Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž Ovr-72/2026-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vinki Vrančić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H-ABDUCO d.o.o., OIB: 13667298928, Zagreb, Radnička cesta 41, protiv ovršenika ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mario Patača, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Ovr-5516/2025-2 od 24. studenoga 2025. te o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Ovr-5516/2025-12 od 25. veljače 2026., 28. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika te se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Ovr-5516/2025-2 od 24. studenoga 2025. potvrđuje izvan žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točke 9. Ovršnog zakona.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava žalbe protiv rješenja o ovrsi i sudske pristojbe na žalbu protiv rješenja o ovrsi.

III. Prihvaća se žalba ovršenika te se rješenje Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Ovr-5516/2025-12 od 25. veljače 2026. ukida i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

IV. O trošku sastava žalbe protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Ovr-5516/2025-12 od 25. veljače 2026. i sudske pristojbe na žalbu odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Ovr-5516/2025-2 od 24. studenoga 2025. na temelju ovršne isprave javnobilježnički potvrđene isprave - Ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu broj 21044269/07 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 26. rujna 2007., a koji je potvrđen kod javnog bilježnika Dinka Đurđevića sa sjedištem u [adresa] pod brojem OV-7471/07 od 2. listopada 2007., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 195.500,58 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče 18. srpnja 2025. do isplate prema stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u iznosu od 7.639,65 EUR s osnove dospjele redovne kamate i u iznosu od 359.197,17 s osnove dospjele zakonske zatezne kamate te naknade troška ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena određena je ovrha na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Donji Miholjac zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica] u naravi DVORIŠTE površine 334 m2 i kuća mjesto površine 141 m2 i to zabilježbom ovrhe na navedenoj nekretnini, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, njezinom prodajem te namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom. Pod točkom II. izreke ovrhovoditelju je određen trošak u iznosu od 3.677,43 EUR i 331,81 EUR.

1.1. Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje u cijelosti pobija ovršen ik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje; ZPP) koji se u ovršnom postupku primjenjuju temeljem odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24; dalje - OZ). U žalbi prvenstveno zahtijeva da sud naloži ovrhovoditelju dostaviti izvornik Ugovora o cesiji. Osporava iznos potraživanja prema vjerodostojnoj ispravi od 17. srpnja 2025. navodeći da se potraživanje ovrhovoditelja temelji na ništetnim ugovornim odredbama. Ističe da ovrhovoditelj odnosno prednik ovrhovoditelja nije dokazao da se pokušao namiriti u stečajnom postupku od korisnika kredita - trgovačkog društva B.M.V.-METAL d.o.o. koje je Trgovački sud u Osijeku brisao 7. siječnja 2016. rješenjem broj Tt-15/6791-2. Ističe i da je pokrenuo protiv Addiko banke d.d. kao tuženika i kreditora ovdje prednika ovrhovoditelja tužbu kojom traži da se utvrdi da je Ugovor o kreditu (ovdje ovršna isprava) ništetan u dijelu promjene kamatne stope te eventualno kaznene kamate koja da je također nezakonito ugovorena, a da se taj spor vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu. Ističe i prigovor prava na dom. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žabu, ukine provedene radnje i odbaci ovršni prijedlog, podredno da odgodi provedbu ovrhe uz naknadu troška žalbenog postupka.

1.2. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj je osporio žalbene navode ovršenika i predložio nastaviti ovršni postupak.

2. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Ovr-5516/2025-12 od 25. veljače 2026. odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe od 5. prosinca 2025. kao neosnovan.

2.1. Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje pobija ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a koji se u ovršnom postupku primjenjuju temeljem odredbe članka 21. stavak 1. OZ-a. U žalbi navodi da je pokrenuo parnični postupak protiv banke – ranijeg vjerovnika pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u kojem traži da se utvrdi da je ništetan članak 5. stavak 7. predmetnog Ugovora o kreditu kao ovršne isprave u dijelu koji se odnosi na promjenu redovne kamatne stope jednostranom odlukom kreditora bez posebnog zaključivanja aneksa ugovoru te da je navedena tužba zaprimljena kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu i osnovan parnični predmet pod brojem P-7812/2025, pa da je sud trebao odgoditi ovrhu određenu na temelju Ugovora o kreditu sklopljenim između prednika ovrhovoditelja i ovršenika, kao sudužnika i drugih, budući da je ovršenik dokazao da je pokrenuo pojedinačni parnični postupak koji se temelji na utvrđenju ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu koji izravno utječu na visinu tražbine. Poziva se na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-698/2025 od 3. veljače 2026. i praksu Suda Europske unije u predmetu broj 407/18. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sud na ponovno odlučivanje, odnosno da odgodi provedbu ovrhe. Potražuje trošak žalbenog postupka.

2.2. Odgovor na žalbu nije podnesen.

O žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-5516/2025-2 od 24. studenoga 2025.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući zakonitost pobijanog rješenja povodom žalbe ovršenika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. u vezi s odredbom iz članka 381. ZPP-a, koji se u ovršnom postupku primjenjuju temeljem odredbe članka 21. stavak 1. OZ-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijano rješenje nije doneseno uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Nisu ostvareni ni žalbeni razlozi iz članka 50. stavak 1. točka 1., 3. i 5. OZ -a na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Naime, rješenjem o ovrsi novčana tražbina određena je upravo onako kako proizlazi iz ovršne isprave koja je podobna za ovrhu jer su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, (članak 29. stavak 1. OZ- a), a koja isprava nije ukinuta, preinačena, niti na drugi način stavljena izvan snage, niti je na drugi način izgubila svoju djelotvornost, niti je utvrđeno da je bez učinka, a ovrha nije određena na predmetu iz članka 4. stavaka 4. i 5. OZ-a.

6. Prvenstveno valja napomenuti da je u žalbi ovršenik zatražio da sud naloži ovrhovoditelju da u spis predmeta dostavi izvornik Ugovora o ustupu tražbine od **.**.2014. zbog čega je ovaj sud dopisom broj Gž Ovr-72/2026-2 od 16. srpnja 2026. predmet vrati prvostupanjskom sudu kako bi isti pozvao ovrhovoditelja da dostavi izvornik ili ovjerenu presliku tražene isprave, a što je ovrhovoditelj i učinio podneskom od 29. srpnja 2026. (list 122 do 130 prvostupanjskog spisa)

7. U odnosu na žalbeni navod ovršenika kojim ističe prigovor prava na dom treba reći da obzirom je riječ o dobrovoljnom zasnivanju založnog prava učinjenog od strane samog ovršenika kao vlasnika nekretnine i založnog dužnika, dolazi do primjene članka 77. stavak 1. OZ-a, pa ovršenik u konkretnom slučaju ne može s uspjehom isticati takav žalbeni prigovor.

8. U pogledu žalbenog prigovora da u ovršnoj ispravi nije naznačen paricijski rok valja istaći da je ovrha predložena i određena temeljem ovršne isprave koju predstavlja ovršna javnobilježnička isprava. S obzirom na to da paricijski rok predstavlja rok za dobrovoljno ispunjenje obveze određen u sudskoj odluci kojom se stranci nalaže određena činidba, isti nije pretpostavka ovršnosti javnobilježničke isprave.

9. Neosnovan je žalbeni navod ovršenika da je ovrhovoditelj bio dužan prethodno dokazati da je pokušao namiriti svoju tražbinu iz ovršne isprave od korisnika kredita nad kojim je bio otvoren stečajni postupak, a koje je rješenjem broj Tt-15/6791- 2 od 7. siječnja 2016. brisao Trgovački sud u Osijeku.

9.1. Naime, ovršenik je Ugovorom o kreditu preuzeo obvezu u svojstvu sudužnika slijedom čega ovrhovoditelj nije dužan prethodno iscrpiti mogućnost namirenja od glavnog dužnika odnosno korisnika kredita. Sukladno članku 43. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje; ZOO) svaki solidarni dužnik odgovara za cijeli dug, a vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok obveza ne bude potpuno ispunjena. Stoga ovrhovoditelj nije bio dužan prethodno ostvarivati naplatu od korisnika kredita već je imao pravo tražbinu neposredno ostvarivati prema ovršeniku kao sudužniku.

10. U odnosu na osporavanje iznosa odnosno visine tražbine , ovaj drugostupanjski sud napominje da nije ovlašten o njemu odlučivati, već je potrebno da prvostupanjski sud ovršenika zaključkom uputi u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom sukladno odredbi članka 52. stavak 3. OZ-a, zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točke 9. OZ-a.

11. Slijedom navedenog, kako je utvrđeno da pobijanim rješenjem nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti oni koje ovršenik ističe u žalbi, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP -a u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

12. Točka II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP -a u vezi odredbe članka 21. stavak 1. OZ-a obzirom da ovršenik žalbom nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi.

O žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Ovr-5516/2025-12 od 25. veljače 2026.

13. Žalba je osnovana.

14. Iz stanja spisa proizlazi da je ovršenik prijedlogom od 5. prosinca 2025. zatražio odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji je pokrenuo pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu protiv Addiko bank d.d. radi utvrđenja ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na promjenu kamatne stope. U prijedlogu se ovršenik pozvao na praksu Suda Europske unije, osobito presudu u predmetu C-407/18.

14.1. Na ročištu održanom 20. veljače 2026. ovršenik je u svom iskazu naveo da je kredit iz ovršne isprave korišten za kupnju strojeva i zatvaranje ranijih obveza korisnika kredita (B.M.V. – METAL d.o.o.), zbog čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se ne radi o potrošačkom ugovoru niti da ovršenik ima svojstvo potrošača.

15. Međutim, iz navedenih okolnosti prvostupanjski je sud izveo zaključak da ovršenik, budući da nije potrošač, nije učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive štete, a što da je bio dužan obzirom se na konkretnu situaciju ne mogu primijeniti odluka Suda Europske unije u predmetu C-407/18 i Zaključci sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Građanski odjel) s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su-IV-87/22 od 11. ožujka 2022., no takav zaključak prvostupanjskog suda ne daje potpunu ocjenu svih odlučnih okolnosti predmeta.

15.1. Naime, već iz tužbe priložene uz prijedlog za odgodu proizlazi da ovršenik zahtjev za utvrđenje ništetnosti sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ne temelji na pravilima o zaštiti potrošača, već na odredbama Zakona o obveznim odnosima zbog čega je za odluku o prijedlogu za odgodu bilo potrebno ocijeniti i pravnu relevantnost takvog tužbenog zahtjeva za predmetnu ovrhu, neovisno o tome ima li ovršenik svojstvo potrošača ili nema.

15.2. Pritom je od značaja i činjenica da je prije donošenja pobijanog rješenja, 3. veljače 2026., Vrhovni sud Republike Hrvatske donio odluku u predmetu Rev - 698/2025 (koju ovršenik sada dostavlja) kojom je pitanje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi razmatrao prema općim pravilima obveznog prava u okviru odnosa kreditne institucije i trgovca „obrtnika“.

15.3. Iako se ovršenik u svom prijedlogu od 5. prosinca 2025. na navedenu odluku nije mogao pozvati, budući da ona u vrijeme podnošenja prijedloga nije bila donesena, ista je postojala u vrijeme donošenja pobijanog rješenja pa je njezin pravni značaj za konkretnu situaciju trebalo uzeti u obzir.

16. Iz navedenih razloga, činjenično je stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjski sud polazeći od pravilnog zaključka o nepostojanju svojstva potrošača nije utvrdio i ocijenio sve odlučne okolnosti vezane uz podnesenu tužbu i njezin mogući utjecaj na tražbinu koja je predmet ovrhe, niti je u tom kontekstu razmotrio pravni značaj odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-698/2025 od 3. veljače 2026.

17. Slijedom navedenog, za sad nije moguće ispitati pravilnost zaključaka o nepostojanju pretpostavki za odgodu ovrhe, pa je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a, pobijano rješenje valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak te stoga odlučiti kao u točki III. izreke ovog rješenja.

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud, imajući u vidu pravnu osnovu tužbe u parnici koju je ovršenik pokrenuo te pravno shvaćanje izraženo u revizijskoj odluci, ponovno ocijeniti postoje li pretpostavke za odgodu ovrhe.

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a, zbog čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ovoga rješenja.

U Karlovcu 28. rujna 2026.

Sutkinja

Vinka Vrančić