpusnih pisama koji su prethodili bolovanju tužitelja i koji su uslijedili tijekom bolovanja tužitelja slijedi da je dominantna dijagnoza zbog koje se liječi i zbog koje je zaprimljen u bolnicu upravo PTSP-a kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, koji se je zbog dužine liječenja s vremenom razvio u F62.0 (trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja).

17. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika, ocijenjeno je nezakonitim, radi čega je isto valjalo poništiti i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak kako bi Liječničko povjerenstvo Direkcije u ponovnom postupku prilikom davanja novog nalaza, mišljenja i ocjene uvažilo primjedbe iz ove presude. Stoga je Sud na temelju čl. 117. st. 1. ZUS usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kako je to navedeno u izreci ove presude.

18. U ponovnom postupku tuženik je vezan pravnim shvaćanjima i primjedbama ovog Suda, te je obvezan donijeti odluku u ponovnom postupku u roku u od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude sukladno odredbi čl. 151. st. 2. ZUS.

19. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga je tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak koji mu je nastao u povodu ovog spora.

20. Budući da se prema čl. 144. st. 3. ZUS vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom to je tužitelju sukladno Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) priznat u cijelosti trošak koji je zatražio za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV, što sveukupno iznosi 1.250,00 eura.

21. Sukladno odredbi čl. 144. st. 4. ZUS na dosuđeni iznos troška ovog spora tužitelju pripadaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troška do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troška ne podmiri u ostavljenom roku.

22. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, 51/23 i 50/26, dalje: ZSP).

U Rijeci 28. rujna 2026.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (čl. 127. st. 2. ZUS). Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Nini Ćosiću, odvjetniku u Zagrebu, Raška 28

- tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje Republike Hrvatske, Direkciji,

Zagreb, Margaretska 3