REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-11/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužiteljice ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., OIB 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, radi ništetnosti i isplate, 28. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka članak 10. Ugovora o kreditu broj 5105097556 zaključen između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno da je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 2,000 % naknade na iznos kredita, odnosno maksimalno 250,00 kn, te da je korisnik kredita suglasan da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate kredita.

II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320 isplatiti tužiteljici ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 114,99 EUR sa zateznom kamatom od 12. kolovoza 2010. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano j za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna s topa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320 naknaditi tužiteljici ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 62,50 EUR sa zateznim kamatama od 28. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao korisnik kredita zaključi la sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 5105097556 od 11. kolovoza 2010., kojim tuženik odobrava tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti od 6.000,00 EUR po srednjem tečaju Banke, odnosno tuženika na dan puštanja kredita u tečaj, da je člankom 10. naknada predmetnog Ugovora tužiteljici nametnuta/ugovorena naknada u visini od 2,000 % od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom isplate kredita, da se radi o tzv. ulaznoj naknadi na koju je tužiteljica bila primorana pristati odnosno platiti kako bi mogla dobiti traženi kredit te da je tužiteljici na ime tzv. ulazne naknade (prilikom isplate kredita) tuženik naplatio iznos od 114,99 EUR/866,40 kuna (2,000% od iznosa kredita). Tužiteljica navodi da je spornim člankom (točkom) 10. Ugovora o kreditu regulirana obveza tužiteljice na plaćanje naknade u slučaju dobivanja kredita te ističe da se radi o tipskom ugovoru koji je otisnut na tipskom obrascu koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da tuženik tužitelj ici uopće nije prezentirao koje ona to posebne troškove ima u vezi s postupkom odobravanja kredita i da nije tužiteljici prikazao i naveo na što se konkretno odnosi ulazna naknada koja je uredno naplaćena pa da iz navedenog proizlazi da su ugovorne odredbe kojima je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade ništetne. Pored navedenoga i Sud Europske Unije je u svojim presudama broj C-84/19 i C-224/19 također zauzeo stajalište vezano za ulaznu naknadu. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. Ovosudnim rješenjem poslovni broj P-11/2026-3 od 21. siječnja 2026. tuženiku je dostavljena tužba sa svim prilozima te je tuženik pozvan da u roku od 45 dana od dana dostave rješenja podnese pisani odgovor na tužbu, uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe članka 331.b stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP).

3. Odredbom članka 331.b stavak 1. ZPP-a propisano je da se presuda zbog ogluhe može donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

- ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

- ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

- ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate,

- ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. Tuženik, iako mu je tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljena, dana 26. siječnja 2026., nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku, a sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, kao i da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s općepoznatim činjenicama kao niti s dokazima koje je uz tužbu priložila sama tužiteljica –dopis tuženika od 13. lipnja 2024. (list 4 spisa), Ugovor o kreditu broj 5105097556 od 11. kolovoza 2010. (list 5-7 spisa), pregled prometa po kreditu (list 8-12 spisa). Također, sud je utvrdio i da ne postoje nikakve općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da bi tuženika opravdani razlozi spriječili da podnese odgovor na tužbu.

5. Kao što je to naprijed već izneseno, sud je osnovanost tužbenog zahtjeva utvrdio već iz činjenica navedenih u tužbi. Naime, odredbom članka 96. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07. koji je bio na snazi u trenutku sklapanja ugovora o kreditu; dalje: ZZP/07) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (stavak 2.). Nadalje, odredbom članka 102. stavak 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a stavkom 2. propisano je da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Odredbom članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje: ZOO) propisane su posljedice ništetnosti te je tako propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, odredbom članka 1111. ZOO-a propisano je opće pravilo stjecanja bez osnove – kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Konačno, odredbom članka 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

6.1. Za istaknuti je da je Sud Europske Unije u svojim presudama broj C-84/19 i C- 224/19 također zauzeo stajalište "…da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem tipskim ugovorom ugovarati na početku kredita nekakve ulazne troškove obrade za koje ne postoji nikakvo obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni i konačno koji su neproporcionalni. Dakle kreditor svoje troškove obrade kredita namiruje kroz ugovorne kamate koje je ugovorio s tužiteljem i to je jedina realna cijena i činidba ovih ugovornih odnosa, dok ovi troškovi predstavljaju samo dodatan namet tužitelju kao potrošaču oko kojeg tužitelj nije mogao pregovarati, niti na isti utjecati".

7. Nalazeći da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke koje donošenje presude zbog ogluhe čine osnovanom i zakonitom, valjalo je temeljem odredaba članka 331.b. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude i prihvatiti tužbeni zahtjev (točka I. i II. izreke).

8. Tužiteljica je u tužbi postavila deklaratorni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odredbi članka 10. Ugovora o kreditu broj 5105097556 kojom je ugovorena tzv. ulazna naknada i za taj dio zahtjeva naznačila VPS u iznosu od 1.400,00 EUR te kondemnatorni zahtjev radi isplate s te osnove preplaćenog iznosa od 114,99 EUR s pripadajućim kamatama.

8.1. Zahtjev na utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o tzv. ulaznoj naknadi u konkretnom slučaju predstavlja samo zahtjev da se u izreku presude unese odluka o pravnom pitanju o kojem ovisi osnovanost zahtjeva za isplatu (članak 187. stavak 3. ZPP), a o kojem bi sud ionako prejudicijelno morao odlučiti. U biti radi se o deklaratornom preambulu, koji je nužna logična pretpostavka kondemnatorne presude (neovisno o tome nalazi li se u izreci ili u obrazloženju), pa se vrijednost predmeta spora mjerodavan za odluku o trošku prosuđuje prema istaknutom kondemnatornom zahtjevu za isplatu iznosa od 114,99 EUR.

8.2. Prema tome, deklaratorni zahtjev u točki I. tužbe, koji je postavljen uz kondemnatorni zahtjev, ne uzima se u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora (radi se o ustaljenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, npr. Rev 1927/17 od 18. siječnja 2022. i dr.). Napominje se da se tu ne radi o situaciji u kojoj je naznačeni VPS suviše visoko ili nisko naznačen, na što bi sud po službenoj dužnosti ili po prigovoru protivne strane trebao najkasnije na pripremnom ročištu rješenjem utvrditi u smislu članka 40. stavak 3. ZPP-a, već da se naznačeni VPS za deklaratorni (preambul) uz kondemnatorni zahtjev ne uzima u obzir prilikom obračuna troškova.

9. Odluka o trošku donijeta je temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarifa). S obzirom na vrijednost predmeta spora (114,99 EUR) tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 50,00 EUR, a uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 62,50 EUR zajedno sa zatraženom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO. Tužiteljici nije priznat trošak zahtjeva u mirnom postupku jer takav zahtjev ne predstavlja procesnu pretpostavku za podnošenje predmetne tužbe . Tužiteljici nije priznat ni trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu budući da sukladno članku 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/23.) trošak sudske pristojbe kao potrošač nije dužan platiti (točka III. izreke).

Velika Gorica, 28. rujna 2026.

Sutkinja

Ileana Bebek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana uručenja prijepisa presude (čl. 335. st. 1. ZPP). Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženiku

- kal. 20 dana