REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 137 P-330/25-
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja RD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Goranu Devrnji odvjetniku , protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. OIB:02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupan po punomoćnici Anamariji Udiljak odvjetnici u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 27. kolovoza 2026. godine u nazočnosti tužitelja i punomoćnika Vinka Pivac odvjetnika i za tuženika CD odvjetnički vježbenik, dana 25. rujna 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 9011835445 od 28.08.2006. sklopljenog između tužitelja RD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, a koja:
- u čl. 12.3. glasi: ''Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50 % (slovima: jedan cijelih pedeset posto) od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,10 % (slovima: dva cijelih deset posto) sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.''
II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 da isplati tužitelju RD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 132,92 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 30.08.2006. do isplate po stopi koja se do dana 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, do 31.12.2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 da isplati tužitelju RD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 191,89 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 30.08.2006. do isplate po stopi koja se do dana 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, do 31.12.2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 467,75 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj navodi da je sa tuženikom sklopila ugovor o kreditu prema kojem je tuženik kao kreditor ,a tužitelj kao korisnici kredita, kao potrošaču odobrio i stavio na raspolaganje kredit od 14.439,08 CHF. Prilikom Ugovaranja tužitelju je naplaćena tzv. ulazna naknada i naknada za osiguranje kredita .Tužitelj se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odluke suda Europske unije. Predlaže utvrditi ništetnim ugovorne odredbe koje se odnose na ulaznu naknadu i osiguranje kredita te potražuje isplatu iznosa od 191,89 € sa kamatama i iznos od 132,92 € također sa kamatama od dana naplate navedenih iznosa do isplate. Također potražuje parnični trošak.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu, stavlja prigovor potrošača, prigovor zastare, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnoga troška.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, knjigovodstvenu karticu, plan otplate, te je saslušana tužitelja.
4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.
5. Nije sporno da je tužiteljica potpisnik kredita sa ovdje tuženikom.
6. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.
7. Prema tome sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.
8. U ugovoru o kreditu je vidljivo da je tužiteljica korisnik kredita a tuženi davatelj kredita te su se obvezali da će banka tužiteljici isplatiti kredit od 14.439,08 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.
9. U čl. 12.3 je vidljivo da se prilikom obrade kredita jednokratno naplaćuje 1,50% od iznosa kredita naknada, tzv. ulazna naknada prilikom prvog korištenja kredita, kao i naknadu za osiguranje kredita i visini od 2,10 °%.
10. Na okolnost utvrđenja spornih činjenica sud je saslušao tužitelja kako stranku.
11. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je kredit podigao radi kupnje auta za osobne potrebe. Bio je zaposlen nije bio privatnik. Ugovor je pročitao, ništa nije mogao mijenjati, sve je obavljao u banci .Pitao je što je ulazna naknada i osiguranje ali su mu u banci rekli da to mora biti tako. Radilo se o špranciranom ugovoru. Ugovor o osiguranju je sklopio kada je osiguravao auto, djelomično je razumio taj Ugovor o osiguranju auta. Ostali dio iskaza sud nije cijenio jer je nebitan za ovaj spor.
12. Sud je povjerovao iskazu tužitelja jer je isti životan, logičan, istinit, pa ga je sud prihvatio u cijelosti.
13. U vrijeme zaključenja ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača koji u čl. 81. st. 1. određuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se prema st. 2. istog članka smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, stavkom 4. čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to i dokazati.
14. U ovom postupku tuženi to dokazao nije pa prema tome u konačnici zahtjev tužiteljice je osnovan.
15. Prema odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava, dok je u stavku 2. istog članka određeno da ništavnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
16. U toku postupka, kao što je već rečeno, tuženi nije predložio niti jedan dokaz na okolnost da je zaista imao troškove zbog rješavanja tužiteljevog zahtjeva te koje je to troškove tuženi imao prilikom ugovaranja kredita, niti je o tome obavijestio tužitelja. Također nije dokazao niti koji su to nužni i opravdani troškovi za osiguranje kredita. Iz ovoga proizlazi da je tuženi proizvoljno odredio visinu ulazne naknade i osiguranja kredita, a o kojoj se kao što je već rečeno nije pregovaralo, kao i koji su to troškovi osiguranja kredita o kojima se također nije pregovaralo.
17. Predmetni ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu općih uvjeta ugorova jer se radi o ugovorima unaprijed sastavljenima za veći broj ugovora koje je jedna ugovorna strana predložila drugoj ugovornoj strani, ugovor po principu uzmi ili ostavi.
18. Glede prigovora zastare isti prigovor je neosnovan obzirom da je smisao zahtjeva tužitelja povrat iznosa koji je banka naplatila zbog naplate tzv. ulazne naknade i osiguranja kredita, a koju odredbu je sud u ovom postupku utvrdio ništetnom jer se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženi vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništene odredbe ugovora, a kojem prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora radi čega zastara još nije ni počela teći (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. god).
19. Prema odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima određeno je da je ugovor ništetan kada je činidba neodređena ili neodrediva.
20. Također ugovor treba tumačiti i primjenom čl. 320. ZOO-a u korist tužitelja obzirom je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju koji je pripremila i predložila jedna ugovorna strana, ovdje tuženi pri čemu tužitelj nije mogao pregovarati.
21. Prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora a putem navedene ugovorne odredbe tuženi je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno čl. 247 Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je Ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
22. Ovdje se također trebaju primijeniti odredbe čl. 9. Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. koja je implementirana u čl. 96 Zakona o parničnom postupku kao i odredba u kojoj je propisano da u slučaju ugovora u kojem je potrošaču sve ili određene odredbe nudi u pisanom obliku iste moraju biti jasne i razumljive.
23. Također je sud tužiteljici dosudio zakonsku zateznu kamata kako je zatražila u svom podnesku sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a na iznos od 132,92 € i na iznos od 191,89 € kada su ti iznosi neosnovano naplaćeni.
24. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika sud smatra u cijelosti neosnovanim, s obzirom da se isplata utuženih iznosa temelji na ništavosti odredbe Ugovora o kreditu koja prema stajalištu ovoga suda ne podliježe zastari i koja je ništetnost utvrđena u ovom postupku.
25. Zbog svega gore navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude.
26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT i to za sastav tužbe 50,00€,podnesak 15.12.2025. 50 ,00 €,podnesak 26.1.1016. 50 ,00 €, podnesak 12.2.2026. 50,00 €,ročište 26.3.2026. 50 ,00 €, ročište 27.8.2026. 50 ,00 €, ročište za objavu 25,00 € odnosno ukupno 325,00 e.Sud priznaje tužitelju 25 % PDV-a tako da je trošak 406,25 €. Sud priznaje trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 48,23 € i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 13,27, € tako da je ukupan trošak tužitelja 467,75 €.
U Zagrebu, 25.rujna 2026. godine
Sutkinja
Ines Gutzmirtl Špehar
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.
DNA:
- pun. stranaka
