Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: Povrv-677/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja Čistoća d.o.o., OIB: 38812451417, Split, Put Mostina 49, kojeg zastupa punomoćnica ŽO, zaposlenica tužitelja, protiv tuženika ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, izvan ročišta, 28. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jadranke Plenković iz Starog Grada poslovni broj: Ovrv-399/2024 od 30. prosinca 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku ĆO da u roku od 8 (osam) dana plati tužitelju iznos od 77,47 eura sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 1. veljače 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jadranke Plenković iz Starog Grada poslovni broj: Ovrv-399/2024 od 30. prosinca 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku ĆO da u roku od 8 (osam) dana plati tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 12,62 eura te se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jadranke Plenković iz Starog Grada poslovni broj: Ovrv-399/2024 od 30. prosinca 2024.

III. Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana, naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 25,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 8. travnja 2024. javnom bilježniku Jadranki Plenković podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga, kojim predlaže da javni bilježnik naloži ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) plati iznos od 77,47 eura sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 1. veljače 2024., kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Također, predlaže da javni bilježnik, radi naplate navedene novčane tražbine, odredi ovrhu općenito na imovini ovršenika (sada tuženika). Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jadranke Plenković iz Starog Grada poslovni broj: Ovrv-399/2024 od 30. prosinca 2024., naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri navedenu tražbinu, te je, radi prisilne naplate navedene tražbine, određena predložena ovrha.

2. Protiv tog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio prigovor, pobijajući rješenje u cijelosti, pa je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv-9564/2024-10 od 27. svibnja 2025. navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi (koji sada predstavlja odgovor na tužbu) tuženik je osporio utuženo potraživanje tužitelja u cijelosti, sadržajno navodeći da nikada nije dobio izjavu o načinu korištenja javne usluge tužitelja niti je istu potpisao, a da je njegova adresa izuzeta iz režima organiziranja službe redovnog sakupljanja i odvoza komunalnog otpada, smatra ovrhu nedopuštenom zbog neizvršavanja usluge od strane tužitelja, ističe i zastaru predmetnog potraživanja. Predlaže sudu ukinuti rješenje o ovrsi u cijelosti.

4. U konkretnom slučaju, a sukladno članku 460. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. , 80/22., 114/22.; dalje: ZPP), radi se o sporu male vrijednosti pa je stoga sud u rješenju poslovni broj Ovrv-9564/2024-10 od 27. svibnja 2025. upozorio stranke na sadržaj odredbi članka 461.a ZPP.

4.1. Sud ovu presudu donosi bez održavanja ročišta u skladu s odredbom članka 461.a stavka 4. ZPP s tim da su stranke prethodno rješenjem upozorene pod kojim uvjetima se u sporu male vrijednosti može održati ročište.

5. U nastavku ovog parničnog postupka, podneskom od 26. lipnja 2025., tužitelj se očitovao na navode iz prigovora tuženika ističući da su ti navodi u cijelosti neosnovani i da tuženik nije ničim dokazao svoje navode. Tužitelj je naveo da je tuženik u evidenciji tužitelja zaveden kao korisnik predmetne nekretnine na adresi [adresa], u [adresa] te je kao takav bio obveznik plaćanja računa za usluge redovnog skupljanja i odvoza komunalnog otpada, a sukladno Odluci o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada [adresa] (službeni vjesnik Grada Solina broj 7/22) koja je bila na snazi u spornom razdoblju. Nadalje navodi da je dostavio tuženiku izjavu o načinu korištenja javne usluge, koju je tuženik bio dužan vratiti tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana, ali kako to nije napravio tužitelj je podatke predložene na izjavi primijenio kao točne i nesporne. Tužitelj ističe da su netočni navodi tuženika da bi njegova adresa bila izuzeta iz režima organizirane službe redovnog sakupljanja i odvoza komunalnog otpada budući da se njegova adresa nalazi na području grada [adresa] gdje tužitelj kao davatelj javne usluge uredno sakuplja i odvozi komunalni otpad, a svi korisnici javne usluge dužni su se koristiti uslugom i plaćati naknadu za nju u skladu s važećim cjenikom, a sve na temelju navedene Odluke. Nadalje da se nekretnina tuženika nalazi u jako uskoj, neuređenoj ulici u koju njegova specijalna vozila za prikupljanje i odvoz otpada zbog prostornih i infrastrukturnih (ne)uvjeta ne mogu ući niti se okrenuti. Iz tog razloga, korisnicima javne usluge iz navedene ulice, uključujući i ovršenika, za odlaganje otpada osigurano je korištenje zajedničkih spremnika (kontejnera) za otpad koji se nalaze na javnim površinama, odnosno u susjednim ulicama (križanje [adresa] i [adresa]), sve na primjerenoj udaljenosti od njihovih nekretnina, a u korištenju kojih spremnika imaju svoje udjele sukladno broju članova kućanstva. Navedeno je naznačeno i na Izjavi koja je dostavljena tuženiku.

6. Tuženik se očitovao na navode iz tog podneska, sadržajno navodeći da mu tužitelj ne pruža nikakvu uslugu te da ne dobiva račune za istu uslugu.

7. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja za vremensko razdoblje od veljače 2023. do siječnja 2024., rješenja upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava od 18. rujna 2023., Izjave o načinu korištenja javne usluge na ime tuženika, rasporedu odvoza otpada, Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području garda [adresa], prijepisa računa na ime tuženika u utuženom vremenskom razdoblju.

8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 77,47 eura kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. veljače 2024., a koji iznos se odnosi na neplaćene iznose mjesečnih računa za uslugu odvoza komunalnog otpada u utuženom vremenskom razdoblju.

10. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj pružatelj usluge odvoza i sakupljanja komunalnog otpada na području grada [adresa], a da je tuženik korisnik nekretnine na anagrafskoj oznaci [adresa].

11. Kao sporno u postupku je trebalo utvrditi je li tuženik u obvezi isplatiti iznos koji se odnosi na odvoz i sakupljanje komunalnog otpada po utuženim računima.

12. Tužitelj je podneskom od 25. lipnja 2025. povukao prijedlog za ovrhu u odnosu na račune za siječanj i veljaču 2023. u ukupnom iznosu od 12,62 eura budući da je u odnosu na te račune nastupila zastara potraživanja, pa je sud sukladno odredbi članka193. stavka 2. ZPP odlučio kao u izreci ovog rješenja.

13. Jednako tako budući je ovaj postupak započeo prijedlogom za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, te je temeljem prigovora ovršenika rješenje o ovrsi ukinuto u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, to je u skladu s odredbom članka 451. stavka 3. ZPP odlučeno da se djelomično ukida platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 12,62 eura.

14. U nastavku postupka potrebno je odlučiti o zahtjevu tužitelja za naknadom preostalog iznosa od 64,85 eura s pripadajućim kamatama koji se odnosi na neplaćene mjesečne račune.

15. Čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja za vremensko razdoblje od razdoblje od veljače 2023. do siječnja 2024., kao i priloženih računa na ime tuženika utvrđeno je da tužitelj ima potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 77,47 eura.

16. Čitanjem specifikacije računa utvrđeno je da se navedeni računi sastoje od fiksnog dijela cijene obvezne minimalne javne usluge u iznosu od 3,98 eura, kao i varijabilnog dijela cijene koji se odnosi na broj članova kućanstva (3) i broja mjesečnih odvoza (12) u ukupnom iznosu od 1,60 eura.

17. Čitanjem Izjave o načinu korištenja javne usluge na ime tuženika utvrđeno je da ista nije ispunjena, a ni potpisana od strane tuženika.

18. Čitanjem Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada [adresa] utvrđeno je da se utvrđena cijena javne usluge sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela gdje fiksni dio cijene iznosi mjesečno 3,98 eura.

19. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.

20. Odredbom iz 93. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ ("Narodne novine" br. 68/18., 110/18., 32/20, 145/24) propisano kako komunalnu naknadu plaćaju vlasnici, odnosno korisnici stambenog prostora, poslovnog prostora, garažnog prostora, građevnog zemljišta koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti te neizgrađenog građevnog zemljišta, a sukladno odredbama istog Zakona (čl.33) propisano je da, između ostalih, komunalnu djelatnost obavlja trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave. Sukladno odredbi čl.98 istog Zakona propisano je između ostalih jedinica lokalne samouprave donosi odluku o komunalnoj naknadi kojom se između ostalih utvrđuju opći uvjeti i razlozi zbog kojih se u pojedinim slučajevima može odobriti potpuno ili djelomično osloboditi od plaćanja komunalne naknade.

21. Sukladno čl. 8 Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada [adresa] ( Službeni glasnik Grada Solina broj 7/22) javnu uslugu na području Grada Solina pruža tužitelj kao davatelj usluge te su svi vlasnici ili korisnici zgrada, stanova, poslovnih ili drugih prostorija dužni koristiti usluge odvoza komunalnog otpada na način i pod uvjetima propisanim tom Odlukom. Nadalje, Odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Solina u čl. 10. propisuje da je korisnik usluge na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

22. Odredbom članka 16. stavka 2. Odluke propisano je da kada ne postoji mogućnost smještaja spremnika za odvojeno prikupljanje miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog, na obračunskom mjestu kod korisnika usluge sukladno stavku 1. ovoga članka, spremnici se mogu nalaziti na javnoj površini koja u tom slučaju predstavlja mjesto primopredaje otpada.

23. Dakle, nakon što je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio potraživanje tužitelja, tužitelj je uz pravovremeni podnesak dostavio u spis sve relevantne isprave kojima je dokazao postojanje utuženog potraživanja prema tuženiku s osnova isporučene usluge sakupljanja i odvoza komunalnog otpada. Tužitelj je prilaganjem u spis gore navedenih isprava dokazao svoje potraživanje prema tuženiku. S druge strane tuženik nije s uspjehom osporio navode i dokaze tužitelja iz kojih proizlazi sve gore navedeno. Naime, tužitelj je dokazao da je tuženik vlasnik nekretnine s prijavljenim prebivalištem u mjestu [adresa], da su mu u utuženom vremenskom razdoblju uredno izdani računu za navedenu uslugu koji nisu podmireni.

24. U odnosu na tuženikove prigovore usmjerene ka tome da mu tužitelj nikada nije isporučio spremnike za otpad, kao i to da nije potpisao niti prihvatio sadržaj Izjave o načinu prikupljanja otpada koja glasi na njegovo ime za navesti je da Iz gore navedenih odredbi sadržanih u Odluci, jasno proizlazi da ukoliko nema mogućnosti za smještaj spremnika na obračunskom mjestu kod korisnika usluge, spremnici se mogu nalaziti na javnoj površini na najmanjoj udaljenosti od ulaza nekretnine obračunskog mjesta. Kada je tužitelj bio u nemogućnosti korisnicima njegove usluge u ulici na kojoj se nalazi obračunsko mjesto tuženika smjestiti spremnike, tada je tužitelj za odlaganje otpada osigurao zajedničke spremnike koji se nalaze na javnim površinama-susjednim ulicama, a u korištenju kojih spremnika imaju korisnici usluge udjele sukladno broju kućanstava. Ovo gore je navedeno i u Izjavi o načinu prikupljanja otpada na ime tuženika, koju tuženik doista nije potpisao i vratio tužitelju iako je bio to dužan učiniti roku od 15 dana. Međutim, ugovor o korištenju usluge se smatra zaključenim i u slučajevima kada korisnik usluge nije podnio navedenu izjavu tužitelju, ali je prihvatio isporuku i korištenje komunalne usluge, koju je i onako dužan svatko koristiti. Tim više što je tužitelj u dokazne svrhe dostavio raspored odvoza otpada dok pak s druge strane tuženik nije dokazao da nije predavao otpad u zajedničke spremnike. S obzirom na to da je nesporno tužitelj pružao svoje usluge na području na kojem se nalazi nekretnina na koju se odnose utuženi računi , te da je tuženik nedvojbeno utvrđen kao korisnik te nekretnine, to je jasno da se tuženik bio dužan koristiti uslugama tužitelja i plaćati za njih, a što proizlazi iz navedene Odluke.

25. Slijedom navedenog, sud je kod ovakvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu male vrijednosti zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, pa je stoga sud, djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u gore navedenom rješenju o ovrsi i naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 64,85 eura na ime neplaćenih usluga tužitelja.

26. S obzirom na to da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze isti je dužan, sukladno članku 29. stavka 1. ZOO platiti i zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice tražbine.

27. Slijedom navedenog, a na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I izreke ove presude.

28. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP.

29. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud je imao na umu pravno stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda RH sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova u Zagrebu 2. lipnja 2017. (Su-IV-204/17) prema kojem trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven trošak i odluka o troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe članka 450. stavka 1. ZPP, pa se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (trošak ovršnog postupka), već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

30. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 64,85, Pravilnik o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine: broj: 9/21; dalje: Pravilnik).

33. S obzirom na odredbe Pravilnika, kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati javnobilježnički troškovi i to za:

- javnobilježničku nagradu iznos od 25,00 EUR / 93,75 kuna (prema članku 5. stavku 1. i članku 6. Pravilnika),

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke ovog rješenja.

U Splitu 28. rujna 2026.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku

- u spis