Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679
- 1 - Revd-11/2024-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. P., Z., OIB ..., kojega zastupa punomoćnica V. V., odvjetnica u R., protiv tuženika H. d.o.o., N., OIB ..., kojega zastupa punomoćnica A. Š., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1879/2021-2 od 6. srpnja 2023. u dijelu kojima je preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-13/2021-74 od 25. svibnja 2021., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.
r i j e š i o j e:
I. Tužitelju se dopušta revizija protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1879/2021-2 od 6. srpnja 2023. u dijelu kojim je njima preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-13/2021-74 od 25. svibnja 2021. (točke a) i d) izreke drugostupanjske odluke) zbog pravnih pitanja:
Mora li prokurist imati odluku skupštine društva ili nadzornoga odbora društva za potpisivanje potvrde o priznanju duga članu uprave istoga društva, odnosno, može li se potpisivanje potvrde o priznanju duga kada ju potpisuje prokurist društva za dug članu uprave istoga društva smatrati postupanjem prokurista protivno članku 49. Zakona o trgovačkim društvima ako za potpisivanje prokurist nema posebnu ovlast trgovačkoga društva?
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv dijela drugostupanjske presude i rješenja naznačivši u njemu pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjem za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka jer mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje kroz pravo na obrazloženu odluku zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP). Izlažući razlog važnosti naznačenih pravnih pitanja tužitelj je naveo da je ono važno za odluku u sporu, da o njemu nema prakse revizijskoga suda te da odgovor na njega ne ovisi o okolnostima svakoga pojedinoga slučaja. Iako je tužitelj u prijedlogu naveo da ga podnosi u odnosu na dio drugostupanjske odluke označen u njenoj izreci točkama a), b) i d), njegov se sadržaj i naznačena pitanja te pozivanje na povredu temeljnoga ljudskoga prava ne odnosi na točku b) izreke.
2. U odgovoru na taj prijedlog tuženik je predložio ovome sudu da ga odbaci ili odbije i tužitelja obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.
3. Ovaj je sud ocijenio da su u odnosu na pitanja naznačena u izreci ovoga rješenja ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz članka 385.a stavka 1. ZPP jer su važna za odluku u sporu, o njima nema prakse revizijskoga suda, a važna su za razvoj prava u sudskoj praksi. Pritom se, s obzirom na tuženikovo očitovanje u odgovoru na prijedlog prema kojemu pitanje, kako ga je tužitelj naznačio, nije podobno za daljnje razmatranje jer iz njega proizlazi da se radi o tužiteljevu dugu prema tuženiku, a ne o tuženikovu dugu prema tužitelju, napominje da se radi o očitoj tužiteljevoj pogrešci u pisanju prijedloga, jer je očito da je tužitelj napisavši „dug člana uprave“ mislio na „dug članu uprave“. Takva pogreška ne sprječava revizijski sud da sadržaj pitanja formulira prema njegovu očitome smislu. Zato je na temelju članka 385.a stavka 1. i članka 389.b stavka 3. rečenice 1. ZPP riješeno kao u točki I. izreke. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava na koju se tužitelj u prijedlogu poziva smatra se, na temelju članka 389.b stavka 3. rečenice 2. toga Zakona, da je prijedlog povučen.
4. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (t. II. izreke) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP).
Zagreb, 8. svibnja 2024.
Renata Šantek, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.