25. Pp-1674/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika:
SU, zbog prekršaja iz čl.57.st.4. i st.7. uz primjenu čl.293.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/25-4/74218 URBROJ: 511-19-36-25-1, koji su ovom Sudu dostavljeni 27.10.2025.g., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda dana 28.09.2026.g., temeljem čl.94., čl.183. i čl.222.st.3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
I/
Okrivljenik SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin IU i S rođene I, rođen **.**.1989. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, po zanimanju autolakirer, vlasnik obrta [obrt], primanja 1.000,00 eura, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,
k r i v j e
29. ožujka 2025. u 08:00 mjestu Velika Gorica, kao vozač vozila M1, marke BMW, registarske oznake [registarska oznaka], upravljao označenim osobnim automobilom prilaznim kolnikom kbr. 9 Vukomeričke ulice (sporedna cesta) u smjeru juga i dolaskom do raskrižja s kolnikom Vukomeričke ulice, zaustavio se ispred prometnog znaka ''obavezno zaustavljanje'', a potom ušao vozilom u raskrižje te skrenuo Iijevo, prema južnoj strani kolnika Vukomeričke ulice u smjeru jugoistoka, a da prethodno nije propustio vozilo koje se kreće tom cestom s prednošću prolaska i tom prilikom zbog toga sto nije poštivao prednost prolaska u raskrižju je na prednji lijevi dio njegovog vozila naletio prednjim djelom osobni automobil [registarska oznaka], kojim je upravljao IU, sjevernom (desnom) stranom kolnika Vukomeričke ulice u smjeru sjeverozapada, a koji je u raskrižju zadržavao smjer kretanja te imao prednost prolaska u odnosu na vozača osobnog automobila [registarska oznaka] AU, a nakon naleta osobni automobil [registarska oznaka] je odbačen desno u smjeru juga, gdje je u nastavku kretanja prešao na južni nogostup, a potom prednjim desnim dijelom naletio na dvorišnu ogradu kbr. 3, koja se nalazi s južne strane kolnika i u prometnoj nesreći tjelesne ozlijede zadobio je vozač osobnog automobila [registarska oznaka] IU te je nastala i materijalna šteta,
čime je počinio prekršaj iz čl.57.st.4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po čl.57.st.7. uz primjenu čl.293.st.1. istog Zakona,
pa mu se temeljem navedenog propisa
i z r i č e
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 650,00 (šesto pedeset) EURA.
II/
Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude.
Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena. Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.
III/
Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) EURA, u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
I/
1.
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, temeljem čl.243.st.1. Prekršajnog zakona, pod navedenim brojem, dana 27.10.2025.g., kao ovlašteni tužitelj, dostavio je ovom Sudu prigovor imenovanog okrivljenika, protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji mu je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2.
Ovlašteni tužitelj je 22.07.2025.g. izdao Obavezni prekršajni nalog broj: KLASA: 211-07/25-4/74218 URBROJ: 511-19-36-25-1, kojim je okrivljenika za navedeni prekršaj oglasio krivim i kaznio ga novčanom kaznom u iznosu od 650,00 eura, izrekao mu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec te ga obvezao na plaćanje troška u iznosu od 39,81 eura, ali je imenovani okrivljenik pravodobno podnio prigovor zbog poricanja prekršaja, radi čega je označeni Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.
3.
Okrivljenik na ispitivanju kod ovog Suda iznosi kako se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Iskazuje kako je istina da je dana 29.03.2025. oko 08,00 sati upravljao osobnim automobilom [registarska oznaka] i kretao se prilaznim kolnikom kbr. 9 Vukomeričke ulice. Kada je došao do raskrižja sa Vukomeričkom ulicom zaustavio je svoje vozilo i provjerio stanje na kolniku te ulice. Njemu s lijeve strane, u Vukomeričkoj ulici, na udaljenosti od oko 800 metara, zamijetio je nailazak osobnog automobila. Procijenio je da može sigurno ući u raskrižje i uključiti se u desnu prometnu traku za kretanje u smjeru jugoistoka. Kada je već bio u desnoj prometnoj traci Vukomeričke ulice, vozilo koje je ranije zamijetio, a koje mu je sada dolazilo ususret, počelo se pomicati lijevo desno po kolniku, a moguće je da ga je zanijela voda na kolniku jer je kolnik bio mokar zbog obilne kiše. U jednom trenutku taj automobil udario je u njegovo vozilo te ga je odbacio u desno i on je desnim dijelom vozilom udario u ogradu koja se tamo nalazi uz meki teren. Nakon toga, po izlasku iz vozila, vozač drugog vozila mu je priopćio da ga je zanijelo i da ne zna kako je udario u njegov automobil. On je tada nazvao policiju i policajci su obavili očevid. Prilikom očevida pitao je policajca tko je kriv, a on mu je odgovorio da ne zna i tako je to ostalo. To je sve što ima za iskazati.
Na pitanje braniteljice okrivljenik je odgovorio kako se u trenutku naleta drugog vozila na njegovo vozilo, njegovo vozilo se nalazio izravnato u desnoj prometnoj traci Vukomeričke ulice, a drugo vozilo je lijevom stranom udarilo u prednji lijevi kotač njegovog automobila. Okrivljenik je odgovorio da u trenutku kada je izravnao svoje vozilo je primijetio da se vozilo zanosi po cesti i u tom trenutku je došlo do naleta tog automobila na njegovo vozilo. Okrivljenik je odgovorio kako se drugo vozilo nalazilo na udaljenosti od oko 250 metra u trenutku kada je uočio da se zanosi po kolniku. Na poseban upit suca okrivljenik je odgovorio kako se drugi automobil kretao velikom brzinom o čemu svjedoči i okolnost da je Opel Corsa koji je mali automobil odbacio BMW karavan petnaestak metara u stranu.
4.
U dokaznom postupku ispitan je svjedok oštećenik IU, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 29.03.2025. oko 08:00 sati upravljao osobnim automobilom [registarska oznaka] i kretao se Vukomeričkom ulicom u Velikoj Gorici, kao što se svakodnevno kreće. Kretao se brzinom nešto manjom od 60 km/h. U jednom trenutku, iz sporedne ulice zamijetio je nailazak osobnog automobila koji je došao na kolnik Vukomeričke ulice. On je refleksno stisnuo kočnicu ali je ipak došlo do udara prednjeg dijela njegovog automobila u prednji dio drugog vozila. Napominjem da je savjestan vozač i pridržava se svih prometnih pravila, ne voli brzu vožnji, a do sada nije prekršajno osuđivan. To je sve što ima za iskazati.
Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako je jedini razlog zašto je on refleksno stisnuo kočnicu to što mu je vozilo iz sporedne ulice doslovno izletjelo iz te ulice. Nije istina da je on prilikom očevida rekao okrivljeniku da ga je nešto zanijelo i da ne zna kako je udario u njegov automobil. Ističe da je okrivljenik prilikom očevida izjavio: Zašto si stisnuo kočnicu, da nisi mogli smo oboje proći bez sudara. Na poseban upit suca svjedok je odgovorio kako se kretao brzinom od oko 60 km/h, možda malo manje, a da je nezgodu utjecala okolnosti što je kolnik bio mokar, to je sigurno, ali naglašava da je naglo kočio iz razloga što mu je vozilo okrivljenika izašlo iznenada ispred njega na kolnik. Da je bio suh kolnik ne bi došlo do proklizavanja. Na pitanje braniteljice okrivljenika svjedok je odgovorio kako se ne sjeća da li je na strani kolnika kojom se kretao bilo lokvi vode, ali kolnik je bio vlažan od kiše koja nije bila jaka. Odgovara kako ne ostavlja nikakvu mogućnost da bi naletio svojim vozilom na neku lokvu vode. Odgovara kako je svojim prednjim lijevim dijelom udario u prednji lijevi dio drugog automobila. Odgovara kako se ne sjeća koliko je drugo vozilo bilo odbačeno od mjesta kontakta. Odgovara kako, čim je uočio vozilo okrivljenika, počeo kočiti, od trenutka kada je stisnuo kočnicu do udarca mu je magla odnosno mrak i ne može procijeniti kolika je to bila udaljenost. Odgovara kako se sjeća trenutka udara, ali ne sjeća se gdje se točno nalazilo njegovo vozilo u trenutku udarca.
Na poseban upit suca svjedok je odgovorio kako ne može pouzdano reći na kojoj udaljenosti je bilo vozilo okrivljenika u trenutku kada ga je ugledao, ali to je moglo biti najviše do 100 metara, ne može procijeniti. Vozilo je izletjelo i refleksno je stisnuo kočnicu. Odgovorio je kako se ne može sjetiti da li se vozilo okrivljenika već izravnalo na kolniku Vukomeričke ulice.
5.
Sudac je ispitao svjedoka FU, policijskog službenika, koji je iskazao kako se sjeća da je dana 29.03.2025. obavio očevid prometne nesreće koja se dogodila na raskrižju Vukomeričke ulice i prilaznog kolnika iste ulice. Na mjestu događaja zatekao je okrivljenika AU dok je drugi sudionik prometne nesreće bio odvezen kolnika HMP. Obavio je obavijesni razgovor sa AU koji je izjavio da se kretao prilaznim kolnikom Vukomeričke ulice, da je skretao u lijevo u Vukomeričku ulicu, da je zamijetio nailazak drugog automobila koji je bio na dosta velikoj udaljenosti pa je procijenio da može sa sigurnošću skrenuti u Vukomeričku ulicu, a da je uzrok prometne nesreće bila prebrza vožnja drugog vozača obzirom da je kolnik bio mokar. To je sve što ima za iskazati.
Nakon što je svjedok upoznat s obranom okrivljenika istaknuo je kako je predmetne zgode obavio očevid, izradio skicu i fotografirao mjesto događaja i vozila. Temeljem izjava sudionika u prometnoj nesreći i samog mjesta događaja zaključio je da je krivnja za prometnu nesreću na strani okrivljenika koji je izlaskom sa sporedne ulice, na kolnik glavne izazvao potrebu drugog vozača da koči pa je došlo do zanošenja i udara vozača tog vozila u vozilo okrivljenika. Na pitanje braniteljice svjedok je odgovorio kako su, dolaskom na mjesto događaja, vozila bila kao na skici mjesta događaja, odnosno BMW je bio na nogostupu istočno od raskrižja dok je drugi automobil bio na kolniku i koliko se sjećam okrenut u kontra smjeru. Odgovorio je da koliko se sjeća nisu postojali tragovi kočenja na mjestu događaja. Odgovorio je da je kolnik bio mokar i postojale su lokve vode na cesti.
Nakon što je svjedoku predočena skica mjesta prometne nesreće svjedok je odgovorio kako od mjesta gdje se vide tragovi zanošenja kotača osobnih automobila br. 6 do mjesta udara odnosno naleta na drugo vozilo ima oko 12 metara. Svjedok je odgovorio kako se ne sjeća na koji dio vozila okrivljenika je naletio vozač drugog vozila. Braniteljica je iznijela kako je naletio na prednji lijevi dio vozila.
Na pitanje braniteljice da li svjedok može reći na kojoj udaljenosti od mjesta naleta je vozilo [registarska oznaka], na skicu mjesta događaja označeno brojem 4 započelo s kočenjem, a u odnosu na tragove zanošenja stražnjih kotača istog, svjedok je naveo da ne može sa sigurnošću reći ali da je morao započeti s kočenjem ranije prije traga zanošenja pod brojem 6.
Na pitanje braniteljice da li svjedok može reći da li se kod tragova zanošenja ili ranije na kolniku nalazila lokva vode, isti je naveo da su lokve vode bile svugdje na kolniku. Na pitanje braniteljice koliko iznosi udaljenost od prometnog znaka na skici označenog brojem 9 do nogostupa na kojem je vjerojatno došlo do naleta vozila, svjedok je naveo oko 22,5 metra.
Na pitanje u kojem položaju i na kojem dijelu kolnika se nalazilo vozilo okrivljenika prilikom naleta drugog vozila na prednji lijevi dio njegovog vozila svjedok je odgovorio kako se vozilo okrivljenika nalazilo nakošeno, u zoni raskrižja na obilježenom pješakom prijelazu, nije još bio u njegovoj južnoj kolničkoj traci, stražnjim dijelom je bio još u raskrižju a prednjim je bio u južnoj, njemu desnoj, prometnoj traci. Na poseban upit branitelja da li se svjedok može očitovati u kojem položaju se nalazilo vozilo okrivljenika prilikom dolaska do pješačkog prijelaza, a kada je na isto naletjelo drugo vozilo, isti je naveo da on to ne može znati ali da se najvjerojatnije prednjim lijevim dijelom nalazilo u njemu desnoj prometnoj traci. Njegov zaključak je da je došlo do uzimanja prednosti jer je sudar bio u zoni raskrižja, vozilo oštećenika se prije destabiliziralo jer je vozač naišao na opasnost, zašto je došlo do rotacije na ne zna, ne zna je li vozač kočio, zanio se ali to nije važno za utvrđivanje krivnje.
Na poseban upit na kojoj udaljenosti u odnosu na točku 9 skice na kojoj se nalazi prometni znak, se moralo nalaziti drugo vozilo, a da bi okrivljenik isto uočio, svjedok je naveo da on to ne zna. Na daljnji upit kojom brzinom su se kretala oba vozila, svjedok je naveo da ne zna. Svjedok je naveo da nije sporno da se vozilo označenom br. 4 destabiliziralo odnosno da se iz nekog razloga našlo u rotaciji. Na daljnji upit da li je moguće da je do destabiliziranje odnosno rotacije vozila pod br. 4 došlo zbog naleta na lokvu vode, isti je naveo da je to moguće. Na pitanje braniteljice kad je svjedok došao na mjesto događaja, kolika je bila udaljenost od mjesta naleta vozila do mjesta gdje je vozilo BMW odbačeno, svjedok je odgovorio kako je, s obzirom na razliku u težini između vozila, nakon kontakta vozilo BMW, još nastavilo kretanje u svom smjeru obzirom da bi drugo vozilo znatno lakše trebalo imati puno veću brzinu da bi teže vozilo BMW odbacilo unatrag, a udaljenost je od stražnjeg dijela vozila okrivljenika do pretpostavljenog mjesta kontakta bila je otprilike oko 3 metra, a od prednjeg dijela oko 7,5 metra. Tragovi kočenja nisu pronađeni niti od jednog vozila. Prilikom dolaska na mjesto očevida okrivljenik ga je pitao tko je kriv ali mu je odgovorio da ne zna jer nije mogao obaviti razgovor sa drugim vozačem koji je odvezen u bolnicu.
Na poseban upit suca okrivljeniku, okrivljenik je odgovorio kako je dolaskom do raskrižja zaustavio svoje vozilo, zamijetio je s lijeve strane u Vukomeričkoj ulici drugo vozilo, procijenio da može sa sigurnošću ući u raskrižje te je odmah krenuo u raskrižje, a onda se dogodila nesreća.
Okrivljenik je istaknuo kako se nesreća nije dogodila na zebri kako svjedok iznosi jer se okrivljenik sa svojim vozilom poravno u desnoj prometnoj traci, a kada je prošao zebru, drugi vozač ga je udario u prednji lijevi kotač i bacio unazad i u desno na ogradu, drugo vozilo se zarotiralo i otišlo u raskrižje, što se vidi po tragovima zanošenja. Okrivljenik je istaknuo kako su tragovi zanošenja označeni na skici brojem 6 nastali nakon same prometne nesreće i naleta drugog automobila na njegovo vozilo. Svjedok je istaknuo kako su po njegovom mišljenju tragovi zanošenja nastali prije sudara, a okrivljenik ustraje kod tvrdnje da su nastali nakon sudara.
6.
U nastavku dokaznog postupka sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem:
Obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Velika Gorica, KLASA: 211-07/25- 4/74218, URBROJ: 511-19-36-25-1 izdan 22. srpnja 2025., prigovor podnesen 4. rujna 2025., zapisnik o očevidu (promet/prekršaj) Policijske postaje Velika Gorica, Klasa:
211-08/25-4/9289, Urbroj: 511-19-36-25-3 od 29. ožujka 2025., izvješće o poduzetom Ministarstva unutarnjih poslova, policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica od 29. ožujka 2025.,bolnička prijava Kliničkog bolničkog centra Zagreb na ime ŠU od 1. travnja 2025., situacijski plan prometne nesreće koja se dogodila 29. ožujka 2025., fotografije (list 13-15 spisa) i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Tomislava Belčić od 15. travnja 2026.
II/
1.
Nakon provedenog žurnog postupka, povodom obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno odredbi navedenoj u čl.57.st.4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ponašajući se na način opisan u izreci presude, pa je tako počinio prekršaj kažnjiv po čl.57.st.7. uz primjenu čl.293.st.1. istog Zakona.
2.
Sudac je cijenio obranu okrivljenika, pa ju je prihvatio u dijelu gdje iznosi kako je predmetne zgode upravljao označenim automobilom i kretao se prilaznim kolnikom, a kada je došao do raskrižja zaustavio je svoje vozilo i provjerio stanje na kolniku ulice i zamijetio nailazak osobnog automobila, pa je procijenio da može sigurno ući u raskrižje, kao i u dijelu gdje iskazuje kako je dolaskom do raskrižja zaustavio svoje vozilo, zamijetio s lijeve strane u ulici drugo vozilo, procijenio da može sa sigurnošću ući u raskrižje te je odmah krenuo u raskrižje, a onda se dogodila nesreća. Sudac je cijenio obranu okrivljenika i u ostalom dijelu gdje poriče počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost, ali njegovu obranu u tom dijelu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane svrsishodno smišljeni i nevjerodostojni te da je okrivljenik svojom obranom neosnovano i pretenciozno nastojao uvjeriti Sud kako nije počinio prekršaj za kojeg se tereti, ističući okolnosti koje bi po njegovom mišljenju trebale dovesti do oslobađanja od prekršajne odgovornosti.
Sudac smatra da je okrivljenik o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Obaveznog prekršajnog naloga, svoju obranu oblikovao i iznio jasno, razumljivo i prividno životno, ali vrlo neuvjerljivo i osobito proračunato, te da je isplanirano pokušavao uporište za svoje obrambene navode naći u tendencioznom i manipulativnom iskazivanju da se predmetne zgode njegovo vozilo, u trenutku naleta drugog vozila na njegovo vozilo, nalazilo izravnato u desnoj prometnoj traci, zatim, da je u trenutku kada je izravnao svoje vozilo primijetio da se drugo vozilo zanosi po cesti, a osobito, da se drugo vozilo nalazilo na udaljenosti od oko 250 metara u trenutku kada je uočio da se zanosi po kolniku, te konačno da se drugi automobil kretao velikom brzinom o čemu svjedoči okolnost da je taj mali automobil odbacio BMW karavan petnaestak metara u stranu, a sve to s jedinim ciljem kako bi pokušao kod suca stvoriti dojam da svojim ponašanjem odnosno prijestupom, nije postupio suprotno zakonskim odredbama.
Sudac je zaključio da je okrivljenik svoju obranu u odnosu na terećeni prekršaj, a počinjenje kojeg on ustrajno ne priznaje, oblikovao na način da je prešućivao, prikrivao, minorizirao i relativizirao svoje protupravno postupanje i/ili nezakoniti propust, u cilju vlastite koristi, a s namjerom kako bi se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao kažnjavanje za počinjeni prekršaj. Suprotno iznesenoj obrani okrivljenika sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza nesporno utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljenik počinio prekršaj za kojeg je optužen.
3.
Sudac je cijenio cjelokupni iskaz ispitanog svjedoka ŠU, koji u ovom postupku ima procesni status oštećenika, pa ga je u cijelosti prihvatio jer je zaključio da je on svoj iskaz iznosio jasno, detaljno, neposredno uvjerljivo, razumljivo i životno, te da je o predmetnom događaju, unatoč činjenice da je kao sudionik u predmetnoj prometnoj nesreći u stanovitoj osobnoj i razumljivoj mjeri zainteresiran za ishod ovog postupka, činjenice i svoja opažanja predmetnog događaja iznosio vrlo objektivno, nepristrano i vjerodostojno.
Sudac je osobito prihvatio iskaz imenovanog svjedoka u dijelu gdje iznosi kako je predmetne zgode zamijetio nailazak osobnog automobila iz sporedne ulice, pa je refleksno stisnuo kočnicu, da je vozilo iz sporedne ulice doslovno izletjelo iz te ulice te da je naglo kočio iz razloga što mu je vozilo okrivljenika izašlo iznenada ispred njega na kolnik.
Sudac je prihvatio iskaz oštećenog svjedoka jer je on iskazivao na temelju osobnog saznanja te neposrednog opažanja i doživljaja, vrlo razložno i okolnosno, a sudac u njegovom iskazu nije našao kontradiktornosti ili nelogičnosti.
Nakon što je svjedok komentirao iznesenu obranu okrivljenika, sudac je učvrstio svoje uvjerenje o uvjerljivosti, objektivnosti i nepristranosti iskazivanja oštećenog svjedoka.
Osim toga, iskaz oštećenog svjedoka bio je u odnosu na odlučne okolnosti za utvrđivanje krivnje okrivljenika, sukladan sa iskazom policijskog službenika, ispitanog svjedoka FU.
4.
Sudac je cijenio iskaz svjedoka FU, policijskog službenika, pa mu je u cijelosti poklonio vjeru, budući je imenovani svjedok činjenice vezane za počinjenje prijavljenog prekršaja od strane okrivljenika predmetne zgode utvrdio neposrednim opažanjem na mjestu događaja prilikom obavljanja očevida, u okviru svojih službenih ovlaštenja, te su utvrđene činjenice navedene u sastavljenom Zapisniku o očevidu i Izvješću o poduzetom, kao i u ostaloj dokaznoj dokumentaciji dostavljenoj Sudu od strane ovlaštenog tužitelja uz podneseni prigovor protiv Obaveznog prekršajnog naloga.
Sudac smatra da je ispitani svjedok svoj iskaz iznosio jasno, detaljno, razumljivo, životno i neposredno uvjerljivo, da nije pristrano zainteresiran za ishod ovog postupka, te je zaključio da je svjedok predmetne činjenice i svoja opažanja iznosio na temelju osobnih saznanja, objektivno, vrlo razložno, stručno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje je iznio u svom iskazu u cijelosti sukladne s činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih dokaza, a sudac u njegovom iskazu nije našao nikakvih kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost njegovog iskaza.
Sudac je osobito cijenio iskaz imenovanog svjedoka u dijelu gdje iznosi kako je temeljem izjava sudionika i samog mjesta događaja prometne nesreće zaključio, da je krivnja za prometnu nesreću na strani okrivljenika koji je izlaskom sa sporedne ulice na kolnik glavne izazvao potrebu drugog vozača da koči, pa je došlo do zanošenja i udara vozača tog vozila u vozilo okrivljenika. Cijenio je iskaz svjedoka također u dijelu gdje iznosi kako je njegov zaključak da je došlo do oduzimanja prednosti jer je sudar bio u zoni raskrižja, a vozilo oštećenika se prije destabiliziralo jer je vozač naišao na opasnost. Cijenio je iskaz svjedoka i u dijelu gdje iznosi kako ne zna zašto je došlo do rotacije i je li vozač kočio i zanio se, ali da to nije važno za utvrđivanje krivnje. Nakon što je imenovani svjedok komentirao obranu okrivljenika, sudac je, s jedne strane, osnažio svoje uvjerenje o objektivnosti, nepristranosti i uvjerljivosti iskazivanja istog svjedoka, a s druge strane, se učvrstio u sigurnosti kako je okrivljenikova obrana neuvjerljiva i proračunato svrsishodna.
Sudac je mišljenja kako iskaz ispitanog svjedoka, policijskog službenika, u potpunosti obesnažuje uvjerljivost obrane okrivljenika te da u cijelosti dovodi u sumnju istinitost njegovih obrambenih navoda, a osnažuje uvjerenje suca o krivnji okrivljenika za terećeni prekršaj.
5.
Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitanih svjedoka ŠU i FU, oštećenika i policijskog službenika, u vezi sa ostalim izvedenim materijalnim dokazima, može nesporno utvrditi da je okrivljenik predmetne zgode stvarno počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njegovoj krivnji i kažnjavanju.
6.
Uvidom u Obavezni prekršajni nalog sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog navedeno kako je policijski službenik PP Velika Gorica protiv okrivljenika podnio Izvješće o počinjenom prekršaju broj 1065666896, zbog prekršajnog djela opisanog u izreci tog prekršajnog naloga, da je neposrednim zapažanjem ili obavljenim nadzorom utvrđeno da je okrivljenik počinio opisani prekršaj te da je prekršaj utvrđen sukladno čl.233. Prekršajnog zakona.
7.
Sudac je uvidom u sve ostale izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Obaveznog prekršajnog naloga, kao i usporedbom tih dokaza, utvrdio da su u označenoj dokaznoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnje prekršaja naveden u tom nalogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljenika zbog počinjenog prekršaja i koje su u svim bitnim elementima sukladno potvrdili i ispitani svjedoci ŠU i FU.
8.
Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu dana 15.04.2026.g., od strane Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za osobu: SU, utvrdio da okrivljenik do tada nije bio prekršajno osuđivan.
9.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
10.
Sudac nije izvodio dokaz suočavanjem okrivljenika i ispitanih svjedoka, nije izvodio dokaz prometnog vještačenja na okolnost nastanka prometne nesreće kako je predložila braniteljica okrivljenika, a nije izvodio niti druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovoj krivnji i kažnjavanju za počinjeni prekršaj.
Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja žurnog prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.
Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.
III/
1.
Nakon provedenog žurnog postupka, sudac je cijeneći sve izvedene osobne i materijalne dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno navedenoj materijalnoj odredbi iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je time ostvario biće prekršaja opisanog u označenom propisu, a za kojeg se tereti Obaveznim prekršajnim nalogom kao optužnim aktom ovlaštenog tužitelja.
2.
Zakon o sigurnosti prometa na cestama u čl.57. propisuje, uz ostalo, da je vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom, a da će se novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 920,00 eura kaznit za prekršaj vozač ako postupi suprotno tim odredbama.
Zakon o sigurnosti prometa na cestama u čl.293. propisuje, uz ostalo, da će se za prekršaje iz toga Zakona kojima je izazvana prometna nesreća samo s materijalnom štetom, kaznit počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 130,00 eura.
3.
Sudac je zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno navedenim zakonskim propisima i tako počinio terećeni prekršaj, te je mišljenja kako okrivljenik ne može otkloniti svoju odgovornosti, niti se može osloboditi od krivnje za prekršaj koji mu je stavljen na teret ustrajnim, smišljenim, svrsishodnim i ambicioznim, ali zapravo nevjerodostojnim i neosnovanim isticanjem da nije počinio prekršaj za kojeg je optužen.
4.
Sudac je zaključio kako je okrivljenik svojom obranom i poricanjem počinjenja prekršaja, pokušao zapravo opravdati svoj postupak i/ili propust, odnosno jednostavnu činjenicu da je predmetne zgode kao vozač koji ulazi vozilom na cestu s prednošću prolaska bio dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom, a on je postupio suprotno, pa je izazvao prometnu nesreću u kojoj je nastala materijalna šteta. Pritom je sudac osobito vodio računa, s jedne strane, o neuvjerljivom, neživotnom i nestvarnom opisivanju okrivljenika, da je nailazak vozila oštećenika zamijetio na udaljenosti od 800 metara, da je izravnao svoje vozilo i primijetio na udaljenosti od oko 250 metara vozilo oštećenika kako se zanosi po kolniku ceste te da je u tom trenutku došlo do naleta tog automobila na njegovo vozilo, a s druge strane o njegovom iskazivanju da je dolaskom do raskrižja zaustavio svoje vozilo, zamijetio drugo vozilo i odmah krenuo u raskrižje te se dogodila nesreća.
5.
Predmetne zgode okrivljenik je kao vozač vozila koje se kretalo sporednom cestom, bio dužan propustiti sva vozila koja su se kretala cestom s prednošću prolaska, a pritom ga sve okolnosti koje iznosi i uporno pokušava staviti na teret drugog sudionika u prometnoj nesreći, nikako ne mogu osloboditi od odgovornosti i krivnje za počinjeni prekršaj.
Okrivljenik je u konkretnim uvjetima bio obvezan suzdržati se od radnje ulaska vozilom sa sporedne ceste na cestu s prednošću prolaska, dok ne propustiti sva vozila koja su se kretala glavnom cestom, neovisno o svim okolnostima koje on iznosi u svojoj obrani kao opravdanje za svoj protupropisni postupak.
Obzirom da je okrivljenik postupio suprotno i nije propustio vozilo oštećenika koje se kretalo cestom s prednošću prolaska, jednostavno je i stvarno izazvao prometnu nesreću u kojoj je nastala materijalna šteta, pa je nepobitno počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret.
6.
Okrivljenik je postupao suprotno zakonskim odredbama, a po uvjerenju suca u svojoj obrani poricao je počinjenje prekršaja s ciljem da se zaštiti od prekršajne odgovornosti, oslobodi od krivnje i izbjegne kažnjavanje za počinjeni prekršaj koji mu se stavlja na teret, a kojeg on ustrajno poriče.
7.
Stoga je sudac nakon provedenog žurnog postupka, cjelokupne iznesene obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenika proglasio krivim za terećeni prekršaja, pa ga je kaznio novčanom kaznom u visini koja je Zakonom propisana u rasponu iznosa, odnosno kao najmanja za počinjeni prekršaj, a za koju sudac smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenika.
8.
Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.
Sudac je kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika našao dosadašnju prekršajnu neosuđivanost te činjenicu da prekršajem kojeg je predmetne zgode počinio nije izazvao teže štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti nije našao na strani okrivljenika.
9.
Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da je u predmetnom slučaju kazna izrečena u zakonski određenom iznosu, odnosno u propisanom minimalnom iznosu, primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, odnosno da nije preniska ni previsoka, već da je dostatna svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčane kazne ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.
10.
Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
11.
Prema okrivljeniku se, zbog počinjenog prekršaja opisanog u izreci presude, ne primjenjuje zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, jer je sudac tijekom prekršajnog postupka stekao uvjerenje da će se već samim izricanjem novčane kazne u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da ne čini slične prekršaje, te da će se i bez primjene ove zaštitne mjere u cijelosti postići svrha kažnjavanja.
Primjena i trajanje navedene zaštitne mjere odredbom čl.58.st.1. Prekršajnog zakona propisani su fakultativno, a sudac je zaključio da će se izricanjem samo novčane kazne bez primjene iste mjere, otkloniti uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, te da ne postoji opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti slične prekršaje.
Prilikom donošenja ove odluke sudac je na strani okrivljenika cijenio sve već navedene olakotne okolnosti.
12.
Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima označenim u izreci presude, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu i odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka.
Velika Gorica, 28. rujna 2026.
Sudac
Damir Tepeš
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona nije dopuštena žalba.
Dostaviti:
1. okrivljenik
2. braniteljica
3. ovlašteni tužitelj
4. pismohrana