REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Poslovni broj: Pr-2073/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DB, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB: 51401063283, Spinčićeva 1, 21000 Split, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Mihočević i Bajs u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 28. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.11.2018.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 4.110,62 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

49,82 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

88,31 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

58,66 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

67,50 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

49,82 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

35,30 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

40,98 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

58,66 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

12,74 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

67,50 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

76,34 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

58,66 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

40,98 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

11,47 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

58,66 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

14,47 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

16,86 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

85,18 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

7,64 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

76,34 EUR koja teče od 15. listopad 2020.

76,34 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

58,66 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

76,34 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

49,82 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

32,28 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

85,18 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

67,50 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

6,37 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

58,66 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

76,34 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

8,92 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

76,34 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

67,50 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

40,98 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

14,47 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

58,66 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

58,66 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

85,18 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

58,66 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

33,12 EUR koja teče od 15. lipanj 2022

139,12 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

55,29 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

38,08 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

162,99 EUR koja teče od 15. listopad 2022.

96,66 EUR koja teče od 15. studeni 2022.

96,65 EUR koja teče od 15. prosinac 2022.

109,74 EUR koja teče od 15. siječanj 2023.

81,76 EUR koja teče od 15. veljača 2023.

71,94 EUR koja teče od 15. ožujak 2023.

103,91 EUR koja teče od 15. travanj 2023.

3,48 EUR koja teče od 15. svibanj 2023.

61,28 EUR koja teče od 15. lipanj 2023.

58,62 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

68,61 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023.

19,01 EUR koja teče od 15. rujan 2023.

98,58 EUR koja teče od 15. listopad 2023.

74,60 EUR koja teče od 15. studeni 2023.

96,58 EUR koja teče od 15. prosinac 2023.

61,28 EUR koja teče od 15. siječanj 2024.

82,60 EUR koja teče od 15. veljača 2024.

40,97 EUR koja teče od 15. ožujak 2024.

85,26 EUR koja teče od 15. travanj 2024.

42,97 EUR koja teče od 15. svibanj 2024.

52,29 EUR koja teče od 15. lipanj 2024.

61,28 EUR koja teče od 15. srpanj 2024.

103,91 EUR koja teče od 15. kolovoz 20 24.

77,29 EUR koja teče od 15. listopad 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.400,00 EUR, na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom dana 7. prosinca 2023. navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstvenog djelatnika - medicinske sestre na Klinici za kirurgiju, te da ima prebivalište na adresi [adresa], a koje da je od mjesta rada Split, Spinčićeva 1, udaljeno 33,30 km. Nadalje se navodi da tužiteljica ima pravno na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru sukladno onome što je propisano odredbom članka 66. stavka 9. TKU-a (''NN'' br. 128/17, 47/18, 123/19 i 66/20), te članka 65. stavka 11. TKU-a (''NN'' br. 56/2022, 127/22), a kojim odredbama da je propisano da redovni dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja do dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovne linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta. Istaknuto je da je odredbom članka 66.st. 12. TKU-a (''NN'' br. 128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020), a koji se primjenjivao od 01.12.2017.godine do 30.04.2022.godine propisano da ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine-ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak sa posla) kao i u slučaju naknade troškove prijevoza zaposlenika u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Navodi se da je odredbom članka 65. stavka 14. TKU-a (''NN'' 56/2022, 127/2022) koji s primjenjuje od 01.05.2022. godine prethodno navedena naknada povećana na iznos od 1,35 kuna po prijeđenom kilometru. Ističe se da obzirom na radno vrijeme tužiteljice i raspored vožnje autobusne linije u konkretnom slučaju organizirani međumjesni prijevoz ne omogućava tužiteljici svakodnevni redoviti dolazak na posao i povratak sa posla, a slijedom čega da tužiteljica ima pravo na isplatu putnih troškova po prijeđenom kilometru i to posebice iz razloga što da tužiteljica kad radi noću, vikendom ili praznikom uopće nema organiziran međumjesni prijevoz koji bi omogućavao dolazak ili odlazak s posla unutar vremena čekanja od 45 minuta. Navodi se da je tužiteljica prisiljena koristiti osobni automobil i da ima pravo sukladno citiranim odredbama TKU-a na isplatu troškova prijevoza (za dolazak i povratak s posla) prema prijeđenom kilometru. Također je istaknuto da je tuženik pogrešno umanjivao naknadu troškova prijevoza jer da je odredbama članka 66.stavka 16. TKU-a (''NN'' 128/17, 47/18, 123/2019, 66/20), te odredbom članka 65.st. 21. TKU- a (''NN'' 56/22, 127/22, 58/23), a koji se primjenjuju od 01.12.2017.godine propisano da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kad zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. U navedenom smislu tužiteljica navodi da potražuje sukladno citiranim odredbama TKU-a razliku neplaćenih troškova prijevoza smatrajući da ima pravo na isplatu naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu (list 10-12 spisa) navodi da osporava i osnov i visinu potraživanja.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom potvrde HAK-a (list 4 spisa);obračunske liste za isplatu plaće za listopad 2017.godine (list 5 spisa); očitovanja Autobusnog kolodvora Split sa dostavljenim rasporedom voznih linija na relaciji [adresa], te visinama mjesečne pokazne karte za 2021, 2022 i 2023.godinu (list 28-30 spisa); evidencija rada i platnih lista -46 (list 39 spisa); odluka o troškovima prijevozima od 18.08.2022.godine te 24.07.2018.godine (list 44-46 spisa); odluke tuženika o troškovima prijevozima od 24.05.2022.godine (list 47-48 spisa); popisa tumačenja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''NN'' 56/2022) (list 62-70 spisa); nalaza i mišljenja Centra za vještačenja (list 76-86 spisa); odluke tuženika od 22.10.2024.godine vezano za trošak prijevoza (list 119 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice (list 71-73 spisa).

4. Tužiteljica je konačno uređenim tužbenim zahtjevom, podneskom od 04.08.2026.godine postavila sukladno članku 188.stavku 2. ZPP-a glavni tužbeni zahtjev kojim za razdoblje od 01.11.2018. do 30.09.2024.godine potražuje razliku troškova prijevoza po prijeđenom kilometru u iznosu od 4.110,62 Eur-a, a eventualno podrednim zahtjevom ukoliko sud ne prihvati glavni zahtjev za isto razdoblje 10,75 Eur- a prema cijeni mjesečne karte. Glavni tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan, dok obzirom da je sud usvojio glavni tužbeni zahtjev isti o podrednom nije odlučivao.

5. Predmet ovog spora je naknada razlike troškova prijevoza tužiteljici (dolaska na posao i odlaska sa posla) polazeći od mjesta prebivališta tužiteljice [adresa], do mjesta rada Spinčićeva 1, 21000 Split, a za utuženo razdoblje od 01.11.2018. do 30.09.2024..

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica u utuženom razdoblju imala stalno prebivalište na adresi, [adresa], a koja činjenica proizlazi i iz iskaza saslušane tužiteljice kao i da je mjesto prebivališta tužiteljice udaljeno od mjesta rada kod tuženika u Spinčićevoj 1, 33,30 km, a koja činjenica nesporno proizlazi iz pregledane potvrde HAK-a (list 4 spisa). Nije sporna ni činjenica da je tužiteljica zaposlena kod tuženika kao medicinska sestra na Klinici za kirurgiju.

7. Ono što je sporno je da li tužiteljica u utuženom razdoblju od 01. studenog 2018. do 30. rujna 2024. godine ima pravo na naknadu troškova prijevoza i u kojem iznosu, odnosno da li je tuženik tužiteljici u navedenom razdoblju na pravilan način obračunavao i plaćao navedene troškove prijevoza, te ukoliko tužiteljica ima pravo na troškove prijevoza da li tužiteljica ima pravo na troškove prijevoza po prijeđenom kilometru ili u visini mjesečne karte.

8. Iz iskaza saslušane tužiteljice (list 71-73 spisa) proizlazi da je tužiteljici stalno prebivalište na adresi na [adresa], te da je ista kod tuženika zaposlena na Klinici za kirurgiju. Navodi da je u utuženom razdoblju radila u turnusima 12-24, 12- 48 s radnim vremenom od 7,00-19 i od 19-7,00, a sad u novije vrijeme da radi samo kroz jutro od 7:30 do 15:30. Također iz iskaza iste proizlazi da dolazi na radno mjesto isključivo osobnim automobilom. Tužiteljica ističe da ne koristi autobusni prijevoz za dolazak na posao jer da isti nije adekvatan njenom radnom vremenu jer da čak i kad bi ujutro krenula u 6,00 sati da ne može na vrijeme stići na posao jer da bi ta vožnja podrazumijevala presjedanje, te dugotrajnu vožnju, te da se autobus Promet Sinj često kvari, a da u istome zna ne biti mjesta zbog većeg broja putnika. Ista je navela da joj tuženik plaća prijevoz prema visini prigradske karte prigradskog prijevoza, te da joj cijenu karte umanjuje za dane kad nije na poslu zbog godišnjeg odmora i bolovanja. Tužiteljica ističe da kad je počela raditi kod tuženika 2014. da je primila ispravu na kojoj je zaokružila način na koji želi da joj se plaćaju troškovi prijevoza, te da je ona zaokružila upravo opciju dolaska na posao osobnim automobilom, a da joj je uz taj papir tuženik ponudio primjerak od HAK-a iz kojeg da je razvidna kilometraža od mjesta prebivališta do mjesta rada. Također iz iskaza tužiteljice proizlazi da se prituživala tuženiku vezano za način plaćanja troškova prijevoza kao i drugi radnici kod tuženika samo usmeno, ali da joj je tamo kazano da je tako odlučeno. Tužiteljica potvrđuje činjenicu da još uvijek radi kod tuženika, te da na posao uvijek putuje na isti način, osobnim automobilom, te da od 2018. godine do danas nije od tuženika primala nikakve odluke o troškovima prijevozima. Tužiteljica je istakla da kod tuženika radi i na lokalitetu Firule i na lokalitetu Križine. Također je tužiteljica navela da kad bi putovala autobusom od mjesta prebivališta do mjesta rada da bi joj uz presjedanje put trajao 2,30 sati i da zbog toga ne bi mogla na vrijeme doći na posao.

9. Temeljem odredbe članka 66.stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenika (''NN'' 128/17, 47/2018, 123/2019 i 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), a koji je bio na snazi od 01.12.2017.godine do 30.04.2022.godine je propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla (u daljnjem tekstu: naknada troškova prijevoza), pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Nadalje je propisano odredbom članka 66.stavka 8. navedenog TKU-a da pod organiziranim javnim prijevozom u smislu ovoga članka smatra se mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Također je temeljem odredbe članka 66.stavka 9. navedenog TKU-a propisano da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. Temeljem odredbe članka 66.stavka 10. navedenog TKU-a je propisano da u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik će ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Također je odredbom članka 66.stavka 11. navedenog TKU-a propisano da navedeno da ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine – ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Temeljem odredbe članka 66. stavka 16. navedenog TKU-a je propisano da se zaposleniku naknada troškova prijevoza isplaćuje najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da se neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao, dok temeljem odredbe članka 66.stavka 17. TKU-a je propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Odredbama članka 65.stavka 1, 8., 9., 10., 11, TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 56/2022, 127/2022), a koji se primjenjuje počevši od 01.05.2022.godine je podjednako propisano kao i odredbama članka 66.stavka 8., 9.10. i 11 TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/2018, 123/2019 i 66/2020). Temeljem odredbe članka 65.stavka 14. TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 56/22, 127/22), a koji se primjenjuje od 01.05.2022.godine je propisano da ako je od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru.

10. Iz pregledanog očitovanja Autobusnog kolodvora Split (list 26 spisa), a uz koje očitovanje je isti dostavio raspored autobusnih linija na relaciji [adresa], te cijene pokaznih karata za 2021, 2022. i 2023.godine te do rujna 2024.godine proizlazi da postoje i određena odstupanja u rasporedu voznih linija na navedenoj relaciji uslijed nepredviđenih situacija koje su se zbile kroz godine. Iz iskaza saslušane tužiteljice (list 71-73 spisa) proizlazi da je ista u utuženom razdoblju radila s radnim vremenom od 7:00-19,00 te od 19,00-7,00, a ujedno ujutro od 7:30 do 15:30, te da ukoliko bi se vozila autobusom od mjesta prebivališta do mjesta rada da bi taj put uz presjedanje trajao 2,30 sati. Vozne linije prijevoznika Litre-Tours od ponedjeljka do petka su jutro 5:45, te 6:30, a u popodnevnoj smjeni u 16:50, te 19:30, a subotom u 05:45, dok Promet Split radnim danom iz [adresa] polazi u 05:00 i 6:00 ujutro, a popodne u 17:00, a iz [adresa] u [adresa] u 16.00, te u 20:00. Obzirom na radno vrijeme tužiteljice u jutarnjoj smjeni u 7:00 ili popodne u 19:00 kad radi u turnusu ili 7:30 do 15:30 kad radi kroz jutro, te duljinu putovanja od 2,30 sati navedeni autobusni prijevoz nije adekvatan prijevoz jer bi tužiteljica kasnila na posao, a obzirom na početak njenog radnog vremena, posebice rad u turnusima, te vikendom bilo da putuje prijevoznikom Litre-Tours ili da putuje prijevoznikom Promet-Split. Tuženik je odlukom od 24.07.2018.godine (list 46 spisa), a koja je u primjeni od 01.07.2018. utvrdio tužiteljici pravo na trošak prijevoza za mjesni i međumjesni prijevoz prema cijeni mjesečne karte i to prema broju dolazaka na posao.

11. Iz svih provedenih dokaza u ovom postupku, a posebice iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužiteljica kod tuženika zaposlena u utuženom periodu kao medicinska sestra na Klinici za kirurgiju na adresi tuženika Spinčićeva 1 u Splitu, te da joj je radno vrijeme kod tuženika u utuženom razdoblju bilo od 7,30-15,30 , a uz to i u turnusima 12-24, 12-48 od 7,00-19,00 i od 19,00-7,00. Također iz iskaza tužiteljice nije sporno proizlazi da ista stalno ima prebivalište na adresi [adresa], te da na posao cijelo vrijeme ide osobnim automobilom. Sporna je činjenica da li tužiteljica ima organizirani adekvatni mjesni i međumjesni javni prijevoz od mjesta prebivališta na adresi [adresa] do mjesta rada kod tuženika , a koji mu omogućuju redoviti dolazak na posao i odlazak sa posla. U tom pravcu je potrebno istaći da iz iskaza saslušane tužiteljice na ročištu od 01.lipnja 2026.godine nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica u ovom postupku da tužiteljica ima organizirani prijevoz javnim prijevozom Promet Sinj na relaciji od mjesta prebivališta do mjesta rada, a koja udaljenost po potvrdi HAK-a (list 4 spisa) iznosi 33,30 km, ali da taj prijevoz nije adekvatan budući joj onemogućava da na radno mjesto dođe na vrijeme. U tom pravcu je tužiteljica istakla da čak i kad bi ujutro u 6,00 sati krenula na radno mjesto da navedeni prijevoz nije adekvatan njenom radnom vremenu jer da bi takva vožnja uključivala presjedanje, te dugotrajnu vožnju koja bi trajala 2 i pol sata, a da se uz to autobus Prometa Sinj često kvari i da zbog većeg broja putnika na ovoj relaciji zna ne biti mjesta pa da je ista iz navedenih razloga primorana koristiti prijevoz osobnim automobilom. Ove navode tužiteljice prihvaća i ovaj sud budući iz pregledanih voznih linija (list 28-29 spisa) nedvojbeno proizlazi da ukoliko bi tužiteljica ujutro krenula najranijom autobusnom linijom u 6,00 sati budući ista kad je radila u turnusu treba biti na radnom mjestu u 7,00, a kad je počela raditi samo u jutarnjoj smjeni u 7,30, a ista se sa presjedanjem vozi 2 sata i 30 minuta pa bi ista u tom smislu kasnila na posao, a ista je situacija u pogledu polaska autobusnih linija i vikendima. Ista je situacija i povratka sa posla jer kad je tužiteljici završavalo radno vrijeme u 19,00 prilikom rada u turnusu ista ima linije za povratak na posao u 20,00 i u 22,00 sata a što znači da ista čeka duže od 45 minuta po završetku radnog vremena autobusni prijevoz, a kad tužiteljica radi u jutarnjoj smjeni od 15,30 također čeka duže od 45 minuta na autobusni prijevoz budući je polazak autobusa u 17,00 sati. Također iz očitovanja Autobusnog kolodvora Split (list 26 spisa) proizlazi da je raspored voznih linija na relaciji [adresa] aktualan dugi niz godina, ali da ipak postoje iznimke jer da su se zbivale nepredviđene situacije vezane za vozni red. lmajući u vidu sve navedeno ovaj sud je mišljenja da budući tužiteljica nema adekvatan javni prijevoz na relaciji od mjesta prebivališta do mjesta rada, a vezano za redovan dolazak na posao i odlazak sa posla da tužiteljicu pripada trošak prijevoza po prijeđenom kilometru i to sukladno onome što je propisano odredbom članka 66.stavka 12. TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), a koji se TKU primjenjivao od 01.12.2017. do 30.04.2022.godine 1,00 Kuna po prijeđenom kilometru, te sukladno onome što je propisano odredbom članka 65.stavka 14. TKU-a (''NN'' 56/22,127/22,58/23), a koji se primjenjuje od 01.05.2022.godine 1,35 kuna po prijeđenom kilometru.

12. U svrhu utvrđenja visine predmetnog potraživanja izveden je dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za vještačenja Split.

13. U svom nalazu i mišljenju od 12.06.2026. vještakinja Ines Lozić - Centar za vještačenja Split ističe da će sukladno postavljenom zadatku te temeljem dokumentacije u spisu izraditi dvije varijante. U varijanti I. da se daje izračun očekivane naknade troškova prijevoza prema prijeđenim kilometrima od adrese prebivališta tužiteljice do mjesta rada za utuženi period, dok se u varijanti II. daje izračun očekivane naknade troškova prijevoza temeljem cijene mjesečne karte za relaciju [adresa] te prema prijeđenim kilometrima za udaljenost od mjesta prebivališta do stanice međumjesnog prijevoza u [adresa], a uzevši u obzir da u razdoblju od 21.03.2020. do 11.05.2020.g. nije postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza slijedom čega bi tužiteljica u navedenom razdoblju ostvario naknadu troškova prijevoza prema prijeđenom kilometru. Uvidom u dokumentaciju koja je vještaku stavljena na raspolaganje da je razvidno da je u utuženom razdoblju tuženik isplaćivao naknadu koja se odnosi na troškove prijevoza tužitelja pod nazivom Naknada troškova mjesnog prijevoza u visini karte i Naknada troškova međumjesnog prijevoza u visini karte. U varijanti I. izračuna vještak je temeljem dostupnih Evidencija o radnom vremenu tužitelja za razdoblje od 01.11.2018. godine do 30.09.2024. godine utvrdio broj dolazaka i odlazaka na radno mjesto za svaki mjesec u utuženom razdoblju te je sukladno zadatku izračunao potraživanje tužiteljice za naknadu troškova prijevoza pod pretpostavkom da joj pripada naknada u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto za razdoblje od 01.11.2018.g. do 30.04.2022.g. te za razdoblje od 01.05.2022.g. naknada u visini 1,35 kn/0,18 EUR po prijeđenom kilometru, odnosno visina naknade troškova prijevoza usklađena s promjenama cijene goriva, za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto. U Tabeli 1. daje prikaz visine naknade troškova prijevoza po kilometru sukladno promjenama cijene goriva za razdoblje od 01. lipnja 2022. godine, a temeljem Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 56/2022, 127/2022, 58/2023, 128/2023) koji propisuje da se visina naknade troškova prijevoza usklađuje s kretanjem cijene goriva svakog posljednjeg utorka u mjesecu za umnožak postotka povećanja prosječne cijene goriva i faktora 0,7, ali samo ako se srednja cijena litre goriva Eurosuper 95 i Eurodizel, promatrana svakog posljednjeg utorka u mjesecu, promijeni za više od 10% u usporedbi sa srednjom cijenom utvrđenom posljednjeg utorka u travnju 2022. godine, a koja iznosi 12,70 kuna (1,69 EUR), odnosno ako bude niža od 11,43 kune ili viša od 13,97 kuna. U Tabeli 2. daje se usporedba očekivane naknade troškova prijevoza, pod pretpostavkom da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru za razdoblje od 01.11.2018.g. do 30.04.2022.g. te za razdoblje od 01.05.2022.g. nadalje naknadu u visini 1,35 kn/0,18 EUR po prijeđenom kilometru, odnosno visinu naknade troškova prijevoza usklađenu s promjenama cijene goriva (iskazano u Tabeli 1), u odnosu na obračunate i isplaćene iznose na ime naknade za prijevoz iskazane na Obračunskim listama. Temeljem prethodnog, a pod pretpostavkom da tužiteljici pripada pravo na naknadu prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru za razdoblje do 30.04.2022.g. te za razdoblje od 01.05.2022.g. u visini 1,35 kn/0,18 EUR po prijeđenom kilometru, odnosno u visini naknade troškova prijevoza usklađene s promjenama cijene goriva, te pod pretpostavkom da udaljenost od adrese prebivališta tužiteljice do mjesta rada iznosi 33,30 km, razlika između primljenih naknada za prijevoz i očekivane naknade za prijevoz da iznosi 4.110,62 EUR.U varijanti II. vještak navodi da temeljem dokumentacije u spisu, Autobusni kolodvor Split dostavio je dopisom Cjenik mjesečne karte za relaciju [adresa]– [adresa]– [adresa], prijevoznika Promet Sinj d.o.o., koji da je vrijedio u utuženom razdoblju. Napominje da je iz dopisa vidljivo da Autobusni kolodvor Split ne posjeduje podatke za 2018., 2019., i 2020. godinu. Stoga da je vještak izvršio izračun sukladno dostavljenim podacima. Slijedom navedenog, vještak daje pregled cijena mjesečne pokazne karte na relaciji [adresa], za pojedino razdoblje. U Tablici 3. vještak je dao pregled iznosa mjesečne karte za relaciju [adresa], javnog prijevoznika Promet Sinj d.o.o., te obračunatog i isplaćenog iznosa na ime naknade za troškove prijevoza iskazane na obračunskim listama za razdoblje od 01.11.2018.godine do 30.09.2024.godine, te razlika koja bi pripadala tužitelju. Vještak u tom smislu napominje kako je prilikom izračuna uzeo u obzir da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora ne ulazeći u pravna pitanja. Zaključno iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja proizlazi da potraživanje tužiteljice po osnovi naknade troškova prijevoza u razdoblju od 01.11.2018.godine do 30.09.2024.godine pod pretpostavkom da ostvaruje naknadu u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru za razdoblje do 30.04.2022.godine te za razdoblje od 01.05.2022. u visini od 1,35 kn/0,18 Eur-a po prijeđenom kilometru, odnosno u visini naknade troškova prijevoza usklađene s promjenama cijene goriva iznosi 4.110,62 Eur-a (Tabela 2. stupac 8). Također se navodi da potraživanje tužitelja po osnovi naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.11.2018.godine do 30.09.2024.godine pod pretpostavkom da tužitelj za razdoblje od 01.11.2018. do 20.03.2020. i od 12.05.2020. do 30.09.2024. ostvaruje pravo na naknadu temeljem iznosa mjesečne karte za relaciju [adresa], javnog prijevoznika Promet Sinj d.o.o. te pod pretpostavkom da u razdoblju od 21.03.2020. do 11.05.2020. ostvaruje pravo na naknadu po prijeđenom kilometru iznosi 10,75 Eur-a (Tabela 3. stupac 9. ).

14. Navedeni nalaz i mišljenje Centra za vještačenja Split ovaj sud smatra vjerodostojnim i logičnim budući se isti zasniva na relevantnoj dokumentaciji dostavljenoj u predmetni spis i nalogu ovog suda.

16. Tužiteljica nije imala primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje Centra za vještačenja Split, te je ista sukladno navedenom nalazu i mišljenju podneskom od 04.08.2026.godine uredila tužbeni zahtjev na način da ista tužbenim zahtjevom potražuje za utuženo razdoblje od 01.11.2018.g do 30.09.2024. godine glavnim tužbenim zahtjevom ukupan iznos od 4.110,62 Eur-a, prema prijeđenom kilometru, a podrednim tužbenim zahtjevom ukoliko sud ne prihvati glavni zahtjev iznos od 10,75 Eur-a po mjesečnoj karti.

17. Tuženik je u podnesku od 10.07.2026.godine (list 93-96 spisa) prigovorio nalazu i mišljenju Centra za vještačenja smatrajući da Centar za vještačenja nije uzeo u obzir prilikom izračuna naknade troškova prijevoza u visini pokazne karte činjenicu da je tuženik tužiteljici mogao umanjivati naknadu za trošak prijevoza sukladno odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, a isto tako da nije uzeo u obzir da je tuženik u pojedinim razdobljima kao što je prosinac 2018 tužiteljici preplatio trošak prijevoza jer da joj je isplatio 490,00 kuna, a da je očekivana naknada troškova prijevoza bila 333,00 Kune pa da je trebalo uzeti u obzir negativne razlike vezano za preplaćene troškove prijevoza. U tom smislu tuženik je predložio dopunu nalaza i mišljenja. Prigovori tuženika su u cijelosti neosnovani. Naime, iz pregledanog nalaza i mišljenja Centra za vještačenja nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja u obje varijante uzeo u obzir činjenicu da je tuženik sukladno odredbama TKU-a za državne službenike i namještenike mogao umanjivati naknadu za trošak prijevoza, ali ne za sve dane kad tužiteljica nije dolazila na posao. Naime, temeljem odredbe članka 66.stavka 17. TKU- a za državne službenike i namještenike (''NN'' br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/20), te članka 65.stavka 23. TKU-a (''NN'' 56/22, 127/22, 58/2023, 128/2023) i članka 75.stavka 24. TKU-a (''NN'' 29/2024) je propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Također je odredbom članka 66.stavka 16. TKU-a (''NN'' br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te članka 65.stavka 21. TKU-a (''NN'' br. 56/22, 127/2022, 58/23), a koji se primjenjuju od 01.12.2017.godine propisano da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kad zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaziti na posao. Na stranici 3. nalaza i mišljenja Centra za vještačenja je razvidno da je vještak u odnosu na varijantu 1. naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru uzeo u obzir i utvrdio broj dolazaka i odlazaka tužiteljice na radnom mjestu u utuženom periodu iz evidencija o radnom vremenu pa je u tom smislu uzeo u obzir ukoliko tužiteljica više od dva dana uzastopce nije dolazila na posao budući je rubrika dolazaka i odlazaka tužiteljice s posla i na posao u mjesecu sadržana u Tabeli 2 vještva, dok je u odnosu na varijantu 2. izračuna prema mjesečnoj karti vještak naveo da je uzeo u obzir da se tužiteljici neće zbog korištenja godišnjeg odmora isplatiti naknada troškova prijevoza za onaj mjesec u kojem je ista pretežito koristila godišnji odmor. Tuženik je u svojoj odluci od 22.10.2024.godine (list 119 spisa) naveo da se radnicima kojima se naknada troškova prijevoza u cijelosti ili djelomično isplaćuje u visini cijene pokazne karte, cijena pokazne karte neće umanjivati za dane nedolaska na posao zbog korištenja godišnjeg odmora, bolovanja, plaćenih dopusta i slično, a točkom 2. iste odluke je istakao da radnicima kojima se naknada troškova prijevoza u cijelosti ili djelomično isplaćuje u visini cijene pokazne karte, cijena pokazne karte neće se uopće isplatiti za mjesec u kojem radnik koristi pretežiti dio godišnjeg odmora i u mjesecima u kojima radnik iz bilo kojeg razloga nije niti jedan dan došao na posao, te je istaknuto da se ta odluka primjenjuje počevši od 01.11.2024.godine. U navedenom smislu tuženik je navedenom odlukom postupio protivno navedenim odredbama budući je istakao da se cijena pokazne karte radnicima neće isplaćivati i u mjesecima u kojima radnik iz bilo kojeg razloga nije niti jedan dan došao na posao, a navedene odredbe TKU-a predviđaju ovu mogućnost samo ukoliko radnika dva dana uzastopce ne dolazi na posao iz opravdanog razloga. U odnosu na utvrđivanje negativne razlike prigovori tuženika na nalaz i mišljenje Centra za vještačenja u cijelosti su neosnovani kao i prijedlog tuženika za dopunu vještačenja u smislu utvrđivanja negativnih razlika. Naime, predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu neisplaćene razlike troškova prijevoza. U navedenom smislu je zadaća vještaka bila utvrditi postoji li dugovanje s osnove visinu potraživanja koje tužitelj u ovom postupku zahtijeva, a ne utvrđivati eventualna samostalna potraživanja tuženika prema tužitelju. Čak i ukoliko je u pojedinom mjesecu tužitelju isplaćen veći iznos troškova prijevoza od onoga koji mu je prema mjerodavnim kriterijima pripadao, a kako to tuženik ističe navedeno ne predstavlja „negativnu razliku“ koja bi se automatski uračunavala u tužiteljevo potraživanje. Takav eventualno preplaćeni iznos predstavlja zasebno pitanje, odnosno eventualno potraživanje tuženika prema tužiteljici, koje se ne može samo zbog činjenice da je nastalo u istom obračunskom razdoblju pretvoriti u sastavni dio izračuna tužiteljeva potraživanja. U tom smislu činjenica da bi tuženik eventualno imao potraživanje prema tužiteljici ne znači da se time umanjuje činjenična i pravna osnova tužiteljeva potraživanja. Dakle, tuženik nije konkretizirao visinu svog protupotraživanja, niti je njegovo postojanje i visinu moguće utvrđivati tako da se ono prethodno „ugradi“ u obračun tužiteljeva potraživanja. Stoga nije osnovan zahtjev da vještak, mimo predmeta tužbenog zahtjeva, za svaki pojedini mjesec utvrđuje eventualne preplate i potom ih automatski oduzima od eventualnih manje isplaćenih iznosa. Takav način obračuna doveo bi do toga da se eventualno potraživanje tuženika prema tužitelju utvrđuje po službenoj dužnosti i bez jasno određenog zahtjeva tuženika, što nije predmet ovog postupka. U navedenom smislu vještak je stoga osnovano trebao utvrditi samo razliku između pripadajućih i stvarno isplaćenih troškova prijevoza u dijelu u kojem ta razlika predstavlja potraživanje tužitelja, dok eventualne preplate mogu biti predmet zasebnog postupka. Posebno valja imati u vidu da tuženik nije tijekom postupka podnio protutužbu kojom bi prema tužitelju ostvarivao eventualno potraživanje po osnovi preplaćenih troškova prijevoza. Stoga se pitanje eventualnog protupotraživanja tuženika ne može poistovjetiti s pitanjem visine tužiteljeva potraživanja niti se vještačenjem može, umjesto tuženika, konstruirati i specificirati takvo potraživanje. Slijedom navedenog, prijedlog tuženika da se nalaz i mišljenje dopuni izračunom navodnih „negativnih razlika“, odnosno da se eventualne mjesečne preplate automatski prebije s mjesečnim manjkovima, valjalo je odbiti kao nerelevantan za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva u ovom postupku.

18. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a kojim tužiteljica potražuje s osnova razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru ukupan iznos od 4.110,62 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a prema varijanti 1. nalaza i mišljenja Centra za vještačenja.

19. Na dosuđeni ukupni iznos tužiteljici s osnova razlike manje isplaćenih troškova prijevoza, a prema prijeđenom kilometru iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja budući je sud u predmetnom postupku iz provedenih dokaza utvrdio da tužiteljici isključivo za utuženo razdoblje iz navedenih razloga pripada razlika naknade neisplaćenih troškova prijevoza po prijeđenom kilometru, a uz iznosu od 4.110,62 EUR tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa iz nalaza i mišljenja vještaka Marijana Jović 15-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 92. st. 3. ZR). Navedena zakonska zatezna kamata obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 125/11, 78/2015), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate na navedeni iznos glavnice potraživanja od 4.110,62 EUR izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

20. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku tuženik joj je sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a dužan naknaditi parnične troškove. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 19.11.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 06.05.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 15.10.2025.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 01.01.2026.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 08.07.2026.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 27.08.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 22.09.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 800 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.600,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 400,00 Eur-a ukupno iznos 2.000,00 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 400,00 Eur-a ukupno iznosi 2.400,00 Eur-a, a koji iznos je tuženik tužiteljici dužan isplatiti na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

21. Tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužitelja budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove primitaka računajući i primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 8 spisa) proizlazi da je isti izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Tužiteljica je i na ročištu od 01.siječnja 2026.godine potvrdila činjenicu da je ovlastila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da za nju može primiti troškove parničnog postupka putem svog računa., a čime se treba smatrati da je tužiteljica u navedenom smislu izdala specijalnu punomoć odvjetnici Martini Radić Šunjić za primitak navedenih troškova. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ ove presude.

U Splitu, 28. rujna 2026.

SUDAC

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- u spis