REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-2410/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. rujna 2026., u prisutnosti tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 28. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 4.524,77 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 09.04.2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako njegova osiguranica FF, **.**.1997., doživjela ozljedu na radu na način da joj je u skladištu njezinog poslodavca, Konzum d.d., prilikom preuzimanja robe te uslijed nedovoljno pričvršćene police, na glavu pala PVC gajba. U predmetnom štetnom događaju osiguranica tužitelja zadobila je teže ozljede glave pri čemu je ista kao radnica Konzuma d.d., bila osigurana kod tuženika. Nadalje navodi tužitelj kako je svojoj osiguranici, rješenjem od 23.09.2002. i 14.02.2003. br. 11050, priznao pravo na invalidsku mirovinu i to 70% zbog ozljede na radu i 30% zbog bolesti te je tuženik temeljem presude Trgovačkog suda u Zagrebu od 07.09.2011. posl.br. P-3933/09, presude Trgovačkog suda u Osijeku posl.br. P- 591/18 te presude ovog suda od 09.02.2024. posl.br. P-2340/22, isplatio tužitelju štetu nastalu isplatom invalidske mirovine.

1.1. Stoga, a budući da je tuženik u mirnom postupku odbio tužitelju isplatiti štetu za daljnje utuženo razdoblje, a koja je predmetom ovog postupka, to tužitelj traži od suda da donese odluku kojom će naložiti tuženiku da temeljem odredbe čl. 161-čl. 167 Zakona o mirovinskom osiguranju, naknadi štetu u iznosu 4.524,77 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu priznao činjenicu nastanka štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja kao i činjenicu da je osiguranica tužitelja stradala na radu te da joj je priznata invalidska mirovina 70% zbog ozljede na radu i 30% zbog bolesti.

Međutim tuženik spori da bi se u konkretnom slučaju primjenjivale odrede Zakona o mirovinskom osiguranju, navodeći kako se tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji na sklopljenom ugovoru o osiguranju od AO radi čega se u pravnom odnosu tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona, o čemu je Vrhovni sud RH zauzeo pravno shvaćanje u svojim odlukama Rev-x-388/2018 od 25.08.2020., Rev-5292/2019 od 16.06.2020.. Stoga tuženik, a budući da tužitelj svom osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu kao posljedicu ozljede na radu, to ne postoji razlika koju bi tuženik temeljem odredbe čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima bio dužan isplatiti tužitelju, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Rješenje tužitelja od 14.02.2003., Privremeno rješenje od 23.09.2002., Prijavu ozljede na radu, Upitnik, Obavijest o isplati, Izvješće o saldu duga, Potvrdu od 20.02.2026., Zahtjev za naknadu štete te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužitelja za isplatom naknade štete koja mu je nastala isplatom invalidske mirovine koju je isplatio svojoj osiguranici FF za razdoblje od 01.12.2024. do 31.12.2025., u opsegu 30% od punog iznosa invalidske mirovine, u iznosu 4.524,77 eur.

5. Uvidom u Prijavu o ozljedi na radu, Privremeno rješenje br. 11050 od 23.09.2002., Rješenje br. 11050 od 14.02.2003. te Potvrdu od 20.02.2026., utvrđeno je:

-da se 20.03.1997., u prostorijama Konzuma d.d., kod kojeg trgovačkog društva je FF bila u radnom odnosu, dogodio štetni događaj na način da je FF, za vrijeme obavljanja posla, a uslijed nedovoljno pričvršćene police, na glavu pala PVC gajba te ju ozlijedila

-da je FF kao zaposlenica Konzuma d.d. bila osigurana policom osiguranja tuženika

-da je FF zadobivena ozljeda priznata kao ozljeda na radu

-da je nalazom i mišljenjem invalidske komisije tužitelja br. 11050 od **.**.1998., kod FF, utvrđen gubitak sposobnosti za rad i to uslijed bolesti 70% te uslijed ozljede na radu 30%

-da je FF priznato pravo na invalidsku mirovinu uslijed gubitka sposobnosti za rad radi bolesti 70% te radi ozljede na radu 30%

-da je tužitelj, u razdoblju od 01.01.2024. -31.12.2025., na ime invalidske mirovine isplatio svojoj osiguranici FF, 15.082,56 eur, od kojeg iznosa 30% iznosi 4.524,77 eur.

6. Budući da ranije navedene činjenice, osim što su utvrđene uvidom u ranije navedenu dokumentaciju, a koju sud prihvaća kao vjerodostojan dokaz u smislu odredbe čl. 230 ZPP-a u vezi odredbe čl. 159 Zakona o upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09, 110/21 dalje u tekstu ZUP), tuženik odgovorom na tužbu niti ne spori, ne sporeći niti vjerodostojnost navedene dokumentacije, to je nedvojbeno utvrđena činjenica nastanka štetnog događaja, pasivne legitimacije i odgovornosti tuženika.

7. Međutim između stranaka je sporno ima li tužitelj pravo na isplatu utuženog iznosa 4.524,77 eur, koji iznos predstavlja 30% ukupno isplaćenog iznosa na ime invalidske mirovine svoje osiguranice i to s obzirom na zakon primjenom kojega valja odlučiti o osnovanosti zahtjeva tužitelja te s obzirom na činjenicu da bi osiguranica tužitelja po redovnom tijeku stvari ostvarila pravo na isplatu starosne mirovine.

7.1. Naime, tuženik tvrdi da treba primijeniti odredbu čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje ZOOP), prema kojoj bi stvarnu štetu tužitelju činio iznos eventualne razlike između isplaćene mirovine (30%) i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu u istom omjeru.

8. No, budući da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi kako je osiguranica tužitelja stradala je na radu na način da joj je u skladištu tadašnjeg poslodavca Konzum d.d. pala na glavu PVC gajba sa nedovoljno pričvršćene police te je ona kao zaposlenica Konzum d.d. bila osigurana kod tuženika, a koje činjenice su nedvojbeno utvrđene i uvidom u ranije navedenu dokumentaciju dostavljenu uz samu tužbu te budući da je tuženik temeljem takvih činjeničnih navoda tužbe i dostavljene dokumentacije, priznao činjenicu nastanka štetnog događaja, pasivne legitimacije i odgovornosti, to tuženik pogrešno navodi da bi o njegovoj obvezi valjalo odlučiti primjenom odredaba ZOOP- a.

8.1. Dakle, upravo suprotno navodima tuženika, o osnovanosti zahtjeva tužitelja valja odlučiti primjenom odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 57/13, 33/15, 120/16, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 i 156/23 dalje u tekstu ZOMO/13) i Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 96/25 dalje u tekstu ZOMO/25).

8.2. Naime, tužitelj ima pravo na naknadu štete prema onom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, time da je šteta za tužitelja nastala prilikom isplate svake invalidske mirovine u visini izvršene isplate (tako i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 552/08 od 8. travnja 2010., Rev x 1119/12 od 5. listopada 2016., kao i u presudi Rev-2530/2018- 2 od 8. siječnja 2020. i dr.), a ne onaj koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja.

8.3. Slijedi stoga da su za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja za izvršena plaćanja osiguraniku, za razdoblje od 01.01.2024. do 30.06.2025. mjerodavne odredbe čl. 161 ZOMO/13, a za razdoblje od 01.07.2025. do 31.12.2025. odredbe čl. 156 ZOMO/25.

8.4. Odredbom čl. 161. ZOMO/13 i čl. 156 ZOMO/25, propisano je kako tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, a koja naknada obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu

3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja

4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

9. Dakle, naknada stvarne štete koju tužitelj u konkretnom slučaju ima pravo zahtijevati su novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira je li osiguranica tužitelja ispunila uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu /razmjerno omjeru odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja.

9.1. Budući da je iznos stvarne štete koju tužitelj ima pravo potraživati od tuženika određen kao novčano davanje isplaćeno na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu sukladno odgovornosti, odnosno u ovom konkretnom slučaju u opsegu 30% na ime gubitka sposobnosti za rad uslijed priznate ozljede na radu, neosnovan je prigovor tuženika da bi stvarna šteta bila eventualna razlika između isplaćenog i onoga što bi se osiguranici eventualno trebalo isplatiti.

10. Stoga, a budući da je visina tužbenog zahtjeva utvrđena uvidom u Potvrdu tužitelja od 20.02.2026. koju je sud prihvatio kao vjerodostojnu dokumentaciju u smislu odredbe čl. 230 ZPP-a u vezi odredbe čl. 159 ZUP-a, to je temeljem odredbe čl. 161 ZOMO/13 i čl. 156 ZOMO/25, valjalo obvezati tuženika na isplatu utuženog iznosa u visini 4.524,77 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od utuženja odnosno od 09.04.2026. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 dalje u tekstu ZOO).

10.1. Naime, tužitelj bi imao pravo na zakonske zatezne kamate, a sukladno odredbi čl. 160 st. 3 ZOMO/25, od ranijeg datuma budući da je uvidom u Zahtjev za naknadu štete te presliku povratnice razvidno kako je tuženik Zahtjev za naknadom štete primio 26.02.2026.. No, kako tužitelj potražuje isplatu od kasnijeg datuma tako je istom temeljem odredbe čl. 2 ZPP-a i dosuđeno.

10.2. Iako, obzirom na sve ranije navedeno nije relevantno, ukazuje se i kako bi upravo na tuženiku bio teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva budući da tužitelj visinu naknade štete koju tužbenim zahtjevom traži, dokazuje obračunom izvršenih isplata s osnova invalidske mirovine u spornom razdoblju, koji obračun predstavlja javnu ispravu. Naime, pravno shvaćanje prema kojem je teret dokazivanja visine štete na tuženiku, a ne tužitelju, izrazio je Vrhovni sud RH u svojoj odluci br. Rev-1055/21 od 05.03.2024., a koje prihvaća i ovaj sud. Stoga, a obzirom da tuženik nije niti predlagao provođenje financijskog vještačenja to se i u tom dijelu, neosnovanim cijeni prigovor tuženika na visinu tužbenog zahtjeva.

U Zagrebu 28. rujna 2026.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku