Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-819/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033, kojeg zastupa punomoćnik Frano Gavranić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Špehar i Gavranić, u Zagrebu, radi neispunjenja ugovorne obveze i stjecanja bez osnove, bez održavanja ročišta, 28. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 39,25 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 17. veljače 2025. do isplate, te nadoknadi parnične troškove u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se tužiteljici da plati parnični trošak tuženika u iznosu od 62,50 Eur u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude, tj. od 28. rujna 2026. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 28. travnja 2026. navodi da je nesporno sa tuženikom 3. prosinca 2024. zaključila Ugovor broj 506742254 o pružanju usluge Paket 1 Giga, po promotivnoj cijeni od 1,00 EUR za prva tri obračunska razdoblja, a nakon kojeg se razdoblja naplaćuje mjesečna naknada od 22,90 EUR. Tužiteljica da je 27. prosinca 2024. uputila tuženiku zahtjev za raskid Ugovora i promijenila operatora (Fenice telekom grupa d.o.o., nadalje: Fibernet), te u cijelosti otkazala tuženiku podmirivši mu račun za ugovorenu (promotivnu) mjesečnu uslugu. Tužitelj da je tuženiku vratio i opremu. Sukladno mrežnim normama i važećim propisima Fibernet da je obavijestio mrežnog operatora (Rune) da će putem mrežnog (optičkog) kabela Fibernet pružati usluge tužitelju sa danom 7. veljače 2025. Dakle, fiskalne obveze tužitelja prema tuženiku trebale da su biti limitirane za 1,00 EUR za nekoliko obračunskih dana u 12. mjesecu 2024., a račun tuženika izdan 7. siječnja 2025. da iznosi 1,52 EUR, što znači da je izračunat na bazi mjesečne pretplate od 22,90 EUR, umjesto po ugovornoj promotivnoj cijeni od 1,00 EUR. Tužitelj da je podmirio taj račun 3. veljače 2025., a od kojeg dana da počinje teći njegovo pravo da se u roku od 15 dana može raskinuti zaključeni ugovor sa tuženikom bez naknade s osnova prijevremenog raskida. Tužitelj da je podmirio 21. veljače 2025. i ispostavljeni račun tuženika za siječanj, izdan 10. veljače 2025. na iznos od 15,83 EUR. Usprkos činjenici raskida ugovora sa tuženikom od 17. veljače 2025. isti da ispostavlja račun tužitelju 8. ožujka 2025. na iznos od 22,90 EUR, kojeg u dobroj vjeri tužitelj plaća tuženiku 8. ožujka 2025. Zaprimivši račun tuženika od 10. travnja 2025. na iznos od 22,90 EUR tužitelj da uviđa kako je u cijelosti sustavno prevaren od tuženika, te da nije trebao ni plaćati prethodno ispostavljene račune tuženika. Tužitelj da je uputio tuženiku prigovor na kojeg mu je tuženik replicirao podneskom od 13. svibnja 2025. Tužitelj da je uputio tuženiku i opomenu pred ovu tužbu na koju da se on oglušio. Tužitelj smatra da je od tuženika oštećen za iznos od 39,25 EUR, te zahtjeva da mu tuženi plati taj iznos, a potražuje i nadoknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti. Sukladno čl. 48. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište, a u ovom konkretnom postupku nadležan bi trebao biti Općinski građanski sud u Zagrebu. Stoga tuženik prvenstveno predlaže Sudu da se posebnim rješenjem oglasi mjesno nenadležnim i da ustupi predmet stvarno i mjesno nadležnom sudu. Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužiteljicu na naknadu prouzročenih troškova parničnog postupka zajedno s pripadajućom zateznom kamatom. Tužiteljica da je s tuženikom zaključila ugovor br. 506742254 za fiksnu uslugu Paket 1 Giga uz ugovornu obvezu u trajanju od 24 mjeseca temeljem zahtjeva za zasnivanje ugovornog odnosa br. 7907573911 od 03.12.2024. Naknada za uslugu za vrijeme trajanja ugovorne obveze iznosila je 1 eur za prva tri mjeseca, a nakon isteka prva tri mjeseca, naknada je iznosila 22,90 eur mjesečno. Tužiteljici je ruter spojen 16.12.2024.g., a već 27.12.2024.g. suprug tužiteljice zahtijevao je prijevremeni raskid ugovora. U Općim uvjetima poslovanja tuženika (dalje: OUP), koje je tužiteljica prihvatila zaključenjem ugovora s tuženikom, u čl. 15. st. 15. 3. navedeno je: „Prigodom raskida/otkaza ugovora Krajnji korisnik mora zatražiti i isključenje svih dobivenih identifikacijskih oznaka, odnosno Krajnji korisnik može, ako to želi, zadržati svoje korisničke račune ako je spreman snositi buduće troškove.“ Tužiteljici je za uslugu za prosinac 2024.g. poslan račun u iznosu za 1,52 eur koji uključuje instalacijsku naknadu u iznosu od 1,00 eur (predviđeno ugovorom) i razmjerni dio mjesečne naknade za uslugu u iznosu od 0,52 eur. Nadalje, s obzirom da prilikom raskida ugovora nije zatražila isključenje svih dobivenih identifikacijskih oznaka, tužiteljica je ostala aktivna kao da nema ugovorne obveze u trajanju od 24 mjeseca te su joj računi dalje stizali bez promotivne cijene od 1 eur za prva tri mjeseca. Tužiteljica je koristila uslugu tuženika do 24.02.2025., jer je taj dan zabilježen promet po opisanom ugovoru, što je vidljivo iz priloženog ispisa prometa, pa je dužna podmiriti račune za svo razdoblje u kojem je koristila tuženikovu uslugu. Točno je da je tuženik izdao račune za prosinac 2024.g., siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2025.g., a da je tužiteljica podmirila račune za prosinac 2024.g, siječanj 2025.g. i veljaču 2025.g. Ono što je sporno, je na temelju čega tužiteljica traži isplatu iznosa od 39,25 eur ako je podmirila samo račune koje je bila u obvezi podmiriti s obzirom da je u tim mjesecima koristila uslugu tuženika. Dopisom tuženika od 13.05.2025. tužiteljica je obaviještena o tome da su računi za ožujak i travanj 2025.g. stornirani i da nije u obvezi podmiriti ih, a račun za veljaču umanjen budući da je usluga korištena do 24.02.2025.g. te je slobodna zatražiti povrat preplaćenog iznosa. Dakle, tuženik je izdao i naplatio račune samo za ono razdoblje u kojem je tužiteljica koristila njegove usluge. Osim toga, u prilog tome da je koristila uslugu tuženika govori to da je opremu vratila tek 24.02.2025.g. Da tužiteljica doista nije koristila usluge tuženika u tom periodu, sigurno bi opremu vratila ranije odnosno ubrzo nakon što je prijevremeno raskinula ugovor 27.12.2024.g. Čak i da je tužiteljica mislila da nije dužna platiti, čl. 1112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisuje da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Nadalje, u t. 3. tužbe navodi da je Fibernet obavijestio mrežnog operatora (Rune) da će putem mrežnog (optičkog) kabela Fibernet pružati usluge tužitelju sa danom 07.02.2025.g. Tuženik je dana 10.02.2025.g. primio zahtjev za promjenu operatora (Fenice Telekom Grupa d.o.o.), no od novog operatora nije zaprimio nikakvu obavijest o uključenju usluge na njihovoj mreži. Naime, čl. 15. st. 15.7. OUP propisuje kada se ugovor raskida u slučaju da Krajnji korisnik podnese zahtjev za promjenu operatora drugom operatoru: „U tom slučaju ugovor Krajnjeg korisnika sklopljen s Telemach-om automatski se raskida čim završi postupak promjene operatora (prijenos broja i/ili aktivacija usluga kod novog operatora). Telemach će Krajnjem korisniku ispostaviti račun za obavljene Fiksne usluge do trenutka promjene operatora.“ U konkretnom slučaju ugovor između tužiteljice i tuženika smatrao bi se raskinutim tek kada bi tuženik od Fenice Telekom Grupa d.o.o. primio obavijest o uključenju usluge na njihovoj mreži ili kada bi primio zahtjev za prijenos broja, a što tuženik nije primio. Dakle, tuženik je pružao uslugu sve do 24.02.2025.g. kada je tužiteljica vratila opremu pa je tako i u skladu s tim naplatio korištenje te usluge. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju da naknadi tuženiku prouzročeni trošak parničnog postupka.

3. Sud je proveo dokaze čitanjem odgovora od 13. svibnja 2025. tuženika tužitelju, kojim se odgovara na prigovor, e-maila tužiteljice od 27. prosinca 2024. o raskidu ugovora, potvrde o povratu opreme od 24. veljače 2025., Ugovora o korištenju usluga Fenice telekom grupe od 7. veljače 2025., ispisa dokaza o plaćanju novčanih iznosa tuženiku, e-maila nazvanog "Storno račun za 3. mjeseca refundacija računa za 2. mjesec" od 11. travnja 2025., e-maila nazvanog "Storno računa za 3. mjesec, refundacija računa za 2. mjesec" od 14 travnja 2025., e-maila tužiteljice kojim se odgovara na obavijest od 21. lipnja 2025., opomene pred tužbu upućene od tužitelja tuženiku, Općih uvjeta poslovanja tuženika, ispisa prometa po zahtjevu broj 7907573911.

3.1. Niti jedna stranka nije dostavila ugovor od 3. prosinca 2024. broj 506742254 za Paket 1 Giga, račune, specifikacije na temelju kojih su izdani računi, a koja dokumentacija je po ocjeni ovog suda odlučna za ovaj postupak.

4. Sud je u ovom postupku, a koji je spor male vrijednosti, potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 Eur, odlučio da na temelju dostavljene dokumentacije može donijeti odluku i bez zakazivanja rasprave, a temeljem odredbi čl. 461a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP-a).

4.1.Stranke nisu obrazložile i predložile da sud provede raspravu, tužiteljica je predložila provođenje dokaza saslušanjem stranaka i ovlaštene osobe Fenice telekom grupa d.o.o. ne navodeći na koje okolnosti se predlažu ovi dokazi, a sud smatra da provođenje ovih dokaza i nije nužno za donošenje zakonite odluke. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak i u njemu su stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno u odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

5. Iz nespornih činjenice utvrđeno je u bitnome da su stranke zaključile ugovor 3. prosinca 2024.broj 506742254 za Paket 1 Giga, da je tužiteljica platila dio računa koje joj je dostavio tuženi, da je prigovarala na dio računa i da je djelomično prihvaćen njen prigovor. Naknadno potražuje i dio iznosa koje je prvotno platila po izdanim računima. Iz dokumentacije i to prvenstveno iz odgovora na prigovor se utvrđuje da se usluga pružala putem Rune optičke infrastrukture, na neodređeno vrijeme uz obvezno trajanje od dvije godine po promotivnoj cijeni od 1,00 Eur za prva tri obračunska razdoblja, a nakon isteka promotivnog razdoblja trebala se naplaćivati mjesečna naknada u iznosu od 22,90 Eur. Ugovor je realiziran 16. prosinca 2024. Prema Pravilniku o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga postupak promjene operatora javnih komunikacijskih usluga u nepokretnoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži započinje ispunjavanjem Zahtjeva za promjenu operatora kojeg krajnji korisnik ispunjava novom operatoru. Novi operater šalje postojećem operatoru s kojim krajnji korisnik namjerava raskinuti ugovor Zahtjev za promjenu operatora, te se on smatra zahtjevom za raskid pretplatničkog ugovora s postojećim operatorom. Taj Zahtjev da je u ovom ugovornom odnosu zaprimljen 10.veljače 2025.i prihvaćen od tuženika. Tuženik od novog operatora da nije zaprimio obavijest o uključenju usluge na vlastitu infrastrukturu niti zahtjev za deaktivaciju usluge, te da je ona ostala aktivna. Utvrđeno da je korištenje usluge 24. veljače 2025., a dana 3. ožujka 2025. je razdužena terminalna oprema, koja je vraćena 24. veljače 2025. Tuženik je u svojem postupku po prigovoru tužitelja prestao teretiti nakon predaje opreme, te se obavezao smanjiti račun za veljaču za 4,09 Eur, te poništiti račune za ožujak i travanj 2025. od po 22,90 Eur daje uputu u odgovoru na prigovor 13. svibnja 2025. da tužiteljica zatraži povrat za veljaču na obrascu tuženika na prodajnom mjestu ili na Internet obrascu, a da ne plati račune za ožujak i travanj 2025.

5.1.Iz mailova upućenih po tužiteljici proizlazi da ona smatra da je prestala biti pretplatnik tuženika 17. veljače 2025. iako je opremu vratila 24. veljače 2025. i da je postavljen router novog operatera 17. veljače 2025. Potražuje iznos od 37,25 Eur, i to za dio računa za mjesec prosinac 0,52 Eur, za mjesec siječanj 14,83 Eur, za veljaču 21,90 Eur.

5.2.Iz Općih uvjeta koje je dostavio tuženik sud ne može utvrditi da li se oni odnose na ugovor zaključen između stranaka, jer nije, kako je već navedeno, dostavljen ni ugovor.

6.Sud utvrđuje da na temelju dostavljenih dokaza tužiteljica nije dokazala da nije bila dužna platiti iznos koji potražuje u ovom postupku jer nije dostavila ugovor, račune, specifikacije uz račune, dokaz da od 17. veljače 2025. nije koristila usluge tuženika. Sud bi iz dokumentacije koja nedostaje mogao utvrditi pod kojim uvjetima se može raskinuti predmetni ugovor, u kojim rokovima, da li osim promotivne cijene se plaća i instalacija opreme, što je naplaćeno u kojem mjesecu, za koji period.

7.Obzirom da tuženi nije dokazao da se dostavljeni Opći uvjeti primjenjuju na ugovorni odnos koji su imale stranke u ovom postupku ukazuje se i neosnovan njegov prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, odnosno nije dokazao da su stranke sporazumno dogovorile da je za slučaj spora među njima nadležan sud u Zagrebu.

8. Slijedom svega navedenog valjalo je u cijelosti odbiti zahtjev tužitelja i odlučiti kao u točki I. izreke temeljem čl. 8, čl. 221.a i čl. 461.a ZPP-a.

9. O trošku tuženika odlučeno je temeljem odredbe čl. 154 st. 1 ZPP-a. Njegov trošak odnosi se na za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, a čiji je trošak sukladan Tarifi HOK-a i iznosi 50,00 EUR (Tbr.7 toč. 9), a ovaj iznos uvećan za PDV od 12,50 EUR, koji mu je dužan platiti tužitelj obzirom na njegov uspjeh u sporu. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 151 st. 1 ZPP -a. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II izreke.

U Opatiji, 28. rujna 2026.

S u d a c

Adriana Puž

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ovog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354 st. 2 toč. 3 ovog Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370 ovog Zakona.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 476.a ZPP-a).

Dna:

Tužitelj, uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 30,00 Eur

Pun. tuženika

Po pravomoćnosti sudska pristojba za odgovor na tužbu