Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Split
Poslovni broj: P-2949/2022-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Marini Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2. EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Toniju Vukičeviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskog državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 2. lipnja 2026. u prisutnosti zamjenice tužitelja pod 1. i 2. i zastupnice po zakonu tuženika dana 28. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Dužan je tuženik Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju ad. 1.) FČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice ad. 2.) EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] svakome ½ iznosa od ukupno 26.890,92 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glave operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje kamate na iznos od 746,97 eur za mjesec:
travanj 2019. godine teku od 5. travnja 2019. godine pa do isplate,
svibanj 2019. godine teku od 5. svibanj 2019. godine pa do isplate,
lipanj 2019. godine teku od 5. srpnja 2019. godine pa do isplate,
srpanj 2019. godine teku od 5. kolovoza 2019. godine pa do isplate,
kolovoz 2019. godine teku od 5. rujna 2019. godine pa do isplate,
rujan 2019. godine teku od 5. listopad 2019. godine pa do isplate,
listopad 2019. godine teku od 5. studeni 2019. godine pa do isplate,
studeni 2019. godine teku od 5. studeni 2019. godine pa do isplate,
prosinac 2019. godine teku od 5. prosinac 2019. godine pa do isplate,
siječanj 2020. godine teku od 5. siječnja 2020. godine pa do isplate,
veljaču 2020. godine teku od 5. veljaču 2020. godine pa do isplate,
ožujak 2020. godine teku od 5. ožujak 2020. godine pa do isplate,
travanj 2020. godine teku od 5. travnja 2020. godine pa do isplate,
svibanj 2020. godine teku od 5. svibanj 2020. godine pa do isplate,
lipanj 2020. godine teku od 5. srpnja 2020. godine pa do isplate,
srpanj 2020. godine teku od 5. kolovoza 2020. godine pa do isplate,
kolovoz 2020. godine teku od 5. rujna 2020. godine pa do isplate,
rujan 2020. godine teku od 5. listopad 2020. godine pa do isplate,
listopad 2020. godine teku od 5. studeni 2020. godine pa do isplate,
studeni 2020. godine teku od 5. studeni 2020. godine pa do isplate,
prosinac 2020. godine teku od 5. prosinac 2020. godine pa do isplate,
siječanj 2021. godine teku od 5. siječnja 2021. godine pa do isplate,
veljaču 2021. godine teku od 5. veljaču 2021. godine pa do isplate,
ožujak 2021. godine teku od 5. ožujak 2021. godine pa do isplate,
travanj 2021. godine teku od 5. travnja 2021. godine pa do isplate,
svibanj 2021. godine teku od 5. svibanj 2021. godine pa do isplate,
lipanj 2021. godine teku od 5. srpnja 2021. godine pa do isplate,
srpanj 2021. godine teku od 5. kolovoza 2021. godine pa do isplate,
kolovoz 2021. godine teku od 5. rujna 2021. godine pa do isplate,
rujan 2021. godine teku od 5. listopad 2021. godine pa do isplate,
listopad 2021. godine teku od 5. studeni 2021. godine pa do isplate,
studeni 2021. godine teku od 5. studeni 2021. godine pa do isplate,
prosinac 2021. godine teku od 5. prosinac 2021. godine pa do isplate,
siječanj 2022. godine teku od 5. siječnja 2022. godine pa do isplate,
veljaču 2022. godine teku od 5. veljaču 2022. godine pa do isplate,
ožujak 2022. godine teku od 5. ožujak 2022. godine pa do isplate.
2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, počevši od dana presuđenja pa do isplate."
II. Nalaže se tužiteljima pod 1. i 2. u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženici troškove ovog postupka u iznosu od 3.000,00 EUR-a.
Obrazloženje
1. Tužbom od 25. srpnja 2022., uređenom 7. svibnja 2026. tužitelji pod 1. FČ i 2. EČ ( dalje: tužitelji) navode da su suvlasnici, svaki po ½ dijela stana u [adresa], smještenog na I. katu, a koji se nalazi na čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], ukupne površine 115m2, a koji se stan nalazi u režimu zaštićenog najma. Zaštićeni najmoprimac na ime zaštićene najamnine je podnositeljima zahtjeva mjesečno je dužan isplaćivati iznos od 310,50 kuna. Presudom Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske, br. 12027/10 od 10. srpnja 2014. godine utvrđeno je da službeno određeni iznosi zaštićene najamnine ne predstavljaju realna mjesečnu naknadu za korištenje stana vlasnika čiji stanovi se nalaze u takvom režimu jer spomenuta naknada gotovo ne omogućava prihod njegovim vlasnicima. S obzirom da se po citiranoj odluci Europskog suda u Strasbourgu i rješenja Vrhovnog suda RH, br. Rev- 2346/2016-3 od 19.12.2018. g. odgovornost i za neisplatu punog iznosa mjesečne najamnine, tj. razlike između propisane zaštićene najamnine i tržišne najamnine nalazi na strani Republike Hrvatske, s pozivom na odredbe članka 186.a ZPP-a, tužitelji su se dana 10.3.2022. g. pisanim zahtjevom obratili tuženiku u cilju zaključenja izvansudske nagodbe. Tim zahtjevom uz uvažavanje propisanog zastarnog roka počevši od 1. siječnja 2019. g. na ime manje zaprimljenog iznosa mjesečne najamnine njihova stana u [adresa] (izgubljena dobit) uz umanjenje mjesečnog zaštićenog najma od 310,50 kuna tužitelji su od Republike Hrvatske zatražili da im se za ukupno 36 mjeseci uz uvažanje važenja odredbe Zakona o izmjenama i dopunama ZNS-a koje su bile na snazi do donošenja odluke Ustavnog suda RH, izvrši isplatu ukupnog iznosa od 328.491,00 kuna, zajedno sa zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a koja na iznos od 9.090,00 kuna teku od svakog pojedinog mjeseca pa do isplate. Tuženik u propisanom roku nije prihvatio taj prijedlog. Stoga traži da sud naloži tuženoj isplatu.
2. U odgovoru na tužbu tužena u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako po osnovu tako i po visini, a sve iz razloga da su tužitelji kao vlasnici stana u [adresa], svaki za ½ dijela, upisanog u ZU 16621 k. o. [katastarska općina], etaža E-2 potražuju ukupan iznos od 43.598,25 eura /328.491,00 kn s pripadajućim zz kamatama na ime razlike između zaštićene i tržišne najamnine za razdoblje od travnja 2019.god. do ožujka 2022.god., sve kraj činjenice da ne mogu raspolagati predmetnim stanom jer se isti nalazi u sustavu zaštićenog - istog koristi GČ i članovi njezinog obiteljskog domaćinstva. Zaštićena najamnina da iznosi 310,50 kn (ista se povisivala u razdoblju od rujna 2018.-rujna 2020.god.sukladno tada važećim odredbama čl.28.a. ZNS-a), a da prema podacima s internetskih oglasa o cijenama najma za usporedne stanove da bi se za predmetni stan mogla ostvariti prosječna mjesečna zarada u iznosu od 1.294,05 eura/9.750,00 kn pozivajući se pritom na presude ESLJP u predmetu Statileo /Hrvatske i dr. Ističe se činjenica da tužitelji nisu izvorni vlasnici stana/nasljednici istog, već su predmetni stan stekli kupoprodajnim ugovorom sklopljenim 11. listopada 2008.god.sa bivšim vlasnikom stana. Prodajna cijena predmetnog stana sasvim sigurno da bi bila znatno niža od tržišne cijene za stan istih karakteristika, upravo zbog činjenice da se u predmetnom stanu nalaze zaštićeni najmoprimci. Naime, iz dostavljenog Ugovora o najmu stana od 04. srpnja 2019. proizlazi kako je zaštićeni najmoprimac prethodno bio, sada pokojni, SČ s kojim je bio sklopljen prvi ugovor o najmu stana, a GČ i ostale navedene osobe bile su upisane kao članovi njegovog obiteljskog domaćinstva ,no taj ugovor nije dostavljen uz zahtjev. S obzirom da ugovor o najmu stana predstavlja samo pravni temelj za korištenje stana, a ne i dokaz o postojanju stanarskog prava na predmetnom stanu do stupanja na snagu ZNS, 5.studenog 1996., predlaže se od tužitelja zatražiti odgovarajući dokaz o stanarskom pravu SČ na predmetnom stanu (npr. Odluku o priznavanju stanarskog prava, ugovor o korištenju stana, rješenje upravnog tijela i dr.), kao i prvi ugovor o najmu stana sklopljen između pravnih prednika podnositelja i SČ. 0/93-dalje:ZSO/85) upisuju se u ugovor o najmu stana (čl.37.st.1.). Osporava se i visina tržišne najamnine u iznosu od 1.294,05 eura/9.750,00 kuna mjesečno, visina naknade štete i tijek zakonskih zateznih kamata.
Također, tužitelji nisu dostavili podatak u kakvom stanju se nalazi predmetni stan u smislu uređenosti, opremljenosti i prikladnosti za života niti o tome je su li održavali stan u stanju pogodnom za stanovanje sukladno svojoj obvezi propisanoj odredbama te o troškovima nastalim u vezi s time. Napominje se kako je tijekom 2020. uslijed pandemije bolesti COVID-19 došlo do smanjenja potrošnje, a posljedično tome i do smanjenja tržišne cijene najma. Temeljem presude ESLJP u predmetu F, [adresa] bila je dužna isplatiti F pravičnu naknadu (imovinske štete) utvrđenu kao razliku između zaštićene najamnine i odgovarajuće najamnine (točka 157.), koja naknada je bila razumno viša od iznosa zaštićene najamnine, a ne naknadu kao razliku od iznosa zaštićene najamnine do punog iznosa koji se može postići za tržišno iznajmljivanje usporedivih stanova. Da su tužitelji prema redovitom tijeku stvari iznajmili stan po cijeni slobodno ugovorene najamnine, oni bi na ostvareni iznos kao dohodak od imovine morali platiti zakonom propisani porez i prirez. Stoga se naknada štete koja se zahtijeva po osnovi izmakle koristi od najamnine eventualno može zahtijevati samo u onom iznosu koji bi podnositelji zaista ostvarili, dakle u iznosu umanjenom za iznos poreznih davanja. Stoga traži da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženoj.
3. Sud je u provedenom postupku pročitao: Izračun mjesečne najamnine (str 5-7 spisa), Zahtjev 1 (str. 9-11 spisa), Izvadak zk (str. 12-13 spisa), Zahtjev za mirno rješenje spora (str. 14 spisa), Oglašeni najmovi (str. 15-20 spisa), Ugovor o najmu stana (str. 21-23 spisa), Izračun zaštićene najamnine (str. 24-25 spisa), Rješenje stambena uprava Split (str. 115 spisa), Rješenje Skupština Općine Split, Odjel za stambene poslove (str. 116 spisa), Rješenje Narodni odbor Općine Split (str. 117-120 spisa), Rješenje Fond u stambenom gospodarstvu (str. 121 spisa), Ugovor o korištenju stana (str. 122-123 spisa), Ugovor o najmu stana (str. 124-126 spisa).
4. Postupajući sukladno odredbi iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), te ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa razlike zaštićene najamnine i tržišne najamnine koju potražuju od tuženika.
6. U postupku nije sporno da su tužitelji pod 1. FČ i 2. EČ ( dalje: tužitelji) navode da su suvlasnici, svaki po ½ dijela stana u [adresa], smještenog na I. katu, a koji se nalazi na čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], ukupne površine 115m2, a koji se stan nalazi u režimu zaštićenog najma.
6.1. Sporno je je li tuženik u obvezi platiti tužitelju iznos zatražen ovom tužbom.
7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige na čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] suvlasnički dio 2/6 etažno vlasništvo (E-2) predstavlja stambeni prostor koji se sastoji od hodnika, dva sanitarna čvora, kuhinje, blagavaone i 4 sobe, ukupne neto površine 117,40m2 s terasom neto površine 13,34 m2, na I. katu, te pomoćnog prostora – spreme neto površine 3,08 m2 u prizemlju. Kao suvlasnici su upisani i to za suvlasnički dio etaže ½, FČ, [adresa] i suvlasnički dio etaže ½, EČ, [adresa].
8. Prije svega valja kazati da je uvidom u Ugovor o prodaji sklopljen između DČ kao prodavatelja i EČ i FČ kao kupaca dana 11.listopada 2008. sklopljen Ugovor o prodaji predmetnog stana u [adresa], smještenog na I. katu, a koji se nalazi na čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]. U čl. I. je navedeno da je riječ o stanu koji se nalazi u režimu zaštićenog najma te nije slobodan od osoba i stvari sve u smislu odredbi Zakona o najmu stanova. U čl. II. je utvrđena kupoprodajna cijena od 90.000,00 EUR-a.
9. Uvidom u Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom sklopljen između ĐČ i nasljednika kao najmodavaca s jedne strane i SČ kao najmoprimca sa druge strane (str.124-126 spisa) od 20.7.1997. u čl.1. najmodavac daje najmoprimcu u najam stan u [adresa]. stan br.3. na I. katu ukupne površine od 115 m2, a sastoji se od 4 sobe, kuhinje, kupaone i hodnika. u čl. 3. navedene su osobe koje mogu zajedno s najmoprimcem koristiti stan i pod brojem 4. je navedena GČ JMBG [jedinstveni matični broj građana] – sestra najmoprimca.
10. Uvidom u Ugovor o najmu stana od 4. srpnja 2019. (str. 21. – 23 spisa) sklopljen između EČ i JČ kao najmodavaca s jedne strane i GČ kao najmoprimca s druge strane u čl. 1. je navedeno da najmodavci daju najmoprimcu u najam stan u [adresa]., stan br. 3. na I. katu ukupne površine 115m2 koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje, kupaone i hodnika. U čl. 2. su stranke utvrdile da se korisnici stana koji je predmet ovog Ugovora o najmu u ostavljenom, zakonskom roku nakon smrti KČ su se obratili najmodavcu sa prijedlogom za zaključenje Ugovora o najmu stana. Ugovorne strane su suglasne da su u prvom Ugovoru o najmu stana sa pokojnim SČ kao osobe koje se mogu koristiti stanom navedeni GČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugi točno navedeni u čl. 2. navedenog ugovora. Isto tako su suglasni da se osobe koje se uz najmoprimca mogu koristiti stanom nisu sporazumjeli o tome na koga prava i dužnosti najmoprimca iz Ugovora o najmu prelaze nakon smrti pok. SČ pa su odredili da će to biti GČ.
11. Sustav zaštićenog najma uveden je Zakonom o najmu stanova ("Narodne novine" broj: 91/96 i 48/98- dalje ZNS). Tim se zakonom vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci nametnuo teret stambenog zbrinjavanja zaštićenih najmoprimaca. To predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva i vlasnicima nameće nerazmjeran i pretjeran teret, što je suprotno odredbi čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, kao i čl. 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10,
05/14), uz ograničenja prema njegovoj odredbi čl. 50. st. 1.
12. Odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. dalje ZOO) propisano je da je šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odgovornost za štetu u konkretnom slučaju nastala bi pod pretpostavkom da je osoba koja je odgovorna za štetu (štetnik), počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećeniku) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice.
12.1. Sve ove navedene pretpostavke odgovornosti za štetu morale bi biti ispunjene kumulativno (dakle, subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete, te protupravnost).
13. Prema tome tužiteljima u vidu umanjenja imovine odnosno izmakle koristi zbog razlike u visini najamnine koju bi mogli ostvariti iznajmljivanjem stana na tržištu u odnosu na najamninu koju nesporno ostvaruju od zaštićenog najmoprimca bi nastala i bila prouzročena šteta da su u trenutku sklapanja Ugovora o prodaji kupili stan u kojem ne stanuje zaštićeni najmoprimac. Naime tužitelji su kao kupci 11. listopada 2008. sklopili Ugovor o prodaji ( str. 98-99 spisa), u kojem su suglasno utvrdili da je riječ o stanu koji nije slobodan od osoba i stvari nego je nastanjen zaštićenim stanarima u smislu odredbi Zakona o najmu stanova. Dakle sadašnji vlasnici tadašnji kupci u trenutku stupanja na snagu Zakona o najmu stanova odnosno kada je već zakon bio na snazi kupuju predmetni stan u kojem živi zaštićeni najmoprimac GČ. Dakle na taj način su pristali na primanje iznosa zaštićene a ne tržišne najamnine pa sud utvrđuje da ne postoji uzročna veza između postupanja tuženice uvođenjem Zakona o najmu stanova i eventualne štete koju tužitelji trpe u vidu zaštićene tržišne najamnine. Tužitelji kao kupci, koji su 2008. u vrijeme primjene ZNS-a, kupili stan u kojem stanuje najmoprimac koji ima pravo na zaštićenu najamninu, nisu mogli osnovano, po redovnom tijeku stvari, očekivati da će ostvarivati tržišnu najamninu iznajmljivanjem kupljenog stana, odnosno da će od najmoprimca ostvariti pravo na plaćanje slobodno ugovorene najamnine.
14. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom I. ove presude.
15.Trošak parničnog postupka sud je odredio primjenom odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj:138/23, 107/25 u daljnjem tekstu: OT), pa je tuženiku priznat :
- trošak sastava odgovora na tužbu –500,00 EUR (Tbr. 8.1.)
- trošak zastupanja na ročištima od dana 17.10.2023., 7.2.2024., 18.3.2026., 2.6.2026., - po 500,00 EUR (Tbr. 9/3)
- sastav obrazloženog podneska od 13.10.2023. – 500,00 EUR-(Tbr. 8.1.)
- sveukupno 3.000,00 EUR.
16. Odredbom čl. 154. st. 1 ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
16.1. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Splitu 28. rujna 2026.
Sutkinja:
Marina Lovrić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- zz-u tuženika
- u spis
