Poslovni broj K-274/2026-19

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima po sutkinji Ivani Lovrić Vidaček, kao sutkinji pojedinki, uz sudjelovanje zapisničarke Željke Peh, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆZ zbog kaznenog djela protiv javnog reda – napad na službenu osobu opisano i kažnjivo po članku 315. stav 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. -ispravak, 101/17.,118/18., 126/19. , 84/21., 114/22., 114/23, 36/24. i 136/25.; dalje: KZ/11 ), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima broj KO-DO-216/2026 od 18. kolovoza 2026., na javnoj raspravi 2. rujna 2026. i 28. rujna 2026., nakon provedene rasprave, te donesene i javno objavljene presude u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima, AZ, optuženog ĆZ i branitelja Davora Ćavar, dana 28. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi MZ, MBS: [matični broj subjekta], sin Ć i ŠZ, rođene A, rođen **.**.2000. u [adresa], državljanin [adresa], s prebivalištem u [adresa], neoženjen, bez djece, dostavljač, zaposlen, s mjesečnim primanjima od 2.000,00 eura, sa završenom osnovnom školom, srednjeg imovnog stanja, nalazi se u istražnom zatvoru, prethodno neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

26. lipnja 2026., oko 21,10 sati, na graničnom prijelazu Bajakovo, na ulazu u Republiku Hrvatsku, nakon što su policijski službenici, kontrolom putnika u autobusu, kod njega pronašli tablete u rinfuzi, zbog čega su poduzimali policijsku ovlast privremenog oduzimanja predmeta, zbog prekršaja iz članka 24. stavka 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, iznenada i bez posebnog povoda, u namjeri napada na policijskog službenika, ustao sa stolice i zatvorenom šakom udario policijskog službenika TZ u predjelu lijeve strane glave, nakon čega su priskočili u pomoć policijski službenici ŽZ, HZ i VZ kako bi spriječili daljnji napad na policijskog službenika TZ te su svi skupa uporabili sredstva prisile – tjelesnu snagu i sredstva vezivanja,

dakle, silom izvan slučajeva iz članka 312. i članka 314. KZ/11 napao policijskog službenika kad obavlja službenu dužnost,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – napad na službenu osobu opisano i kažnjivo po članku 315. stav 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17.,118/18., 126/19. , 84/21., 114/22., 114/23, 36/24. i 136/25.; dalje: KZ/11 ),

II. Na temelju članka 315. stav 1. KZ/11, se optuženi MZ

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

III. Na temelju članka 56. KZ/11, se optuženom JZ izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako optuženi u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženom JZ u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od uhićenja dana 26. lipnja 2026. u 21,15 sata, te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru temeljem rješenja Županijskog suda u Vukovaru, Kir-377/2026 od 28. lipnja 2026., produljenog rješenjem Kir-429/2026-6 od 24. srpnja 2026., produljenog rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima Kov-100/2026-6 od 21. kolovoza 2026., ukinutog rješenjem K-274/2026. od 28. rujna 2026. kada je isti pušten na slobodu

V. Na temelju članka 148. stav 1. u vezi s člankom 145. stav 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12,-Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36.24., 72/25. i 13/26. -u daljnjem tekstu ZKP/08), optuženi MZ je dužan platiti trošak vještačenja po vještaku, dr. Anti Blažanoviću u iznosu od 193,50 eura (stotinu devedeset tri eura i pedeset centi), trošak vještačenja po vještaku, dr. Berislavu Pašaliću u iznosu od 787,50 eura (sedamsto osamdeset sedam pedeset centi), kao i paušalnu svotu u iznosu od 150,00 eura (stotinu i pedeset eura), sve u roku od u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima je optužnicom broj KO-DO-216/2026 od 18. kolovoza 2026., optužilo ĆZ za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda – napad na službenu osobu opisano i kažnjivo po članku 315. stav 1. KZ/11 stavljajući mu na teret da je 26. lipnja 2026., oko 21,10 sati, na graničnom prijelazu Bajakovo, na ulazu u Republiku Hrvatsku, nakon što su policijski službenici, kontrolom putnika u autobusu, kod njega pronašli tablete u rinfuzi, zbog čega su poduzimali policijsku ovlast privremenog oduzimanja predmeta, zbog prekršaja iz članka 24. stavka 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, iznenada i bez posebnog povoda, u namjeri napada na policijskog službenika, ustao sa stolice i zatvorenom šakom udario policijskog službenika TZ u predjelu lijeve strane glave, nakon čega su priskočili u pomoć policijski službenici ŽZ, HZ i VZ kako bi spriječili daljnji napad na policijskog službenika TZ te su svi skupa uporabili sredstva prisile – tjelesnu snagu i sredstva vezivanja.

2. Očitujući se o optužbi, optuženi MZ, je izjavio kako se smatra krivim za kazneno djelo, koje mu se optužnicom stavlja na teret, ali da se ne slaže s predloženom sankcijom.

3. U dokaznom postupku ispitan je optuženi, te su uz suglasnost stranaka pročitani: izvješće o uporabi sredstava prisile prema osobi, policijskog službenika TZ od 26. lipnja 2026. (list 4), izvješće o uporabi sredstava prisile prema osobi, policijskog službenika ŽZ od 26. lipnja 2026. (list 5), izvješće o uporabi sredstava prisile prema osobi, policijske službenice VZ od 26. lipnja 2026. (list 6), izvješće o uporabi sredstava prisile prema osobi, policijske službenice HZ od 26. lipnja 2026. (list 7), povijest bolesti hitnog prijema za TZ (list 8), medicinska dokumentacija za TZ (list 9), povijest bolesti hitnog prijema za CZ (list 10), medicinska dokumentacija za CZ (list 11), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika CZ u PU vukovarsko srijemskoj, Službi kriminalističke policije od 27. lipnja 2026. s DVD snimkom (list 12 - 14), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu za CZ serijskog broja [serijski broj] (list 19), zapisnik o ispitivanju opojnih droga ili lijekova u organizmu za CZ serijskog broja [serijski broj](list 20), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika CZ u državnom odvjetništvu od 28. lipnja 2026. s DVD snimkom (list 38-40), zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽZ u općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima od 30. srpnja 2026. (list 82-85), zapisnik o ispitivanju svjedoka VZ u općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima od 30. srpnja 2026. (list 86-88), zapisnik o ispitivanju svjedoka TZ u općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima od 31. srpnja 2026. (list 89 -91), nalaz i mišljenje vještaka mr. sc. Ante Blažanovića od 26. lipnja 2026. (list 97) , medicinska dokumentacija optuženog ĆZ (list 134-142), nalaz i mišljenje vještaka, dr. Berislava Pašalića od 21. rujna 2026.

3.1. Na temelju članka 430. u svezi članka 330. stav 3. ZKP/08, sadržaj snimki ispitivanja optuženog utvrđen je njegovim reproduciranjem. Reproducirana je snimka ispitivanja optuženog u Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj od 27. lipnja 2026. i u Općinskom državno odvjetništvu od 28. lipnja 2026.

3.2. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz kaznene i potvrdu iz prekršajne evidencije.

4. Optuženi je ispitan u Policijskog postaji Vinkovci 27. lipnja 2026. kao i u Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima 28. lipnja 2026. godine, iskazao kako je krenuo iz [adresa] na putu prema Njemačkoj, te da je u torbu zapakirao tablete koje već desetak godina koristi zbog anksioznosti. Pojasnio je da nema urednu liječničku dokumentaciju za sve tablete jer ih je, bez uputa liječnika, samoinicijativno kombinirao u ukupnoj dnevnoj dozi od oko trideset tableta. Kritičnog dana popio je tu dozu i zaspao, a probudio se na graničnom prijelazu. Glede zbivanja u uredu za prekogranični kriminalitet optuženi je naveo da je, u trenutku kada je s njim u prostoriji bio samo jedan policijski službenik, taj policajac počeo ga šamarati i čupati za kosu bez prethodnog povoda, da to više nije mogao podnositi te ga je udario. Naveo je i da mu je policajac u kombiju na putu prema Vinkovcima, prislonio oružje na glavu upućujući pritom uvredljiv komentar rasističke naravi. Optuženi je sam napomenuo da se zbog djelovanja velike količine lijekova koje je popio ne može sa sigurnošću sjetiti svih detalja jer mu te tablete ponekad uzrokuju gubitak pamćenja.

4.1. Na raspravi je okrivljeni izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu je optužbom stavljeno na teret, te iskazao žaljenje i kajanje zbog počinjenog. Nije bio suglasan s prijedlogom kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci, odnosno kasnije pet mjeseci, smatrajući je prestrogom.

4.2. Prilikom iznošenja obrane na raspravi kod ovoga suda 28. rujna 2026. godine, optuženi je iskazao kako u cijelosti ostaje kod obrane iznesene u Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima 28. lipnja 2026. Napominje kako je bio pod utjecajem lijekova 26. lipnja 2026., te se ne sjeća svega detaljno, no jako mu je žao što se opirao policijskim službenicima. Želi se osobno ispričati policijskom službeniku koji me je ispitivao i žao mu je što on danas nije došao kako bi mu se ispričao. Naglašava kako više neće činiti kaznena djela, kao što nije niti do sada. Zaposlen je u Njemačkoj, i poslodavac ga je voljan pričekati. U Njemačkoj mu je izdana dozvola boravka na dvije godine koju mora produžiti u listopadu 2026., jer inače gubi pravo boravka u Njemačkoj. Stoga moli sud za blaže kažnjavanje kako bih mogao nastaviti raditi. U završnoj riječi istaknuo je kako mu boravak u zatvoru jako teško pada i molio izricanje uvjetne osude.

5. Nakon ovakve obrane optuženog, nesporne su sve činjenice navedene u optužnici. Naime, optuženi je detaljno i okolnosno priznao sve događaje navedene optužnicom i u cijelosti priznao počinjenje kaznenog djela i vlastitu krivnju .

6. Priznanje počinjenja kaznenog djela, suglasno je i sa svim ostalim izvedenim dokazima, a osobito izvješću o uporabi sredstava prisile prema osobi, policijskog službenika TZ od 26. lipnja 2026., izvješću o uporabi sredstava prisile prema osobi, policijskog službenika ŽZ od 26. lipnja 2026. , izvješću o uporabi sredstava prisile prema osobi, policijske službenice VZ od 26. lipnja 2026. , izvješću o uporabi sredstava prisile prema osobi, policijske službenice HZ od 26. lipnja 2026., iz kojih proizlazi kako je 26. lipnja 2026. na PGP Bajakovo, bilo nužno primijeniti sredstva prisile u odnosu na optuženog, radi sprečavanja njegovog napada i svladavanja otpora. Povijest bolesni hitnog prijema za ČZ pokazuje kako se 26. lipnja 2026. javio na hitni prijem Opće županijske bolnice Vinkovci, dok povijest bolesti hitnog prijema za CZ pokazuje kako je u istu ustanovu, istog dana, odveden i optuženi.

6.1. Nadalje, iskazi svjedoka TZ i ŽZ, u svim ključnim elementima suglasni su i međusobno se upotpunjuju. Oba svjedoka opisuju isti slijed: upozorenje optuženom da ne uzima tablete sa stola, naredba da sjedne, neposlušnost, ustajanje, udarac šakom u predjelu lijevog oka svjedoka TZ. Svjedokinja VZ u prostoriju je ušla nakon udarca i nije ga vidjela, što je konzistentno s njezinim opisom zatečenog stanja (ŽZ drži okrivljenog za lijevu ruku, TZ za desnu). Njezin iskaz ne proturječi iskazima u pogledu samog udarca, nego ih dopunjuje opisom kasnijeg otpora. Sud je u potpunosti poklonio vjeru policijskim službenicima uslijed činjenice da su iskazivali iscrpno, detaljno i gotovo identično, a također je bitno navesti da nisu postavljali imovinskopravni zahtjev radi naknade štete što dodatno upućuje na činjenicu da nikakav osobni interes u ovom, predmetu nisu imali.

6.2. Optuženi navodi da ga je jedan od policajaca šamarao i čupao za kosu, da je bio sam s njim u prostoriji i da je tek tada udario, da ga je policajac u kombiju prislonio oružjem na glavu i izjavio rasistički komentar. Ove navode sud treba oc ijeniti sa sljedećih polazišta:

• proturječnost s ostalim dokazima- svjedok ŽZ i svjedokinja VZ neumoljivo proturječe navodima o izoliranom maltretiranju: ŽZ navodi da je bio prisutan u prostoriji u trenutku udarca ("te se u tom trenutku vraća kolega TZ i zatječe situaciju"), vrata su bila pretežno otvorena, prostorijom su prolazili kolege. Optuženi sam navodi da je policajku u kombiju, a ne onog kojeg je udario, vidio kao potencijalnog svjedoka maltretiranja, što je nekonzistentno s tvrdnjom da je bio sam s napadačem.

• Optuženikove praznine u pamćenju – optuženi i sam napominje da mu velika količina benzodijazepina otežava pamćenje i da se ne može sjetiti svih detalja, a da su te tablete "tako na njega djelovale da nekad izgubi pamćenje". Ova okolnost svjedoči o umanjenom pouzdanom pristupu vlastitim sjećanjima. Stoga izjave tipa "ne može se sa sigurnošću sjetiti" ne osnažuju tvrdnju o maltretiranju, nego je oslabljuju.

• Medicinska dokumentacija - vještak mr. sc. Ante Blažanović utvrdio je da oštećenik TZ nije zadobio ozljedu u klasičnom smislu, tj. da kontuzijski otisak ne predstavlja objektivno verificirani tjelesni integritet povredu. Ovo je okolnost koja ide u korist okrivljenom u dijelu odmjeravanja kazne (nije nastupila tjelesna ozljeda), ali istodobno upućuje i na to da je sila kojom je okrivljeni udario bila intenzitetom ograničena, a ne da udarac nije bio zadan, budući da oštećenik opisuje bol i crvenilo oka.

• Zaključak o maltretiranju. Sud ne može temeljem iskaza optuženog koji sam navodi sumnju u vlastito sjećanje, a bez ikakve potvrde u iskazima ostalih prisutnih osoba (ŽZ, HZ, VZ) ili materijalnoj dokumentaciji, utvrditi da je maltretiranja bilo. Navodi optuženog o maltretiranju ocjenjuju se kao neuvjerljivi, usmjereni na relativiziranje vlastite odgovornosti i umanjivanje sankcije, te sud drži da je takva obrana optuženika usmjerena na izbjegavanje njegove kaznenopravne odgovornosti.

6.3. Obrana optuženog ne zadovoljava pretpostavke nužne obrane iz članka 21. stav 2. KZ/11, jer nužna obrana pretpostavlja odbijanje istodobnog ili izravno predstojećeg protupravnog napada. Budući da navodi o prethodnom maltretiranju nisu dokazani, ne postoji utvrđeni napad koji bi opravdavao udar. Čak i kada bi napad bio dokazan, obrambena radnja bila bi nerazmjerna: optuženi nije udario dok je navodni napad trajao, nego nakon naredbe da sjedne, dakle, po prestanku navodnog napada. Niti prekoračenje nužne obrane iz članka 21. stav 3. KZ/11, nije primjenjivo jer nema utvrđenog protupravnog napada koji bi se prekoračio.

7. Iz svega navedenog, proizlazi kako je optuženi počinio kazneno djelo protiv javnog reda – napada na službenu osobu, opisano i kažnjivo po članku 315. stav 1. KZ/11, koje čini onaj tko silom ili prijetnjom uporabe sile izvan slučajeva iz članka 312. i članka 314. ovoga Zakona napadne vojnu osobu, policijskog službenika, ovlaštenu službenu osobu Vojne policije, službenu osobu kojoj je povjereno čuvanje osoba kojima je na temelju zakona oduzeta sloboda, kad obavljaju službenu dužnost.

7.1. Na temelju ocjene svih izvedenih dokaza sud utvrđuje da je optuženi MZ kazneno djelo iz članka 315. st. 1. KZ/11, počinio s izravnom namjerom u smislu članka 28. stav. 2. KZ/11. Optuženi je bio svjestan obilježja kaznenog djela, dakle, da napada osobu koja je policijski službenik u obavljanju službene dužnosti, i htio je ostvarenje tih obilježja. To proizlazi već iz same naravi radnje: podizanje sa stolice i udaranje šakom u glavu policijskog službenika, nespojivo je s bilo kojim oblikom nehaja. Optuženi je i sam na raspravi potvrdio da je udario policajca, što je neposredan iskaz o svjesnom i voljnom postupanju. Sud je razmatrao je li u konkretnom slučaju isključena ubrojivost optuženog. Prema članku 24. stav 1. i 2. KZ/11, neubrojiva je osoba koja u vrijeme ostvarenja protupravnog djela nije mogla shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogla vladati svojom voljom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnog duševnog razvitka ili neke druge teže duševne smetnje. Vještak psihijatrijske i psihološke struke nije utvrdio stanje neubrojivosti, nego je, uvjetno, ukazao na mogućnost bitno smanjene ubrojivosti. Stoga se optuženi smatra ubrojivim počiniteljem.

7.2. Sud je nadalje razmatrao primjenu članka 25. KZ/11, koji propisuje da se ne smatra neubrojivim počinitelj koji se svojom krivnjom doveo u stanje smanjene ubrojivosti korištenjem alkohola, droga ili na drugi način. Optuženi je sam naveo da je kritičnog dana samoinicijativno uzeo oko trideset tableta različitih benzodijazepinskih lijekova kombiniranjem pripravaka bez liječničke preporuke. Uz to je potvrdio da ovaj način uzimanja lijekova kod njega redovito uzrokuje gubitak pamćenja i promjene u ponašanju. Ipak, kao što je razvidno iz vještakovog nalaza, optuženi nije lišen ubrojivosti u cijelosti, a vještak opisuje stanje bitno smanjene ubrojivosti čiji uzrok leži ponajviše u psihičkoj strukturi optuženog (hiperaktivnost, impulzivnost, poteškoće kontrole), a ne isključivo u samoskrivljenoj intoksikaciji. Sud stoga zaključuje da primjena članka 25. KZ/11, u ovom predmetu nije u cijelosti indicirana, te da se ne može tvrditi kako je stanje bitno smanjene ubrojivosti nastupilo isključivo samoskrivljenim dovođenjem u stanje intoksikacije, uzimajući u obzir utvrđenu psihičku strukturu okrivljenog kao pretežni uzrok smanjene kontrole impulsa.

7.3.Sud zaključuje da je optuženi kazneno djelo iz članka 315. stav 1. KZ/11, počinio s izravnom namjerom, pri čemu su njegova sposobnost shvaćanja značenja postupanja i sposobnost upravljanja voljom u trenutku počinjenja bile bitno smanjene u smislu članka 26. KZ/11, što će biti uzeto u obzir pri odmjeravanju kazne, ali ne isključuje kaznenopravnu odgovornost

8. Za kazneno djelo iz članka 315. stav 1. KZ/11, propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

8.1. Odlučujući o izboru vrste i visine kaznene sankcije, sud je sukladno članku 47. KZ/11, pošao od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja te ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti. Na strani optuženog sud je kao olakotne okolnosti cijenio: cjelovito i iskreno priznanje počinjenja kaznenog djela na raspravi, kojim je optuženi preuzeo odgovornost za vlastite postupke i pridonio ekonomičnom provođenju kaznenog postupka, iskaz iskrenog žaljenja i kajanja, uključujući verbalni iskaz suosjećanja s oštećenikom i izjavu da mu je žao što je do toga došlo, kaznenu neosuđivanost optuženog (prema izvodu iz kaznene evidencije), utvrđenu bitno smanjenu ubrojivost u trenutku počinjenja kaznenog djela, koja je u uzročnoj vezi s dugogodišnjom psihičkom strukturom optuženog (hiperaktivnost, impulzivnost, smanjena sposobnost kontrole postupaka) aktualiziranom u specifičnoj stresnoj situaciji oduzimanja lijekova uz akutnu intoksikaciju, okolnost da kazneno djelo nije prouzročilo tjelesnu ozljedu oštećenika u klasičnom medicinskom smislu, kako to u nalazu izričito utvrđuje vještak sudske medicine.

8.2. Sud na strani optuženog nije utvrdio posebnih otegotnih okolnosti. Djelo je počinjeno bez oružja ili opasnog oruđa, nije nastupila tjelesna ozljeda u medicinskom smislu, a optuženi se neposredno nakon savladavanja smirio i nije pokazivao agresivne namjere prema ostalim prisutnim osobama u mjeri koja bi upućivala na posebnu opasnost.

8.3. Uvažavajući olakotne okolnosti i odsutnost otegotnih okolnosti, sud je optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Potom je sud ocijenio je li za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, nužno faktično izvršenje izrečene kazne. Polazeći od osobnosti optuženog, njegova prijašnjeg života, okolnosti počinjenja kaznenog djela te ponašanja optuženog nakon počinjenja, posebice njegova cjelovitog priznavanja krivnje i iskazanog kajanja, sud je zaključio da se svrha kažnjavanja, to jest izražavanje društvene osude za počinjeno kazneno djelo, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecaj na optuženog i sve druge da ne čine kaznena djela, može ostvariti i bez faktičnog izvršenja izrečene kazne zatvora optuženog, koji je kazneno neosuđivana osoba kojoj sam kazneni postupak i osuđujuća presuda predstavljaju snažan moralni ukor i upozorenje na zakonom zaštićene vrijednosti. Stoga je sud, primjenom članka 56. stav 2. i 3. KZ/11, primijenio uvjetnu osudu te odredio da se izrečena kazna zatvora od deset mjeseci, neće izvršiti ako u roku od tri godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud je stava kako je i dosadašnji boravak optuženog u istražnom zatvoru na njega djelovao u smislu specijalne prevencije, te da će se i uvjetno osudom ostvariti ne samo svrha kažnjavanja , nego i svrha optuženikova odvraćanja od činjenja novih kaznenih djela.

8.4. Sud je utvrdio kako nisu ispunjene pretpostavke za izricanje sigurnosne mjere iz članka 68. stav 1. KZ/11, jer vještak nije bezuvjetno utvrdio konkretnu opasnost od počinjenja težeg kaznenog djela, a podredno, da bi mjera bila neizvršiva s obzirom na to da optuženi nema boravište u [adresa], te da je nadzor probacije kao zakonski mehanizam izvršenja faktički isključen.

9. Sud je, na temelju članka 54. KZ/11, optuženom JZ u izrečenu kaznu zatvora, uračunao vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od uhićenja 26. lipnja 2026., pa do 28. rujna 2026., kada je pušten na slobodu.

10. Na temelju članka 148. stav 1. u vezi s člankom 145. stav 2. točka 1. i 6. ZKP/08, sud je naložio optuženom plaćanje troška vještačenja po vještaku, dr. Anti Blažanoviću u iznosu od 193,50 eura, trošak vještačenja po vještaku, dr. Berislavu Pašaliću u iznosu od 787,50 eura, koja su vještačenja bila nužna za okončanje ovog kaznenog postupka, kao i paušalnu svotu u iznosu od 150,00 eura koja je sukladna trajanju i duljini ovog kaznenog postupka.

10.1. Slijedom svega naprijed iznijetog, odlučeno je kao u izreci.

Vinkovci, 28. rujna 2026.

Sutkinja

Ivana Lovrić Vidaček

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u 3 (tri) primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje vijeće Županijskog suda. Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinsko pravnom zahtjevu.

Dostavna naredba:

1. ODO u Vinkovcima na broj: KO-DO-216/2026

2. Optuženi MZ, ovdje

3. Branitelj odvj. Davor Ćavar, Vinkovci, ovdje

4. Oštećeni TZ