1

                                                                                                                                       Broj: Ppž-10964/2022

                                      

 

 

 

                                 U  I M E  R  E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

                                                         P R E S U D A

 

             

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika  J.S. zbog prekršaja iz članka 199. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020), kojeg brane odvjetnici ZOU u Čakovcu, J.V. i P.V.P., odlučujući o žalbi okrivljenika J.S. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, broj: 34. Pp-725/2021-18, od 22. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 2. svibnja 2024. godine,

                                                              

                  p r e s u d i o   j e:

 

I)     U povodu žalbe okrivljenika J.S., po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni, te se okrivljeniku za prekršaj činjenično opisan u izreci presude:

iz članka 199. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj:  67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015,108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022), izriče novčana kazna u iznosu od 660,00 (šestošezdeset) EUR-a, koju je novčanu kaznu je okrivljenik dužan platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove pravomoćne presude i ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

 

II)  U preostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika J.S. i prvostupanjska presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

 

III) Temeljem članka 139. stavka 3. i članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), okrivljenik J.S. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 (trideset) EUR-a, u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude.   

Obrazloženje:

 

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljenik J.S. i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna / 663,62 EUR-a, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 7.  Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju je bio obvezan platiti u roku 2 mjeseca od pravomoćnosti presude, te ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Uz kaznu okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima C kategorije u trajanju od jednog mjeseca, u koju se uračunava vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole naredbom MUP-a , nadležne policijske uprave.

Istom presudom okrivljenik je obavezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 358,00 kuna.

 

2.  Protiv navedene presude je pravodobno podnio žalbu okrivljenik, kojom pobija istu zbog bitne povrede pravila postupka, jer da mu je prekršajnim nalogom stavljen na teret prekršaj iz članka 199. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dok se u prvostupanjskoj presudi navodi članak 199. stavak 2. tog Zakona, a da razlozi za takvu odluku nisu navedeni u obrazloženju presude, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer nisu saslušani A.K., vlasnik vozila kojim je okrivljenik upravljao kritične zgode i R.K., a koji su doveli okrivljenika natrag na mjesto nesreće, kao niti vještačenje alkoholiziranosti okrivljenika, što je bilo predloženo po okrivljeniku.

Podnositelj žalbe predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

3. Žalba nije osnovana.             

 

4.  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud), na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5. Pri tome je utvrđeno da je u međuvremenu, do donošenja ove odluke, došlo do izmjene propisa (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Narodne novine broj: 114/2022), te je na snagu stupio povoljniji propis za okrivljenika u propisanom rasponu novčane kazne, pa je trebalo je po službenoj dužnosti, u povodu žalbe okrivljenika, odmjeriti kaznu imajući u vidu sada propisani minimum novčane kazne za prekršaj iz članka 199. stavak 7., za koji se tereti okrivljenika (660,00 EUR-a).

 

6.  Neosnovano okrivljenik ističe bitnu povredu pravila postupka, koja bi bila počinjena time što mu je prekršajnim nalogom stavljen na teret prekršaj iz članka 199. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dok se u izreci prvostupanjske presude navodi članak 199. stavak 2. tog Zakona. U konkretnom slučaju radi se o omaški koja ne utječe na zakonitost ove presude, jer je prekršaj za koji se tereti okrivljenika pravno opisan u primijenjenoj odredbi članka 199. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojom je propisana i sankcija za isti, znači činjenični opis je pravilno pravno označen:

 

„Članak 199.

 

(7) Novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1990,00 eura kaznit će se za prekršaj vozač i instruktor vožnje ako u krvi ima alkohola iznad 1,00 do 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka.“

 

7.  Također neosnovano okrivljenik u žalbi ističe prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud imajući u vidu obranu okrivljenika, proveo dokazni postupak u kojem je izveo potrebne personalne i materijalne dokaze, čijom ocjenom je u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te je obrazložio svoju odluku razlozima koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud.

Potpuno je neuvjerljiva obrana okrivljenika gdje ističe da je nakon teške prometne nesreće, za vrijeme trajanja očevida kad je mjesto nesreće bilo zatvoreno i osiguravano od djelatnika policije, napustio isto i pritom još konzumirao alkoholna pića (što bi samo po sebi predstavljalo prekršaj, za koji je zapriječena novčana kazna u većem iznosu od one za predmetni prekršaj). Navedeno proizlazi i iz izjava saslušanih svjedoka D.Š., M.K., I.Č., M.L. i K.S., koji su od strane prvostupanjskog suda ocijenjeni kao okolnosni, logični, iskreni i uvjerljivi, te vida u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu, koji je okrivljenik bez primjedbi potpisao.

Dakle, nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je imao dovoljno osnove za donošenje odluke o krivnji, te je svoju odluku obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.

 

8.  Nadalje, kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

9.  Ispitujući u smislu navoda žalbe odluku o sankcijama vijeće ovog Suda je utvrdilo da je izrečena novčana kazna za prekršaj razmjerna težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te je odluka o kazni odgovarajuće obrazložena razlozima koje prihvaća i ovaj Sud. Okrivljenik je upravljajući motornim vozilom u prometu pod utjecajem alkohola u koncentraciji u izdahu od 1,17 g /kg, počinio jedan od težih prometnih prekršaja i ugrozio ostale sudionike u prometu i imovinu, stoga nema uvjeta za ublažavanje novčane kazne, osim po službenoj dužnosti, kao što je ranije obrazloženo.

Prvostupanjski je sud svoju odluku u tom dijelu obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud, koji je mišljenja da će se izrečenom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja, te da će se okrivljenik kloniti počinjenja prometnih prekršaja, kao i svrha generalne prevencije.

 

10. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog prekršajnog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom C kategorije u trajanju od jednog mjeseca, nije prestroga. Pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom C kategorije u navedenom trajanju, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će također preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

11. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova postupka povodom žalbe. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61EUR-a, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka u izrečenom iznosu po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka.

12. Zbog izloženih razloga trebalo je presuditi kao u izreci presude.

 

                                                 U Zagrebu, 2. svibnja 2024.

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu, u 4 (četiri) otpravka za: spis i okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.