Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-304/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja UT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], U [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Joško Mikulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić - Vrdoljak i partneri d.o.o. iz Splita, protiv ovršenika JT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Duvnjak, odvjetnica u Kaštel Starom, radi ovrhe, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-2063/2023 od 27. siječnja 2026., dana 28. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba i dopuna žalbe ovršenika izjavljena izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24

– dalje: OZ) i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr- 2063/2023 od 27. siječnja 2026., u pobijanom dijelu pod toč. I. i dijelu toč. II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 200,00 EUR.

II. Djelomično se uvažava žalba i dopuna žalbe ovršenika i preinačuje isto prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu toč. II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovršnog postupka za daljnji iznos od 50,00 EUR, te se taj dio zahtjeva ovrhovoditelja odbija kao neosnovan.

III. Odbija zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem ovrsi na temelju ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Psp-2/2022 od 20. siječnja 2023., potvrđenog rješenje Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-233/2023 od 18. travnja 2023., određena je ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti i druga osoba na način da se ovlašćuje ovrhovoditelj da po trećim osobama na trošak i rizik ovršenika, uspostave prijašnje posjedovno stanje tako da uklone sagrađeni ogradni zid, postavljene željezne stupiće i žičanu ogradu na dijelu nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] između točaka E-D1-D-D-B-A-J1 u ukupnoj površini 23,64 m, koja dužina predstavlja zbroj dužina između točaka E-D1-D-C-B-A-J1, kako to prikazano u dopunskom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Zvonka Babića od 16. rujna 2022. i da se osigura nesmetan prolaz i provoz preko i do nekretnina označenih čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], do nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ujedno je određena pljenidba troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate te je naloženo ovršenikovom dužniku plijeniti odmjereni trošak ovršnog postupka po svim računima ovršenika i oročenim novčanim sredstvima ovršenika.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žalbu i dopunu žalbe podnio je ovršenik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine,“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se rješenje o ovrsi preinači i prijedlog za ovrhu odbije uz naknadu troškova žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Žalba i dopuna žalbe su djelomično osnovane.

4. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 5. OZ na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede ovršnog postupka.

5. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje žalitelj, jer je izreka rješenja o ovrsi jasna i razumljiva i može se ispitati, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

6. Jednako tako, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP, jer okolnost da je ovrhovoditelj u izreci prijedloga za ovrhu naveo čitav sadržaj pravomoćnog rješenja Psp-2/2022 od 20. siječnja 2023., na temelju kojega je određena ovrha, pa tako i dio kojim „se zabranjuje tuženiku takvo ili slično smetanje ubuduće“, ne predstavlja „novu identičnu odluku“, niti presuđenu stvar, kako to pogrešno smatra ovršenik.

7. Pobijano rješenje o ovrsi doneseno je na temelju ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Psp-2/2022 od 20. siječnja 2023., potvrđenog rješenje Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž -233/2023 od 18. travnja 2023., koja u smislu čl. 23. toč. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine,“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20., 114/22 – dalje: OZ) predstavlja valjanu ovršnu ispravu.

8. Suprotno žalbenim tvrdnjama žalitelja prijedlog za ovrhu sastavljen je u skladu s odredbom čl. 261. st. 1. OZ, jer je riječ o ovrsi radi ostvarenja radnje koju može obaviti i druga osoba, te je sud osnovano prihvatio prijedlog ovrhovoditelja kojim ga je ovlastio da na trošak ovršenika povjeri drugoj osobi da tu radnju obavi.

9. Pritom valja navesti da je odredba čl. 264. OZ, na koju se poziva žalitelj, opća odredba o ovrsi radi uspostavljanja prijašnjeg stanja i to u situaciji kada je zbog ponašanja ovršenika protivno obvezi iz ovršene isprave nastala promjena koja nije u skladu s pravom ovrhovoditelja, a o čemu se u ovom slučaju ne radi.

10. Nisu osnovani žalbeni navodi ovršenika da iz izreke rješenja o ovrsi nije jasno tko je ovršenikov dužnik i koji iznos bi Agencija trebala prenijeti na račun ovrhovoditeljeva punomoćnika, niti je jasno temeljem koje odredbe OZ-a Agencija može prenijeti novčani iznos na račun punomoćnika ovrhovoditelja.

11. Naime, ovrhovoditelj je u svom prijedlogu za ovrhu predložio pljenidbu, prijenos i namirenje troškova ovršnog postupka ovrhovoditelja po svim računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika u svim bankama i prijenos na račun punomoćnika ovrhovoditelja, što je u skladu s odredbom čl. 204. st. 2. OZ koja propisuje da će se iznimno od odredbe st. 1. istog članka u rješenju o ovrsi na novčanoj tražbini po računu, na prijedlog ovrhovoditelja, naložiti da se iznos troškova postupka za koji je određena ovrha prenese na račun odvjetnika koji u tom postupku zastupa ovrhovoditelja kao punomoćnik. Nadalje je pobijanim rješenjem o ovrsi ovrhovoditelju određen iznos troška, pa nije u pravu žalitelj da nije jasno koji iznos Agencija treba prenijeti na račun ovrhovoditeljeva punomoćnika.

12. Prigovor žalitelja da je u smislu odredbe čl. 444. ZPP nastupila prekluzija, jer je od dana ovršnosti ovršne isprave do podnošenja prijedloga za ovrhu preteklo više od 30 dana, ne može se prihvatiti. Naime, prema navedenoj zakonskoj odredbi tužitelj gubi pravo da u ovršnom postupku zahtijeva ovrhu rješenja kojim se tuženiku po tužbi zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje, ako nije zahtijevao ovrhu u roku od trideset dana nakon proteka roka koji je rješenjem određen za izvršenje te radnje. U konkretnom slučaju iz stanja spisa proizlazi da je prijedlog za ovrhu podnesen 27. rujna 2023., a ovršna isprava stekla je svojstvo ovršnosti 11. rujna 2023. (što je ovaj sud utvrdio uvidom u Sustav e-spisa). Kako se rok iz citirane odredbe računa od dana ovršnosti, kada je protekao roka za dobrovoljno izvršenje obveze, to je prigovor prekluzije neosnovan, a prijedlog za ovrhu pravovremen.

13. Konačno, ovršenik u žalbi ističe žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ navodeći da je postupio po ovršnoj ispravi, o kojem prigovoru primjenom odredbe čl. 52. st. 3. OZ odlučuje prvostupanjski sud.

14. Međutim, u pravu je žalitelj da je prvostupanjski sud odlučujući o troškovima postupka pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ovrhovoditelju primjenom Tbr. 11./1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa) za sastav prijedloga za ovrhu i pribavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti i sudsku pristojbu priznao iznos od 250 EUR. Naime, prema Tbr. 11/2. Tarife u ovršnom postupku u predmetima iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. (u koji spada i smetanje posjeda) odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cjelokupni postupak u visini od 80 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46.), čini ukupni trošak ovrhovoditelja od 200,00 EUR.

15. Iz navedenih razloga odluku o troškova postupka sadržanu u toč. II. prvostupanjskog rješenja o ovrsi valjalo djelomično potvrditi za iznos od 200,00 EUR, a djelomično preinačiti i odbiti ovrhovoditelja s dijelom zahtjeva za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 50,00 EUR.

16. Slijedom iznijetih razloga, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP, u vezi čl. 21. st. 1. OZ odlučiti je kao u izreci.

17. Kako je ovršenik u žalbenom postupku uspio samo s neznatnim dijelom sporednog zahtjeva zbog kojega nisu nastali posebni troškovi, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

U Zagrebu, 28. rujna 2026.

Sutkinja:

Ksenija Grgić