REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU
Andrije Hebranga 9, Metković
Poslovni broj: P-205/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužitelja: BD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: A1 Hrvatska d.o.o., Vrtni put 1, 10 000 Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dana 28. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužba s tužbenim zahtjevom koji glasi:
„1. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Metkoviću dana 31.08.2011. pod poslovnim brojem Ovr-371/11 radi naplate potraživanja tuženika prema tužitelju.
2.Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u roku od 15 dana.“
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem o ovrsi Općinsko0g suda u Metkoviću od dana 31.08.2011. pod poslovnim brojem Ovr-371/11 određena ovrha na novčanim sredstvima tužitelja radi naplate tuženika. Tužitelj je u predmetnom ovršnom postupku pravovremeno podnio prigovor/podnesak u kojem je istaknuo materijalno – pravni prigovor zastare potraživanja. Budući da se tuženik nije očitovao na navode tužitelja Općinski sud u Metkoviću donio je zaključak, Ovr-371/2011-10 od dana 27.04.2026.g. kojim se tužitelj upućuje na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u roku od 15 dana. Navodi da je ova tužba podnesena unutar tog zakonskog roka. Predmetno rješenje o ovrsi doneseno je i postalo pravomoćno 2011.g. Fina je provela isknjižbu predmetne ovrhe 04.08.2018.g. temeljem zakonskih odredbi o neizvršivim ovrhama. Od trenutka pravomoćnosti rješenja o ovrsi pa sve do danas, protekao je rok duži od 13 godina, unutar kojeg tuženik kao ovrhovoditelj nije poduzeo nijednu procesnu ili zakonsku radnju pred nadležnim tijelima radi prisilne naplate niti promjene sredstva ovrhe. Nadalje, tužitelj je 15.12.2025., 29.12.2025. pa nakon zaključka suda 18.05.2026. pismenim putem (elektroničkom poštom) kontaktirao punomoćnika tuženika radi mirnog rješenja spora i ukaza na nastupjelu zastaru, no tuženik je na navedene dopise ostao u potpunosti pasivan i na njih nije odgovorio. Posebno ističe kako se isknjiženje provedeno 2018. godine temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ne može smatrati radnjom vjerovnika koja bi ponovno pokrenula tijek zastare. Navedeno isknjiženje provedeno je po sili zakona (ex lege) radi zaštite dostojanstva ovršenika i uklanjanja dugogodišnjih neaktivnih predmeta iz sustava, a ne kao rezultat procesne aktivnosti. Odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) propisano je da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. S obzirom na potpunu pasivnost tuženika kroz razdoblje duže od 10 godina, nastupila je apsolutna zastara prava na naplatu predmetnog potraživanja. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provođenja postupka donesene presudu.
2. Tuženik nije odgovorio na tužbu koja mu je uredno dostavljena, a niti je pristupio na pripremno ročište na koje je uredno pozvan, međutim nije bilo osnove za donošenje presude temeljem ogluhe ili izostanka jer dokazna građa nije upućivala na osnovanost tužbenog zahtjeva.
3. Za tužitelja je dakle sporno da li je nastupila zastara tražbine iz ovršne isprave ovog suda rješenja o ovrsi Ovr-371/20211 od 31. kolovoza 2011.godine
4. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti obzirom da je vrijednost spora 652,05 EUR, pa su stranke bile dužne sve dokaze iznijeti u tužbi, a najkasnije na pripremnom ročištu (na pripremnom ročištu samo ako iz opravdanih razloga to nisu mogle učini odmah u tužbi).
5. Dana 25. rujna 2026. održano je pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu, na kojima je sud izveo dokaze čitanjem i pregledavanjem: svih isprava, odnosno rješenja o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-371/11 od 31. kolovoza 2011. godine (list 21 spisa) , Zaključka ovog suda Ovr-371/20211-10 od 27.travnja 2026.godine, elektronske pošte tužitelja od 15.12.2025., 29.12.2025. te 18.svibnja 2026.(listovi 11-13, pa isto 46-48 spisa) izlist e-Predmet (list 15 i 51 spisa), opis osnove za plaćanje (list 22 spisa) specifikacije iz rješenja o osnovi za plaćanje.
6. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev neosnovan.
5. Sud je temeljem izvedenih dokaza utvrdio:
- da je ovaj sud donio Rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-371/11 od 31. kolovoza 2011. protiv tužitelja tamo u tom ovršnom postupku ovršenika po prijedlogu ovrhovoditelja VIPnet d.o.o, što proizlazi iz priloženog rješenja o ovrsi
- da je Broj osnove za plaćanje Ovr-371/11 zaveden danas kao A1 HRVATSKA d.o.o. ovrhovoditelj, što proizlazi i iz Zaključka ovog suda Ovr-371/20211-10 od 27.travnja 2026.godine
- da je ovrhovoditeljeva osnova za naplatu rješenja o ovrsi Ovr-371/20211 od 31. kolovoza 2011. godine, iz nastupa zakonskih razloga (neprekidna blokada računa bez mogućnosti naplate tražbine) isknjižena 4.kolovoza 2018. godine, što proizlazi iz decidiranih tvrdnji tužitelja (tamo ovršenika)
- da je sud Zaključkom ovog suda Ovr-371/20211-10 od 27.travnja 2026.godine uputio ovršenika da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog zastare, a po prijedlogu ovršenika u tom postupku
- da je tužitelj slao elektronsku poštu u 3 navrata na adresu [adresa elektroničke pošte] nudeći da nešto plati, odnosno da se povuče ovrha (listovi 11-13 spisa
- da priloženi izlist iz e-Predmeta (list 15 i 51 spisa) ne sadrži sve aktivnosti u ovršnom predmetu i glede ovršnih radnji (kojih dio radnji provodi FINA, a ne samo sud!), pa isti nije meritoran za zaključivanje o tome da li su se provodile neke od ovršnih radnji (na FINA-i tijekom blokade računa/zavedene osnove – rješenja o ovrsi, nesporno je ovršenikov račun bio blokiran do 4.8.2018. godine)
8. Iz decidiranih tužiteljevih tvrdnji proizlazi da se po predmetnoj ovršnoj ispravi FINA prestala postupati temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/18, 02/20, 46/20, 47/20 – dalje „ZOPNOS“) a koji čl. 12.u stavku 1. citiranom ZPONS propisuje ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. U čl. 33. ZPONS propisano je da je Agencija dužna u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu tog Zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ispunjavaju uvjet iz prethodno citiranog članka 12. stavka 1. ZPONS.
8. Dakle iz gore navedenog proizlazi jasno i nedvojbeno da je FINA prestala postupati stupanjem tog ZPONS na snagu u tom članku 12.st.1, što znači da je FINA prestala postupati iz razloga što se protekom 3 godine ovrhovoditelj nije mogao namiriti, odnosno najranije odmah po stupanju tog ZPONS na snagu, a što ukazuje da je FINA-e držala u aktivnosti izvršavanje osnove (blokadu računa) za ovršenika i u kolovozu 2018. godine (kada je ZPONS stupio na snagu), a koja aktivnost (blokada) prekida zastaru. Kako takav razlog prestanka postupanja FINA-e ne spada pod krivnju ovrhovoditelja, to znači da su sve radnje nadležnih tijela (FINA-e) i ovrhovoditelja do 2018. godine prekidale zastaru (kao primjerice u toč 24. obrazloženja presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-1074/2021 od 1.7.2021.),
9. Isknjiženjem ovršne isprave najranije u kolovozu 2018. godine (kada je ZPONS stupio na snagu) počinje ponovno teći rok zastare 10 godina za ovršne isprave koje su tako isknjižene 4. kolovoza 2018.godine, kad je FINA obustavila postupanje po ovršnoj ispravi (bez krivnje ovrhovoditelja), pa zastara nije nastupila, te su neosnovani prigovori tužitelja da je za njega kao ovršenika nastupila zastara
10. Naime, u razdoblju 2010 – 2018. godine na snazi je bio stari Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima "NN"br. 91/2010 i 112/2012 (dalje u tekstu: "Stari ZPONS") koji nije uopće propisivao nemogućnost izvršenja već zavedenih osnova za plaćanje u svom čl. 12., već je u tom članku tog Starog ZPONS bilo propisivana provedba provedba ovrhe na novčanim sredstvima državnog proračuna Republike Hrvatske i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a jasno je da to ovdje nije niti jedna od stranaka.
11. Propisivanje nemogućnosti izvršenja zavedene osnove je nastupilo tek novim ZPONS glede čl. 12. ZOPONS, koji je stupio na snagu 4.kolovoza 2018.
12. Odredbom čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/2015, 29/18 – dalje: "ZOO") propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a ona nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (st. 2.). Nadalje, odredbom čl. 241. ZOO-a određeno je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Slijedom navedenog, blokadama ovršenikova računa do zaključno 4. kolovoza 2018. godine, dolazi do prekida zastarnih rokova s učinkom da zastara ne teče kada je ovršni postupak u tijeku.
13. Kako je dakle u razdoblju od 31.kolovoza 2011. do prestanka postupanja FINA-e (4.kolovoza 2018. godine sukladno čl. 12.st.1. u svezi čl. 33.st. i čl. 35. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima "Narodne novine" br 68/18) trajao prekid zastare, to nisu ostvareni uvjeti za proglašenje ovrhe nedopuštenom s osnova zastare, pa je sud odlučio kao u toč. 1. izreke.
14. Ukazuje se ovdje tuženiku na već ustaljenu sudsku praksu u sličnim pravnim situacijama pa ga se može uputiti na pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-1074/2021 od 1.7.2021 Županijskog suda u Varaždinu Gž Ovr-10672021 od 17.ožujka 2021., Županijskog suda u Rijeci Gž-2332/2021 od 24.3.2022, te stavove VSRH.
15. Kako je tužitelj izgubio spor, to mu nije dosuđen trošak.
Metković, 28. rujna 2026.godine
S u d a c :
Ante Šprlje
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a). Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 ZPP-a).
DNA:
1. BD, [adresa]
2. A1 Hrvatska d.o.o., Vrtni put 1, 10 000 Zagreb