- 1 -              Revd-903/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd-903/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. M., OIB ..., iz L., kojeg zastupa punomoćnik Ž. E., odvjetnik u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-342/2023-2 od 26. rujna 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-107/2018-29 od 23. siječnja 2023., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-342/2023-2 od 26. rujna 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-107/2018-29 od 23. siječnja 2023., u kojem predlaže da se dopusti revizija radi sljedećih pravnih pitanja:

 

„1. Može li tužitelj kao djelatna vojna osoba osporavati evidenciju radnog vremena tuženika Ministarstva obrane RH ( poslodavca ) u parničnome postupku predlaganjem svjedoka i svojim osobnim saslušanjem sukladno članku 230. stavku 3. Zakona o parničnome postupku?

 

2. Da li je ispunjen zakonski uvjet za preinačavanjem prvostupanjske odluke iz čl. 373.a st.1. i 2. Zakona o parničnom postupku na koji se poziva drugostupanjski sud, ukoliko je odluka u pobijanom dijelu preinačena zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je stav drugostupanjskog suda da odluku treba donijeti na temelju evidencija radnog vremena tuženika neovisno o tome što su iskazivali tužitelj i svjedoci upravo na okolnost neistinitosti tako sastavljene evidencije radnoga vremena ili je u tom slučaju odluku trebalo ukinuti u tom dijelu i predmet vratiti na ponovo suđenje iz razloga što je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja treba održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom sukladno čl. 370. Zakona o parničnom postupku?“.

 

2. Tužitelj smatra da su navedena pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ali i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

2.1. Tužitelj navodi da u pogledu ovih pravnih pitanja postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, te se poziva na presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2193/2022 od 3. listopada 2023.

 

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja, djelatne vojne osobe, za isplatu razlike plaće za prekovremeni rad na terenu u razdoblju od studenoga 2012. do svibnja 2014.

 

4.1. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbe Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 i 118/12). Cijeneći da tuženica nije dostavila potpune evidencije o radu tužitelja, sud prvog stupnja je prihvatio varijantu nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka u kojoj je obračun prekovremenih sati izvršen prema iskazu tužitelja i svjedoka, te je dosudio tužitelju razliku plaće u bruto iznosu od 717,24 eura/5.404,01 kuna.

 

4.2. Sud drugog stupnja je ocijenio da je u konkretnom slučaju trebalo kao pravilne prihvatiti evidencije tuženice koje su potpisane od ovlaštenih osoba tuženice i tužitelja, jer nakon preteka više godina ni tužitelj ni svjedoci nemaju točna i precizna saznanja o tome koliko je radnih sati pojedinih dana u utuženom razdoblju tužitelj proveo radeći na terenu. Sud drugog stupnja je pri tome uzeo u obzir da službene evidencije tuženice, koje su dostavljene u spis, tužitelj nije osporavao ili u za to odgovarajućem postupku dokazao da bi odgovorna osoba tuženice u te evidencije unosila neistinite podatke.

 

5. Postupajući prema odredbi članka 385.a i članka 387. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i razvoj prava za sudsku praksu, jer odgovor na postavljena pitanja ovisi o posebnim okolnostima i činjenicama svakog pojedinog slučaja.

 

5.1. Iz sadržaja prvog postavljenog pitanja proizlazi da je sporno pitanje predmeta dokazivanja (tko dokazuje koju činjenicu u sporu radi isplate prava iz radnog odnosa, odnosno kojem dokaznom sredstvu treba dati prednost u pogledu njihove dokazne snage radi utvrđivanja činjenica) koje je činjenične naravi, a takva pitanja, koja su utemeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta nisu važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu (tako i Revd-4171/2020-2 od 15. rujna 2021., Revd-3790/2022-2 od 5. listopada 2022., Revd-2787/2022-2 od 13. srpnja 2022. i dr.).

 

5.2. Osim toga, ovaj sud je u odluci broj Rev-927/2022 od 7. veljače 2023. (odlučujući o reviziji u predmetu u kojem je bio sporan način utvrđivanja sati prekovremenog rada i s tim u vezi sporno i pitanje odnosa između personalnih i materijalnih dokaza) naveo da tužitelj (radnik) može, osporavajući tvrdnju tuženice o urednoj evidenciji radnog vremena, predložiti saslušanje određenih svjedoka kako bi osporio vjerodostojnost evidencija tuženice.

 

5.3. U navedenoj odluci je izraženo shvaćanje da o svim okolnostima pojedinog slučaja ovisi kojim će dokazima sud dati prednost te da sudovi pri tome trebaju, između ostalog, voditi računa i o tome je li tužitelj do pokretanja sudskog postupka, iznosio primjedbe i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje stavljene primjedbe na (ne) obračunate prekovremene sate rada, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.

 

5.4. U odnosu na drugo postavljeno pitanje valja reći da odgovor proizlazi iz sadržaja zakonske odredbe - članak 373.a ZPP-a.

 

6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom članka 385.a stavak 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP, riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 8. svibnja 2024.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.