REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1866/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja A&Y Construction d.o.o. (OIB: 77746478118), Sisak, Ivana Kukuljevića Sakcinskog 15, zastupanog po opunomoćeniku Toniju Primorcu, odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Policijske uprave primorsko-goranske, Rijeka, Žrtava fašizma 3, radi šutnje uprave – dozvole za boravak i rad, 28. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Upravni spor se obustavlja.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 25. rujna 2025. podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu zbog propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o njegovom zahtjevu za produljenje dozvole za boravak i rad radnika UB.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da mu je tužitelj dana 3. rujna 2025. dostavio obavijest o izvanrednom otkazu za imenovanog radnika te odjavu iz sustava mirovinskog osiguranja, a čime je prestao postojati osnovi uvjet za daljnje vođenje postupka produljenja dozvole za boravak i rad. Odluka o obustavi postupka, u vidu službene zabilješke (sukladno čl. 91. st. 8. Zakona o strancima, NN br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25), donesena je 31. listopada 2025. Ističe da je radnik UB imao dozvolu za boravak i rad do 8. rujna 2025. te da odluka o produljenju dozvole nije niti mogla biti donesena do njezina isteka iz razloga što je tužitelj podnio zahtjev za izuzeće službene osobe. Napominje da je tužitelj na listi poslodavaca kod kojih su utvrđene nepravilnosti u vezi s radno-pravnim propisima, odnosno na takozvanoj "crnoj listi" Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike a koja okolnost predstavlja zapreku za izdavanje dozvole za boravak i rad, sukladno čl. 93. st. 1. tč. 8. ZS-a

3. Na navode iz odgovora na tužbu tužitelj se očitovao u podnesku od 8. veljače 2025. u kojem u bitnom navodi kako slijedi. Ističe kako je u konkretnom slučaju riječ o šutnji uprave, budući da tuženik nije odlučio o uredno podnesenom zahtjevu za produljenje dozvole za boravak i rad, u zakonom propisanom roku odnosno do isteka roka važeće dozvole za boravak i rad sukladno čl. 92. st. 2. ZS-a. Predmetna odredba, kao lex specialis, ima prednost u primjeni pred općom odredbom iz čl. 101. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09, 110/21), te jasno izražava volju zakonodavca da se postupci izdavanja dozvola za boravak i rad stranaca provode u kratkom i obvezujuće propisanom roku, upravo radi ekonomičnosti i učinkovitosti postupka te pravne sigurnosti stranaka u postupku. Osporava navod tuženika kako je za donošenje odluke potrebno prethodno provesti sve operativne, sigurnosne ili druge provjere, budući da ZS ne predviđa nikakve iznimke od propisanog roka za odlučivanje o zahtjevu, niti takve okolnosti mogu suspendirati obvezu postupanja nadležnog tijela.

4. Upravni sud u Zagrebu je nakon zaprimanja očitovanja tužitelja donio rješenje kojim se oglasio mjesno nenadležnim i ustupio predmet na rješavanje ovom Sudu.

5. Obzirom da je nakon pokretanja upravnog spora nadležno javnopravno tijelo odlučilo o zahtjevu stranke to je, na temelju čl. 106. st. 1. tč. 2. u svezi čl. 103. st. 1. ZUS-a odlučeno kao u tč. I. izreke ovog rješenja.

6. Čl. 144. st. 1. i 2. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora te da isti obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

7. U Čl. 147. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano (st. 1.). Stranka koja zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu, nema pravo na naknadu troškova (st. 8.)

8. Tužitelj je u tijeku postupka, prilikom uzimanja izjave na Zapisnik (2. rujna 2025.) bio upoznat da će zahtjev biti odbijen iz razloga navedenih u čl. 93. st. 1. tč. 8. ZS-a nakon čega je podnio zahtjev za izuzeće službene osobe. Slijedećeg dana, putem e- maila, tužitelj je tuženiku dostavio obavijest o prestanku rada stranog radnika (čl. 95. st. 1. ZS) uz koji su priloženi izvanredni otkaz ugovora o radu i odjava sa HZMO-a. Dostavom predmetne obavijesti tužitelj je odustao od ponesenog zahtjeva slijedom čega su ispunjene pretpostavke za obustavu postupka.

9. Tužbu radi šutnje uprave tužitelj je podnio 25. rujna 2025.

10. Iz ranije izloženog stanja stvari razvidno je da tužitelj pravo na tužbu u upravnom sporu ne koristi radi zaštite svojih prava, nego radi pokušaja ostvarivanja financijske koristi pa je stoga, na temelju čl. 147. st. 8. ZUS-a, valjalo odlučiti kao u tč. II. Izreke. Isto pravno shvaćanje zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u nizu svojih recentnih odluka (Usž-2708/2025, Usž-4481/2025, Usž-2708/2026. i dr.).

U Rijeci 28. rujna 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Toniju Primorcu odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijska uprava primorsko-goranska,

Rijeka, Žrtava fašizma 3