Pr-1323/2023-19

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste DM, u pravnoj stvari tužiteljice ŠM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po pun. Mariu Skejiću, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 16.rujna 2026., u nazočnosti zam.pun. tužiteljice, po objavi presude dana 28.rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužiteljici ŠM, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti na ime razlike naknade plaće bruto iznos od 444,27 € zajedno s pripadajućom:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 31,04 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 97,20 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 55,26 EUR koja teče od 15. listopad 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 93,87 EUR koja teče od 15. veljača 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 166,90 EUR koja teče od 15. ožujak 2024.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 859,20 eura sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 13.rujna 2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu radnom mjestu doktora medicine specijalista pri Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju. Tužitelju da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužitelju da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd.). U spornom razdoblju tuženik je tužitelju isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju. Odredbom iz čl.55. KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) je propisano da zdravstveni radnik-specijalist radiologije za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 28% koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Odredbom iz čl.58. KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) je propisano da doktori medicine imaju pravo na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 16%, koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Također, bez obzira na neisplaćene prethodno navedene dodatke u prekovremenom radu, sukladno odredbi iz čl.81.ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl.58.st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020), odnosno čl.57. st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22, 58/23) radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Prema tome, tužitelj da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu jer tuženik da nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine, te u pogledu priložene punomoći navodeći da je ista priložena u ranije pokrenutom sudskom postupku Pr-1262/2020.

3.Tužitelj je podneskom od 11.lipnja 2025., sukladno raspravnom rješenju suda, uredio tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 99,00 eura te zatražena isplata toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.01.2022. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 3,00 eura teče od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te ujedno zatraženo da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužitelja. Napominje da će tužbeni zahtjev precizirati nakon provođenja financijskog vještačenja.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava za tužiteljicu, plana rada i evidenije o radnom vremenu, spisu drugih priloženih isprava te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan. Tužiteljica je popisala parnični trošak.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene plaće po osnovi naknade za prekovremeni rad, za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom, za otežane uvjete za sve odrađene sate, razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, naknade plaće za bolovanje, naknade za godišnji odmor.

7.Nesporno je između stranaka da je tužiteljica u utuženome razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine specijalista pri Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju.

8.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, 78/19. dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II. (NN 92/19), Dodatkom III. (NN 56/20), Dodatkom IV. (NN 3/23), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17, 128/17, 47/18, 2/19,123/19, 56/22, 29/24 dalje: TKU).

8.1.Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 4.ožujka 2025., radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457 . - 467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura (ranije 10.000,00 kn).

9.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

9.1.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

9.2.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada valjalo je obračunavati sukladno čl.55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU, dok je dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi predviđen odredbama čl.57. KU/18 u lk. 23. Dodatka II KU.

9.3.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

9.4.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl.58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

9.5.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

9.6.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

10.Vještačenje je obavljeno po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. U istom vještak navodi da je pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće utvrdio kako je tužiteljici ispravno evidentirana satnica rada, te kako su u obračunima plaća ispravno izračunavani osnovica i dodatci na plaću za redovno i za prekovremeno radno vrijeme. U odnosu na vrijeme provedeno u prekovremenom radu subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i drugoj smjeni isto je jasno evidentirano u evidenciji radnog vremena i zasebno plaćano što je vidljivo iz platnih lista. Dakle, nije utvrdio postojanje neplaćenih dodataka po bilo kojoj osnovi. Obračun manje plaćenih naknada za godišnji odmor i bolovanje da je prikazan u tablici 2., a iznosi da su dobiveni množenjem broja sati provedenih na godišnjem odmoru ili bolovanju s prosječnom tromjesečnom satnicom (85% iznosa za bolovanje), umanjeno za isplaćene naknade. Utvrđene su manje isplate u pojedinim mjesecima u ukupnom bruto iznosu od 444,27 eura.

10.1.S obzirom na takvo utvrđenje vještaka, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev potražujući sada iznos od 444,27 eura.

10.2.Tuženik je pak naveo da nema primjedbi na matematički izračun vještaka. Međutim, prigovara načinu na koji je vještak izračunao razliku naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja. Ujedno se protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva budući je tužitelj utužio isplatu razlike na ime svih dodataka na plaću, a sad da potražuje samo isplatu razlike naknade plaće.

11.U konkretnom slučaju, tužitelj je podnio tužbu sa zahtjevom za isplatu razlike plaće na ime dodatka za prekovremeni rad za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te pogrešno obračunate i isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje, s time da će točan iznos odrediti nakon što tuženik položi platne liste, raspored i evidenciju radnog vremena te kasnije po provedbi financijskog vještačenja, a sve jer ne raspolaže potrebnim podacima i financijskim znanjem za izračun tražbine.

11.1.Tužitelj je podneskom od 11.lipnja 2025. postavio određeni tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 99,00 eura te zatražena isplata toga iznosa za razdoblje od 01.01.2022. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 3,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate. Konačno, a nakon provedenog vještačenja i zaprimanja vještakovog pisanog nalaza i mišljenja, tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev. Naime, tužitelj sve do zaprimanja pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka nije mogao znati niti izračunati koje točne iznose tuženik duguje po osnovama koje u tužbi navodi i potražuje jer tužitelj kao slabija strana iz radnog odnosa ne posjeduje znanja kojima bi precizno i točno postavio tužbeni zahtjev. Vještak je pak u svojem nalazu i mišljenju utvrdio da tužitelju pripada ukupni bruto iznos od 444,27 eura na ime razlike naknade plaće.

11.2.Isto tako nije sporno da je postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužitelj nema financijskog znanja da bi ispravno matematički postavio tužbeni zahtjev.

12.Dakle, ono što je tijekom postupka utvrđeno jest to da je tužiteljica obavila određeni rad za koji rad joj tuženik nije izvršio pravilni obračun pa shodno tome ni isplatu naknade plaće u utuženom razdoblju. Neisplata plaće za obavljeni rad (pa tako i naknada plaće za godišnji odmor i bolovanje) protivi se samoj prirodi radnog odnosa. Naime, tužiteljica je iz iste činjenične i pravne osnove uredila i precizirala tužbeni zahtjev zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, a sve nakon dostavljenog pisanog nalaza i mišljenja vještaka. Unatoč činjenici što su plaćeni svi dodaci utvrđeno je da postoji razlika na ime naknade plaće koju je tuženik dužan isplatiti tužiteljici.

13.Kako je tužiteljica podneskom od 8.siječnja 2026. sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, uredila tužbeni zahtjev valjalo je isti prihvatiti u cijelosti upravo u ukupnom iznosu od 444,27 eura.

13.1.Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

14.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 138/23), te popisa parničnog troška tužiteljice. Tužiteljici je priznat trošak: za sastav tužbe – 50 bodova, zastupanje na ročištu od 24.09.2025. i 16.09.2026. - po 50 bodova, sastav podneska od 10.06.2025.-50 bodova, sastav podneska od 08.01.2026. -12,5 bodova (Tbr.8. toč.4.), te pristup na ročište za objavu presude-25 bodova, ukupno 237,5 bodova (1 bod=2,00 eura), što daje 475,00 eura+PDV=593,75 eura+trošak vještačenja od 265,45 eura, ukupno 859,20 eura.

15.U odnosu na navode iz odgovora na tužbu koji se tiču dostavljene punomoći, izvršen je uvid u spis ovog suda Pr-1262/2020 te je utvrđeno da je u istom podnesena tužba radi isplate razlike manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od srpnja 2017. do prosinca 2021. Kako sud nema razloga sumnjati u istinitost pismene punomoći u ovom predmetu i kako je punomoć dostavljena uz tužbu (čl.98. st.1. ZPP), postupljeno je sukladno odredbama čl.89-101 ZPP.

15.1.U odnosu na zahtjev da se parnični trošak isplati na račun pun. tužitelja, isti se smatra osnovanim. Naime, odredba čl. 95. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku kaže da punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako i prima dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, no ne može se protivnoj strani naložiti da bez posebne punomoći, kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da prima novčanu tražbinu na svoj račun, isplatu na račun punomoćnika i izvrši (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd-1019/2023 od 10. svibnja 2023.g i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UIII/70/2015 od 2. ožujka 2017.) Uvidom u spis utvrđeno je da je tužitelj odvj. Mariu Skejiću izdao punomoć za vođenje parnice. Međutim, punomoćnik može primiti dosuđene troškove ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, dok se ne može naložiti protivnoj strani tj. u ovom konkretnom slučaju tuženiku, da tužitelju troškove parničnog postupka isplaćuje na punomoćnikov račun. Naime, ne radi se o specijalnoj punomoći kojom bi tužitelj ovlastio svojeg punomoćnika za primanje novca pa niti na ime troškova postupka u ovom sporu. Dostavljena punomoć ni u kojem slučaju ne predstavlja uporište da se sudskom odlukom (presudom) plaćanje troškova parničnog postupka naloži na račun punomoćnika stranke. Takav stav zauzet je u velikoj većini novijih drugostupanjskih odluka (Županijski sud u Zagrebu, Gž R-53/2026 od 06.02.2026., Gž R-80/2026 od 26.02.2026. i Gž R-241/2025 od 6.3.2026.; Županijski sud u Bjelovaru, Gž R-140/2025 od 16.12.2025. i Gž R-55/2025 od 30.12.2025.; Županijski sud u Šibeniku, Gž R-96/2025 od 20.02.2026.; Županijski sud u Zadru, Gž R-136/2024 od 12.2.2025.; Županijski sud u Sisku, Gž R-127/2024 od 23.05.2025., Županijski sud u Osijeku Gž R-290/2025 od 19.02.2026., itd.) 16.S obzirom na sve navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 28.rujna 2026.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku