- 1 -              Revd-371/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd-371/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Financijske agencije, Z., OIB … , kojega zastupa punomoćnica dr. sc. S. P., dipl. iur., protiv tuženika P. Č. OIB … iz V., kojega zastupa punomoćnica V. P. M., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-306/2023-5 od 10. listopada 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-279/2020-85 od 27. veljače 2023., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na pravna pitanja odbija se kao neosnovan.

 

              II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava odbacuje se kao nedopušten.

 

              III. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u odnosu na pravna pitanja odbija se kao neosnovan.

 

              IV. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava odbacuje se kao nedopušten.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj i tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njima pitanja za koja smatraju da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatraju da im revizije treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su im povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i to tužitelju pravo na pravično suđenje, a tuženiku pravo na pravično suđenje i pravo na mirno uživanje vlasništva.

 

2.1. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.

2.2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.

 

3.1. Pitanja naznačena u tužiteljevu prijedlogu glase:

 

„Smatra li se istinitim ono što je pravomoćnom presudom utvrđeno te čini li sud povredu formalne pravomoćnosti kada ponovo odlučuje o pravnoj stvari koja je okončana i k tome pravomoćno definitivna i neopoziva, a koja se temelji na istom činjeničnom supstratu i personalnom identitetu, sve pozivom na opće procesno načelo ne bis in idem, izraženo u pravilima parničnog postupka kroz institut zabrane dvostruke litispendencije (članak 194. stavak 3. ZPP-a) i zabrane suđenja u pravnoj stvari o kojoj je već pravomoćno presuđeno (res iudicata – članak 333. stavak 2. ZPP-a)?

 

Prestaje li pravo osnivača i direktora pravne osobe, a nakon pravomoćno dosuđene iste tražbine pravnoj osobi, potraživati novom tužbom tražbinu koja je na njega prešla cesijom s pravne osobe, ako nakon sklapanja Ugovora o cesiji (13. siječnja 2008.) do zaključenja glavne rasprave (28. listopada 2008.), nije stupio u parnicu umjesto pravne osobe, a niti je, pozivom na odredu čl. 20. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskom registru – NN 40/2007., prije brisanja iz sudskog registara u likvidacijskom postupku, učinio vjerojatnim da pravna osoba ima imovinu (novčanu tražbinu), a nakon brisanja pravne osobe iz sudskog registra, nije pokrenuo ni postupak radi provedbe likvidacije nad imovinom brisane pravne osobe?“

 

Je li, a pozivom na odredbu čl. 1115. ZOO-a, dužnik stečenog bez osnove postao nepošten od dana kada je vjerovnik prava na povrat stečenog bez osnove tužbom zatražio proglašenje ovrhe nedopuštenom (21. listopada 2011.) ili od dana kada je dužniku stečenog bez osnove dostavljena pravomoćna presude o proglašenju ovrhe nedopuštenom (19. siječnja 2015.)?“

 

3.2. Ta opširna pitanja, na koje, uostalom, nije moguće dati jednoznačan odgovor, nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, jer drugostupanjska presuda nije utemeljena ni na jednom od pravnih shvaćanja koje bi se moglo zauzeti u vezi s njima, niti su ih nižestupanjski sudovi u postupku razmatrali.

 

3.3. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.

 

4.1 Pitanja naznačena u tuženikovu prijedlogu za dopuštenje revizije glase:

 

„Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354.st.1. u vezi sa čl. 375.st.1., čl. 365., 354.st.2.t.11. i 12. ZPP-a kada nije naveo i ocijenio žalbene navode tuženika-protutužitelja u pogledu postojanja bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354.st.1. u vezi sa čl. 2. i 354.st.2.t.11. i 12. ZPP-a, je li dužan navesti i ocijeniti žalbene navode koje su od značaja za ishod spora?

 

Je li sud drugog stupnja po žalbi tuženika-protutužitelja ovlašten ispitivati prvostupanjsku presudu i preinačiti u dijelu (st.I. izreke prvost.presude) kada istu žalbom ne pobija tužitelj-protutužitelj, čini li time bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354.st.1. u vezi sa čl. 375.st.1. čl. 365., čl. 354.st.2.t.11. i 12. ZPP-a?

 

Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354.st.1. u vezi sa čl. 375.st.1., čl. 189.st.1. i čl. 354.st.2.t.11. ZPP-a, te pogrešno primjenio materijalno pravo, u situaciji kada nije prebio tražbine parničnih stranaka, a utvrdio je osnovanost tužiteljeve i tuženikove tražbine iz kompenzibilne protutužbe za koje nema dokaza da su jednake?

 

Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354.st.1. u vezi sa čl. 8., čl. 375.st.1., i čl. 354.st.2.t.11. i 12. ZPP-a, te pogrešno primjenio materijalno pravo, u situaciji kada nije sankcionirao nižestupanjski sud zbog propusta ocjene dokaza knjigovodstvenog vještačenja u situaciji kada nema dokaza da su obje kompenzibilne tražbine parničnih stranaka jednake?

 

Ovisi li osnovanost tužbenog zahtjeva o osnovanosti protutužbenog zahtjeva u situaciji kada se tražbine iz tih zahtjeva mogu prebiti?

 

Je li drugostupanjski počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354.st.1. u vezi sa čl. 375.st.1., čl. 8., čl. 154.st. 4. i čl. 354.st.2.t.11. ZPP-a u situaciji kada je utvrdio jednak omjer uspjeha stranaka u sporu prema visini tražbina iz tužbenog i protutužbenog zahtjeva, bez dokaza u spisu da su tražbine jednake?

 

U slučaju zajedničkog raspravljanja o tužbi i protutužbi je li vrijednost predmeta spora za odmjeravanje visine naknade za odvjetnički rad zbroj vrijednosti predmeta spora tužbe i protutužbe, te dijele li se troškovi zajedničkog raspravljanja na oba postupka prema vrijednosti predmeta spora iz tužbe i protutužbe, te utvrđuje li se uspjeh stranaka u sporu posebno u odnosu na zahtjev iz tužbe, a posebno za zahtjev iz protutužbe?“

 

4.2. Prva četiri citirana pitanja tek su, inače neutemeljeni, postupovnopravni prigovori postupanju drugostupanjskoga suda, a ne važna pravna pitanja u smislu članka 354.a stavka 1. ZPP. Niti o jednom od tih pitanja nižestupanjski sudovi nisu izrazili neko pravno shvaćanja niti su ih u postupku razmatrali.

 

4.3. Peto je pitanje nerazumljiva konstrukcija, jer nije jasno zašto bi u ovoj pravnoj stvari osnovanost tužbenog zahtjeva trebala ovisiti o osnovanosti protutužbenoga zahtjeva, ili obratno. Zato ni ovo pitanje nije važno pravno pitanje.

 

4.4. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu troškova postupka nije utemeljena na pretpostavkama iz preostala dva naznačena pitanja, pa ni ona nisu važna pravna pitanja.

 

4.5. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki III. izreke.

 

5.1. Niti jedna od stranaka nije učinila vjerojatnim da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava na što se u prijedlogu pozivaju, jer iz dostavljenoga dijela spisa ne proizlazi da su počinjene teške povrede odredaba parničnoga postupka ili da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, sve u smislu članka 385.a stavka 2. ZPP.

 

5.2. Zato je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točkama II. i IV. izreke.

 

Zagreb, 8. svibnja 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.