Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Ovr-1622/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci, po sucu Velimiru Radoševiću, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Ivane Tomić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja EUROTEK Trebnje d.o.o., Bič 11, Veliki Gaber, Republika Slovenija, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dumančić, Rajković i Martić u Zagrebu, protiv ovršenika VITA LINK d.o.o., Ciottina 26, Rijeka, OIB: 75367476687, zastupani po punomoćnici Ines Mošmondor, odvjetnici u Čakovcu , radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, 28. rujna 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava, kao neosnovan.
II. Odbija se prijedlog ovršenika za naknadom zatraženog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Ovršenik u svom prijedlogu zaprimljenom kod ovog suda 11. rujna 2026. predlaže da sud naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos sredstava temeljem europskog platnog naloga broj P-Eu-2/2026 izdanog od strane Trgovačkog suda u Zagrebu 6. veljače 2026., pod brojem Ov-7717/07. Navodi kako je dio potraživanja već podmiren prijebojem o čemu da je ovršenik već obavijestio ovrhovoditelja. Ovršenik da je pravna osoba koja zapošljava 6 radnika čija primarna djelatnost je cestovni prijevoz robe, te bi mu izvršenje ovog rješenja nanijelo štetu u vidu da bi prisilnom naplatom cjelokupnog dugovanja došao u opasnost da ostane bez temeljnih sredstava za namirenje prioritetnih obveza – plaća i doprinosa za radnike, PDV zaduženje i sl. U slučaju da zaplijenjena novčana sredstva budu prenesena na račun ovrhoditelja, ovršenik da bi morao pokrenuti postupke radi vraćanja novčanih sredstava zaplijenjenih i prenesenih na račun ovrhovoditelja te voditi postupke koji bi za posljedicu, osim vremenskom odjeka trajanja sudskih postupaka, imali i visoke troškove, posebno kraj činjenice da se radi o međunarodnom postupku. Ovršenik da je primjenom odredbe članka 210 Ovršnog zakona te Uredbe (EZ-a) br. 1896/2006 Europskoga parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2006. godine o uvođenju postupka za europski platni nalog, osim prijedloga za odgodu ovrhe podnio kod Trgovačkog suda u Zagrebu prigovor na predmetni europski platni nalog stoga da se u konkretnom slučaju smatra kako je podnošenjem prijedloga kumulativno ispunjen drugi uvjet iz odredbe čl. 65 Ovršnog zakona. Stoga predlaže da sud odgodi provedbu ovrhe na novčanim sredstvima te da naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, koja se nalaze na posebnom računu kod Financijske agencije, u postupku izravne naplate temeljem pravnog osnova, ovršne isprave – europskog platnog naloga broj P-Eu-2/2026 izdanog od strane Trgovačkog suda u Zagrebu dana 6.2.2026. godine i to do daljnje obavijesti suda odnosno do donošenja pravomoćne odluke o prigovoru na pobijani europski platni nalog . Potražuje trošak postupka sa sasav prijedloga.
2. Pozvan da se očituje o prijedlozima ovršenika, ovrhovoditelj se istima usprotivio.
3. Odredba čl. 210. st. 1. uređuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavak 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Nadalje, st. 2. istog članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe. Stoga je sud odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe, ispitao jesu li ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za odgodu ovrhe u smislu odredbe čl. 65 st. 1 OZ -a, te ocjenio da u konkretnom slučaju te pretpostavke nisu ispunjene, te da je stoga prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe u predmetnoj pravnoj stvari neosnovan. Odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a određeno je da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu (odnosno, u ovom postupku, odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava), ako isti učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te uz ispunjenje jedne od pretpostavki određenih točkama od 1. do 10. istog stavka. Dakle, pretpostavke moraju biti istovremeno (kumulativno) ispunjene. Obzirom je ovršenik podnio prigovor na europski platni nalog, a koja okolnost predstavlja jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe propisan čl. 65. st. 1. OZ-a, konkretno razlog iz toč. 1. navedenog članka, time je ispunjen jedan od dva kumulativno zakonom određena uvjeta za odgodu ovrhe. Međutim, ovršenik u konkretnom slučaju nije dokazao ispunenje niti jedne pretpostavke iz čl. 65. st. 1. toč. 1-10 OZ-a, slijedom čega proizlazi da nije ispunjena objektivna pretpostavka. Nadalje, ovaj sud drži da ovršenik nije dokazao da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Naime, na ovršeniku leži teret dokaza o činjenicama iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive štete, pri čemu vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive štete treba dovesti u kontekst konkretnih stranaka, njihovog imovinskog stanja, utjecaja određenog predmeta, u odnosu na koji se u konkretnoj situaciji zahtijeva odgoda ovrhe. Ovršenik u prijedlogu za odgodu ističe da zapošljava 6 radnika čija je primarna djelatnost cestovni prijevoz robe, te bi mu izvršenje rješenja nanijelo štetu u vidu da bi prisilnom naplatom cjelokupnog dugovanja došao u opasnost da ostane bez temeljnih sredstava za namirenje prioritetnih obveza – plaća i doprinosa za radnike, PDV zaduženje i sl. te da bi slučaju da zaplijenjena novčana sredstva budu prenesena na račun ovrhoditelja, ovršenik bi morao pokrenuti postupke radi vraćanja novčanih sredstava zaplijenjenih i prenesenih na račun ovrhovoditelja te voditi postupke koji bi za posljedicu, osim vremenskom odjeka trajanja sudskih postupaka, imali i visoke troškove, posebno kraj činjenice da se radi o međunarodnom postupku. U odnosu na navode ovršenika da bi prijenosom cjelokupnog iznosa glavnice došlo do nemogućnosti poslovanja ovršenika, isplate plaće i podmirivanja tekućih obveza za istaknuti je kako bi, i u slučaju odgode pljednidbe i prijenosa, Finanacijska agencija plijenila iznos tražbine iz ovršne isprave, te ovršenik istim ne bi mogao raspolagati, pa u tom smislu za ovršenika nema razlike ukoliko sredstva budu samo zaplijenjena ili budu i prenesena ovrhovoditelju. U svakom sučaju ista neće biti na raspolaganju ovršeniku. Nadalje, u odnosu na navode da u slučaju da zaplijenjena novčana sredstva budu prenesena na račun ovrhoditelja, ovršenik bi morao pokrenuti postupke radi vraćanja novčanih sredstava zaplijenjenih i prenesenih na račun ovrhovoditelja te voditi postupke koji bi za posljedicu, osim vremenskom odjeka trajanja sudskih postupaka, imali i visoke troškove, posebno kraj činjenice da se radi o međunarodnom postupku valja naglasiti kako ovrhovoditelj ima sjedište u [adresa], državi članici Europske unije, pa budući je i Hrvatska članica Europske unije ovršenik može sasvim normalno i zakonito svoje eventualno potraživanje naplatiti i u Slovenicji. Ujedno ovršenik ne dostavlja nikakve dokaze o nepostojanju imovine ovrhovoditelja u inozemstvu niti iznosi bilo koji drugi navod iz čega bi se moglo zaključiti da bi eventualni povrat sredstava od ovrhovoditelja bio otežan. Stoga, budući ovršenik nije priložio dokaze ni naveo činjenice koje bi ukazivale na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete (u vidu nemogućnosti eventualnog povrata zaplijenjenih sredstava od ovrhovoditelja protuovrhom ili u parnici radi stjecanja bez osnova za slučaj da uspije sa postupkom preispitivanja i proglašenja ništavim citianog Europskog platnog naloga, nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. Prema tome, kako za odgodu ovrhe sukladno čl. 65 OZ-a kumulativno moraju biti ispunjena dva uvjeta, a to je postojanje i vjerojatnosti da bi provedbom ovrhe za ovršenika nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje i uz istovremeno daljnje ispunjenje jednog od razloga navedenih u točkama 1-10 st.1 čl.65 OZ-a, to očito neispunjenjem bilo kojeg od ova dva uvjeta, nema zakonske mogućnosti odgode ovrhe na prijedlog ovršenika. Slijedom svega navedenog, nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 65. st. 1. OZ -a u vezi s člankom 210. OZ-a te je stoga odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.
9. Ovršenik nije uspio sa svojim zahtjevom, stoga mu ne pripada ni trošak o čemu je donijeta odluka kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
U Rijeci 28. rujna 2026.
Sudac
Velimir Radošević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja, u tri istovjetna primjerka. Protiv zaključka nije dopuštena žalba (čl. 11 st. 5 OZ-a).
DNA:
- pun. ovrhovoditelja
- pun. ovršenika
