Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: P-388/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Damiru Vinketi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FĐ iz [adresa], Kljun 11 (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupanog po punomoćnicima odvjetniku Karlu Vučiniću iz Rijeke i drugi, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69 (čiji je OIB: 53056966535), radi utvrđenja ništetnosti i isplate, vrijednost predmeta spora 1.385,22 €, izvan ročišta 28. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj: 628-50- 4262540 od 16.07.2007. godine, potvrđen od strane javnog bilježnika Darka Paravića, OV-16768/07 od 23.07.2007.godine, u dijelu koji glasi: „Naknada 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita....“
II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69 (čiji je OIB: 53056966535) da tužitelju FĐ iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) s osnova naknade za obradu kredita isplati iznos od 275,22 € (slovima: dvijesto sedamdeset i pet eura te dvadeset i dva centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos po stopi od 15% godišnje počev od 24. srpnja 2007. godine pa do i 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, od 1. kolovoza 2015. godine do dana 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69 (čiji je OIB: 53056966535) da tužitelju FĐ iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 304,05 (slovima: tristo i četiri eura te pet centi) sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja 28. rujna 2026. uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Dana 6. ožujka 2025. zaprimljena je tužba tužitelja FĐ koji tvrdi da je kao korisnik kredita dana 16. srpnja 2007. sklopio s tuženikom Raiffeisenbank Austria kao kreditorom Ugovor o kreditu br. 628-50-4262540 na iznos kredita od 14.336,99 CHF. Navedenim Ugovorom tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. je odobrio tužitelju FĐ kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 14.336,99 CHF, po srednjem tečaju tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. važeće na dan korištenja kredita, a koji se tužitelj FĐ obvezao vratiti tuženiku u 84 jednaka anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važeće na dan dospijeća. Nadalje, u odredbi točke 3. Ugovora o kreditu ugovoreno je da se naknada u iznosu od 3,30 % (tri zarez trideset posto) iznosa kredita naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. U dokaz navedene tvrdnje tužitelj FĐ predlaže uvidu u Ugovor o kreditu između Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora i FĐ kao korisnika kredita broj: 628-50-4262540 od 16. srpnja 2007. Prema tvrdnjama tužitelja FĐ odredbom točke 3 predmetnog Ugovora o kreditu između Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora i FĐ kao korisnika kredita broj: 628-50-4262540 od 16. srpnja 2007. ugovorena je naknada za obradu zahtjeva kredita, i to jednokratno 3,30% od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Tužitelj FĐ ističe kako je navedena odredba iz točke 3. predmetnog Ugovora, nepoštena ugovorna odredba, budući se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, već se radi o tipskom ugovoru koji je prethodno sastavio tuženik Raiffeisenbank Austria d.d.. Ista odredba dovodi do znatne neravnoteže u pravima i obvezama na štetu potrošača te je samim time i ništetna. Naglašava se da tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. prilikom obrade kredita nije imao stvarnih troškova, te stoga naplate nekakve naknade za obradu kredita je u potpunosti neosnovana, te kao takva predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, koja je samim time i ništetna. Sud Europske unije je u predmetima C-84/19 i C-224/19, između ostaloga, utvrdio da je ulazna naknada za obradu kredita primjerena samo ako je jasno na koju se konkretnu uslugu ta naknada odnosi. Nadalje je utvrđeno da nacionalni sud mora provjeriti je li ulazna naknada ugovorena kao primjerena naknada odnosno kao odredba koja sadrži prirodu troška i uslugu koja se daje za naplaćenu naknadu, kao i da nacionalni sud mora utvrditi proporcionalnost ugovorene naknade u odnosu na uslugu koja je pružena te na iznos ugovorenog kredita. Iz iznesenog proizlazi kako je Sud EU zauzeo stajalište kako su naknade za obrade kredita, kao u konkretnom slučaju, nepošteno ugovarane, pa samim time i ništetne. Naknada u određenom postotku od iznosa kredita u konkretnom slučaju ne sadrži nikakvo obrazloženje na kojem bi se temeljila neosnovana naplata za nekakvu obradu kreditnog zahtjeva, koja zapravo niti ne predstavlja stvarni trošak tuženika. O takvoj odredbi tužitelj FĐ kao potrošač i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditor nisu posebno pregovarali niti je tužitelj TĐ FĐ ikako mogao utjecati na izmjenu takve odredbe budući se radi o tipskom ugovoru sastavljenom od strane tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., koji je ponuđen tužitelju FĐ po principu „uzmi ili ostavi“. Takva odredba je unaprijed formulirana ugovorna odredba koja stvara neravnotežu na štetu potrošača, ovdje tužitelja FĐ, te je kao takva ništetna. Iako je tužitelj FĐ morao platiti tih 473,12 CHF odnosno 2.073,68 kn prema tečaju od 4,383, odnosno 275,22 EUR po fiksnom tečaju, na ime podmirenja „naknade za obradu zahtjeva“ prije korištenja ugovorenog kredita, tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. stvarnih troškova za navedeno uopće nije imao, dok je sve stvarne troškove - trošak solemnizacije javnog bilježnika i sudske pristojbe ionako snosio tužitelj FĐ. Ti navodni troškovi prema tvrdnjama tužitelja FĐ predstavljaju dodatnu prikrivenu naknadu koju je on morao platiti tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. za što nema osnove, niti potrebe, obzirom da po ugovoru tužitelj FĐ ionako tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. plaća naknadu za dobiveni kredit u vidu kamata. U dokaz prethodno navedenih tvrdnji tužitelj FĐ predlaže da se on sasluša u svojstvu stranke kao i uvid u kontrolni ispis unosa korištenja. Jer iako je tužitelj FĐ morao platiti tih 473,12 CHF, odnosno 275,22 EUR-a, na ime podmirenja „naknade za obradu zahtjeva“ prije korištenja ugovorenog kredita, tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. stvarnih troškova za navedeno uopće nije imao, dok je sve stvarne troškove – trošak solemnizacije javnog bilježnika i sudske pristojbe ionako snosio tužitelj FĐ. Ti navodni troškovi predstavljaju dodatnu prikrivenu naknadu koju je tužitelj FĐ morao platiti tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. za što nema osnove, niti potrebe, obzirom da po ugovoru tužitelj FĐ ionsko tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. plaća naknadu za dobiveni kredit u vidu kamata. Radi navedenog sukladno Zakonu o obveznim odnosima te Zakonu o zaštiti potrošača tužitelj FĐ predlaže sudu da po provedenom postupku donese sljedeću presudu: "I Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj: 628-50-4262540 od 16.07.2007. godine, potvrđen od strane javnog bilježnika Darka Paravića, OV-16768/07 od 23.07.2007.godine, u dijelu koji glasi: „Naknada 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita....“ II Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da tužitelju KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova naknade za obradu kredita isplati iznos od 275,22 EUR-a, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24.07.2007. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine pa do 1.1.2023 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1. 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana. III Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB:53056966535 da naknadi tužitelju KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročene troškove postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presuda, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
2. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P-388/2025-2 od 20. veljače 2026. pozvan je tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. da u roku od 30 dana dostavi sudu odgovor na tužbu jer u protivnom će se donijeti presuda zbog ogluhe.
3. Međutim tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., iako je uredno primio naznačeno rješenje i tužbu tužitelja FĐ od 6.3.2025. s prilozima, nije ovome sudu u ostavljenom roku od 30 dana dostavio svoj odgovor na tužbu.
4. Prema čl. 331.b st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025 u daljnjem tekstu: ZPP) donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ukoliko je udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate i 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Prema čl. 331.b st. 2 ZPP-a neće se donijeti presuda zbog ogluhe i kad je udovoljeno uvjetima iz stavka 1 ovoga članka ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3 stavak 3 ZPP-a). Nadalje čl. 331.b st. 3 ZPP-a je propisano da donošenje presude zbog ogluhe odgodit će se ako je potrebno da se o okolnostima iz stavka 2 ovoga članka prije toga pribave obavijesti. Prema čl. 331.b st. 4 ZPP-a ako iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenoga zahtjeva, sud će odrediti pripremno ročište i ako na tom ročištu tužitelj ne preinači tužbu, donijet će presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija. Također čl. 331.b st. 5 ZPP- a. je propisano da donošenje presude zbog ogluhe može se odgoditi i ako nema dokaza da su tuženiku uredno dostavljeni tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu, a nesumnjivo je da su mu upućeni. U tom slučaju odredit će se rok, koji ne može biti dulji od trideset dana za dostavu u zemlji, odnosno dulji od šest mjeseci za dostavu u inozemstvu, da se izvidi jesu li tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu tuženiku uredno dostavljeni. Ako se u tom roku utvrdi da su ta pismena bila tuženiku uredno dostavljena, donijet će se presuda zbog ogluhe. Nadalje čl. 331.b st. 6 ZPP-a je propisano da protiv rješenja suda kojim odbija prijedlog tužitelja da se donese presuda zbog ogluhe žalba nije dopuštena i na kraju čl. 331b st. 7 ZPP-a je propisano da u slučajevima iz stavka 3. i 5. ovoga članka presuda zbog ogluhe može se donijeti i bez saslušanja stranaka.
5. Polazeći od presumpcije da je tuženi svojom pasivnošću i nepodnošenjem odgovora na tužbu u određenom roku priznao istinitost činjeničnih navoda tužitelja, za donošenje presude zbog ogluhe potrebno je da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi upravo iz tih činjenica. Radi se o posebnoj materijalnopravnoj pretpostavci iz čl. 331.b st. 1. t. 2. ZPP-a, jer je sud i prilikom donošenja presude zbog ogluhe prilikom ispitivanja da li je ispunjen ovaj uvjet, dužan primijeniti materijalno pravo u skladu s iznesenim činjeničnim navodima. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ove činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje je tužitelj FĐ podnio, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu koja mu je dostavljena sukladno traženju ovoga suda to je po osnovi prethodno citiranog čl. 331.b st. 1 ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude pod točkama I i II.
6. Člankom 154 st. 1 ZPP-a je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove. U smislu čl. 164 st. 3 ZPP-a zahtjev za naknadom troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti. Prema čl. 151 st. 1 ZPP-a parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka. Iz navedenog razloga ovaj sud je obavezao tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju FĐ naknadi trošak njegovog zastupanja po angažiranim punomoćnicima i to za sastav tužbe tužitelja FĐ od 6.3.2025. po Tbr. 7 toč. 1. važeće odvjetničke tarife u iznosu od 200,00 €. Navedeni iznos valja još uvećati za 25% poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 50,00 € tako da ukupni troškovi zastupanja tužitelja FĐ iznose 250,00 €. Pored navedenog tužitelju TĐ su dosuđeni i trošak sudske pristojbe na tužbu tužitelja FĐ od 6.3.2025. u iznosu od 26.55 € kao i trošak sudske pristojbe na nepravomoćnu presudu zbog ogluhe Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-388/2025-4 od 28. rujna 2026. u iznosu od 27,50 € tako da ukupni parnični troškovi tužitelja FĐ iznose dosuđenih 304,05 €. Iz svih prethodno navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom III.
U Rijeci 28. rujna 2026.
Sudac:
Damir Vinketa
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dostaviti:
- pun. tužitelja FĐ i
- tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d..
NAPOMENA: Sukladno čl. 7. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018 i 51/2023) na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. Dakle tužitelj FĐ treba u roku od tri dana od primitka ove presude zbog ogluhe platiti sudsku pristojbu na tu presudu u iznosu od 27,50 €, a u protivnom mu treba napisati rješenja o dužnosti plaćanja sudske pristojbe na ovu nepravomoćnu presudu zbog ogluhe u iznosu od 55,00 €.
