REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: O-4907/2026-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E  O  N A S LJ E Đ I V A NJ U

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirni Britvić Čorkalo, u ostavinskom predmetu iza pok. UČ, sin PČ, rođenog **.**.1905., a preminulog **.**.2001., s posljednjim prebivalištem u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, dana 28. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da ostavinsku imovinu iza pok. UČ, sin PČ, rođenog **.**.1905., a preminulog **.**.2001., s posljednjim prebivalištem u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, čini:

NEKRETNINA:

upisana kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a odnosi se na k. č. br. [katastarska čestica] obiteljska stambena zgrada i dvorište, [adresa] površine 130,7 čhv ili 470 m[2] u vlasništvu DČ, [adresa].

II. Njegovim nasljednikom temeljem oporuke od 28. listopada 1997. proglašava se:

ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sin ostavitelja, u cijelosti.

III. Zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu izvršit će, nakon pravomoćnosti ovog rješenja, upis prava nasljednika na nekretnini iz točke I. izreke ovog rješenja.

Obrazloženje

1. U ostavinskom postupku provedenom po službenoj dužnosti iza pokojnog UČ utvrđeni su zakonski nasljednici prvog nasljednog reda i to njegov sin ŽČ, njegovi nećaci RČ i MČ te nesrodna ostavitelju CČ, koja je pravni sljednik iza pok. ŠČ, koji je također sin ostavitelja.

2. Ovaj ostavinski postupak vodi se od 2001., te je sud imajući u vidu dugotrajnost ovog ostavinskog postupka dana 19. svibnja 2026. zakazao ročište na koje ročište je pozvao punomoćnika ŽČ, punomoćnika RČ i MČ te punomoćnika CČ. Na navedenom ročištu sud je temeljem načela otvorenog pravosuđenja upoznao sve prisutne stranke sa mogućnošću rješenja ovog dugotrajnog ostavinskog postupka nasljedničkim sporazumom.

3. Sud je prisutnim strankama predočio da prema stavu ovog suda u sastav ostavinske imovine ulazi nekretnina oznake 8465/15 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a odnosi se na nekretninu na adresi [adresa]. U ostavinsku imovinu više ne ulazi grobno mjesto na Mirogoju, jer je ono raspoređeno ŽČ nakon smrti BČ, njegove majke, odnosno supruge UČ. U slučaju da ŠČ nije potraživao nužni dio, osnovan je prigovor ŽČ da CČ ne pripada pravo na nužni dio ostavine u ovom ostavinskom postupku. Budući da je BČ preminula, njezin zakonski nasljednik je ŽČ, koji stupa u pravnu poziciju svoje majke pok. BČ i pripada mu pravo vlasništva ½ dijela nekretnine na adresi [adresa], budući da je taj dio stečen na ime bračne stečevine koja činjenica nije bila osporavana u tijeku postupka. Stoga ½ te nekretnine automatski treba pripasti ŽČ, jer je on jedini zakonski nasljednik iza svoje majke pok. BČ. Iz navedenog proizlazi da ostavinsku imovinu čini također preostala ½ dijela nekretnine na adresi [adresa], a na koju polovicu se također primjenjuje oporučno nasljeđivanje. U odnosu na tu polovicu, nasljednici su BČ, ŽČ i ČČ. Budući da je ČČ isticala pravo na nužni dio, prema stavu ovog suda njoj pripada polovica zakonskog dijela, odnosno 1/6 od ½ cijele nekretnine na adresi [adresa], što znači da RČ i MČ, pri izračunu nužnog dijela treba uzeti u obzir 1/12 nekretnine koja se nalazi na adresi [adresa]. S obzirom na sadržaj oporuke, stav je ovog suda da se 50.000,00 njemačkih maraka procjenjuje u nužni dio, što znači da ako 1/12 dijela nekretnine na adresi [adresa] iznosi više od tog iznosa, onda je taj veći iznos ŽČ dužan isplatiti RČ i MČ. Ovaj sud je stava da pri mogućem sklapanju nasljedničkog sporazuma treba uzeti u obzir i vrijednost zemljišta na kojem se nalazi kuća [adresa], a koje je procijenjeno u iznosu od 150.396,00 eura, prilikom čega treba voditi računa o činjenici da je pok. ČČ za vrijeme života primila dar u iznosu od 10.225,00 eura.

4. Na tom ročištu održanom **.**.2026. CČ je izjavila da je stupila u pravnu poziciju pok. ŠČ, te opreza radi potražuje nužni dio te je zahtijevala da joj se dostavi dosadašnja procjena nekretnine, što je i učinjeno kada je njezinom punomoćniku dostavljen podnesak od 7. listopada 2024. Punomoćnik ŽČ je isticao da CČ nema pravo na nužni dio, jer nije nužni nasljednik, i iz razloga jer ŠČ nije potraživao nužni dio, podredno je istaknuo prigovor zastare.

5. Radi realizacije nasljedničkog sporazuma održano je ročište 21. srpnja 2026. na kojem ročištu je utvrđeno da je ŽČ isplatio određeni iznos RČ i MČ na ime nužnog dijela te da su navedeni nasljednici kao nasljednici iza pok. ČČ namireni u svom nužnom dijelu i po osnovi legata. Punomoćnik ŽČ odvjetnik Goran Šverko te punomoćnik RČ i MČ odvjetnik Boris Kostić su predložili da se kao jedini oporučni i zakonski nasljednik proglasi ŽČ te su se odrekli prava na žalbu na navedeno rješenje i predložili da, s obzirom na dugotrajnost i kompleksnost ovog ostavinskog postupka, CČ povuče svoje potraživanje s osnove nužnog dijela iz razloga što smatraju da joj nužni dio ne pripada, jer nije nužni nasljednik, već samo oporučni nasljednik.

6. Stav je ovog suda da je ŽČ jedini nasljednik temeljem oporuke od 28. listopada 1997. budući da je nasljednicima ČČ, rođ. ŽČ (kći ostavitelja) i to RČ i MČ isplatio određeni iznos na ime nužnog dijela i legata, čime je ispunio svoju obvezu iz oporuke od 28. listopada 1997. Stoga je ovaj sud kao jedinog zakonskog i oporučnog nasljednika proglasio ŽČ u odnosu na nekretninu navedenu u izreci ovog rješenja.

7. Podneskom od **.**.2026. CČ je izjavila da i nadalje potražuje nužni dio nasljedstva, a kako je obrazloženo tijekom ostavinskog postupka. Stoga je u ovoj pravnoj stvari ostalo sporno samo jedno pravno pitanje odnosno ima li CČ, koja je oporučna nasljednica ŠČ pravo na nužni dio.

8. ŠČ, koji je također sin ostavitelja, uredno je bio pozvan na ročište zakazano za dan 4. veljače 2002. na koje nije pristupio, 7. srpnja 2003. na koje nije pristupio, 14. lipnja 2005. na koje nije pristupio, 5. prosinca 2005. na koje nije pristupio. ŠČ bio je pozvan na ročište zakazano za dan 26. veljače 2007., i to uz presliku oporuke, o čemu se dokaz nalazi na poleđini lista 88 spisa na koje nije pristupio. Također je uredno pozvan na ročište zakazano za 30. rujan 2008., također uz presliku oporuke ostavitelja o čemu se dokaz nalazi na poleđini lista 96 spisa. Budući da je ŠČ uredno pozivan na ročišta na koja nije pristupao i da mu je preslika oporuke uredno dostavljena na znanje, a koji tijekom ovog postupka nije potraživao pravo na nužni dio, ovaj sud je stava da njegova oporučna nasljednica CČ nema pravo na nužni dio, i to upravo iz razloga jer ŠČ nije potraživao nužni dio na ostavinskoj imovini svog pokojnog oca UČ, pa stoga CČ također ne pripada pravo na nužni dio. ŠČ preminuo je 29. studenog 2008., a temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. O-5512/22 od 6. srpnja 2022. temeljem oporuke od 15. kolovoza 2008. naslijedila ga je CČ u cijelosti.

9. ŠČ, osim što je sin ostavitelja, on je i nužni nasljednik iza svog pok. oca UČ koji nije postavio zahtjev za nužni dio, iako je bio uredno pozivan na ročišta, te mu je oporuka čak dva puta dostavljena, pa stoga njegov nasljednik CČ ne može nakon njegove smrti prvi put postaviti taj zahtjev.

10. Budući da je ostavitelj UČ umro **.**.2001., prava stranaka u vezi s nasljeđivanjem, uključujući pravo zahtijevati umanjenje oporučnog raspolaganja radi namirenja nužnog dijela i rok za njegovo ostvarenje, prosuđuju se prema Zakonu o nasljeđivanju koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva („Narodne novine“, broj 52/71., 47/78. i 56/00.; dalje: ZN/71). To proizlazi iz članka 253. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03.; dalje: ZN/03). Kako do početka primjene ZN/03 nije bilo doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju niti je nasljeđivanje bilo konačno uređeno, samo na vođenje ostavinskog postupka primjenjuju se postupovne odredbe ZN/03, sukladno članku 253. stavku 2. toga Zakona.

11. Prema članku 45. ZN/71, umanjenje raspolaganja oporukom i vraćanje dara kojima je povrijeđen nužni dio mogu tražiti samo nužni nasljednici. Člankom 46. ZN/71 propisano je da se umanjenje raspolaganja oporukom može tražiti u roku od tri godine od proglašenja oporuke, dok se vraćanje dara može tražiti u roku od tri godine od smrti ostavitelja, odnosno od pravomoćnosti rješenja o proglašenju za umrlog ili utvrđenju smrti. Budući da se ovdje traži nužni dio umanjenjem raspolaganja oporukom, odlučan je rok koji počinje teći proglašenjem oporuke.

12. Oporuka ostavitelja proglašena je 4. listopada 2001., pa je trogodišnji rok iz članka 46. ZN/71 istekao tijekom 2004. ŠČ, ostaviteljev sin i nužni nasljednik, za svojega života nije postavio zahtjev za nužni dio u ovom ostavinskom postupku. Iz spisa proizlazi da je bio pozivan na ostavinska ročišta te da mu je preslika oporuke dostavljena uz pozive za ročišta 26. veljače 2007. i 30. rujna 2008. (poleđina listova 88 i 96 spisa). ŠČ umro je 29. studenoga 2008., nakon isteka navedenoga roka. CČ, oporučna nasljednica ŠČ, zahtjev za nužni dio iza UČ istaknula je na ročištu 19. svibnja 2026. te je pri njemu ostala podneskom od 3. kolovoza 2026. Punomoćnik ŽČ na ročištu 19. svibnja 2026. istaknuo je, podredno, prigovor zastare. Čak i kada bi se zahtjev CČ ocjenjivao kroz nasljednopravni položaj ŠČ , zahtjev za umanjenje oporučnog raspolaganja prvi put istaknut 2026. podnesen je nakon isteka roka iz članka 46. ZN/71. Okolnost da ostavinski postupak još nije bio okončan ne produljuje taj rok.

13. Ovakvo tumačenje članka 46. ZN/71 prihvatio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 592/2019-2 od 13. veljače 2019.: trogodišnji rok vrijedi i za zahtjev postavljen u ostavinskom postupku, neovisno o tome je li u trenutku njegova podnošenja postupak još u tijeku. Stoga se, uz uvažavanje istaknutoga prigovora zastare, zahtjev CČ za umanjenje raspolaganja oporukom radi namirenja nužnog dijela ne može prihvatiti.

14. Imajući u vidu sve činjenice utvrđene tijekom ovog dugotrajnog ostavinskog postupka te činjenicu da je ŽČ svojim nećacima RČ i MČ isplatio određeni iznos na ime nužnog dijela i po osnovi legata, te da je sud stava da CČ nema pravo potraživati nužni dio u ovom ostavinskom postupku, sud je kao jedinog nasljednika iza pok. UČ proglasio njegovog sina ŽČ, a što je bila i posljednja volja ostavitelja navedena u oporuci od 28. listopada 1997. Također su sudionici ovog postupka ŽČ, RČ i MČ predlagali da se kao jedini i oporučni i zakonski nasljednik proglasi ŽČ.

15. Ovaj sud je prihvatio činjenicu da su RČ i MČ namireni u svom nužnom dijelu i po osnovi legata, jer su isplaćeni od strane ŽČ. Ovakva vrsta nasljedničkog sporazuma nije protivna prisilnim propisima, javnom poretku niti moralu društva, u kojem smjeru je i ovaj sud i predlagao da se ovaj ostavinski postupak konačno dovrši, a imajući u vidu da CČ nema pravo na nužni dio, te je temeljem odredbe čl. 226. st. 1. i 2., čl. 228. st. 1. uz članak 174. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19.), odlučeno je kao u točkama I. do III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 28. rujna 2026.

Sutkinja:

Mirna Britvić Čorkalo

Uputa o pravnom lijeku.

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka na nadležni drugostupanjski sud.

DNA:

1. ŽČ, putem odvjetnika Gorana Šverko uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe u iznosu od 700,00 eura

2. MČ i RČ, putem odvjetnika Borisa Kostića

3. CČ, putem odvjetnika Hrvoja Matića

Po pravomoćnosti – po službenoj dužnosti:

4. Zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu

5. Ministarstvo financija, Porezna uprava Zagreb