Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Prekršajni odjel

Zrinsko-frankopanska 9

Poslovni broj: Pp-634/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Spomenki Zanjko Kolman, uz sudjelovanje Larise Hajdarović, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice SO, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 2. i st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, povodom prigovora na obavezni prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave međimurske, Postaje prometne policije Čakovec pod brojem Klasa: 211-07/26-4/17952, Ur. broj: 511-21-09-26-1 od 24. veljače 2026., temeljem čl. . 1. Prekršajnog zakona (NN br.107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22. i 86/26.), u žurnom postupku, 28. rujna 2026. donio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenica: SO, rođena **.**.2002., u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj],

-zastupana po branitelju Tinu Ružiću, odvjetniku iz Čakovca, Uska bb,

k r i v a j e

I. što je 21. veljače 2026., u 21,10 sati, u Čakovcu, K. Tomislava kbr. 46., kao vlasnica osobnog automobila marke "Audi", registarske oznake [registarska oznaka], svoje vozilo dala na upravljanje DO, koji nije stekao pravo na upravljanje vozilom bilo koje kategorije, jer je vozilo registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao DO, zaustavljeno u prometu na cesti, a SO se nalazila u svojstvu putnice u vozilu,

II. čime je počinila prekršaj iz čl. 229. st. 2. kažnjivo po čl. 229. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.),

pa joj se temeljem istog propisa,

i z r i č e

III. novčana kazna u iznosu od 390,00 (tristo devedeset) eura.

Okrivljenica je dužna novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka presude temeljem čl. 34 st. 1 Prekršajnog zakona, a ukoliko izrečenu kaznu ne plati u roku, ista će se naplatiti prisilno.

Temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena ako okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku 30 (trideset) dana od primitka presude.

IV. Temeljem čl. . 3. u svezi čl. . 3. toč. a/ Prekršajnog zakona, okrivljenica je dužna u roku od 30 (trideset) dana od primitka presude, nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura.

Ukoliko okrivljenica ne plati u određenom roku troškove postupka, troškovi postupka će se temeljem čl. . 1. Prekršajnog zakona, naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava međimurska, Policijska postaja Čakovec, pod brojem Klasa: 211-07/26-4/17952, Ur. broj: 511-21-09-26-1 od 24. veljače 2026., izdala je temeljem čl. 239. u svezi sa čl. 234. Prekršajnog zakona obavezni prekršajni nalog kojim je okrivljenicu SO, proglasila krivom i kaznila, radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2. Okrivljenica SO je putem branitelja na citirani obavezni prekršajni nalog podnijela pravovremeni prigovor, te je isti stavljen izvan snage i nastavljen je žurni postupak.

3. Okrivljenica SO dostavila je sudu pisanu obranu u kojoj je navela da se ne smatra krivom za počinjeni prekršaj i osporava ga u cijelosti. Točno je da su policijski službenik dana 21.02.2026. zaustavili njezin automobil kojim je upravljao DO i u kojem je bila suputnica. Nakon što su ih tražili dokumente, svoje je uredno predala, a za vozača je utvrđeno da nije stekao pravo na upravljanje vozilom bilo koje kategorije. Do tog trenutka nije znala, niti je mogla znati da isti nema valjanu vozačku dozvolu. Toga dana izašla je u grad, te konzumirala alkoholna pića, u količini zbog koje nije bila sposobna sigurno upravljati vozilom. U društvu se nalazio i DO, osoba koju je do tada vidjela svega nekoliko puta u životu, s kojom nije bila u bliskom odnosu. Kad je izrazila namjeru da krene kući, upravo je on predložio da je odveze njezinim automobilom do [adresa], kako ona ne bi upravljala vozilom pod utjecajem alkohola, a da se on potom taksijem vrati u grad. Smatrala je takav prijedlog razumnim i odgovornim, pa je pristala da upravlja vozilom. Za postojanje prekršajne odgovornosti nije dovoljno samo utvrditi da osoba kojoj je vozilo dano nema pravo upravljati vozilom, već je potrebno utvrditi i postojanje svijesti ili barem mogućnosti saznanja vlasnika vozila o toj činjenici. U konkretnom slučaju ne postoji niti jedna okolnost iz koje je mogla zaključiti da DO nema pravo upravljati vozilom. Nije član njegove obitelji, nije s njim živjela niti je bila u takvom odnosu da bi mogla imati saznanja o njegovom vozačkom statusu. Nije se radilo o maloljetnoj osobi niti o osobi za koju bi postojale bilo kakve objektivne indicije da nema položen vozački ispit. Sama činjenica da se naknadno pokazalo da nema vozačku dozvolu ne znači da je tu okolnost znala u trenutku kad mu je dala da upravlja automobilom ili da ju je mogla i morala znati. U činjeničnom opisu obaveznog prekršajnog naloga ne postoji niti jedan konkretna činjenica koja bi upućivala na postojanje takvog saznanja ili dužnosti saznanja, već se samo spominje da se nalazila u automobilu u svojstvu putnice navedenog vozila. Ne smatra se krivom i predložila je da je sud oslobodi krivnje.

4. U provedenom dokaznom postupku ispitan je svjedok DO koji je iskazao da je sa okrivljenicom SO bio u vezi oko 5 – 6 mjeseci prije tog događaja i manji dio od kada je završio u istražnom zatvoru. Stanovali su u iznajmljenom stanu u [adresa]. Toga dana bili su na rođendanu, a sestra od SO, je došla autobusom sa utakmice, te su trebali otići po nju. Obzirom je bio manje popio, rekao je da će on voziti. Kad su se vraćali, zaustavila ih je policija, te je puhao i napuhao nešto malo 0,60 g/kg alkohola. Bio je uhićen i potom pušten. U to vrijeme nije imao vozačku, je je bio u tijeku polaganja.

4.1. Na pitanja suda svjedok DO je odgovarao, koliko dugo ste bili bez vozačke dozvole, svjedok – dvije godine. Da li ste prije toga događaja kada vozili auto od vaše djevojke SO, svjedok – nisam. Na koji način ste ponovo polagali vozački, da li ste odlazili na predavanja i vožnju, svjedok – zadnje sam imao polaganje prve pomoći. Da li je vaš djevojka SO znala da ponovo polažete vozački ispit, svjedok – nisam siguran, vjerojatno je znala, kad smo bili zajedno, a nisam vozio.

5. U postupku je izvršen uvid u izvješće o počinjenom prekršaju od 21.02.2026. i potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije, broj: Klasa:740-04/26-02/63254 od 28.04.2026. o kažnjavanosti okrivljenice.

6. Provedeni dokazni postupak zaključen je na osnovu provedenih dokaza, te je donijeta presuda kojom je okrivljenica proglašena krivom i kažnjena za počinjeno prekršajno djelo.

7. Odredbom čl. 229. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da vlasnik, odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno ne smije dati vozilo na upravljanje osobi koja nije stekla pravo upravljanja vozilom one kategorije u koju spada to vozilo ili osobi koja je pod utjecajem droga ili lijekova ili koja u krvi ima nedozvoljenu količinu alkohola, a u st. 6. citiranog Zakona da će novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 920,00 eura, kazniti za prekršaj vlasnik vozila i osoba kojoj je vozilo povjereno ako vozilo da na upravljanje osobi iz stavka 2. ovoga članka.

8. Okrivljenica SO ne smatra se krivom za prekršaj, jer je kritične zgode bila suputnica u vozilu kojim je upravljao DO, jer je sama konzumirala alkoholna pića i nije bila sposobna za sigurno upravljanje vozilom. Navela je da je DO, vidjela do tada svega nekoliko puta u životu i nisu bili u bliskom odnosu. Smatrala je razumnim prijedlog DO, da je odveze njezinim automobilom do [adresa], a potom se on sam vrati taksijem u grad. Okrivljenica smatra da ne postoji niti jedna okolnost iz koje je mogla zaključiti da DO nema pravo upravljati vozilom. Navela je da nije član njegove obitelji, da s njime nije živjela niti bila u kakvom odnosu da bi imala saznanja o njegovom vozačkom statusu, nije se radilo o maloljetnoj osobi niti su postojale objektivne indicije da nema položen vozački ispit. Nije znala za okolnost kada je vozilo dala ĆO da nema položen vozački ispit.

8.1. Obrana okrivljenice opovrgnuta je svjedočenjem ĆO, koji je naveo da je živio sa okrivljenicom 5 – 6 mjeseci prije tog događaja i kad je završio u istražnom zatvoru, da su stanovali u iznajmljenom stanu u [adresa], a kritične zgode bili su na rođendanu, te je okrivljenica dosta popila, a on manje, a morali su otići po njezinu sestru i kad su se vraćali zaustavila ih je policija. Na pitanja suda odgovorio je da je u to vrijeme ponovo polagao vozački ispit, jer je dvije godine bio bez vozačke dozvole, a polagao je prvu pomoć. Na izričito pitanje da li je okrivljenica znala da nema vozački ispit, odgovorio je da je vjerojatno znala, jer su bili zajedno, a on nije vozio.

8.2. Sud je obranu okrivljenice cijenio pokušajem izbjegavanja prekršajne odgovornosti, a iskaz svjedoka ĆO, cijenio iskrenim i nije utvrđena konkretna okolnost koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njegovog iskaza, u iskazu nema proturječnosti i nedosljednosti u vezi s odlučnim činjenicama. Sud nije provodio dokazni postupak suočenja okrivljenice i svjedoka, jer je svjedok detaljno opisao da je bio u vezi sa okrivljenicom 5 – 6 mjeseci, da su zajedno živjeli u stanu, u vrijeme kritičnog događaja, te je svjedok priznao da je popio nešto malo alkohola i upravljao vozilom, dakle, time je iskreno priznao i svoju odgovornost.

8.3. Sud je na temelju iskaza ispitanog svjedoka nesporno utvrdio da je okrivljenica znala da nije stekao pravo na upravljanje vozilom B kategorije jer su bili u vezi, jer tijekom veze nije upravljao njezinim vozilom upravo iz tog razloga, a kritične zgode je upravljao, jer je okrivljenica bila u alkoholiziranom stanju, a on je popio manje. Sud je vjerovao ispitanom svjedoku te je okrivljenica proglašena krivom i kažnjena.

8.4. U ovom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu čl. 29. Prekršajnog zakona, kojim je propisano je da nije kriv počinitelj koji iz opravdanih razloga nije znao i nije mogao znati da je djelo zabranjeno. Ako je zabluda bila otklonjiva, počinitelj se za počinjeni prekršaj može blaže kazniti. Zabluda će biti smatrana otklonjivom ako bi svatko, pa i počinitelj mogao lako spoznati protupravnost djela ili ako se radi o počinitelju koji je s obzirom na svoje zvanje, zanimanje ili službu bio dužan upoznati se s odgovarajućim propisom.

8.5. Odredbom čl. 30. Prekršajnog zakona propisano je da nije kriv počinitelj koji u vrijeme počinjenja prekršaja nije bio svjestan nekoga njegovog zakonom ili drugim propisom određenog obilježja. Ako je počinitelj bio u zabludi o propisanim obilježjima prekršaja iz nehaja, kriv je za taj prekršaj. Nema prekršaja iako je njegova propisana obilježja počinitelj ostvario s namjerom, ako je u vrijeme počinjenja djela pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi djelo bilo dozvoljeno da su one stvarno postojale. Ako je počinitelj bio u zabludi o okolnostima koje isključuju protupravnost iz nehaja, kaznit će se za počinjenje prekršaja.

8.6. Sud utvrđuje da okrivljenica nije bila u zabludi, te odgovara za prekršaj.

9. Prilikom odlučivanja o kazni, uzete su u obzir odredbe članka 36. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona i to posebno stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, kao i otegotne i olakotne okolnosti na strani okrivljenice, s time da otegotne i olakotne okolnosti nisu utvrđene, te je sud izrekao okrivljenici najnižu novčanu kaznu jer se očekuje da će izrečenom kaznom ostvariti opća i posebna svrha prekršajnog kažnjavanja, a ujedno utjecati na okrivljenicu i na druge sudionike u prometu da ne čine takve prekršaje.

10. Temeljem čl. . 3. u svezi čl. . 3. toč. a/ Prekršajnog zakona, okrivljenica je dužna u roku od 30 (trideset) dana od primitka presude, nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, jer ih je sama uzrokovala.

U Čakovcu, 28. rujna 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Larisa Hajdarović

Spomenka Zanjko Kolman

Uputa o pravu na žalbu: Temeljem čl. . 3. Prekršajnog zakona, protiv ove presude nije dopuštena žalba.

Dostavna naredba:

Okrivljenici,

Branitelju,

Tužitelju,

Za spis,

Za izvršenje.