REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-478/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Martini Klanac, na prijedlog sudskog savjetnika Luka Bućana, u pravnoj stvari tužitelja UPRAVITELJ GRADNJA d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva ulica 25, OIB: 13582015490, zastupanog po punomoćnici Nataši Gonzi, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davorin Ivančić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, bez održavanja ročišta, 28. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirte Marijan poslovni broj Ovrv-16673/2026 od 15. srpnja 2026. te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 174,81 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 58,27 EUR od 21.02.2025.,

- na iznos od 58,27 EUR od 21.03.2025.,

- na iznos od 58,27 EUR od 21.04.2025.

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove ovog postupka u iznosu 62,50 eura, u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženice, ranije ovršenice, radi naplate novčane tražbine u iznosu 174,81 eura sa zateznim kamatama.

2. Javni bilježnik Mirta Marijan je na prijedlog tužitelja donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-16673/2026 od 15. srpnja 2026., protiv kojeg je tuženica podnijela pravovremen prigovor.

3. U prigovoru tuženica u bitnom navodi da je predmetna tražbina podmirena uplatom od 29. siječnja 2025.

4. Rješenjem ovoga suda poslovnog broja Povrv-478/2026 od 18. kolovoza 2026., stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje i riješeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, uz upozorenja na odredbe čl. 461.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) o rokovima za iznošenje činjenica i predlaganje dokaza te o pisanom postupku u sporovima male vrijednosti.

5. Tužitelj je u podnesku od 1. rujna 2026., podnesenom u roku 15 dana od dana primitka navedenog rješenja, naveo da je 29. siječnja 2025. zaprimio uplatu tuženice u iznosu od 174,81 EUR. Objašnjava da na bankovnom izvodu nije bio vidljiv opis plaćanja, odnosno razdoblje za koje se plaća pričuva, dok se navedeni poziv na broj nije odnosio na utuženo razdoblje. Stoga je, primjenom članka 171. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, tom uplatom namirio ranije dospjele, nepodmirene i neutužene obveze pričuve za travanj, svibanj i lipanj 2024. Navodi da je tek nakon primitka prigovora i uvida u priloženu potvrdu o uplati utvrdio da je tuženica platila upravo tražbinu koja je predmet ovog postupka. Slijedom toga, uplatu je preknjižio tako da je njome namirio dugovanje pričuve za siječanj, veljaču i ožujak 2025. Osporava da je postupao nezakonito radi dvostruke naplate iste tražbine ili da je svjesno i namjerno pogrešno primijenio materijalno pravo na tuženičinu štetu. Nasuprot tome, smatra da je tuženica svojim postupanjem svjesno i namjerno prouzročila pokretanje ovršnog, a potom i parničnog postupka. Ističe da se nije odazvala na opomenu pred ovrhu od 17. ožujka 2026., kojom je pozvana podmiriti predmetno dugovanje do 30. ožujka 2026., uz upozorenje na pokretanje ovrhe. Dodaje da nije reagirala ni na obavijest javnog bilježnika od 18. lipnja 2026., kojom je upoznata s mogućnošću ispunjenja obveze i izvansudskog rješavanja spora prije donošenja rješenja o ovrsi. Tvrdi da do pokretanja ovrhe ne bi došlo da ga je tuženica nakon opomene obavijestila o uplati, odnosno da bi povukao prijedlog prije donošenja rješenja o ovrsi da je takvu obavijest primio nakon dostave javnobilježničke obavijesti. Smatra da je tuženica namjerno iznijela podatak o podmirenju tražbine tek u prigovoru kako bi ostvarila naknadu troškova njegova sastavljanja u iznosu od 92,50 EUR, zbog čega se tom zahtjevu u cijelosti protivi. Budući da je utužena tražbina podmirena, u cijelosti povlači prijedlog za ovrhu od 17. lipnja 2026. i predlaže obustavu ovrhe na temelju članka 40. Ovršnog zakona.

6. Tuženica u podnesku od 18. rujna 2026. osporava tužiteljeve navode kao djelomično netočne i neistinite te tvrdi da njima pokušava opravdati pogrešno vođenje poslovnih knjiga i dvostruku naplatu iste tražbine. Protivi se povlačenju tužbe te, pozivajući se na članak 456. Zakona o parničnom postupku, ističe da nakon podnošenja prigovora tužitelj ne može povući tužbu bez njezina pristanka. Navodi da je utuženu tražbinu pričuve za siječanj, veljaču i ožujak 2025. u cijelosti podmirila uplatom iznosa od 174,81 EUR dana 29. siječnja 2025., što je tužitelj naknadno i priznao. Osporava tvrdnju da na bankovnom izvodu nije bio vidljiv opis plaćanja, ističući da tužitelj nije dostavio službeni bankovni izvod, već snimku zaslona svojeg internog programa. Smatra da je trebalo primijeniti članak 171. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima jer je prilikom plaćanja izričito naznačila koje obveze podmiruje, zbog čega nije bilo pretpostavki za uračunavanje uplate prema redoslijedu dospijeća. Posebno ističe da nema ranijih nepodmirenih obveza prema tužitelju te da pričuvu uglavnom plaća unaprijed, odjednom za tri mjeseca. Naglašava da je tužitelj kao profesionalni upravitelj zgrade dužan stručno i zakonito voditi poslovne knjige te pravilno knjižiti uplate suvlasnika. Tvrdi da je tužitelj samostalno odlučio pokrenuti ovršni postupak bez prethodnog utvrđivanja stvarnog stanja dugovanja, zbog čega odgovornost za posljedice svojeg postupanja ne može prebacivati na nju. Osporava da je svjesno i namjerno prouzročila pokretanje postupka, a podnošenje prigovora smatra korištenjem svojeg zakonskog prava radi zaštite od neosnovane naplate. Iz tužiteljeve financijske evidencije zaključuje da je bio upoznat s podmirenjem predmetnih obveza, ali je unatoč tome pokrenuo postupak radi ponovne naplate, uz stvaranje dodatnih troškova na njezin teret. Nadalje, prigovara da je tužitelj u svojim poslovnim knjigama neosnovano teretio njezin račun za dodatnih 87,50 EUR troškova ovrhe, premda je tražbina podmirena i postupak još traje. Tvrdi i da je trošak javnog bilježnika od 12,50 EUR te trošak sastavljanja prijedloga za ovrhu od 62,50 EUR već naplatio iz sredstava zajedničke pričuve zgrade. Navodi da je te troškove potom knjižio na njezin teret umanjivanjem njezinih uplata, čime je neosnovano povećao iskazano dugovanje. Slijedom navedenoga, predlaže donošenje meritorne odluke kojom će se platni nalog u cijelosti ukinuti, tužbeni zahtjev odbiti i tužitelju naložiti naknada troškova postupka tuženici.

7. Dakle, kako se tuženica u roku 15 dana od primitka podneska tužitelja izričito usprotivila povlačenju tužbe, do tog povlačenja nije niti došlo jer je prema odredbi čl. 456. st. 1. ZPP tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika samo do podnošenja prigovora. Pritom se tužitelju ističe da sud nije mogao donijeti rješenje o obustavi ovrhe jer se ovaj postupak više ne vodi kao ovršni postupak, već kao parnični u povodu prigovora protiv platnog naloga. Stoga je o tužbenom zahtjevu potrebno donijeti meritornu odluku.

8. Sud je tijekom postupka pročitao izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 7 spisa), potvrdu o plaćanju (list 24), izvod tužitelja (list 31), financijsku karticu suvlasnika (list 32-35), obavijest o dugovanju (list 36) te financijski izvještaj razdoblja (list 44-45).

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Prije svega, treba reći da se u ovoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti u kojem je postupak pisan, sukladno čl. 461.a st. 3. ZPP, pri čemu sud nije održao ročište jer to nije smatrao potrebnim za raspravljanje, a niti stranke to nisu predlagale niti su predlagale izvođenje personalnih dokaza, sve sukladno odredbi čl. 461.a st. 4. ZPP.

11. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa 174,81 eura sa zateznim kamatama s osnove neplaćene mjesečne pričuve za siječanj, veljaču i ožujak 2025. godine za stan na adresi [adresa].

12. Među strankama nije sporno da je tuženica bila obveznik pričuve u utuženom iznosu te nije sporno da je tu pričuvu platila uplatom od 29. siječnja 2025. , što proizlazi i iz dostavljene potvrde o plaćanju u kojoj je jasno navedeno da tuženica plaća pričuvu siječanj, veljaču i ožujak 2025. godine za adresu [adresa].

13. Slijedom navedenog, kako tužitelj niti ne spori da je tuženica u cijelosti podmirila utuženo potraživanje, valjalo je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP ukinuti platni nalog, odbiti tužbeni zahtjev odlučiti kao u točki I. izreke.

14. Odredbom članka 164. stavka 4. ZPP propisano je da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

15. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23). Naime, budući da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, tužitelj je dužan tuženici naknaditi troškove koji su bili potrebni radi zaštite njezinih prava u ovom postupku.

16. Pritom sud nije prihvatio tužiteljeve navode da tuženici ne pripada pravo na naknadu troškova zato što ga nakon primitka opomene pred ovrhu i obavijesti javnog bilježnika nije obavijestila da je tražbinu već podmirila. Naime, tuženica je predmetnu obvezu ispunila još 29. siječnja 2025., pri čemu je naznačila na koje se obveze uplata odnosi, a tužitelj je navedeni iznos nesporno zaprimio prije pokretanja postupka. Stoga se okolnost da je tužitelj tu uplatu prvotno knjižio na druga potraživanja ne može pripisati tuženici niti joj se u smislu čl. 156. st. 1. ZPP može staviti na teret to što nije dodatno naknadno obavijestila tužitelja o plaćanju utuženog potraživanja.

17. Nakon što je protiv tuženice doneseno rješenje o ovrsi radi naplate već podmirene tražbine, podnošenje prigovora bilo je potrebno radi sprječavanja njegove pravomoćnosti i ovršnosti. Stoga je trošak sastavljanja prigovora sud ocijenio potrebnim za vođenje postupka.

18. Tuženici je priznat trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu 50,00 eura (Tbr. 13/1), što uvećano za PDV 25% daje iznos 62,50 eura. Nije joj dosuđen trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u zatraženom iznosu 30,00 eura, s obzirom da iz spisa ne proizlazi da je tu pristojbu i platila pa taj izdatak nije niti učinjen u smislu čl. 151. st. 1. ZPP (VSRH Rev-158/2021 od 27. veljače 2024.).

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 28. rujna 2026.

Sudac:

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz podnesak tuženice od 18. rujna 2026.

2. Tuženiku po pun.