Poslovni broj: Pr-48/2024-42

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužiteljice: SP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima iz OD Burić i Koudela d.o.o. Šibenik, protiv tuženika:

MARTIN D.O.O., Sarajevska 9, 22 000 Šibenik, OIB: 18519637078, zastupan po odvjetnicima iz OD Branka Vukov i Zorana Laurić Maglov u Šibeniku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 10. rujna 2026.g., u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave dana 28. rujna 2026.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku: MARTIN d.o.o., OIB: 18519637078, Ul. 113. šib. brigade HV 173, 22000, Bilice, da tužiteljici: CP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 5.376,43 Eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose i to na način kako slijedi:

- na iznos od 1.085,08 EUR od 1. siječnja 2017.g. pa do konačne isplate,

- na iznos od 1.356,86 EUR od 1. siječnja 2018.g. pa do konačne isplate,

- na iznos od 1.582,82 EUR od 1. siječnja 2019.g. pa do konačne isplate,

- na iznos od 1.351,68 EUR od 1. siječnja 2020.g. pa do konačne isplate, pri čemu se zatezne kamate određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 3.550,00 Eura sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate pri čemu se zatezne kamate određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da je temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od dana 20.10.2014. godine i ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 20.4.2015. godine bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćnog radnika u proizvodnji jedra i tendi. Tužiteljica da je bila zaposlena kod tuženog sve do 19.3.2020. godine kada je radni odnos prestao otkazom ugovora o radu tužiteljice od dana 13.2.2020.godine. Sukladno predmetnim ugovorima o radu, da je ugovoreno puno radno vrijeme u trajanju od 40 sati tjedno, te da je ugovorena bruto plaća u iznosu od 3.040,00 kuna. Isto tako predmetnim ugovorom o radu da je određeno pravo tužiteljice na plaću za prekovremeni rad i to povećanjem radne stanice za 30 posto. Međutim, iako da je ugovorena povećana plaća za prekovremeni rad, tuženik da tužiteljici nikada nije platio isti prekovremeni rad, te da, kao što je prije navedeno, između ugovornih stranaka ugovoreno je puno radno vrijeme u trajanju od 40 sati tjedno a koji se u stvarnosti svodilo na puno osmosatno radno vrijeme tužiteljice od ponedjeljka do petka. Tužiteljica navodi da nije samo radila od ponedjeljka do petka u punom radnom vremenu već da je ista radila i subotom, a da prema evidenciji tužiteljice je ista 2015. godine, 2016. godine, 2017. godine, 2018. godine i 2019. godine radila po 260 sati (prekovremenih) subotom, dok da je za posljednju 2019. godinu ista radila 210 sati (prekovremenih) subotom. Uzimajući vrijednost bruto radne satnice kao i uvećanje iste za prekovremeni rad tužiteljici da pripada naknada za prekovremeni rad i to u iznosu od 9.360,00 kuna za 2016.godinu, 11.700,00 kuna za 2017.godinu, 14.430,00 kuna za 2018.godinu i 13.702,50 kuna za 2019.godinu. Za čitavo vrijeme trajanja radnog odnosa tužiteljica a niti drugi radnici da nisu primili platne liste iz kojih bio vidljivi broj radnih sati za mjesec rada a niti da je tuženik vodio evidenciju o radnom vremenu za tužiteljicu. Tužiteljica navodi da je u više navrata pozvala tuženika da joj dobrovoljno isplati predmetni iznos ali da je isti u više navrata odbio isplatiti predmetni iznos. U svojim odgovorima na predmetne pozive tuženik da je negirao svoju obvezu. Uvidom u predmetne odgovore da je vidljivo da zapravo tuženik izbjegava ispuniti svoju obvezu, pa da tako u svom dopisu od dana 30.11.2019. godine tuženik negira činjenicu da je tužiteljica radila prekovremeno. Međutim, kasnije navodi da je smatrao da je trebao radniku dati slobodu u kreiranju svog radnog vremena kao i da tužiteljica nikada nije izrazila želju da joj svaka subota slobodan dan a iz čega proizlazi da tuženik očito potvrđuje da je tužiteljica radila i subotom. Kao što je prije navedeno, puno radno vrijeme da se svodilo na osmosatni rad od ponedjeljka do petka a kako je tužiteljica radila i subotom, a što da potvrđuje i tuženik, ista je očigledno radila prekovremeno za koji rad ista ima pravo na (povećanu) naknadu, pa slijedom navedenog predlaže da Općinski sud u Šibeniku donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice, koja je ista uredila sukladno nalazu i miljenju vještaka financijske struke, a na način pobliže opisan u izreci ove presude.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice, navodeći da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan i nepravovremen, da tužiteljica tužbom traži isplatu plaće za navodni prekovremeni rad, da ovakav zahtjev tužiteljice neosnovan je i paušalan, da iz dostavljene tužbe uopće nije jasno kako je tužiteljica došla do visine tužbenog zahtjeva, niti je tužiteljica priložila odgovarajući dokaz svojih tvrdnji, da nije točno da bi tužiteljica u utuženom razdoblju radila prekovremeno, niti to proizlazi iz tužbi priložene dokumentacije. Naime, iz priloženih ugovora o radu da je razvidno da je ugovoreno puno radno vrijeme u trajanju od 40 sati tjedno, s tim što će radnik koristiti slobodan dan nedjeljom. Radno vrijeme tuženika da je raspoređeno na 6 dana tjedno, i to konkretnije od ponedjeljka do petka od 9,00 do 16,00 sati, a subotom od 08,00 do 13,00 sati. Ova Odluka o radnom vremenu, da je bila vrlo dobro poznata i tužiteljici, a radno vrijeme razvidno je i iz evidencije o radnom vremenu. Konačno, ističe kako je u odnosu na ugovoreni iznos tuženik tužiteljici čitavo vrijeme isplaćivao uvećanu plaću, te da je tuženik zapravo tužiteljici isplatio cca 103.000,00 kn više od ugovorene bruto plaće. Slijedom navedenoga, tužiteljica da nema nikakvog pravnog interesa za vođenje ove parnice, koja bi se obzirom na okolnosti slučaja mogla okarakterizirati i kao obijesno parničenje, pa se predlaže tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti i obvezati ju na plaćanje parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 20.10.2014.g., Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 20.4.2015.g., Dopisa pun. tužiteljice tuženiku od 13.2.2020.g., Dopisa tuženika od 19.2.2020.g., Očitovanja tuženika od 30.11.2019.g., Dopisa-Poziva za isplatu pun. tužiteljice od 17.1.2020.g., Obračuna prekovremenog rada, Dopisa pun. tužiteljice od 31.3.2020.g., Spisa ovog suda Pp-1873/2021, Preslike spisa Državnog inspektorata, PU Split, Ispostava u

[adresa] broj Klasa:116-02/20-01/191, Ur.br.: 443-02-03-21-21-11, Evidencije o radnom vremenu, Platne liste tužiteljice, Podataka o povećanju plaće tužiteljice, Evidencije pristupnosti tužiteljice na radu za razdoblje od 1.1.2018.g. do 31.12.2018.g., Odluka tuženika od nejednakom rasporedu radnog vremena, Nalaza i mišljenja Vještačenja S **.**.2023.g., dopune vještva istog vještaka od 28.4.2026.g., te saslušanjem vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Danijele Bijelić, saslušanjem svjedoka HP, LP, AP, DP, EP, te saslušanjem tužiteljice i direktora tuženika, kao stranaka u postupku.

4. Iz iskaza tužiteljice SP proizlazi da je zaposlena kod tuženika od 2014. g. na radnom mjestu pomoćnik radnika u izradi jedara, a temeljem Ugovora o radu, s tim da je u početku ugovor bio na određeno vrijeme, a zadnje dvije godine na neodređeno vrijeme. Iskazuje da je ugovoreno bilo 40 radnih sati tjedno, 8-16 sati radnim danima, a subotom 8-13 sati. Sukladno tom radnom vremenu da je radila od 2014.-2017. godine, a od 2017-2020.godine da je isto radila od 8-16 sati, a kad su išli na teren to da se znalo produžiti pa da je radila do 17-18 sati toga dana i tako da je bilo i sve vrijeme od njenog zapošljavanja kod tuženika. Nikad taj rad iza 16 sati da nije bio plaćen, niti da se vodila ikakva evidencija, niti da je to tražila da se vodi ta evidencija prekovremenih sati, jer je mislila da bi to trebao drugi voditi, pa da je i šefu i njegovoj kćerki ukazala na to, samo usmeno a oni su joj kazali da je to tako. Iskazuje da je mislila da ne treba raditi subotom budući je odradila tih 40 sati tijekom tjedna, pa kad je rekla svom šefu da više neće raditi subote, onda da joj je on kazao da ukoliko neće raditi subote da će joj smanjiti plaću za 1.500,00 kn, s tim da joj je plaća bila zadnjih par mjeseci 5.100,00 kn neto, a prije toga da je imala minimalac, pa kako se dizao minimalac, tako da se i njoj dizala plaća. Iskazuje da niti jedan praznik nije iskoristila, niti cijeli godišnji, iako je ugovoren bio godišnji odmor 4 tjedna, ona da je išla 2 tjedna ili 3 tjedna. Iskazuje da su svi radnici radili prekovremeno, te da kad je odlučila da neće raditi subote, u firmi je došlo do jako zategnutih odnosa s njom, te nitko nije htio pričati s njom, a da je prestala sam raditi subote možda 2 tjedna prije nego što dala otkaz. Iskazuje i to da kada je došlo do zategnute situacije da je otišla na bolovanje, da bi joj poslali nakon 2 tjedna otkaz, a koji su potom i povukli i onda da je ona nakon toga ja dala otkaz. Iskazuje da po njezinoj evidenciji prekovremenog rada je i postavila ovaj tužbeni zahtjev, da nije tu evidenciju pisala na papir ali da je svojim odvjetnicima kazala koliko je duže ostajala na poslu. Na upit svog punomoćnika da li je netko u firmi bio zadužen za vođenje evidencije prekovremenog rada iskazuje da je to bila zadužena kćerka direktora NP, a da ne zna je li ona vodila evidenciju, to da nije nikada vidjela, niti da je dobivala platne liste. Iskazuje da je na posao došla ujutro u 8 sati, a odlazila s posla oko 16,30 -17 sati ako nije bilo puno posla i ako nisu bili na terenu, a pauzu da su imali pola sata klizno, a subotom da je radila od 8 do 13, i također ako nije bilo posla i ako ne bi išli na teren bi otišli oko 13 sati a ako bi bilo posla otišli bi jako kasnije, a i subotom da su imali pauzu od 30 minuta. Na upit svog pun. kako je odlazila i dolazila na posao iskazuje da je na posao dolazila pješke, a ako je bila u radioni kad bi završila s poslom bi je muž ili sin skupili i odvezli kući, s tim da je njezin sin tada, u ovom utuženom razdoblju, živio s njima u kućanstvu, a muž koji radi u Splitu bi po povratku iz Splita dolazio po nju na posao. Iskazuje da su svi u firmi bili u dobrim odnosima ali kad je počela tražiti svoja prava, onda da se sve okrenula, a vezano uz pitanje zašto je podnijela prijavu inspektoratu rada, iskazuje da je tamo prijavila ono sve što je ovdje rekla, a da je radila prekovremeno, da godišnji nije koristila, da platne liste nije dobila, a njihov zaključak da je bio da ide prekršajna prijava protiv direktora. Na daljnji upit pun. tuženika koje je bilo radno vrijeme njezinog supruga iskazuje da je njezin suprug direktor i on nema radnog vremena, a na daljnji upit u kakvom je odnosu bio njezin suprug s direktorom u vrijeme njezinog zapošljavanja, iskazuje da to ne zna, oni da su igrali vaterpolo, direktor da nije znao da ja ona od LP supruga i više puta je rekao da je ne bi zaposlio da je znao da je od SP supruga, jer da ne zapošljava u svoju firmu prijatelje, a kako je direktor na bazenu pričao da traži radnicu, a to joj je prenio muž, da su zajedno otišli na razgovor za posao i tada je saznao da joj je LP muž ali je ipak zaposlio, a prije toga da direktora nije poznavala. Na daljnji upit da li je tražila i upitala slobodne dane izjavljuje da bi dobila kad bi tražila i molila, ali bi to prije toga i odradila, te da bi se dobio slobodan dan trebalo bi se najaviti 8 dana ranije i onda bi tijekom tjedna to odrađivala ali to da nije bilo često. Na upit ima li kuću na Šolti, izjavljujem da ima i na Braču i na Šolti, a te kuće ne iznajmljuje, s tim da joj na Braču živi mama, a na Šolti svekar i svekrva, a oni su dobrog zdravstvenog stanja, te na upit da li je pušač izjavljuje da jeste, te drugo nema što kazati, a da napušta raspravnu dvoranu jer ne može slušati laži direktora tuženika.

5. Direktor tuženika ĆP iskazuje da tužiteljicu poznaje prije nego se zaposlila jer su skupa išli na vaterpolo utakmice, da su njezin suprug i on bili izvanredni prijatelji, išli skupa na večere, a to da je naravno znala i tužiteljica, da se sjeća jedne nedjelje, u kafiću H2O na bazenu, kad su uobičajeno odlazili na piće i bili u društvu sa još kolega suprug tužiteljice ga pitao da li treba radnicu, da ima jednu ženu koja je izuzetno vrijedna, za koju on garantira, da je u početku kazao da mu ne treba radnica, da radnice primaju isključivo preko biroa, a naročito na kraju godine, a kako je on inzistirao da mu je rekao da je dovede pa da će popričati, pa da je tako jedno jutro LP provirio na vrata njegove radione i tražio da iziđe vani vidjeti tu radnicu i kada je vidio da je shvatio da je to njegova žena pa da ga je pitao zašto mu nije kazao da se radi o njegovoj ženi a on mu je odgovorio da mu je to rekao da je ne bi zaposlio jer da ne prima prijatelje i rodbinu, te da ju je ipak primio jer su rekli da su u teškim financijskim problemima, da je istina da je njen suprug bio direktor u Lavčevića u Splitu a u to vrijeme je Lavčević bi u financijskim problemima. Iskazuje da je tužiteljicu i vozio i odvozio isto, kad je bilo potrebno, i to često s tim da bi je dovozio na posao oko 8 i 30 a ona je vrlo rijetko dolazila na posao pješke. Iskazuje da je bio fleksibilan i kad bi mu djelatnik rekao da ne može doći, ne bi od toga pravio problem. Iskazuje da je tužiteljica često imala financijske probleme pa da joj je i dizao i plaću pa čak nezasluženo i više nego drugima. Njezin suprug i sin da su znali doći po tužiteljicu ali vrlo rijetko i to ranije, i da bi joj rekao da joj je došao muž ili sin i da ide ranije. Za tužiteljicu da može reći da ona nije samostalni radnik, da ne zna sama šivati i kad bi otišla na teren uvijek bi se vratili na vrijeme i nikada nije ostala raditi iza 16 sati, ali da bi ostala popušiti cigaretu, i to bi rekla "ko šljivi mog muža, nek čeka, idem ja zapaliti". Odgovorno tvrdi da tužiteljica nije radila prekovremeno, da evidenciju radnog vremena u firmi je radila njegova kćerka što bi i on također provjeravao, a radno mjesto njegove kćerke da je odgovorno i ona mora pravilno voditi evidenciju, s tim da se tužiteljici dizala plaća jer bi ona plakala i ona je emotivna, zato da j je u jednom trenutku nazvao " C". Što se tiče platnih lista, iskazuje da su joj to davali, ona nije htjela primiti i rekla bi "baci to, moj muž ne mora znati kolika je meni plaća", a kako tužiteljica nije znala s novcem, to bi joj kolegica DP vodila evidenciju plaćanja, a i novac joj je posuđivala DP kad je digla kredit a tužiteljica joj je novac vratila. Iskazuje da je sve bilo dobro dok se vikendica na Šolti nije završila, a to je bilo pola godine prije nego što su nastali ovo cirkusi, a njen suprug više nije htio da ona radi subotom, a da bi mogla biti na Šolti i misli da ona nije bila tada na Šolti na bolovanju jer je bila preplanula i kolegicama slala slike, a li bez obzira da ju je i dalje ostavljao na poslu, a pa čak je i u afektu dala otkaz, da bi potom nakon 2 tjedna dala otkaz, ali nije obrazložila razlog. Nakon što je tužiteljica dala otkaz da ga je njezin suprug nazvao i rekao da tužiteljici treba dati 52 000- 56 000 kuna a da toliko duguje po njegovoj kalkulaciji tužiteljici, pa da mu je predložio da se nađu na neutralnom terenu gdje su se i našli, i onda je on njemu i prijetio da ako mu ne da taj novac da će ga tužiti inspektoru, te da, ako govori protiv njegove žene, da će ga udariti, pa da mu je tada kazao da neće trpjeti ucjene i da ga prijavi, a oni su to i učinili i kada je došao kod inspektora, da mu je inspektor rekao da se dogovore, ali da nije pristajao na dogovor i kazao ako je nešto kriv da će to i platiti. Misli da je bilo nešto vezano uz formulare koje njegova kćerka nije znala pravilno ispuniti. Naposljetku iskazuje da ako je bio loš šef da su oni trebali i ranije tražiti i prijaviti, te da je tužiteljica bila dosta konfuzna u radu a da ju je ipak štitio. Što se tiče slobodnih dana, ona da je koristila i subote i ponedjeljke kad je trebala ići na Šoltu i da nije točna tvrdnja tužiteljice da bi ona to prekovremeno odrađivala i ponavlja da ona ne može samostalno raditi. Na upit pun. tužiteljice da li je samo direktor ili je u radnom odnosu u firmi, iskazuje da sam i direktor i radnik, a nakon umirovljenja da radi 4 sata. U firmu da je svakodnevno odlazio, dolazio, radio i to da je njegov život. Tužiteljica da je sa ostalim djelatnicama bila u izvanrednim odnosima, ali da se počela drugačije i agresivnije ponašati iako su prema njoj ostali isti a to je počela tu negdje mjesec dana prije nego je dala otkaz, bila je nervozna pa čak je i jednom prilikom povraćala pa su je vozili kući. Iskazuje da protiv nje apsolutno nema ništa. Na upit pun. tužitelja kad je u tuženom razdoblju dolazio u firmu ujutro, iskazuje da bi dolazio oko 8,20-8,30 sati a zaticao tamo DP i ĆP a tužiteljica da je vrlo često dolazila s njom u taj sat i vrlo često ako je ne bi vozio kući u 16 sati onda bi je kolegica DP vozila. Na upit koliku je plaću isplaćivao tužiteljici tijekom ovog razdoblja iskazuje da je krenula sa netom iznosom od 2.800,00 kuna a kasnije da je bilo neto 5.100,00 kn, te da se držao ugovora i ništa mimo ugovora joj nije isplaćivano, a ponavlja na temelju njegove osobne procjene i da joj je povećavao plaću, smatrajući da je to i stimulacija, te na daljnji upit zašto joj je dao otkaz i to povukao, izjavljuje da nije.

6. Saslušani svjedok HP, a sin tužiteljice, iskazuje da mu je poznat predmet ovog spora, da nema uvid u tekući račun tužiteljice, a da mu je poznato da je radila kod tuženika, da je trebala raditi od osam do šesnaest sati, međutim ona da je radila i iza 16,00 sati, te da je radila i subotom, a da mu je rečeno da joj taj prekovremeni radi i rad subotom nije plaćen, a to mu je rekla sama njegova majka. Na upit punomoćnika tužiteljice, odakle mu je poznato da je tužiteljica radila subote, iskazuje da ju je on subotom odvozio s posla kući kada ne bi mogao otac, te da je po potrebi odlazio i tijekom tjedna kada bi mu ona kazala da dođe po nju u 16,30 h, ali da bi je znao čekati i duže, a subotom da je odlazio po nju oko 13,00 sati, te da zna da je radila svaku subotu. S obzirom da su u tom periodu živjeli u zajedničkom kućanstvu da mu je poznato da je ona radila svaku subotu i koliko se sjeća, da je počela kod tuženika raditi 2013. godine, a radila je do 2020. godine, odnosno pred koronu. Na upit punomoćnika tuženika otkada studira iskazuje da je to od 2018. godine kao i to da nije cijelo vrijeme bio u Zagrebu jer je ovdje radio i živio u kućanstvu s roditeljima i odlazio u Zagreb na ispite, da nije redovan student, a u zadnjih tri mjeseca da živi stalno u Zagrebu, te ponavlja da ranije nije.

7. Svjedok LP, a suprug tužiteljice, iskazuje da mu je poznato da je tužiteljica radila kod tuženika Martin d.o.o. na poslovima šivanja jedra, a od 2014. godine do 2020. godine i da nikada nije bilo radnoga vremena jer je ono trajalo dulje nego je bilo ugovoreno i svakodnevno da je ostajala duže, odnosno 90 % vremena da je ostajala dulje, pa i duže od 16,30 sati, da je radila i svaku subotu do 13,00 sati. Uglavnom da ju je s posla vozio on ili sin, a ranije saslušani svjedok i koliko zna njoj takav prekovremeni rad i rad subotom nije plaćen od strane poslodavca. Što se tiče pitanja punomoćnice tužiteljice kada je subotom počinjala raditi, iskazuje da je radila od 08,00 sati, a na upit tko je fotografirao radno vrijeme oglašeno na poslovnim prostorijama tuženika, iskazuje da je on to fotografirao kada su počeli ovi problemi oko neplaćanja. Na upit punomoćnika tuženika u kakvim je odnosima sa direktorom tuženika JP iskazuje da su poznanici i obzirom da su se družili u nekom periodu na vaterpolu i kako je on uvijek tražio radnike onda da mu je predložio da zaposli njegovu suprugu, ovdje tužiteljicu.

8. Svjedok AP iskazuje da je radila kod tuženika nekih šest godina na poslovima šivanja pa da je tako u jednom razdoblju radila i sa tužiteljicom. Iskazuje da su radili subotama od 08,00 do 13,00 sati, a što se tiče prekovremenog rada to da nisu radili, a tako da nije niti tužiteljica po koju je suprug dolazio već u 15,55 sati, i koliko se sjeća ona nikada nije ostala na radu iza 16,00 sati. Ponavlja da su radili normalno radno vrijeme od 09,00 do 16,00 sati, a subotom od 08,00 do 13,00 sati. Inače da je viđala supruga da dolazi po nju sa Golfom, a sina da je danas prvi put vidjela na ročištu, dakle nije ga viđala da dolazi po tužiteljicu. Na upit punomoćnika tuženika kakvi su bili odnosi u firmi iskazuje da su odnosi bili skoro pa familijarni pa tako da je i tužiteljica bila u dobrim odnosima s njima, a da je suprug od tužiteljice bio prijatelj sa direktorom pa je tako i tužiteljica došla raditi kod tuženika. Što se tiče pitanja kakvi su bili odnosi sa direktorom, iskazuje da su bili fenomenalni, da im je izlazio u susret i imali su dobre odnose s njim, a također dok je ona ta o radila da je tužiteljica imala sa direktorom dobre odnose. Iskazuje da, što se tiče plaće, da je sve bilo isplaćivano redovno, da je ona radila do 2015. godine, a tužiteljica da se zaposlila 2014. godine, te da je ona i nakon što je prestala raditi kod tuženika tamo dolazila pa joj je zbog toga i poznata situacija, a da je to možda bilo mjesečno jedan put, ali da su bili u svakodnevnom kontaktu, kako sa direktorom, tako i sa djelatnicama pa tako da ju je i direktor 2017. godine pozivao da se ponovno vrati raditi ali da se više tamo nije vratila raditi. Na upit ima li neposrednih saznanja kada je tužiteljica dolazila i odlazila s posla iskazuje da nema takvih saznanja i nije je pratila.

9. Svjedok DP iskazuje da od 01. rujna 1999. godine radi kod tuženika pa do danas na radnom mjestu šivača, a tužiteljica da je bila pomoćni radnik i nju poznaje jer su zajedno radile od listopada 2014. godine do 2019. godine. Tužiteljica da je imala isto radno vrijeme kao i ona, dakle od 09,00 sati do 16,00 sati, a subotom od 08,00 do 13,00 sati. Tužiteljica da nije ostajala raditi dulje od 16,00 sati s tim da su imali izvan radionice jednu prostoriju u kojoj su pušile i zvali je "pušionica" pa bi prije isteka radnog vremena njih dvije otišle u "pušionicu" pa i kada bi suprug došao po nju ona bi rekla da ga pusti da je čeka dok ne zapali. Iskazuje da je direktor bio jako fleksibilan prema tužiteljici i tužiteljica da je vrlo često spajala blagdane i direktor je to dopuštao i izlazio joj je u susret, a subotom da je započinjala kao i svi s radom u 09,00 sati iako je radno vrijeme bilo od 08,00 sati, s tim da se ne sjeća da li je ona radila svaku subotu, a da je evidenciju o radu vodila gospođa SPZ i sukladno toj evidenciji da im se i vršila isplata plaća, ada nije bilo isplate prekovremenih jer ih nije niti bilo, a plaća se isplaćivala redovito i uredno. Na upit punomoćnice tuženika kakvi su bili međuljudski odnosi te odnos zaposlenika sa poslodavcem iskazuje da su odnosi između nje i SP bili jako dobri, pa tako i izuzetno dobri između direktora i tužiteljice kao i između tužiteljice i ostalih zaposlenika. Tužiteljica i direktor da su imali jedan poseban odnos, ona da je njega zvala " H" a on nju " C" njezin suprug i direktor da su zajedno trenirali vaterpolo te da je ona čak s tužiteljicom pratila njezine financije vezano uz plaćanje rata, ali tužiteljica da se njoj nikada nije požalila da joj direktor ne bi uredno isplaćivao plaću. Iskazuje da joj je dalje poznato da je direktor tužiteljici znao povećati plaću a njima ostalima ne bi pa da je znala biti ljuta zbog toga. Na upit punomoćnika tuženika da li je viđala sina od tužiteljice da dolazi po nju iskazuje da nije jer je on studirao najprije u Splitu a onda u Zagrebu pa ne zna kako bi mogao doći, a dok je bio ovdje cijelo ljeto da je ona tužiteljicu vozila kući, a onda bi ona nju pričekala, a nikada da nije radila preko 16,00 sati. Na upit punomoćnice tužitelja kada bi tužiteljica došla na rad iskazuje da to ne zna točno, a da zna da kada bi došla u tu "pušionu" kava bi već bila skuhana i tu je zatekla s tim da bi ona došla u 08,15 sati a ne zna kada je tužiteljica došla, s tim da je u radionu ulazila u 09,00 sati. Tužiteljica da je imala ključ od poslovnog prostora koji do danas nije niti vratila i ono što joj je poznato je to da tužiteljica nije svaki dan dolazila u poslovne prostorije tuženika u 08,00 sati a zna da je odlazila i na bankomat. Na daljnji upit tko je bio zadužen za vođenje evidencije radnog vremena iskazuje da je bila zadužena CPZ koja je administrator, a kako je ona vodila evidenciju to da treba pitati nju, a ona da radi od 08,00 do 15,00 sati i ona zna kada dođu radnici na posao. Na upit u kakvim je odnosima sa direktorom i obitelji iskazuje da su u prijateljskim odnosima, a tamo da radi dvadeset godina i ponavlja da je tužiteljicu vozila u ljetnom periodu češće a u ostalom periodu rjeđe jer je tada po nju dolazio njezin suprug, dakle, ponavlja, tužiteljica nije radila prekovremeno, a na upit da li zna koliko je tužiteljici plaća bila isplaćivana iskazuje da je zadnja bila 5.100,00 kuna neto, s tim da je počela sa 2.800,00 kuna, da bi se popela do ovih 5.100,00 kuna. Na upit punomoćnika tužiteljice da li zna zbog čega je prestao radni odnos tužiteljice kod tuženika, iskazuje da ne zna, ali da zna da je imala privilegirani položaj kod direktora.

10. Svjedok CPZ, a kćerka direktora tuženika, iskazuje da ona radi na mjestu administratora kod tuženika od 2005. godine, a radi sve poslove osim šivanja, pa tako vodi evidenciju rada na način da zapisuje dolazak na rad od 09,00 sati pa odlazak s rada u 16,00 sati kao i evidenciju rada subotom od 08,00 do 13,00 sati, s tim da sebi vodi evidenciju od 08,00 sati do 15,00 sati. Iskazuje da se nije dogodilo da bi djelatnice ostale na radu iza 16,00 sati, eventualno ako bi ostale u pušionici popiti kavu, a što je bilo redovno kako ujutro tako i iza posla, pa tako da je radila i tužiteljica i tužiteljici da je sve plaćeno što je odradila. Na upit punomoćnice tuženika kakvi su bili međuljudski odnosi i posebno odnos između tužiteljice i direktora, iskazuje da su bili kolegijalni, a između tužiteljice i direktora ona njega zvala "šefić" i on nju "pahuljica", a da je njezin otac bio i prijatelj sa tužiteljičinim suprugom i oni su zajedno trenirali vaterpolo. Naposljetku da drži da nije osnovan ovaj zahtjev tužiteljice, te da joj se tužiteljica nikada nije obraćala ranije ili govorila da bi njoj nešto bilo neisplaćeno. Na upit punomoćnice tužiteljice da li joj je poznato da je tužiteljica podnijela predstavku tužitelju izjavljuje da joj je to poznato i naravno da joj je poznato da je podnesen prekršajni postupak i da se moglo dogoditi i da bi se dogodile nenamjerne greške u vođenju evidencije, a na te evidencije i greške u njima da ju je upozorio inspektor i sada rade evidencije po uputama, a to je bilo 2019. godine, i te evidencije su tehnički promijenjene, a da je u evidencijama točno upisivala kada je tko i koliko radio, ali da je postojao problem tehničke prirode vezano uz sami format papira na kojem se to vodilo.

11. Pregledom Ugovora o radu na određeno vrijeme utvrđeno je da je isti sklopljen između stranaka dana 20.10.2014.g., za obavljanje poslova pomoćni radnik u proizvodnji jedara i tendi, da je ugovorena osnovna bruto plaća u iznosu od 3.040,00 kn, da radniku uz plaću pripada i stimulativni dio plaće, te da ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, za rad u dane blagdana i neradne dane utvrđene zakonom za rad na dan Uskrsa, rad nedjeljom, noćni rad, prekovremeni rad, za rad u drugoj smjeni u slučaju stalnog smjenskog rada, da će raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, da se radno vrijeme određuje jednokratno, da će tjedni odmor koristiti svaku nedjelju, a radnik ima pravo na godišnji odmor u trajanju od 4 tjedna.

12. Pregledom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme utvrđeno je da je isti sklopljen između stranaka dana 20.4.2015.g., za obavljanje poslova pomoćni radnik u proizvodnji jedara i tendi, da je ugovorena osnovna bruto plaća u iznosu od 3.322,00 kn, da radniku uz plaću pripada i stimulativni dio plaće, te da ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, za rad u dane blagdana i neradne dane utvrđene zakonom za rad na dan Uskrsa, rad nedjeljom, noćni rad, prekovremeni rad 30%, za rad u drugoj smjeni u slučaju stalnog smjenskog rada, da će raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, da se radno vrijeme određuje jednokratno, da će tjedni odmor koristiti svaku nedjelju, a radnik ima pravo na godišnji odmor u trajanju od 4 tjedna.

13. Pregledom dopisa tuženika od dana 30.11.2019.g. razvidno je da je isti upućen tužiteljici vezano uz upit njezinog supruga LP , te da je pomno razmotrio zahtjeve tužiteljice koje u potpunosti smatra neosnovanim, navodeći da je tužiteljici rad isplaćen i da prekovremeno nitko nije radio, da je radniku dana sloboda u kreiranju radnog vremena, pa da je prihvatio da radno vrijeme može trajati kraće, a pauze dnevnog odmora i duže i izlazio u susret kada je trebala doći kasnije ili otići prije završetka radnog vremena, da je u godini dolaska u firmu 20.10.2014.g. iako nije stakla uvjete za korištenje godišnjeg odmora koristila puni plaćeni godišnji odmor, te u više navrata uzimala slobodne dane, spajala dane s praznicima, uzimala subote ili ponedjeljke, dane unutar tjedan i nikada da nije postojao nikakav problem, a da od dana zaposlenja tužiteljica nije nikada izrazila želju da svaka subota bude slobodan dan, te s obzirom da joj je firma izlazila ususret kad god joj je trebalo da je mogla zatražiti promjenu satnice, pa da bi preinačili ugovor adekvatno željama tužiteljice, međutim da nikada nije izrazila nezadovoljstvo, te da poruke njezinog supruga imaju prizvuk ucjene.

14. Pregledom zahtjeva pun. tužiteljice upućenog tuženiku dana 17.1.2020.g. razvidno je da istim tužiteljica potražuje isplatu prekovremenog rada, ističući da je u više navrata, kako osobno, tako i preko svog supruga, upozoravala da joj nije isplaćen prekovremeni rad za čitavo trajanje radnog odnosa, te da poslodavac nije vodio evidenciju o radnom vremenu, a niti izdavao platne liste, uz upozorenje da u slučaju neisplate traženog iznosa će tužiteljica poslodavca, ovdje tuženika prijaviti nadležnoj radnoj inspekciji.

15. Pregledom zahtjeva pun. tužiteljice upućenog tuženiku dana 13.2.2020.g. razvidno je da istim tužiteljica opetovano potražuje isplatu prekovremenog rada u ukupnom iznosu od 57.690,75 kn, kao i pravo na godišnji odmor za 2019.g. i razmjerni dio predmetne godine u trajanju od dva dana, te da bi trebala biti od

dna 17.2.2020.g. do 18.3.2020.g. raspoređena na godišnji odmor za vrijeme trajanja otkaznog roka kako bi od 19.3.2020.g. prestala s radnim odnosom.

16. Pregledom dopisa tuženika od dana 19.2.2020.g. razvidno je da je isti upućen tužiteljici koju tuženik obavještava da je od punomoćnika tužiteljice

1 0

zaprimio izjavu o otkazu ugovora o radu i kojoj izjavom traži da za vrijeme otkaznog roka koristi godišnji odmor, da na isto nema primjedbi, te da obzirom se tužiteljica nije javljala i nije dostavila doznaku za bolovanje to da su bili prisiljeni joj uputiti Odluku o izvanrednom otkazu, te da obzirom da je u međuvremenu ugovor o radu otkaza od strane tužiteljice, da se Odluka tuženika smatra nevažećom.

17. Pregledom zahtjeva pun. tužiteljice upućenog tuženiku dana 31.3.2020.g. razvidno je da istim tužiteljica opetovano potražuje isplatu prekovremenog rada i poziva poslodavca na mirno rješenje spora.

18. Pregledom preslike spisa Državnog inspektorata, PU Split, Ispostava u Šibeniku broj Klasa:116-02/20-01/191, Ur.br.: 443-02-03-21-21-11 razvidno je da je isti dana 21.7.2021.g. podnio Optužni prijedlog protiv firme MARTIN d.o.o. i direktora tuženika ĆP zbog osnovane sumnje da radniku SP, ovdje tužiteljici, nisu u evidencijama o radnom vremenu tijekom 2018.g. i 2019.g. evidentirali rad na kraju radnog vremena, pa tako da u periodu od 3.9. do 22.12. 2018.g., od 14.1. do 23.3. 2019.g. , 13.5. do 18.6.2019.g., od 1.7. do 14.8.2019.g. da su evidentirali rad u trajanju od po 7 sati, a trebali su evidentirati rad u trajanju po 8 sati, a u dane od ponedjeljka do petka, te na dan 15.8.2019.g. su evidentirali 7 sati blagdana bez naznake početka i završetka rada i ukupnog dnevnog radno vremena , a trebali su evidentirati rad od 8,00 do 16,00 sati u ukupnom trajanju od 8 sati, te od toga 8 sati rada blagdanom, čime nisu vodili uredno evidenciju o radnom vremenu na propisan način, kao i da tužiteljici nisu dostavili obračun iznosa dijela plaće koju su bili dužni platiti i nisu joj omogućili korištenje godišnjeg odmora za 2018.g. do 30.6.2019.g. u najmanjem trajanju od 4 tjedna, sve utvrđeno na temelju iskaza radnice SP te evidencije o radnom vremenu iste, te je razvidno da je nadzirani objekt

– poslodavac i dostavio očitovanje na iskaz radnice ističući da su netočni navodi radnice da je radila prekovremeno i dostavio Odluku o radnom vremenu poslodavca iz koje je razvidno da je radno vrijeme poslodavca bilo raspoređeno na 6 radnih dana tjedno od ponedjeljka do subote i to od pon. do petka od 9- 16 sati, a subotom od 8 do 13 sati, što da čini upravo 40 sati tjedno, a koja odluka da je uručena radnicima i izvješena na Oglasnoj ploči, kao i Odluka o nejednakom rasporedu radnog vremena, a što da sve mogu posvjedočiti i ostali radnici poslodavca, kao da je radnici plaća povećavana kontinuirano te da je ista dobivala platne liste, bez kojih ne bi mogla promijeniti tekući račun niti dobiti kredit i Diners karticu, a što se tiče g.o. da je isti koristila, a što je sve i izjavio na zapisniku Državnog inspektorata od 24.2.2022.g.

19. Pregledom presude Općinskog suda u Šibeniku pod posl.br. Pp-1873/2021- 11 od 26.10.2023.g. utvrđeno je da je temeljem čl. 181.t.5. Prekršajnog zakona protiv okr. firme MARTIN d.o.o. i direktora tuženika ĆP odbijena optužba da bi počinili prekršaje iz čl. 228.st.1.t.15. i st.2., čl. 229.st.1.t.34 i st.2. i čl. 229.st.1. i st.2. Zakona o radu, zbog apsolutne zastare prekršajnog progona.

20. Pregledom nalaza i mišljenja Vještačenja Bijelić od 14.3.2023.g. utvrđeno je da iznos neisplaćene bruto plaće od strane tuženika kao poslodavca

1 1

MARTIN d.o.o. iz Šibenika prema tužiteljici kao tadašnjem zaposleniku kod tuženika po osnovu prekovremenog rada u utuženom razdoblju a sukladno dokumentaciji tuženika: odlukama o nejednakom radnom vremenu, evidenciji radnog vremena i platnim listama iznosi ukupno 39,45 EUR ili 297,05 kn, odnosno za 2016. godinu 16,90 EUR ili 127,40 kn s dospijećem 01.01.2017. godine, te za 2019. godinu 22,52 EUR ili 169,65 kn s dospijećem od 01.01.2020. godine. Vještak svoje mišljenje, a sukladno zadatku iz rješenja suda za izradom vještva temelji na dokumentaciji tuženika priležećoj spisu, i to mjesečnim evidencijama radnog vremena i platnim listama tužiteljice, ugovoru o radu, te odlukama o nejednakom rasporedu radnog vremena. Tvrdnje tužiteljice o trajanju radnog vremena od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati, te subotom od 8,00 do 13,00 sati, te na taj način utvrđen broj prekovremenih sati, izraženo u tužbenom zahtjevu i naknadno u podnescima i iskazima na ročištima nisu potkrijepljene dokumentacijom Evidencijom radnog vremena i platnim listama tužiteljice priležećoj spisu niti dokumentacijom koja je vještakinji stavljena na uvid od strane tužiteljevog bivšeg poslodavca, ovdje tuženika.

21. Iz iskaza Vještaka Danijele Bijelić danom pred ovim sudom dana 9.12.2024.g. proizlazi da ista u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja koje za potrebe ovog postupka dostavila 14.3.2023. godine, te potvrđuje primitak kako podneska tužitelja od 23.5.2023. tako i raspravnog zapisnika od 10.10.2024. godine, te u odnosu na navode iz istog iskazuje da ona smatra da sve što je pitanje iz podneska tužitelja je pitanje za sud, a u odnosu na pitanje pun. tužitelja obzirom na to da nisu svi prekovremeni sati evidentirani u službenoj evidenciji radnog vremena, već se u tužbenom zahtjevu poziva na stvarno odrađeni prekovremeni rad, može li na temelju tih podataka izračunati ukupan iznos neisplaćenih prekovremenih sati, uzimajući u obzir radne sate navedene u tužbenom zahtjevu, kao vještak iskazuje da je pri izradi vještva upravo i koristila svu evidenciju kojom raspolaže tuženik, a da drugom evidencijom nije raspolagala, a niti ona postoji, već samo iskaz same tužiteljice, s tim da može izračunati ukoliko joj to sud naloži i potraživanja tužiteljice kako ona to iskazuje tijekom ovog postupka, a da je radila subote od 8 do 13 sati i od ponedjeljka do petka od 8 do 16 sati.

22. Pregledom Dopune vještva od 28.4.2026.g., nakon što je sud naložio da izvrši obračun potraživanja tužiteljice da je radila subote od 8 do 13 sati i od ponedjeljka do petka od 8 do 16 sati, utvrđeno je da iznos neisplaćene bruto plaće od strane tuženika kao poslodavca MARTIN d.o.o. iz Šibenika prema tužiteljici kao tadašnjem zaposleniku kod tuženika po osnovu prekovremenog rada u utuženom razdoblju a sukladno zadatku vještaku iz Rješenja Suda od 18. veljače 2025., prekovremeni rad subotom od 8 do 13 sati, a radnim tjednom od 8 do 16 sati, da iznosi ukupno 40.508,74 kn, odnosno 5.376,43 EUR ili po mjesecima kako je to prikazano u tablici iz t. 2. Dopuna vještva, s dospijećem od svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec.

23. Budući je u postupku nespornim utvrđeno, a proizlazi iz Ugovora o radu sklopljenih između stranaka, i iskaza saslušanih svjedoka, a radnika tuženika, ali i samog tuženika, te Inspektorata rada, da je radno vrijeme tužiteljice bilo od

1 2

ponedjeljka do petka od 8 do 16 sati, a subotom od 8 do 13 sati, te da je vještak Danijela Bijelić, a kojem nalazu kao stručnom i nepristranom ovaj sud poklanja vjeru, i obračunala da tako utvrđeni prekovremeni rad u utuženom razdoblju iznosi 5.376,43 EUR ili po mjesecima kako je to prikazano u tablici iz t. 2. Dopuna vještva, s dospijećem od svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec, a sukladno čemu je tužiteljica i precizirala tužbeni zahtjev, to je isti kao osnovan valjalo usvojiti i presuditi kao u izreci.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 151., 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP. Tužiteljici je tako, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i popisani trošak, za puni uspjeh u parnici, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kako slijedi: za sastav tužbe od dana 29.10.2020.g. iznos od 200,00 Eura, za zastupanje na ročištu dana 22.3.2022.g. iznos od 200,00 Eura, za sastav podneska od 9.5.2022.g. - 200,00 Eura, za zast. na roč. dana 10.5.2022.g. – 200,00 Eura, za zast. na roč. dana 5.7.2022.g. – 200,00 Eura, za zast. na roč. dana 15.9.2022.g. – 200,00 Eura, za zast. na roč. dana 23.5.2023.g. – 200,00 Eura, za zast. na roč. dana 23.8.2023.g. – 200,00 Eura, za zast. na roč. dana 10.10.2024.g. – 200,00 Eura, za zast. na roč. dana 9.12.2024.g. – 200,00 Eura, za sastav podneska od 30.6.2026.g. - 200,00 Eura i za zastupanje na ročištu od 10.9.2026.g. - 200,00 Eura, odnosno ukupno 2.400,00 Eura, što uvećano za 25%PDV-a od 450,00 Eura i trošak vještačenja od 700,00 Eura iznosi sveukupno 3.550,00 Eura, koliko je tuženik dužan naknaditi tužiteljici na ime parničnog troška (toč. II. izreke).

U Šibeniku, dana 28. rujna 2026.g.

S U D A C :

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu teče od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena