- 1 -              Revd-1283/2024-2

 

 

 

 

Broj: Revd-1283/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., OIB …, iz R., kojega zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva V. i p. d.o.o., R., protiv tuženika A. H. d.d., OIB …, Z., kojega zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva I. i C. j.t.d., P., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1154/2023-2 od 23. listopada 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pn-148/2019-61 od 29. kolovoza 2023., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

 

II.              Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1154/2023-2 od 23. listopada 2023., u kojem postavlja sljedeća pitanja:

 

„1. Treba li u sporu radi naknade štete uzrokovane srazom motornog vozila i pješaka cijeniti da je pozicija motornog vozila determinirana činjenicom da se u takvoj situaciji motorno vozilo ima smatrati opasnom stvari te da imaoc opasne stvari mora svoju uporabu motornog vozila prilagoditi svim okolnostima koje su od značaja za kontroliranu uporabu motornog vozila kao opasne stvari u prometu i zaštitu pozicije pješaka u prometu, a sve u smislu članka 1063 ZOO-a i članka 1064 ZOO-a?

 

2. Da li u situaciji kada u prometu dođe do sraza motornog vozila i pješaka treba cijeniti ponašanje imaoca motornog vozila u kontekstu svih okolnosti konkretnog slučaja koje su upućivale na potrebu dodatne pažnje i pozornosti imaoca motornog vozila radi izbjegavanja ugrožavanja sigurnosti mogućih pješaka na kolniku i u neposrednoj blizini kolnika (približavanje trgovačkom centru uz zaslijepljenost zbog korištenja dugih svjetala od strane drugog vozila u prometu), a u svezi članka 1063. ZOO-a i članka 1064. ZOO- a i u svezi članka 1072. stavak 2. ZOO-a?

 

3. Da li kumulirano i eklatatno kršenje prometnih propisa utvrđeno i kroz provođenje prometnog vještačenja od strane sudionika prometne nezgode predstavlja krivnju tih sudionika prometne nezgode za nastanak same prometne nezgode i posljedičnu štetu na strani ostalih sudionika prometne nezgode, a sve uz primjenu članka 1072 Zakona o obveznim odnosima (ZOO-a)?

 

4. Da li je štetnik koji je prouzročio smrt pješaka u prometu u obvezi članovima obiteljima kao bliskim srodnicima smrtno stradale osobe naknaditi troškove izrade nadgrobnog spomenika kao dijelu uobičajenih troškova pogreba, a sve u smislu članka 1093 stavak 1. ZOO-a?

 

5. Da li prilikom utvrđivanje pravične novčane naknade koja ima pripasti djetetu zbog smrti roditelja prouzročene u prometnoj nezgodi pored osnovne odrednice za dosudu iste štete (blisko srodstvo) treba cijeniti i povezanost djeteta i roditelja kroz egzistiranje trajne cijelo životne zajednice života prije samog štetnog događaja?

 

6. Da li postojanje trajne zajednice života djeteta i roditelja, odnosno da je dijete (tužitelj) kao osoba od … godine (u trenutku štetnog događaja) do samog štetnog događaja bio u trajnoj zajednici života sa pokojnim ocem na način da je cijeli svoj život prije štetnog događaja dijelio zajedničko domaćinstvo sa ocem, daje tom djetetu (tužitelju) pravo na puni iznos pravične novčane naknade u iznosu od 43.800,00 Eura/330.000,00 KN, sve sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske i članku 1101 ZOO-a?“.

 

2. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od pravnog shvaćanja iznesenog u odlukama revizijskog suda broj Rev-2053/1983 od 30. siječnja 1986., broj Rev-3241/2014 od 10. srpnja 2018., broj Rev-3093/2016 od 24. rujna 2019., broj Rev-1653/2012 od 19. travnja 2016., broj Rev-1178/2009 od 3. prosinca 2009. i dr.

 

2.1. U prijedlogu tužitelj tvrdi i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz odredbe članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

4. Polazeći od utvrđenja da je za predmetni štetni događaj odgovoran osiguranik tuženika od 75%, a prednik tužitelja od 25% jer je postupao protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17), drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu zahtjeva za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe-oca primjenom Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dok je u dijelu zahtjeva za naknadu imovinske štete koja se odnosi na troškove izrade i postavljanja nadgrobnog spomenika potvrdio prvostupanjsku presudu jer tužitelj nije dokazao ni osnov ni visinu tog vida imovinske štete.

 

5. U odnosu na prijedlog predlagatelja za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer odgovor na postavljena pitanja ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Pri tome valja reći da Orijentacijski kriteriji nisu pravila niti kakva matematička formula koju sud primjenjuje automatizmom i od kojih se ne bi smjelo odstupiti, već predstavljaju smjernice i parametre koji mogu biti od pomoći sudu pri ocjeni visine pravične novčane naknade, pritom uvijek prvenstveno uvažavajući sklop svih utvrđenih odlučnih činjenica u svakom pojedinačnom predmetu. Kod dosuđivanja pravične novčane naknade treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a što znači da zbog okolnosti svakog pojedinog slučaja može doći do odstupanja od iznosa novčanih naknada navedenih u Orijentacijskim kriterijima.

 

5.1. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke na koje se poziva podnositelj prijedloga u smislu razloga važnosti, ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda.

 

6. Prema odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

 

7. Postupajući po odredbi članka 387. stavak 1. ZPP revizijski sud je ocijenio da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje drugostupanjskog suda izraženo u pobijanoj odluci te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da predlagatelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom odlukom.

 

7.1. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i drugačije ocjenjuje dokaze od tužitelja, ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.

 

8. Slijedom navedenog, prijedlog tužitelja u odnosu na postavljena pitanja (članak 385.a stavak 1. ZPP), odbijen je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP (točka I. izreke).

 

9. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno pravo u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP, te riješiti kao u točki II. izreke.

 

Zagreb, 8. svibnja 2024.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.