- 1 -              Rev-704/2022-10

 

 

 

 

 

Broj: Rev-704/2022-10

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P., OIB … iz M., kojeg zastupa punomoćnik V. L., odvjetnik u Z., protiv tuženice P. b. d.d., OIB … iz K., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-1410/2020-4 od 29. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-8/2016-59 od 31. siječnja 2020., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1410/2020-4 od 29. travnja 2021. i presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-8/2016-59 od 31. siječnja 2020. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev upravljen na isplatu iznosa od 7.329.306,48 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2009. pa do isplate (točka I. izreke). Naloženo je tužitelji isplatiti tuženici na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 1.210.250,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. siječnja 2020. pa do isplate (točka II. izreke).

 

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tuženice za naknadom troška odgovora na žalbu (točka II. izreke).

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-4196/2021-5 od 15. veljače 2022. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv citirane drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja koje glasi:

 

„Počinje li zastarni rok za podnošenje tužbe za naknadu ugovorne štete uzrokovane neurednim, odnosno zakašnjelim izvršenjem naloga za prodaju založenog portfelja dionica teći od trenutka prodaje posljednje založene dionice iz portfelja ili od trenutka smanjenja njihove burzovne vrijednosti neovisno o trenutku njihove stvarne prodaje?“

 

4. Protiv drugostupanjske presude, u skladu s navedenim dopuštenjem, reviziju je podnio tužitelj uz prijedlog za preinačenjem nižestupanjskih presuda i prihvaćanjem  tužbenog zahtjeva u cijelosti, odnosno ukidanjem nižestupanjskih presuda i vraćanjem predmeta na ponovno suđenje.

 

5. U odgovoru na reviziju tuženik se istoj protivi i predlaže ju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Postupajući prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 972.766,14 Eura (7.329.306,48 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2009. pa do isplate za koju tužitelj tvrdi da predstavlja razliku u cijeni po kojoj su se predmetne dionice prodale u odnosu na cijenu koja bi bila postignuta da je prodaja izvršena pravovremeno na dan 9. svibnja 2008. kada je vrijednost portfelja dionica i založenih novčanih sredstava znatno premašila iznos obveze po ugovoru o kreditu.

 

9. Sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili slijedeće:

 

- da su stranke 13. ožujka 2008. sklopili okvirni Ugovor o lombardnom kreditu na temelju zaloga vlasničkih vrijednosnih papira na iznos od 7.860.000,00 kuna s rokom korištenja devet mjeseci uz ugovorenu kamatnu stopu od 9,50% godišnje i naknadu od 1%,

 

- da su istim ugovorom ugovorile da će banka korisniku kredita staviti na raspolaganje kredit temeljem zaloga vlasničkih vrijednosnih papira s liste dionica prikladnih za odobrenje margin i lombardnih kredita do ukupnog iznosa utvrđenog u čl. 1. toga ugovora time da se kredit odobrava u iznosu od 70% tržišne vrijednosti dionica prve kategorije i 40% tržišne vrijednosti dionica druge kategorije,

 

- da je korisnik kredita prije svakog korištenja kredita dužan na račun skrbništva u banci prenijeti dionice temeljem kojih će se koristiti kredit, a vrijednosni papiri evidentirat će se na skrbničkom računu broj: 9960031232 u banci kao blokirana pozicija i služiti kao pokriće za korišteni lombardni kredit iz ugovora,

 

- da je ugovoreno da je, ako dođe do pada vrijednosti založenih vrijednosnih papira u visini od 10%, tuženica ovlaštena pozvati tužitelja da odmah ispuni uvjete iz ugovora jednom od ugovorenih mogućnosti iz čl. 12. ugovora (tzv. margin callom) te da je tuženica prvi takav „margin call“ poslala tužitelju 6. svibnja 2008., a ukupno ih je dostavila 128,

 

- da je u slučaju pada vrijednosti vrijednosnih papira na skrbi banka ovlaštena korisnika kredita pozvati da u roku od 24 sata podmiri razliku prouzročenu padom vrijednosti vrijednosnih papira na skrbi uplatom u novcu ili davanjem na skrbništvo novih dodatnih vrijednosnih papira,

 

- da se radi ostvarenja prava banke na namirenje iz vrijednosnih papira na skrbi korisnik kredita obvezuje banci predati javnobilježnički ovjerenu neopozivu izjavu kojom ovlašćuje banku da bez ikakve daljnje suglasnosti izvrši prodaju vrijednosnih papira na skrbi i iznos dobiven prodajom prenese u korist računa kredita,

 

- da je u razdoblju od 12. lipnja do 6. listopada 2008. tužitelj obavljao doregistraciju, odnosno davao tuženici nove dionice kao sredstvo osiguranja povrata kredita kako bi povećao vrijednost osiguranja, a očito s ciljem da se postojeće dionice ne prodaju,

 

- da je tužitelju od prvog „margin calla“, odnosno od svibnja 2008. bilo ili bar moralo biti poznato da je došlo do pada vrijednosti založenih dionica, zbog čega da je bio u pregovorima sa tuženicom radi podizanja novog hipotekarnog kredita i to u razdoblju od kolovoza 2008. do siječnja 2009. u vrijeme kada su se prodavale sporne dionice,

 

- da su predmetne dionice izgubile na vrijednosti te je na dan 24. studenoga 2008. vrijednost istih bila 3.272.178,16 kuna što da je tužitelju bilo poznato upravo od navedenog datuma pa da je tada saznao za štetu,

 

- da je tužba podnesena 18. veljače 2014.

 

10. Na temelju takvih utvrđenja, a odlučujući o prigovoru zastare, nižestupanjski sudovi zaključuju da je eventualna šteta tužitelju nastala svaki puta kada bi vrijednost založenih vrijednosnih papira pala, odnosno da bi se šteta sastojala u gubitku vrijednosti tih vrijednosnih papira do kojeg je računajući od vremena sklapanja ugovora, odnosno tijekom 2008. doista i došlo i započinjala bi teći svaki puta kada je došlo do novog smanjenja vrijednosti založenih vrijednosnih papira i to za onaj dio vrijednosti koji je u međuvremenu izgubljen. Isto tako zaključuju da bi u svakom slučaju tužitelj eventualno trpio štetu kada je došlo do umanjenja vrijednosti vrijednosnih papira. Stoga zaključuju da je 24. studenoga 2008., pod pretpostavkom da je tuženica postupila protupravno zato što nije prodavala tužiteljeve vrijednosne papire neposredno nakon nastupa tzv. margin calla, za tužitelja mogla eventualno nastupiti šteta pa da je opći zastarni rok od pet godina iz čl. 230. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) u vrijeme podnošenja tužbe već protekao.

 

11. U ovom je predmetu tužbeni zahtjev odbijen zbog nastupa zastare i nižestupanjski sudovi nisu zauzimali pravna shvaćanja u odnosu na eventualnu odgovornost tuženice. Stoga se i pitanje na koje treba odgovoriti odnosi isključivo na početak tijeka zastarnog roka.

 

11.1. Prema odredbi čl. 230. st. 3. ZOO-a naknada štete prouzročena povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

 

11.2. Za tražbine iz osnova naknade štete nastale povredom ugovorne obveze odlučno je kada su nastupile posljedice povrede takve obveze. U ovom se slučaju obveza tuženice kao banke sastojala u obavljanju poslova skrbništva nad imovinom tužitelja kao korisnika kredita, odnosno kao osobe koja je na račun skrbništva prenijela dionice temeljem kojih se koristio kredit postupajući pri tome s pažnjom dobrog i urednog skrbnika u skladu s pravilima struke i prevladavajućom poslovnom praksom vodeći računa o interesima i imovini klijenta kao svojoj vlastitoj imovini. U konkretnom je slučaju do povrede ugovorne obveze od strane tuženice moglo eventualno doći njezinim propustom da proda dionice u skladu sa svojom obvezom postupanja kao dobrog stručnjaka i skrbnika nakon predaje izjave tužitelja. Potraživanje naknade štete nastalom povredom takve ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru takve obveze, odnosno protekom roka od pet godina pri čemu zastara počinje teći od dana dospijeća obveze iz takvog pravnog posla jer tada nastupaju i pravne posljedice povrede takve obveze.

 

11.3. U ovom postupku nije utvrđeno da bi postojali točno ugovoreni rokovi u kojima je banka bila dužna izvršiti prodaju dionica. No, sve i da nisu, banka može pristupiti prodaji dionica kada smatra da je to u najboljem interesu klijenta što ovisi o okolnostima konkretnog slučaja na što može utjecati stanje kretanja burze, kretanje cijena dionica i sl., pa takva procjena banke može biti različita od slučaja do slučaja, nekad to može biti od dospijeća njezine tražbine, a nekad od nekog drugog trenutka za koji banka procijeni da je u najboljem interesu za klijenta. U takvoj je situaciji banka dužna postupati s pažnjom dobrog i urednog skrbnika u skladu s pravilima struke vodeći računa o interesima i imovini klijenta te u tom smislu pratiti stanje kretanja burze i kretanja cijena dionica, pa u situaciji ako je mogla predvidjeti da će cijene dionica stalno padati, tada je moglo doći do štete u vidu razlike cijene dionica u vrijeme kada je bila viša u odnosu na vrijeme kada je bila manja.

 

11.4. Prema odredbi čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete se smatra dospjelom u trenutku nastanka štete, a eventualna šteta je tužitelju dospjela u trenutku prodaje svake dionice kao vlasničkog vrijednosnog papira koji predstavlja pravo vlasništva u određenom dioničkom društvu i daje imatelju pravo glasa na glavnoj skupštini društva, pravo na isplatu dividende i pravo na isplatu vrijednosti ostatka imovine nakon likvidacije društva koje se kao pojedinačno određeno imovinsko pravo u prometu nalazilo na skrbničkom računu kod tuženika (čl. 298. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 i čl. 167. i 170. Zakona o trgovačkim društvima – „Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11, 111/11, 125/11 i 68/13).

 

11.5. Dakle, tijek zastare eventualne štete bi tekao od prodaje svake dionice ako bi se šteta sastojala u razlici cijene dionice na dan kada je tuženica eventualno trebala prodati dionice i cijene postignute stvarnom prodajom tih dionica. To iz razloga što je tužitelj od prodaje svake dionice mogao znati je li mu i ako jeste u kojem iznosu nastala šteta kao razlika u visini postignute cijene između iznosa prodane svake pojedine dionice kad je prodaja izvršena i cijene koja bi bila postignuta prodajom svake od tih dionica da su iste prodane kada je to trebalo.

 

12. Stoga bi odgovor na postavljeno pitanje glasio da se zastara zahtjeva za naknadu štete kod ugovorne odgovornosti za štetu računa od trenutka kada je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje ugovorne obveze, time da se u situaciji odgovornosti za štetu zbog nepravovremenog unovčenja više sredstava osiguranja, tijek zastarnog roka tražbine za naknadu štete, ako nisu ugovoreni rokovi unovčenja tih sredstava osiguranja, računa od trenutka unovčenja svakog pojedinog sredstva osiguranja, koje predstavlja pojedinačno određeno imovinsko pravo.

 

13. Pri tome valja naznačiti da je odlukom ovoga suda broj Revd-4196/2021-5 od 15. veljače 2022. tužitelju dopuštena revizija, između ostaloga, i iz razloga što je za bitno istovjetno pitanje već dopuštena revizija u predmetu ovoga suda broj Revd-4087/21-4 od 26. listopada 2021. Odlučujući o toj reviziju u predmetu ovoga suda broj Rev-224/2022-9 od 1. veljače 2023. ovaj je sud izrazio istovjetno pravno shvaćanje, pa se ovim odgovorom reafirmira takvo pravno shvaćanje.

 

14. Slijedom navedenoga, a zbog pogrešnog pravnog zaključka nižestupanjskih sudova da bi zastara počela teći od kada je došlo do smanjenja vrijednosti založenih dionica, a ne od prodaje svake dionice te da posljedično tome zbog pogrešne primjene materijalnog prava nisu utvrđene sve odlučne činjenice u vezi eventualne odgovornosti tuženice i moguće štete nastale tužitelju kao i njezine visine, to nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda.

 

15. Zbog navedenoga je (ispitujući pobijanu presudu samo u granicama koje određuje dopušteno pravno pitanje sukladno čl. 391. st. 1. ZPP-a) valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke ovoga rješenja).

 

16. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će, u skladu s izraženim pravnim shvaćanjem ovog suda, izvesti dokaze po prijedlozima stranaka, utvrditi činjenice bitne za odlučivanje o prigovoru zastare te donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu.

 

 

 

17. Sukladno čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima revizijskog postupka odluči konačnom odlukom (točka II. izreke ovoga rješenja.

 

Zagreb, 8. svibnja 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.