REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-1843/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OJ, O [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćniku Ivici Zaradiću, odvjetniku u Solinu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 28. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.11.2020.g. do 23.08.2024.g. u ukupnom iznosu od 5.261,60 EUR bruto zajedno s pripadajućom: zakonskom kamatom koja na iznos od 47,49 EUR koja teče od 15. prosinac 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 71,27 EUR koja teče od 15. siječanj 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 90,23 EUR koja teče od 15. veljača 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 99,47 EUR koja teče od 15. ožujak 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 97,84 EUR koja teče od 15. travanj 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 99,05 EUR koja teče od 15. svibanj 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 87,07 EUR koja teče od 15. lipanj 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 94,75 EUR koja teče od 15. srpanj 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 98,28 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 99,05 EUR koja teče od 15. rujan 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 99,05 EUR koja teče od 15. listopad 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 94,74 EUR koja teče od 15. studeni 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 95,39 EUR koja teče od 15. prosinac 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 91,01 EUR koja teče od 15. siječanj 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 106,47 EUR koja teče od 15. veljača 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 99,89 EUR koja teče od 15. ožujak 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 107,55 EUR koja teče od 15. travanj 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 101,48 EUR koja teče od 15. svibanj 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 98,95 EUR koja teče od 15. lipanj 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 99,63 EUR koja teče od 15. srpanj 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 113,45 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 101,60 EUR koja teče od 15. rujan 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 103,98 EUR koja teče od 15. listopad 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 114,94 EUR koja teče od 15. studeni 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 104,98 EUR koja teče od 15. prosinac 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 100,54 EUR koja teče od 15. siječanj 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 91,05 EUR koja teče od 15. veljača 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 115,81 EUR koja teče od 15. ožujak 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 91,52 EUR koja teče od 15. travanj 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 112,90 EUR koja teče od 15. svibanj 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 115,88 EUR koja teče od 15. lipanj 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 106,00 EUR koja teče od 15. srpanj 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 124,57 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 119,27 EUR koja teče od 15. rujan 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 119,98 EUR koja teče od 15. listopad 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 130,26 EUR koja teče od 15. studeni 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 115,13 EUR koja teče od 15. prosinac 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 128,10 EUR koja teče od 15. siječanj 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 115,23 EUR koja teče od 15. veljača 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 131,19 EUR koja teče od 15. ožujak 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 207,18 EUR koja teče od 15. travanj 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 182,95 EUR koja teče od 15. svibanj 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 173,57 EUR koja teče od 15. lipanj 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 207,49 EUR koja teče od 15. srpanj 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 191,97 EUR koja teče od 15. kolovoz 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 163,40 EUR koja teče od 15. rujan 2024. do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.775,00 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi predanoj ovom sudu dana 29.11.2023.godine navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice na Zavodu za transfuzijsku medicinu. Ističe se da je tužiteljici radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Tužitelj je obavljajući poslove svog radnog mjesta obavljao i poslove vezane uz pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19. Navodi se da je Vlada RH na sjednici održanoj 07.12.2020.g. donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 kojom je utvrdila posebnu nagradu u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika ili na isplatu prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda ako je to za radnika povoljnije (COVID dodatak), koja Odluka započinje s obračunom plaće za mjesec studeni 2020.g. Međutim, navodi se

da tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici nije uzeo u obzir Covid dodatak, što ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Naime, da sukladno odredbi iz čl.81.ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl.58.st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i čl.57.st.1.TKU-a (''NN''56/22, 127/22) radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Ističe se da tužitelj ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto jer tuženik nije plaćao COVID dodatak, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 07.07.2026.godine (list 134-139 spisa) te ista u smislu naknade razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.11.2020. do 23.08.2024.godine s osnova neplaćene covid nagrade potražuje iznos od 5.261,00 Eur-a s pripadajućom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 8-9 spisa) navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da tužiteljica nikada nije obavljala poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid -19 u ustrojstvenim jedinicama koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid -19 pa da nije stekla pravo na isplatu posebne nagrade sukladno Odluci o posebnoj nagradi za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od Covid-19 Vlade RH (''NN'' 136/20). Ističe se da je Ministarstvo zdravstva RH dana 19.03.2020. donijelo odluku Klasa:011-02720-01/149 kojom da je unutar tuženika organizirana posebna ustrojstvena jedinica koja pruža skrb oboljelima od bolesti Covid 19 i to Respiratorno intenzivistički centar, te da je ovaj centar smješten na Križinama u Splitu, dok da su sve ostale ustrojstvene jedinice (klinike, zavodi i odjeli premješteni sa Križina u bolnički kompleks Firule. Navodi se da sukladno točci III: Odluke o posebnoj nagradi za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid-19 svi tuženikovi radnici koji da su obavljali poslove vezane za pružanje skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 da su posebnim pisanim nalozima privremeno raspoređivani u ustrojstvenu jedinicu koja pruža skrb oboljelima od bolesti Covid 19 i to Respiratorno intenzivistički centar. Ističe se da tužiteljica nije nikad dobila pisani nalog niti je bila upućena na rad u Respiratorno intenzivistički centar. U tom se smislu predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Odluke Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 od 07.12.2020. (list 5 spisa); naloga vezano za radnicu RJ (list 10-38 i 78, 91 spisa); odluke o posebnoj sigurnosnoj mjeri određivanja respiratorno-intenzivističkih centara za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid -19, uzrokovane virusom SARS-CoV-2 od 19.03.2020.godine (list 11-12 i 40, te 80-81, te 88-89, 22-23 spisa); odluke tuženika od 31.03.2020.godine (list 13 i 39, te 82, te 92 spisa); odluke tuženika od 20.03.2020.godine (list 14 i 42 i 79, list 90, te 24 spisa); dopisa Ministarstva zdravstva od 21.prosinca 2020.godine (list 25-26 spisa); naloga (list 25 spisa); zapisnika iz istovrsnog predmeta Pr-1380/23 od 25.11.2025.godine s iskazom svjedoka VJ (list 26-29 spisa); bolovanja (list 30 spisa); nalaza i mišljenje Centra za vještačenja (list 114-126 spisa); ugovora o radu od 15.09.2014.godine (list 145 spisa); aneksa ugovora o radu (list 146 spisa); rješenja tuženika od 15.07.2017.godine (list 147 spisa); Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u tuženika od 27.lipnja 2022.godine (list 148-156 spisa); Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u KBC-u Split od 16.07.2018.godine (list 157-166 spisa); Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice (list 107-108 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice (list 107-108 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica temeljem ugovora o radu zaključenog između nje i tuženika 15.09.2014.godine (list 145-146 spisa), te aneksa tog ugovora od 15.07.2017.godine (list 146 spisa) zaposlena kod tuženika u Zavodu za transfuzijsku medicinu kao zdravstveni djelatnik-laboratorijski tehničar.

6. Sporno je da li tužiteljicu pripada razlika manje isplaćene plaće i naknade plaće i to covid nagrada i naknada za godišnji odmor i bolovanje, a za utuženo razdoblje od 01.11.2020.godine do 23.08.2024.godine. Također je sporna i zastara predmetnog potraživanja . U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja istaknut u podnesku tuženika od 31.07.2026.godine, navedeni prigovor je u cijelosti neosnovan budući sukladno odredbi članka 139. ZR-a potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, a u odnosu na predmetno potraživanje nije proteklo pet godina od dospjelosti svakog pojedinog potraživanja. Također je potrebno istaći da tuženik pogrešno smatra da covid nagrada ne dospijeva mjesečno i da ne predstavlja dodatak na plaću. Naime, u nazivu Odluke Vlade RH vezano za covid nagradu (list 5 spisa) se navodi da je riječ o posebnoj nagradi, ali neovisno o nazivu je riječ o dodatku na plaću s obzirom da se u Odluci pod I/ navodi da se nagrada utvrđuje u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, te da se isplaćuje uz plaću radnika. Zakonom o porezu na dohodak (''NN'' 115/2016, 151/2022) kao i Pravilnikom o porezu na dohodak (''NN'' 10/2017, 56/2003) za Covid nagradu nije propisano da bi bila riječ o neoporezivom primitku radnika, te se obračun vrši i isplaćuje kao dio primitka od nesamostalnog rada, a čime se covid nagrada tretira kao neoporezivi primitak, te se Covid nagrada obračunava u tom smislu u bruto iznosu, a na koji iznos da se obračunavaju doprinosi i porezi. Ujedno je neosnovan i prigovor pravomoćno presuđene stvari istaknut od strane tuženika, a pozivom na predmet Pr-5311/2021 (članak 333.stavak 2.ZPP-a) budući je u predmetu Pr-5311/2021 donesena presuda Pr-5311/2021-23 od 23.08.2023.godine, a kojom je naloženo tuženiku tužiteljici isplatiti za razdoblje od 01.03.2016.godine do 30.11.2022.godine ukupan iznos od 656,06 Eur-a sa pripadajućom kamatom po osnovi posebnih uvjeta rada, odgovornosti za život i zdravlje ljudi te prekovremenog rada te posljedično naknade za godišnji odmor i bolovanje, a u koji predmet je sud izvršio uvid te u kojem je navedena presuda postala pravomoćna 08.09.2023.godine i ovršna istog datuma. Međutim, u ovoj pravnoj stvari se radi o potraživanju neplaćene covid nagrade i posljedično naknade za godišnji odmor i bolovanje po tom osnovu za razdoblje od 01.11.2020.-23.08.2024.godine, a što je različito od potraživanja u predmetu Pr- 5311/2021 pa je u tom smislu neosnovan prigovor pravomoćno presuđene stvari.

7. Iz pregledane odluke Ministarstva zdravstva od 19.03.2020.godine o posebnoj sigurnosnoj mjeri određivanja respiratorno-intezivističkih centara za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 (list 11-12 spisa) proizlazi da su tom odlukom određeni primarni respiratorno-intezivistički centri za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid 19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 i to u Kliničkoj bolnici Dubrava, Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Kliničkom bolničkom centru Split, te Kliničkom bolničkom centru Osijek. Istaknuto je da se primarno respiratorno-intezivistički centar za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 uspostavlja u dijelu prostora zdravstvene ustanove koji je prikladan za namjenu iz točke I. te odluke. Također je navedeno u ovoj odluci da osobu zaduženu za upravljanje i koordinaciju rada centara iz točke II. ove Odluke da će odrediti ministar zdravstva. Temeljem odluke tuženika od 31.03.2020.godine (list 13 spisa) je prof.prim.dr.sc VJ imenovan pomoćnikom za upravljanje i koordinaciju rada respiratorno-intenzivističkog centra KBC-a Split za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid – 19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 koji je smješten na lokalitetu Križine, dok je tadašnji ravnatelj tuženika dr.sc. AJ bio imenovan osobom zaduženom za upravljanje i koordinaciju rada respiratorno -intenzivističkog centra KBC Split za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid 19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2. Nadalje je odlukom od 20.03.2020.godine (list 14 spisa) istaknuto da će primarni respiratorno-intenzivistički centar za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid 19 uzrokovane virusom SARS- CoV-2 Kliničko bolničkog centra Split prostorno biti smješten u sklopu postojećih objekata na lokalitetu Križine.

8. Iz pregledane upute Ministarstva zdravstva svim zdravstvenim ustanovama od 21.12.2020.godine (list 25-26 spisa) proizlazi da je u uputi navedeno da Odlukom o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid-19 (''NN'' 136/20) se utvrđuje se posebna nagrada u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Navodi se da se posebna nagrada sukladno ovoj odluci isplaćuje radniku za vrijeme koje je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid 19. Ističe se da pravo na posebnu nagradu sukladno Odluci ostvaruju zdravstveni i nezdravstveni radnici koji obavljaju poslove vezane uz pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid-19. Navodi se da će svaki ravnatelj zdravstvene ustanove ovisno o organizaciji rada i poslovima koje ustanova obavlja vezano uz pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19, utvrditi poslove i radna mjesta na kojima je potrebno primijeniti odredbe Odluke. Navodi se da s obzirom da posebna nagrada u suštini ima karakter plaće, te će se isplaćivati radnicima za obavljene poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid-19, da će se uzimat u obzir prilikom izračuna naknade plaće za razdoblja u kojima radniku pripada navedeno pravo (npr. naknada za godišnji odmor, privremenu nesposobnost za rad). Istaknuto je da je u COP aplikaciji za potrebe evidentiranja navedenog rada implementiran element 11064 posebna nagrada za rad s oboljelima od bolesti Covid 19 obračunavat će se u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika sukladno točki I. odluke. Također je istaknuto da se novi element unosi u obračunskom dijelu aplikacije, te da je prilikom unosa potrebno evidentirati broj sati te da će se prema broju sati automatski izračunati iznos (10% od osnovne plaće zaposlenika za koji se vrši unos). Nadalje je naveden primjer izračuna posebne nagrade za javne službe i to iznos nagrade=osnovica*koeficijent*minuli rad/mjesečni fond sati=mjesečna satnica*broj odrađenih sati*postotak dodatka. Istaknuto je i da sukladno Odluci radnik koji je privremeno raspoređen za obavljanje poslova vezano za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid-19 ima pravo umjesto plaće za tekući mjesec koju je ostvario temeljem privremenog rasporeda uvećanu za posebnu nagradu iz točke I. Odluke, za to razdoblje ostvariti plaću u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije, te je navedeno da se u COP-u navedena situacija evidentira u novom elementu 11062 korekcija bruto plaće-dopuna zbog Covid-19, te da se koristi u slučaju isplate razlike-dopune plaće radnika, a kako je propisano u točki III. Odluke. Navedeno je da se novi element unosi u obračunskom dijelu aplikacije, te da je prilikom unosa potrebno evidentirati razliku bruto iznosa između prosječne mjesečne plaće radnika u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda na obavljanje poslova za pružanje zdravstvene skrbi oboljelima od bolesti Covid 19, ako je to za radnika povoljnije i bruto plaće ostvarene temeljem privremenog rasporeda uvećane za posebnu nagradu iz točke I. Odluke. Istaknuto je da kao što je navedeno u Odluci primjena isplate započinje sa obračunom plaće za studeni 2020., a da u slučaju da posebna nagrada nije isplaćena sa plaćom za studeni 2020. korekcija plaće provest će se zajedno sa isplatom plaće za prosinac 2020. Navedeno je da zahtjev za isplatom sredstava za provedbu odluke, zdravstvena ustanova dostavlja nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje na plaćanje, te da na zahtjevu treba navesti iznos koji se traži za plaćanje, te razdoblje za koje se obračunati iznos odnosi te potpis ovlaštene osobe.

9. Iz pregledanog Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika od 27.lipnja 2022.godine (list 148-152 spisa) proizlazi da je Zavod za transfuzijsku medicinu u kojem je tužiteljica zaposlena kao zdravstveni djelatnik – laboratorijski tehničar temeljem ugovora o radu od 15.09.2024.godine (list 145-146 spisa), te aneksa ugovora o radu od 15.07.2017.godine (list 146 spisa) ustrojen kao zdravstvena ustrojstvena jedinica. U Pravilniku stoji da Zavod za transfuzijsku medicinu obavlja dvije važne djelatnosti od kojih je jedna djelatnost Regionalnog transfuzijskog centra koja uključuje proizvodnju krvnih pripravaka, koncentrata eritrocita i trombocita, te svježe zamrznute plazme, da druga djelatnost je djelatnost kliničke transfuzije koja da obuhvaća testiranje pacijenata, prijetransfuzijsko ispitivanje i izdavanje krvnih pripravaka, a unutar ustrojstvene jedinice Zavoda za transfuzijsku medicinu postoje ustrojstvene jedinice i to odjel Regionalni transfuzijski centar u kojem postoji odsjek za prikupljanje krvi, odsjek za proizvodnju, čuvanje i izdavanje krvnih pripravaka, odsjek za testiranje na krvlju prenosive bolesti, odsjek za imunohematološko testiranje i odsjek za kontrolu kvalitete i osiguranje kvalitete. Također postoji i odjel Kliničke transfuzije čije su djelatnosti imunohematološko testiranje eritrocitnih antigena, ispitivanje i identifikacija antieritrocitnih protututijela, te praćenje antieritrocitnih protutijela kod imuniziranih trudnica u procjeni nastanka hemolitičke bolesti novorođenčeta, prijetransfuzijsko ispitivanje za pacijente koji se liječe u KBC Split, serološko testiranje pacijenata na krvlju prenosive bolesti, tipizacija sustava HLA, molekularno testiranje HLA sustava i sustava krvnih grupa, te još postoji i Odjel za citaferezu i krioprezervaciju čije su djelatnosti izdavanje i zamrzavanje krvotvornih matičnih stanica u svrhu autologne transplatacije, te proizvodnja kapi za oči iz autolognog seruma. U odnosu na radno mjesto tužiteljice – laboratorijskog tehničara se navodi: da obavlja laboratorijske pretrage u domeni svoje struke, vodi brigu o čistoću i urednosti laboratorija, instrumenata i aparature, obavlja sterilizaciju instrumenata i ostalog materijala potrebnog za rad, odgovoran je za vođenje i propisanih evidencija, obavlja i druge poslove po potrebi i nalogu glavnog inženjera/voditelja, za svoj rad je odgovoran glavnom inženjeru/voditelju. Također i iz pregledanog članka 2. tuženikovog Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika od 16.07.2018.godine (list 157-167 spisa) proizlazi da su ustrojstvene jedinice kod tuženika ujedno i zavodi pa iz članka 6. navedenog Pravilnika proizlazi da je ustrojstvena jedinica kod tuženika i Zavod za transfuzijsku medicinu.

10. Iz iskaza saslušane tužiteljice (list 107-109 spisa) proizlazi da je tužiteljica opunomoćila prisutnu Martinu Radić Šunjić odvj. u Splitu da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari koja se vodi pod posl. brojem Pr-1843/23 te da istu opunomoćila da za nju može primiti sve novčane primitke pa i parnični trošak sve sukladno onom što proizlazi iz punomoći koja prileže predmetnom spisu. Tužiteljica navodi da u cijelom utuženom razdoblju radi kod tuženika na zavodu za transfuzijsku medicinu kao laborant. Tužiteljica navodi da je ona sa covid pozitivnim uzorcima od pacijenata radila na Zavodu za transfuzijsku medicinu kod tuženika. Ista navodi da je prilikom rada s uzorcima covid oboljelih pacijenata koristila zaštitne rukavice, mantil, vizir, a koju zaštitnu odjeću i obuću da je osigurano poslodavac i da je to sve bilo u utuženom razdoblju. Ista navodi da za navedeni rad sa uzorcima covid oboljelih pacijenata na odjelu gdje je radila da joj nije plaćeno ništa na ime covid nagrade. Ista ističe da obzirom da je zaposlena kao laborant kod tuženika da tuženik nju nije slao svojim nalogom u respiratorno intezivistički centar na Križinama. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da ona nije liječila covid oboljele pacijente na odjelu na kojem je radila već da je radila pretrage uzoraka osoba koje su bile potrebne za liječenje covid oboljelih pacijenata. Također je ista istakla da su na odjelu Zavoda za transfuzijsku medicinu bili liječeni covid oboljeli pacijenti i to plazmom koja u sebi ima dovoljno antitijela te da su na tom odjelu radili i testiranje krvi pacijenata na antitijela.

11. Temeljem točke 1. stavka 1. Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 od 07.12.2020.godine (''NN'' 136/20) (list 5 spisa) je propisano da radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19, utvrđuje se posebna nagrada, a u stavku 2. iste odluke je propisano da posebna nagrada iz stavka 1. ove točke se utvrđuje u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. U točki 2. navedene odluke je propisano da posebna nagrada iz točke 1. ove odluke se isplaćuje radniku za oboljelima od bolesti Covid 19. Također je u točki V. ove Odluke propisano da primjena isplate u skladu sa ovom odlukom započinje sa obračunom plaće za studeni 2020.

12. Temeljem Odluke Vlade RH o stavljanju izvan snage Odluke o posebnoj nagradi za obavljanje poslova za pružanja skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 (''NN'' 99/24 je stavljena van snage Odluka o posebnoj nagradi za obavljanje poslova pružanja skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid -19 i to sa danom 23.08.2024.godine kad je navedena Odluka stupila na snagu.

13.Pravna osnova za predmetno potraživanje nalazi se u Odluci o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 („Narodne novine“ broj 136/20.) Točkom I. stavkom 1. navedene Odluke propisano je da se radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 utvrđuje posebna nagrada, dok je stavkom 2. iste točke propisano da se posebna nagrada utvrđuje u visini od 10% od osnovne plaće radnika i isplaćuje uz plaću radnika. Točkom II. Odluke propisano je da se posebna nagrada isplaćuje radniku za vrijeme koje je, sukladno rasporedu poslodavca, proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti COVID-19. Iz citiranih odredbi proizlazi da pravo na posebnu nagradu nije uvjetovano time da je radnik bio raspoređen isključivo u posebno nazvani „Respiratorno-intenzivistički centar“ kao ustrojstvenu jedinicu niti je pravo ograničeno samo na liječnike i medicinske sestre koji neposredno provode terapijske postupke nad Covid pacijentom. Naprotiv, normativno je odlučno da radnik radi u sustavu zdravstva, obavlja poslove vezane uz pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od Covida 19, te da te poslove obavlja u ustrojstvenoj jedinici odnosno djelatnosti koja pruža skrb oboljelima od Covid-19. Primjena Odluke započela je s obračunom plaće za mjesec studeni 2020., što je izrijekom propisano točkom V. Odluke. Odluka je stavljena izvan snage Odlukom o stavljanju izvan snage odluka o posebnoj nagradi za obavljanje poslova pružanja skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 („Narodne novine“ broj 99/24), a koja je stupila na snagu 23.08.2024. Stoga je zahtjev tužiteljice za razdoblje od 01.11.2020. do 23.08.2024. vremenski obuhvaćen razdobljem primjene predmetne Odluke. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstvenog djelatnika -laboratorijskog tehničara u Zavodu za transfuzijsku medicinu. Već iz samog sadržaja radnog mjesta proizlazi da se ne radi o administrativnom ili pomoćnom radnom mjestu, već o zdravstvenom radnom mjestu čiji je sadržaj neposredno vezan uz obavljanje zdravstvene djelatnosti. Prema unutarnjem ustroju i sistematizaciji tuženika (list 157-167 spisa), laboratorijski tehničar obavlja laboratorijske pretrage u domeni svoje struke, vodi brigu o čistoći i urednosti laboratorija, instrumenata i aparature, obavlja sterilizaciju instrumenata i drugog materijala potrebnog za rad, odgovoran je za vođenje potrebnih i propisanih evidencija, obavlja druge poslove po potrebi i nalogu glavnog inženjera i voditelja, odgovoran je za svoj rad glavnom inženjeru i voditelju. Dakle, laboratorijska obrada uzoraka nije sporedna ili pomoćna aktivnost nevezana uz liječenje, već predstavlja stručni zdravstveni posao koji čini dio procesa pružanja zdravstvene zaštite. Iz Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tuženika (list 148-167 spisa) proizlazi da je Zavod za transfuzijsku medicinu utvrđen kao ustrojstvena jedinica unutar bolnice. Unutar Zavoda organizirani su, između ostalog Regionalni transfuzijski centar, Odsjek za prikupljanje krvi, Odsjek za prikupljanje, čuvanje i izdavanje krvnih pripravaka, Odsjek za testiranje na krvlju prenosive bolesti, Odsjek za imunohematološko testiranje, Odsjek za kontrolu kvalitete i osiguranje kvalitete, Odjel kliničke transfuzije,Odsjek za citaferezu i krioprezervaciju. Stoga je neosnovan prigovor tuženika u kojem navodi da je jedina relevantna ustrojstvena jedinica za liječenje covid pacijenata bila Respiratorno-intenzivistički centar na Križinama. Točka II.Odluke ne propisuje da pravo na nagradu postoji samo za rad u Respiratorno-intenzivističkom centru kao ustrojstvenoj jedinici, nego govori o „ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid-19. Respiratorno-intenzivistički centar predstavljao je samo jednu od organizacijskih formi, ustrojstvenih jedinica u kojima se pružala zdravstvena skrb Covid pacijentima, ali iz Odluke ne proizlazi zaključak da su time isključene druge ustrojstvene jedinice i zdravstvene djelatnosti koje su u okviru svojih stručnih nadležnosti sudjelovale u pružanju te skrbi. Za odlučivanje o osnovanosti zahtjeva nije odlučno samo gdje je tužiteljica formalno bila raspoređena, već što je stvarno radila. Naime, zakonodavac u navedenoj Odluci o covid nagradi nije upotrijebio formulaciju „radnicima koji neposredno liječe Covid pacijente, nego radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19. Ta formulacija ima širi sadržaj. Zdravstvena skrb ne sastoji se samo od liječničkog pregleda ili terapijskog postupka. Ona obuhvaća i niz stručnih postupaka koji omogućuju postavljanje dijagnoze, praćenje bolesti, donošenje odluka o liječenju te provođenje liječenja. Laboratorijska obrada biološkog uzorka pacijenta upravo je takav stručni postupak. Stoga činjenica da tužiteljica kao laboratorijski tehničar nije osobno liječila covid pacijente na Zavodu za transfuzijsku medicinu , nije im davala lijekove niti je neposredno provodila liječničku terapiju, sama po sebi ne isključuje primjenu navedene Odluke. U provedenom dokaznom postupku iz iskaza tužiteljice je utvrđeno da je tužiteljica u okviru svojih radnih zadataka radila s uzorcima pacijenata koji su bili pozitivni na Covid 19 odnosno s uzorcima osoba oboljelih od bolesti Covid-19. Prilikom obavljanja tih poslova bila je izložena biološkom riziku karakterističnom za rad s uzorcima oboljelih osoba, zbog čega je koristila zaštitne rukavice, zaštitni mantil i vizir, koje joj je osigurao tuženik. Ova činjenica predstavlja važnu okolnost pri ocjeni je li tužiteljičin rad laboratorijskog tehničara bio vezan za pružanje zdravstvene skrbi covid oboljelim pacijentima. Rad tužiteljice je obuhvaćao obradu uzoraka covid oboljelih pacijenata. Time je njezin rad bio neposredno uključen u zdravstveni proces koji se odnosio na osobe oboljele od Covida-19. Naime, iz točke I. Odluke o covid nagradi ne proizlazi da se pravo priznaje samo radniku koji izravno provodi liječenje. Relevantna je šira kategorija poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi. Upravo bi suprotno tumačenje dovelo do neopravdanog razlikovanja između različitih zdravstvenih radnika koji zajednički sudjeluju u procesu zdravstvene zaštite. Liječnik ne može postaviti dijagnozu bez laboratorijskih nalaza kada su oni potrebni za dijagnostički postupak, niti se u određenim situacijama može provesti odgovarajuće liječenje bez laboratorijskih podataka. Stoga laboratorijski rad koji je funkcionalno uključen u zdravstvenu skrb konkretnog Covid pacijenta predstavlja rad vezan za pružanje zdravstvene skrbi, premda laboratorijski tehničar nije osoba koja pacijentu neposredno pruža terapiju. Posebno valja imati u vidu narav djelatnosti Zavoda za transfuzijsku medicinu. Prema utvrđenom unutrašnjem ustroju tuženika iz Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika od 27.lipnja 2022.godine proizlazi da se u okviru Zavoda za transfuzijsku medicinu obavljaju poslovi prikupljanja krvi, čuvanja i izdavanja krvnih pripravaka, imunohematološka testiranja na krvlju prenosive bolesti, kontrole kvalitete, osiguranja kvalitete, kliničke transfuzije, citofereze, te krioprezervacije. U Regionalnom transfuzijskom centru proizvodi se i svježe zamrznuta krvna plazma za koju je tužiteljica iskazala da se ista koristi kod liječenja covid pacijenata budući plazma u sebi sadrži antitijela potrebna za liječenje. Stoga se djelatnost Zavoda ne može promatrati izdvojeno od zdravstvene skrbi pacijenata. Ona predstavlja specijalizirani dio zdravstvenog sustava čiji se rezultati i krvni pripravci koriste upravo u svrhu pružanja zdravstvene zaštite pa i covid oboljelim pacijentima. Budući je nesporno da su u razdoblju epidemije obrađivani uzorci Covid pacijenata, uključujući uzorke koji su bili relevantni za njihovo liječenje ili transfuzijsku skrb, tada je veza između rada tužiteljice i zdravstvene skrbi tih pacijenata neposredna i stvarna. Tuženik tijekom postupka ističe da tužiteljica nije nalogom tuženika bila upućena u Respiratorno-intenzivistički centar na Križinama kao posebnu ustrojstvenu jedinicu koja se bavila liječenjem covid oboljelih pacijenata u utuženom razdoblju pa da je iz tog razloga ne pripada covid nagrada. Takav prigovor nije osnovan jer Odluka o pravu na covid nagradu ne vezuje to pravo za formalno upućivanje u Respirativno intezivistički centar kao posebnu ustrojstvenu jedinicu. Naime, točkom II. Odluke pravo na covid nagradu je vezano uz vrijeme koje je radnik proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid- 19. Budući je tužiteljica, prema stvarnom sadržaju svojih poslova i rasporedu rada, obavljala poslove vezane za zdravstvenu skrb Covid pacijenata u ustrojstvenoj jedinici/djelatnosti koja je takvu skrb pružala istoj pripada pravo na covid nagradu. Tužiteljica je zdravstveni radnik kod tuženika koja je u utuženom razdoblju obavljala stručne laboratorijske pretrage, obrađivala uzorke pacijenata, a među tim uzorcima su bili i uzorci covid oboljelih pacijenata, a za rad s tim uzorcima tužiteljica je koristila zaštitnu opremu koju joj je osigurao poslodavac, a kako je i navela u iskazu. Tuženik nije tijekom postupka predložio nikakve dokaze iz kojih bi proizlazio suprotan zaključak. U tom smislu tužiteljičin rad kod tuženika u utuženom razdoblju je bio dio zdravstvenog procesa koji je bio povezan sa covid zdravstvenom skrbi za pacijente oboljele od covid bolesti. Tužiteljica je bila zaposlena kod tuženika kao laboratorijski tehničar i samim time radnik u sustavu zdravstva, te je bila zaposlena u Zavodu za transfuzijsku medicinu koji predstavlja ustrojstvenu jedinicu kod tuženika te je tijekom utuženog razdoblja obavljala laboratorijske poslove u okviru kojih je obrađivala uzorke osoba oboljelih od covida 19, slijedom čega je njezin rad kod tuženika neposredno funkcionalno povezan sa zdravstvenom skrbi o covid oboljelim pacijentima. Stoga tužiteljičin rad predstavlja poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 u smislu točke I. Odluke, a obavljan je u ustrojstvenoj jedinici/djelatnosti koja je u okviru svoje zdravstvene funkcije pružala skrb oboljelima od COVID-19 u smislu točke II. Odluke. Okolnost da tužiteljica nije bila raspoređena u Respiratorno-intenzivistički centar na Križinama ne utječe na njezino pravo jer navedena ustrojstvena jedinica nije bila jedina ustrojstvena jedinica kod tuženika u kojoj se pružala zdravstvena skrb covid oboljelim pacijentima. Neosnovan je prigovor tuženika da tužiteljici ne pripada posebna nagrada samo stoga što nije bila nalogom tuženika upućena na rad u Respiratorno-intenzivistički centar na Križinama. Naime, takav uvjet nije propisan Odlukom Vlade RH. Točkom II. Odluke pravo na posebnu nagradu vezano je uz obavljanje poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti COVID-19, a ne uz rad isključivo u Respiratorno- intenzivističkom centru. Stoga činjenica da je tužiteljica poslove obavljala u Zavodu za transfuzijsku medicinu kao ustrojstvenoj jedinici, a ne u Respiratorno-intenzivističkom centru, koji je različita ustrojstvena jedinica tuženika od Respiratorno intezivističkog centra na Križinama sama po sebi ne isključuje njezino pravo na posebnu nagradu. Jednako tako, neosnovan je navod tuženika da tužiteljica nije sudjelovala u liječenju COVID oboljelih pacijenata. Takav prigovor polazi od pogrešnog tumačenja materijalnog prava jer Odluka o pravu na covid nagradu to pravo ne priznaje samo radnicima koji neposredno liječe ili njeguju oboljelog pacijenta, već radnicima koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi. Laboratorijska obrada uzoraka pacijenata oboljelih od COVID-19, koju je tužiteljica obavljala u okviru svog stručnog radnog mjesta, predstavlja stručni dio procesa pružanja zdravstvene skrbi, pa činjenica da tužiteljica nije neposredno provodila terapiju ili njegovala pacijente nije od utjecaja na osnovanost njezinog zahtjeva. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da tužiteljica ima pravo na covid nagradu u utuženom razdoblju od 01.11.2020.godine do 23.08.2024.godine i to u postotku od 10% od osnovne plaće radnika, a sve u skladu s onim što je propisano navedenom Odlukom o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 (''NN''136/20).

14. Iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja (list 114-126 spisa) proizlazi da pri izradi nalaza i mišljenja korištene su Obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (platne liste) i Evidencije o radnom vremenu, koje sadrže točan podatak o početku i završetku radnog vremena, za razdoblje od 01.11.2020. do 31.08.2024. godine. Napominje se kako evidencije o radnom vremenu, koje je tuženik dostavio na zahtjev vještaka, ne sadrže datum sačinjavanja ni potpis radnika i ovlaštene osobe. Vještak ističe da uvidom u platne liste nije razvidno da bi tuženik tužiteljici u razdoblju od studenog 2020. godine nadalje obračunavao i isplaćivao posebnu nagradu za rad s oboljelima od bolesti COVID-19 za sve odrađene sate u razdoblju važenja Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19. U skladu s postavljenim zadatkom vještačenja te ukoliko Sud zauzme stav da tužitelji ima pravo na posebnu nagradu za rad s oboljelima od bolesti COVID-19 na sve sate rada, da se u nastavku se u Tabeli 1. daje izračun visine potraživanja tužitelja po osnovi posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti COVID-19. Navodi se da su prilikom izračuna utvrđeni isplaćeni iznosi po osnovi posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti COVID-19 te očekivani iznos posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti COVID-19 u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika za sve iskazane sate rada. S obzirom da je u dijelu utuženog razdoblja službena valuta u RH bila kuna dok je na dan izrade vještačenje službena valuta euro, vještak navodi da će inicijalno, informativno, sve izračune izvršiti u valuti koja je bila izvještajna i obračunska te u kojoj su izvršena plaćanja u utuženom razdoblju. Nadalje, vještak će iznose utvrđene u izvještajnoj valuti u utuženom razdoblju preračunati u službenu valutu RH na dan izrade vještačenja, primjenom odredbi čl. 7. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) kao i primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) koji iznosi 7,53450 kuna za jedan euro. Zaključno vještakinja Lozić navodi da je izvršen uvid u predmetni spis sa dokumentacijom koja je stavljena na raspolaganje vještaku. Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak da vještakinja daje mišljenje na postavljeno pitanje, te da pod pretpostavkom da sud zauzme stav da tužiteljici pripada pravo potraživanja: po osnovi posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti COVID-19 na sve odrađene sate, za razdoblje od 01.11.2020. do 23.08.2024. godine: potraživanje po osnovi posebne nagrade za rad s oboljelima od COVID-19 iznosi 4.539,16 EUR, te navodi da je manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koji proizlazi iz neobračunate posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti COVID-19, iznosi 722,44 EUR, slijedom čega da ukupno potraživanje tužiteljice koje proizlazi iz neobračunate posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti COVID-19 iznosi 5.261,60 EUR (Tabela 4. stupac ‘4’).

15. Navedeni nalaz i mišljenje Centra za vještačenja je logičan i vjerodostojan budući je sačinjen po nalogu ovog suda i u skladu sa dokumentacijom koju je u predmetni spis dostavio tuženik (evidencije o radnom vremenu tužiteljice i platne liste.

16. Tuženik u podnesku od 08.07.2026. neosnovano prigovara nalazu i mišljenju Centra za vještačenja. Navodi da je vještak izračunao visinu potraživanja točno po parametrima koje je predložio tužitelj. Međutim tuženik nije bio prisutan na ročištu od 22.travnja 2025.godine, a ni u odgovoru na tužbu ni kasnije tijekom postupka nije predlagao nikakve parametre temeljem kojih predlaže da se izvrši vještačenje. Sud je vještaku dao nalog da utvrdi postoji li neisplaćena razlika plaće za covid nagradu i to prema parametrima koji su propisani Odlukom Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 (''NN''136/20). Tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja već isključivo osnovanosti predmetnog potraživanja, a slijedom čega su prigovori na nalaz i mišljenje paušalni budući nije tražena dopuna nalaza i mišljenja.

17. Tužiteljicu prema izračunu Centra za vještačenja (Ines Lozić) iz njegovog nalaza i mišljenja pripada na ime neisplaćene plaće i naknade plaće po osnovi covid nagrade te manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za radza razdoblje od 01.11.2020. do 23.08.2024.godine pripada ukupan iznos od 5.261,60 Eur-a ( od čega 4.539,16 Eur-a na ime neisplaćene covid nagrade, te 722,44 Eur na ime neisplaćene naknade za godišnji i bolovanje. Na priznati iznos glavnice potraživanja od 5.261,60 Eur-a Eur-a tužiteljicu pripada i zakonska zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Tužiteljicu ne pripadaju zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće jer isti do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) slijedom čega su tužiteljici na priznati iznos glavnice dosuđene zatezne kamate osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

18. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

19. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa tužbenim zahtjevom tuženik joj je sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a dužan u cijelosti naknaditi parnične troškove. Tužiteljica je popisala troškove u podnesku od 07.07.2026.godine.U navedenom tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 10.02.2025. u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 18.02.2025.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 22.04.2025.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 08.10.2025.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 27.01.2026. u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 07.07.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 10.07.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 550 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.100,00 Eur-a te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 275,00 Eur-a ukupno iznosi 1.375,00 Eur-a, te što uz trošak vještačenja od 400,00 Eur-a ukupno iznosi 1.775,00 Eur-a, a koji iznos tužiteljicu pripada na ime parničnih troškova zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove primitaka računajući i primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. Tužiteljica je na ročištu od 27.siječnja 2026.godine potvrdila da je ovlastila punomoćnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari i da može zatražiti isplatu parničnog troška putem njenog računa. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 4 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice pa se može smatrati da je istoj izdala u tom pravcu specijalnu punomoć. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Tuženik u podnesku od 31.07. 2026.godine ističe prigovor preinake tužbe. Name, tužiteljica je podneskom od 18.02.2025.g. postavila kondemnatorni zahtjev potražujući iznos glavnice od ukupno 644,00 Eur-a s time da je u navedenom podnesku istakla da će specificirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Iz svega navedenog je razvidno da tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe i uređenja tužbenog zahtjeva podneskom od 18.02.2025..godine nije raspolagala svim odlučnim činjenicama potrebnim za uređenje tužbenog zahtjeva (platnim podacima, evidencijama o radu i rasporedu), a kojima je raspolagao tuženik, te u tom smislu nije mogla konačno precizirati tužbeni zahtjev bez provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Tuženik je tek podneskom od 18.02.2026.godine dostavio evidencije radnog vremena i isprave za utuženo razdoblje, te je Centar za vještačenje temeljem tih podataka izradio nalaz i mišljenje, a kojim se precizno utvrdio dug tuženika prema tužiteljici s osnova neplaćene covid nagrade, te naknade za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je citiranim podneskom od 07.07.2026..godine specificirala tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja budući je tek nakon navedenog vještačenja bilo moguće objektivno procijeniti visinu tuženikovog dugovanja po navedenom osnovu. Budući tužiteljica uređenim tužbenim zahtjevom u konačnici potražuje veći iznos sukladno nalazu i mišljenju Centra za vještačenja u odnosu na svoj raniji tužbeni zahtjev od 18.02.2025..godine u predmetnom slučaju je riječ povećanju-preinaci tužbenog zahtjeva iz istog činjeničnog osnova, a kojoj se preinaci tuženik ne može protiviti. (članak 191.stavak 2. ZPP-a) Naime, tužiteljica je u tužbi već iznijela činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev te sad iz istog činjeničnog osnova potražuje drugi iznos, te je u tom smislu citiranim podneskom od 07.07.2026..godine konačno uredila tužbeni zahtjev. U navedenom smislu tuženik neosnovano prigovara preinaci tužbe.

U Splitu 28. rujna 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužitelju-po punomoćnici

2/ tuženiku-po punomoćniku