Poslovni broj: Gž-114/2024-2

1

 

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. O.: …, iz Z., zastupane po punomoćniku D. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika R. A. d.d. Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici M. V., odvjetnici u O. D. G. & G. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2355/22-11 od 6. studenoga 2023., ispravljene rješenjem istog prvostupanjskog suda broj P-2355/22-13 od 13. studenoga 2023., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,

 

p r e s u d i o j e

 

I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženika R. A. d.d. Z. i potvrđuje djelomično presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2355/22-11 od 6. studenoga 2023. ispravljena rješenjem istog prvostupanjskog suda broj P-2355/22-13 od 13. studenoga 2023. pod toč. I. i II. izreke te III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici M. Š. parnični trošak u iznosu od 1.293,12 EUR/9.743,01 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 6. studenoga 2023.

II Djelomično se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2355/22-11 od 6. studenoga 2023. ispravljena rješenjem istog prvostupanjskog suda broj P-2355/22-13 od 13. studenoga 2023. pod toč. III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak preko iznosa od 1.293,12 EUR/9.743,01 kn do iznosa od 1.341,80 EUR/10.109,79 kn tj. za iznos od 48,68 EUR i sudi tako da se zahtjev tužiteljice Marčele Šimićev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika R. A. d.d. Z., za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba točke 1./prvo/ IZNOS KREDITA Ugovora o kreditu broj 138-50-4428744, sklopljenog između tužiteljice M. Š., OIB… i tuženika R. A. d.d., OIB:…, koja glasi „kunska protuvrijednost CHF 24.956,71 (dvadesetčetiri tisućedevetstopedesetšet švicarskih franaka i sedamdesetjedan centim) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja“ te dio odredbe točke 7./sedmo/ NAČIN OTPLATE, koja glasi „kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća,“

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB:…, da tužiteljici M. Š., OIB: …, isplati iznos od 38.635,74 kn sa zateznim kamatama n

iznos od 2,71 eur / 20,40 kn od 11.12.2007. godine pa do isplate,

iznos od 1,58 eur / 11,89 kn od 11.01.2008. godine pa do isplate,

iznos od 5,52 eur / 41,57 kn od 12.02.2008. godine pa do isplate,

iznos od 7,68 eur / 57,89 kn od 11.03.2008. godine pa do isplate,

iznos od 11,39 eur / 85,85 kn od 11.04.2008. godine pa do isplate,

iznos od 5,82 eur / 43,83 kn od 14.05.2008. godine pa do isplate,

iznos od 3,64 eur / 27,45 kn od 11.06.2008. godine pa do isplate,

iznos od 6,39 eur / 48,11 kn od 11.07.2008. godine pa do isplate,

iznos od 2,36 eur / 17,78 kn od 12.08.2008. godine pa do isplate,

iznos od 2,56 eur / 19,29 kn od 16.09.2008. godine pa do isplate,

iznos od 4,95 eur / 37,26 kn od 11.10.2008. godine pa do isplate,

iznos od 23,02 eur / 173,44 kn od 12.11.2008. godine pa do isplate,

iznos od 10,91 eur / 82,21 kn od 11.12.2008. godine pa do isplate,

iznos od 26,30 eur / 198,18 kn od 13.01.2009. godine pa do isplate,

iznos od 28,67 eur / 216,00 kn od 13.02.2009. godine pa do isplate,

iznos od 29,74 eur / 224,06 kn od 13.03.2009. godine pa do isplate,

iznos od 27,52 eur / 207,32 kn od 11.04.2009. godine pa do isplate,

iznos od 28,09 eur / 211,67 kn, od 12.05.2009. godine pa do isplate,

iznos od 23,47 eur / 176,80 kn od 11.06.2009. godine pa do isplate,

iznos od 20,06 eur / 151,13 kn od 11.07.2009. godine pa do isplate,

iznos od 20,96 eur / 157,96 kn od 12.08.2009. godine pa do isplate,

iznos od 22,76 eur / 171,49 kn od 13.10.2009. godine pa do isplate,

iznos od 22,60 eur / 170,31 kn od 12.11.2009. godine pa do isplate,

iznos od 20,79 eur / 156,64 kn od 04.12.2009. godine pa do isplate,

iznos od 24,20 eur / 182,30 kn od 12.01.2010. godine pa do isplate,

iznos od 26,93 eur / 202,89 kn od 13.02.2010. godine pa do isplate,

iznos od 30,81 eur / 232,16 kn od 13.03.2010. godine pa do isplate,

iznos od 29,92 eur / 225,44 kn od 14.04.2010. godine pa do isplate,

iznos od 35,19 eur / 265,17 kn od 12.05.2010. godine pa do isplate,

iznos od 34,19 eur / 257,64 kn od 14.05.2010. godine pa do isplate,

iznos od 36,14 eur / 272,32 kn od 11.06.2010. godine pa do isplate,

iznos od 53,02 eur / 399,47 kn od 13.07.2010. godine pa do isplate,

iznos od 49,54 eur / 373,29 kn od 11.08.2010. godine pa do isplate,

iznos od 60,16 eur / 453,26 kn od 11.09.2010. godine pa do isplate,

iznos od 56,49 eur / 425,63 kn od 12.10.2010. godine pa do isplate,

iznos od 50,59 eur / 381,19 kn od 11.11.2010. godine pa do isplate,

iznos od 63,04 eur / 474,95 kn od 11.12.2010. godine pa do isplate,

iznos od 78,87 eur / 594,23 kn od 21.01.2011. godine pa do isplate,

iznos od 67,66 eur / 509,77 kn od 11.02.2011. godine pa do isplate,

iznos od 71,59 eur / 539,39 kn od 23.03.2011. godine pa do isplate,

iznos od 66,59 eur / 501,72 kn od 12.04.2011. godine pa do isplate,

iznos od 67,49 eur / 508,49 kn od 11.05.2011. godine pa do isplate,

iznos od 88,71 eur / 668,39 kn od 11.06.2011. godine pa do isplate,

iznos od 90,78 eur / 683,96 kn od 12.07.2011. godine pa do isplate,

iznos od 108,07 eur / 814,25 kn od 19.08.2011. godine pa do isplate,

iznos od 99,00 eur / 745,91 kn od 13.09.2011. godine pa do isplate,

iznos od 89,07 eur / 671,09 kn od 11.10.2011. godine pa do isplate,

iznos od 87,01 eur / 655,54 kn od 11.11.2011. godine pa do isplate,

iznos od 86,25 eur / 649,84 kn od 13.11.2011. godine pa do isplate,

iznos od 90,93 eur / 685,12 kn od 13.01.2012. godine pa do isplate,

iznos od 95,01 eur / 715,88 kn od 15.02.2012. godine pa do isplate,

iznos od 95,56 eur / 720,00 kn od 14.03.2012. godine pa do isplate,

iznos od 92,74 eur / 698,72 kn od 13.04.2012. godine pa do isplate,

iznos od 94,64 eur / 713,09 kn od 24.05.2012. godine pa do isplate,

iznos od 95,95 eur / 722,92 kn od 26.06.2012. godine pa do isplate,

iznos od 93,75 eur / 706,38 kn od 17.07.2012. godine pa do isplate,

iznos od 94,33 eur / 710,73 kn od 15.08.2012. godine pa do isplate,

iznos od 92,68 eur / 698,33 kn od 18.09.2012. godine pa do isplate,

iznos od 89,13 eur / 671,54 kn od 18.10.2012. godine pa do isplate,

iznos od 92,92 eur / 700,10 kn od 15.11.2012. godine pa do isplate,

iznos od 94,74 eur / 713,81 kn od 15.12.2012. godine pa do isplate,

iznos od 93,46 eur / 704,20 kn od 22.01.2013. godine pa do isplate,

iznos od 86,31 eur / 650,32 kn od 14.02.2013. godine pa do isplate,

iznos od 92,39 eur / 696,09 kn od 19.03.2013. godine pa do isplate,

iznos od 92,92 eur / 700,09 kn od 18.04.2013. godine pa do isplate,

iznos od 90,54 eur / 682,15 kn od 18.05.2013. godine pa do isplate,

iznos od 83,13 eur / 626,36 kn od 15.06.2013. godine pa do isplate,

iznos od 82,94 eur / 624,94 kn od 16.07.2013. godine pa do isplate,

iznos od 84,76 eur / 638,64 kn od 23.08.2013. godine pa do isplate,

iznos od 87,68 eur / 660,61 kn od 19.09.2013. godine pa do isplate,

iznos od 91,72 eur / 691,04 knod 18.10.2013. godine pa do isplate,

iznos od 89,63 eur / 675,35 kn od 17.11.2013. godine pa do isplate,

iznos od 91,11 eur / 686,46 kn od 01.12.2013. godine pa do isplate,

iznos od 92,78 eur / 699,07 od 01.01.2014. godine pa do isplate,

iznos od 93,82 eur / 706,90 kn od 01.02.2014. godine pa do isplate,

iznos od 96,02 eur / 723,46 kn od 01.03.2014. godine pa do isplate,

iznos od 95,30 eur / 718,04 kn od 01.04.2014. godine pa do isplate,

iznos od 92,87 eur / 699,71 kn od 01.05.2014. godine pa do isplate,

iznos od 92,09 eur / 693,83 kn od 01.06.2014. godine pa do isplate,

iznos od 92,44 eur / 696,49 kn od 01.07.2014. godine pa do isplate,

iznos od 372,76 eur / 2.808,55 kn od 15.07.2014. godine pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB:…, da tužiteljici M. Š., OIB: …, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.341,80 eur / 10.109,79 kn sa zateznom kamatom od 6. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“

2. Prvostupanjskim rješenjem od 13. studenoga 2023. odlučeno je:

"Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj P-2355/23 od 6. studenog 2023. u toč. II. izreke, redak drugi, tako da nakon riječi "isplati iznos od" ima stajati "5.127,85 eur/"."

3. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Ukazuje kako mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost jer je prvostupanjski sud navode i dokazne prijedloge tuženika zanemario u potpunosti, a za takvo postupanje ne daje nikakve razloge te se u tom smislu ukazuje na zaključke Ustavnog suda Republike Hrvatske u odlukama U-III-5038/2015 od 12. srpnja 2018., U-III-3874/2008 od 4. travnja 2012. i U-III-4150/2010 od 12. siječnja 2015. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 186. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 187. istog Zakona, zatim počinjena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 338. st. 4. navedenog Zakona kao i bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. navedenog Zakona. U odnosu na (ne)poštenost odredaba o valutnoj klauzuli ističe kako tuženik pretpostavke nepoštenosti nije mogao dokazivati u postupku kolektivne zaštite s obzirom na apstraktni i preventivni karakter pa mu je dokazivanje istog svakako moralo biti dopušteno u ovom postupku osobito stoga što je teret dokaza upravo na njemu. Što se tiče pogrešno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje se na propuste prvostupanjskog suda naglašavajući da je tuženik predložio dokaze radi dokazivanja spornih okolnosti, a da je sud potpuno zanemario sve dokaze predložene po tuženiku, odbio provođenje svih dokaza predloženih po tuženiku bez ikakvog obrazloženja, neovisno o tome radi li se o personalnim ili materijalnim dokazima. Nadalje, također ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava i to odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odnosno čl. 81. i 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. te čl. 96. i 99. istog Zakona iz 2007. Što se tiče prigovora zastare smatra da se pravno shvaćanje od 30. siječnja 2020. ne može primijeniti na djelomičnu ništetnost ugovora obzirom da se radi o povredama manjeg značaja. Osim toga, pobijana presuda i u tom dijelu je sama sebi proturječna. Nadalje pogrešno da je primijenjena odredba čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, čl. 1115. istog Zakona, da je propušteno primijeniti odredbu čl. 19. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tuženik se žali na odluku o trošku navodeći kako je prvostupanjski sud pogrešno poduzete radnje dosudio prema vrijednosti boda od 15,00 kn iako je navedena vrijednost stupila na snagu tek 5. studenoga 2022. Konačno, tužiteljici je dosuđen trošak sudske pristojbe za tužbu, međutim ako je tužiteljica pristojbu platila u polovini iznosa u roku od 3 dana može imati pravo na povrat samo onog iznosa kojeg je uistinu platila, a ne dvostruko većeg. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev te odrediti da je tužiteljica dužna tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu kao i trošak žalbe također uvećan za zakonsku zateznu kamatu, podredno pobijanu presudu ukinuti i odrediti da se ponovno provede glavna rasprava.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda neosnovano se tuženik poziva na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 186. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst 25/13. i 70/19.; dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.) budući da u konkretnom slučaju tužba sadrži sve što treba sukladno odredbi čl. 186. ZPP.

6.1. Također, prvostupanjski sud nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 187. ZPP koja regulira pružanje pravne zaštite tužbom na utvrđenje, a sukladno čemu je tužiteljica podnijela tužbu jer istoj ne nedostaje pravni interes da utvrdi djelomičnu ništetnost pojedinih odredbi Ugovora o kreditu.

6.2. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 338. st. 4. ZPP budući da je prvostupanjska presuda izrađena u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, na koju sadržajno ukazuje tuženik, koja povreda uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

7.1. Iz sadržaja zapisnika povodom glavne rasprave održane 9. veljače 2023. slijedi da je tuženik odustao od saslušanja svjedokinje M. Š. tako da izneseni žalbeni razlog u pogledu navedene bitne povrede nije doveo u pitanje pravilnost prvostupanjske presude.

8. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja pri donošenju pobijane odluke nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Prvostupanjski sud, nadalje, u navedenom dijelu nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.6.

10. Predmet spora, u ovoj fazi postupka, predstavlja zahtjev za utvrđenjem da su djelomično ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 138-50-4428744 (dalje Ugovor) te zahtjev za isplatu iznosa od 5.127,85 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, sadržaja kao pod toč. II. izreke prvostupanjske presude, a koji zahtjev se temelji na činjenici da su odredbe Ugovora koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule ništetne radi čega da je tuženik dužan vratiti tužiteljici sve što je temeljem odredbe u pogledu valutne klauzule takvog ugovora primio.

11. Među strankama nije sporno da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor 3. listopada 2007. sklopili Ugovor kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit u iznosu od 24.956,71 CHF u protuvrijednosti u hrvatskim kunama prema srednjem tečaju CHF tečajne liste banke, na rok vraćanja od 84 mjeseca te da je tužiteljica u cijelosti otplatila kredit 2014.

12. I u ovoj fazi postupka ostalo je sporno da li su dijelovi ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ništetne, da li je tuženik temeljem ništetnih odredbi stekao nešto što mu ne pripada, da li je nastupila zastara, početak tijeka zakonske zatezne kamate i visina zahtjeva.

13. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje i na isto primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u pobijanoj odluci.

14. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno se prvostupanjski sud pozvao na presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je odbijena revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke) kojim je utvrđeno i da je, između ostalih, i tuženik u ovom postupku povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetnim i nepoštenim ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.; dalje ZZP/07 ), te odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18.) zbog čega je i naloženo tuženiku da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.

15. Nastavno gornjim utvrđenjima, žalbenim navodima kako je sud prvog stupnja odbio provesti dokaze predložene od strane tuženika na okolnosti da su sporne odredbe tužiteljici bile razumljive, da se o njima pojedinačno pregovaralo odnosno da nije nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude (a u svezi s čime se ovaj sud već referirao pod toč. 7. - 7.1. obrazloženja), budući da je sud prvog stupnja polazeći od činjenica koje su stranke iznijele pravilno protumačio direktni učinak presuda iz kolektivnog spora na konkretni slučaj. Naime, u kolektivnom sporu, na temelju tamo izvedenih prikladnih dokaza, pravomoćno su utvrđene sljedeće okolnosti: (ne)razumljivost osporenih ugovornih odredaba prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke; (ne)mogućnost pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju; te posljedično tome postojanje znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama (tako odluka Ustavnog suda broj U-III/4372/2021 od 30. lipnja 2022.).

15.1. Slijedom iznesenog kako tuženik nije predložio saslušanje svog zaposlenika radi utvrđivanja okolnosti obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu, a sud je vezan za utvrđenje da je ništetan dio odredbe o valutnoj klauzuli, te dalje kako iz iskaza tužiteljice, ali i iz promotivnih uvjeta (l.s. 46), ne slijedi zaključak da bi u svezi odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula tužiteljica prije sklapanja ugovora bila upozorena s rizicima intervalutarnih promjena odnosno da se prije samog sklapanja ugovora pojedinačno pregovaralo o svakoj od spornih ugovornih odredaba to se neutemeljenima nalaze suprotni žalbeni navodi odnosno neosnovanim se nalazi žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u svezi iznesene sporne činjenice.

16. Neosnovano je pozivanje tuženika na odredbu čl. 326. st. 2. ZOO kojom je propisano da se ništetnost ne može isticati ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja, a ovo stoga što u konkretnom slučaju uvjet za primjenu navedene odredbe nije ispunjen, naime, uzrok ništetnosti utvrđen je u citiranim presudama (uzrok ništetnosti nedopuštenost i neodređenost ugovornih odredbi) i imao je za posljedicu povećanje obveze korisnika kredita, što ne predstavlja zabranu manjeg značaja.

17. Reći je i to da iz provedenih dokaza slijedi da je tužiteljica kredit vratila 14. srpnja 2014. odnosno da u konkretnom slučaju nije došlo do konverzije predmetnog kredita pa se stoga na konkretni slučaj ne može primijeniti Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'', broj 102/15.), na što se tuženik u žalbi poziva.

18. Žalbeni navodi u svezi prigovora zastare također nisu s uspjehom doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, sud prvog stupnja zaključuje da zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. to stoga što je tek danom pravomoćnosti te presude tužiteljica kao potrošač stekla saznanje da su dijelovi ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nepošteni, pa posljedično tomu i ništetni, a time i stekao mogućnost da zahtijeva povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi (takvo Sud Europske unije 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C-776/19 i C-782/19).

18.1. Navesti je da je u odnosu na prigovor zastare Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u shvaćanju od 31. siječnja 2022. Su-IV-33/2022-2 na pitanje: ''Predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena sukladno čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (NN, br. 79/2007, kako je izmijenjen - ZZP/07) tužbu definiranu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, kako je izmijenjen - ZOO) odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?“ odgovorio: „Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe'', a koje shvaćanje je obvezno po čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22. i 60/22.).

18.2. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. tako da bi zastarni rok istekao s 14. lipnjem 2023., a zastara nastupila 15. lipnja 2023. pa kako je tužba podnesena 26. travnja 2022., odnosno prije isteka zastarnog roka to su neosnovani žalbeni navodi tuženika u pogledu nastupa zastare.

19. Visina anuiteta utvrđena je sukladno nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijskog vještačenja, koje je izvršeno na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, obrazloženo po stavkama i argumentirano, pa kako stranke nisu osporile izračun M.-fin d.o.o., vještaka G. Š. M. to nalaz i mišljenje, kao objektivne i dane u skladu s pravilima struke, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tako da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužiteljica ostvaruje pravo povrata preplaćenih anuiteta u utuženom iznosu (toč. II. izreke). U svezi visine zahtjeva dodati je da se na ročištu održanom 9. veljače 2023. tuženik očitovao na način da ne osporava visinu zahtjeva prihvaćajući nalaz i mišljenje imenovane vještakinje koju je tužiteljica prije podnošenja tužbe.

20. Nadalje, neosnovanim se nalaze i žalbeni navodi u pogledu tužiteljici dosuđene zakonske zatezne kamate ovo s obzirom da prema odredbi čl. 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Međutim, kako je pravomoćno utvrđeno u navedenom kolektivnom sporu da tuženik nije postupio u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja prilikom ugovaranja kredita sa potrošačima to su neosnovane žalbene tvrdnje koje dovode u pitanje tijek zakonske zatezne kamate.

21. Žalbeni navodi tuženika nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost odluke o troškovima postupka u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.293,12 EUR/9.743,01 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 6. studenoga 2023. budući da je ista odluka donesena pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje Tarifa).

21.1. Naime, žalbeni navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno poduzete radnje dosudio prema vrijednosti boda od 15,00 kn iako je navedena vrijednost stupila na snagu tek 5. studenoga 2022. nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost odluke o trošku s obzirom da je Izmjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 126/22.) u čl. 1. određeno da se Tarifa mijenja i glasi: „Tbr. 50. Vrijednost boda iznosi 15,00 kuna“, a prema Tbr. 48. Tarife odvjetnik primjenjuje Tarifu koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade te se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti boda u trenutku naplate odvjetničke nagrade, u skladu s čime je sud prvog stupnja i obračunao vrijednost boda odnosno u svezi s time parnični trošak.

21.2. Žalbeni navodi u pogledu troška postupka nastalog u svezi sa sudskom pristojbom na tužbu, a u svezi s primjenom odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/18. i 51/23.) kojom je određeno da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom, - osnovano dovode u pitanje iznos obistinjen prvostupanjskom presudom u visini od 97,55 EUR budući da tužiteljica sudsku pristojbu na tužbu nije podmirila, prvostupanjski sud nije je pozvao rješenjem da to učini, a prema podacima e-spisa (novčane obveze) dužna je po toj osnovi iznos od 48,87 EUR tako da je tužiteljici valjalo priznati ukupni trošak u iznosu od 1.293,12 EUR, dok je za više zatražen iznos zahtjev za naknadu troška odbijen kao neosnovan.

22. Slijedom svega iznesenog valjalo je, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odnosno odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude pod toč. I i II.

23. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe budući da isti nije uspio sa žalbom u pogledu glavne stvari već samo u pogledu sporednog zahtjeva, troškova, i to u razmjerno neznatnom dijelu istog, a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi pa je odlučeno kao u izreci ove odluke pod toč. III primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP.

Zadar, 8. svibnja 2024.

 

Predsjednica vijeća

 

Sanja Prosenica, v.r.