REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-580/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Leana Modrušan, odvjetnica u Puli, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja, 28. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu broj 118- 50-2861459 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 31.5.2005., a koja glasi:

"1,00% (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita."

pa stoga navedena odredba ugovora ne proizvodi nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju CB, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak isplatom iznosa od 332,50 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 28. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se, u preostalom dijelu, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je kao korisnik kredita s tuženikom 31. svibnja 2005. sklopio Ugovor o kreditu broj 118-50-2861459, kojim mu je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 90.000,00 CHF. Ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom obrascu, čiji sadržaj unaprijed priprema banka. Ugovorne stranke nisu pojedinačno pregovarale o ugovornim odredbama. U članku 3. Ugovora o kreditu ugovoreno je da je tužitelj dužan za obradu kreditnog zahtjeva platiti jednokratnu naknadu u iznosu od 1,00 % od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. U vrijeme zaključenja ugovora stranke nisu pojedinačno pregovarale o predmetnoj naknadi te je njena visina jednostrano određena od strane tuženika. Navedena odredba ne sadrži nikakve ekonomske kriterije iz kojih bi bilo razvidno zbog čega je takva naknada ugovorena, slijedom čega takva odredba predstavlja ne transparentan trošak, što ju čini nepoštenom, a posljedično i ništetnom. Navedena odredba suprotna je odredbama članka 81., 82., 83. i 87. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, kao i direktivi 93/13 Vijeća EU. Stoga zahtjeva utvrđenje ništetnosti predmetne odredbe .

2. Tuženiku je tužba s prilozima zajedno s pozivom na podnošenje odgovora na tužbu uredno dostavljena 7. srpnja 2026., međutim tuženik nije u određenom roku od 30 dana, a niti do dana donošenja ove presude, podnio odgovor na tužbu. Pritom ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika neki opravdani razlozi spriječili u podnošenju odgovora na tužbu.

3. Iz činjenica navedenih u tužbi proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koji su priloženi uz tužbu i činjenicama koje su općepoznate.

4. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 118-50-2861459 utvrđeno je da je u članku 3. određena obveza korisnika plaćanja naknade banci u visini od 1,00 % iznosa kredita jednokratno, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

4.1. U tom članku nije navedeno na što se predmetna naknada odnosi. Pregledom teksta ugovora može se zaključiti da su osnovani navodi tužitelja da je riječ o ugovoru koji je sastavljen kao tipizirani ugovor unaprijed pripremljenog sadrža ja, a predmetne navode tužitelja tuženik, uostalom, nije osporio.

5. Dakle, u ovom postupku tužitelj zahtijeva donošenje presude kojom će se utvrditi djelomična ništetnost odredbe ugovora o kreditu i to ugovorne odredbe iz čl. 3. Ugovora kojom je ugovorena obveza korisnika kredita plaćanja naknade pri odobrenju kredita.

6. Cijeneći da tuženik nije, zaprimivši tužbu u ovom predmetu, osporio tužbene navode tužitelja niti je predložio izvođenje drugih dokaza kojima bi dokazao suprotno za konkretan ugovorni odnos, uz utvrđenje da činjenice iz tužbe nisu u suprotnosti s dostavljenim dokazima, sud je zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim. Time su ispunjene sve procesnopravne i materijalnopravne pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe pa je na temelju čl. 331.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), odlučeno kao u izreci presude.

7. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 7.1. u vezi sa Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine" broj: 138/2023 i 107/25) i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 55,00 eura i na presudu zbog ogluhe u iznosu od 55,00 eura, odnosno polovinu punog iznosa pristojbe, s obzirom da će tužitelj moći iskoristiti "privilegij" plaćanja polovičnog iznosa pristojbe, a dužan je na temelju članka 10. ZPP paziti da se postupak provede sa što manje troškova. Stoga je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 332,50 eura sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP.

7.1. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka. Naime, tužitelju ne pripada naknada za sastav izvansudskog dopisa od 11. svibnja 2026. jer navedena radnja nije bila nužna za vođenje parnice.

U Puli 28. rujna 2026.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici, uz sudsku pristojbu za presudu zbog ogluhe

2. Tuženiku