REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-130/2022-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćniku Ivici Zaradiću, odvjetniku u Solinu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, te punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 25. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.02.2017.g. do 30.06.2024.g. u ukupnom iznosu od 16.813,69 EUR bruto zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 128,49 EUR koja teče od 15. ožujak 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 134,08 EUR koja teče od 15. travanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 162,76 EUR koja teče od 15. svibanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 157,11 EUR koja teče od 15. lipanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 155,75 EUR koja teče od 15. srpanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 165,14 EUR koja teče od 15. kolovoz 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 149,58 EUR koja teče od 15. rujan 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 175,52 EUR koja teče od 15. listopad 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 172,77 EUR koja teče od 15. studeni 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 179,03 EUR koja teče od 15. prosinac 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 153,45 EUR koja teče od 15. siječanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 168,94 EUR koja teče od 15. veljača 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 194,22 EUR koja teče od 15. ožujak 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 176,72 EUR koja teče od 15. travanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 170,94 EUR koja teče od 15. svibanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 146,61 EUR koja teče od 15. lipanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 158,58 EUR koja teče od 15. srpanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 170,89 EUR koja teče od 15. kolovoz 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 172,00 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 177,91 EUR koja teče od 15. listopad 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 172,00 EUR koja teče od 15. studeni 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 171,34 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 161,23 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 173,45 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 181,91 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 183,97 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 175,56 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 169,11 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 166,69 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 185,21 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 161,25 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 189,74 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 175,72 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 177,33 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 171,29 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 161,65 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 193,53 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 193,53 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 184,74 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 184,32 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 173,51 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 191,89 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 182,47 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 190,62 EUR koja teče od 15. listopad 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 186,56 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 185,12 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 182,60 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 182,97 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 202,23 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 183,25 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 193,04 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 201,34 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 179,85 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 199,31 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 184,64 EUR koja teče od 15. rujan

- zakonskom kamatom koja na iznos od 197,66 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 199,92 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 175,41 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 203,10 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 192,45 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 209,44 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 182,97 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 175,94 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 160,23 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 135,57 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 201,17 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 165,76 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 204,52 EUR koja teče od 15. listopad 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 189,36 EUR koja teče od 15. studeni 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 176,19 EUR koja teče od 15. prosinac 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 202,50 EUR koja teče od 15. siječanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 190,88 EUR koja teče od 15. veljača 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 213,62 EUR koja teče od 15. ožujak 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 222,01 EUR koja teče od 15. travanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 212,71 EUR koja teče od 15. svibanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 197,71 EUR koja teče od 15. lipanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 140,97 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 227,15 EUR koja teče od 15. rujan 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 158,32 EUR koja teče od 15. listopad 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 226,68 EUR koja teče od 15. studeni 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 238,01 EUR koja teče od 15. prosinac 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 225,60 EUR koja teče od 15. siječanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 232,78 EUR koja teče od 15. veljača 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 237,47 EUR koja teče od 15. ožujak 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 405,19 EUR koja teče od 15. travanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 325,29 EUR koja teče od 15. svibanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 369,95 EUR koja teče od 15. lipanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 393,70 EUR koja teče od 15. srpanj 2024. do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.640,45 EUR na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 27.veljače 2022. godine tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Klinici za onkologiju i radioterapiju. Tužiteljica također navodi da je tuženik tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna u utuženom razdoblju u zadnjih pet godina pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće. Istaknuto je da je tužitelju radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama-dalje TKU-a. Tužitelj tužbom potražuje u navedenom smislu isplatu neisplaćene bruto razlike plaće s osnova prekovremenog rada, dodataka za otežane uvjete rada, odgovornost za život i zdravlje ljudi, te za godišnji odmor i bolovanje. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom tužitelja od 14.05.2026..godine (list 295-296 spisa), te isti tim podneskom potražuje razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 16.813,69 Eur-a za utuženo razdoblje od 01.02.2017.godine do 30.06.2024. sa pripadajućom kamatom, a u skladu sa nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije VC.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu (list 10 spisa) osporava osnov i visinu predmetnog potraživanja, te ističe prigovor zastare potraživanja.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom nalaza i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije VC (list 148-152 spisa); 1. dopune nalaza i mišljenja VC (list 233-234 spisa); 2. dopune nalaza i mišljenja VC (list 320-321 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za utuženo razdoblje od 01.02.2017.godine do 30.06.2024.godine i to za prekovremene sate te godišnji odmor i bolovanje.

6. Među strankama u ovom postupku nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu zdravstvenog djelatnika -inženjera radiologije na Klinici za onkologiju i radioterapiju, a koja činjenica je sadržana i u evidencijama radnog vremena za tužiteljicu. Tužiteljica je podneskom od 05.04.2023.godine ispravila pogrešan podatak iz tužbe ističući da je pravilno radno mjesto tužiteljice na Klinici za onkologiju i radioterapiju zdravstveni djelatnik – inženjer radiologije. Sporno je da li jj je tuženik isplatio dodatke za prekovremeni rad, u utuženom razdoblju od 01.02.2017. do rujna 30.06.2024. Sporno je da li je osnovan prigovor zastare potraživanja. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja navedeni prigovor je u cijelosti neosnovan budući nije proteklo 5 godina od dospjelosti svakog pojedinačnog potraživanja, a obzirom na navedeno utuženo razdoblje (članak 139. ZR-a).

7. Iz pregledanog nalaza i mišljenja vještaka VC (148-152 spisa) proizlazi da je vještak u svrhu izrade nalaza i mišljenja sam izvršio uvid u ZOR, TKU, KU, tumačenja KU , te od strane tuženika dostavljene obračune plaća i evidencije radnog vremena tužitelja, te da je utvrdio da se plaćom i i naknadom plaće smatra plaća u bruto iznosu, te da je stoga u njegovom nalazu izračunavan iznos bruto plaće, te da se plaća radnika se sastoji od osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću, a da osnovnu plaću čini umnožak osnovice za izračun plaće i koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta, uvećan za 0,5% za svaku godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanje plaća, te da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%,prekovremeni rad 50%, rad u drugoj smjeni 10%. Nadalje se navodi da iz zaključka Povjerenstva za tumačenje KU naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora da se izračunava sukladno Zaključku broj 63. s 12. sjednice Povjerenstva. Nadalje, vještak navodi da ako je to za radnika povoljnije da mu poslodavac izračunava prosječnu mjesečnu bruto plaću koja čini zbroj bruto plaća isplaćenih radniku u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem radnik koristi godišnji odmor. Dijeljenjem toga iznosa s brojem tri se dobiva prosječna mjesečna plaća. Ističe se da se iznos prosječne mjesečne plaće dijeli se s redovitim mjesečnim fondom sati mjeseca u kojem radnik koristi godišnji odmor te množi s brojem sati koje je radnik proveo na godišnjem odmoru. Ističe se da temeljem odredbi TKU-a zaposleniku za vrijeme bolovanja pripada naknada u iznosu 85% njegove prosječne tromjesečne plaće neposredno prije početka bolovanja. Navodi se da je vještak pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće utvrdio da je tužiteljici pravilno evidentirana satnica rada na način da radi 8 sati dnevno, te da je plaća isplaćivana sukladno takvoj satnici. Ističe se da tužiteljica nije radila dulje od 8 sati po danu, tako da nije zakinuta za dodatke za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, niti za dodatke za otežani rad i brigu o životu i zdravlju pacijenata. U odnosu na rad dulji od 7 sati dnevno, vještak navodi da ne ne ulazi u raspravu o tome koliko je sati tužiteljica trebala raditi, već da je nalaz izrađen temeljem tužbenog zahtjeva po kojem je tužiteljica trebala raditi 7 sati dnevno a iz evidencije rada da je jasno da je radila 8 sati dnevno. Vještak ističe da ukoliko je tužiteljica imala pravo na skraćeni rad i to 35 sati tjedno, a u praksi je radila 40 sati tjedno, da je tada svaki odrađeni sat dulje od 7 sati dnevno ili 35 sati tjedno prekovremeni rad, a kojeg da tužitelj nije bio u obvezi odraditi, odnosno da se radi o prekovremenom radu koji uopće nije plaćen, a obračunao ga je kao 1 sat dnevno kada je tužiteljica dolazila na posao. U tablici broj 1 u prilogu Nalaza vještak ističe da je izračunat iznos neplaćenog prekovremenog rada kojeg da čini umnožak redovne satnice sa brojem sati prekovremenog rada i koeficijentom 1,50. U odnosu na dodatke za posebne uvjete rada i dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate provedene u tako dobivenom prekovremenom radu, vještak navodi da smatra da su isti uredno plaćeni jer da su sporni sati uračunati u evidenciju redovnog rada tužitelja, te da su dodatci plaćeni bez obzira što sati kod kojih se obračunavaju nisu trebali biti odrađeni. Ističe se da je posljedično manje isplaćenim satima bilo potrebno utvrditi iznose manje plaćenih naknada za godišnji odmor i bolovanje zbog povećanja plaće u tromjesečnom periodu koje prethodi obračunu naknada. Obračun manje plaćenih naknada da je prikazan u tablici 2. a iznosi da su dobiveni množenjem broja sati provedenih na godišnjem odmoru ili bolovanju s razlikom novoobračunate prosječne tromjesečne satnice (85% iznosa za bolovanje). U Tablici broj 3. da je izvršena rekapitulacija svih neisplaćenih dodataka i naknada. Tablice br. 1, br 2. i br. 3. da priležu ovom nalazu i mišljenju, a rekapitulacija da je dodatno prikazana u nastavku. Zaključno iz nalaza i mišljenja vještaka VC proizlazi da da je uvidom u relevantnu raspoloživu dokumentaciju vještak utvrdio da naknada neisplaćene plaće po osnovi sati provedenih u prekovremenom radu iznosi 16.792,15 Eur-a, a posljedično manje isplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 3.074,64 Eur-a, a što ukupno iznosi bruto 19.866,79 Eur-a, te vještak ističe da su mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih sati i naknada na plaću prikazani u Tablici broj 3, stupac br. 5.

8. Tuženik je istakao prigovore na nalaz i mišljenje vještaka VC u podnesku od 06.11.2025.godine ističući da tuženik negira da tužiteljici pripada 7-satno radno vrijeme, pa da se vještak prilikom izrade vještva rukovodio interesima tužitelja kad je uzeo u obzir 7-satno radno vrijeme, te je predložena dopuna vještva polazeći od pretpostavke da tužiteljica nema 7-satno radno vrijeme.

9. Iz pregledane dopune 1. nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije VC (list 233-236 spisa) proizlazi da vještak VC navodi da tuženik prigovara nalazu i mišljenju vještaka VC kao pristranom jer je izrađen po tužbenom zahtjevu i smatra kako je obuhvaćen period izvan utuženog razdoblja. Vještak se očituje kako nalaz i mišljenje nisu pristrani, već da je jedini mogući izračun vještaka, koji ne ulazi u aspekt prava na rad od 7 sati, jest onaj izrađen temeljem tužbenog zahtjeva i ukoliko se s pravne strane dokaže utemeljenim da ostaje pri svom nalazu i mišljenju. U odnosu na izradu nalaza izvan utuženog perioda, ističe se da je tužitelj postavio zahtjev za razdoblje do dostave podataka, a kasnije u podnesku od 09.07.2024. da je specificirao zahtjev do 30.06.2024. g. U nastavku vještak ističe da je kao opcija prilagođena rekapitulacija izračuna do 30.06.2024.g. Ističe se da u periodu obračuna plaća od veljače 2017.g. do lipnja 2024.g. tuženik kao poslodavac tužiteljici nije isplaćivao naknadu plaće za sate povedene u prekovremenom radu u ukupnom iznosu 14.325,21 Eur, te da je posljedično manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu2.488,48 Eur-a, a što da sveukupno iznosi bruto 16.813,69 Eur-a. Navodi da je izračun izradio temeljem excell tablica. Od tuženika da je za ovu dopunu zatražio i dobio skeniranu evidenciju radnog vremena tužitelja i usporedio je s excell tablicama, te da je utvrdio kako nema odstupanja koja bi utjecala na izračun. Ističe se da je po obje evidencije tužiteljica radila osam sati dnevno. Navodi da ukoliko bi sud prihvatio stav tuženika da tužiteljici ne pripada pravo na 7 satno radno vrijeme da je tada izračun vještaka bespredmetan. U svrhu ekonomičnosti procesa ističe da je vještak izradio kontrolni izračun pod pretpostavkom da tužiteljica nema pravo na 7-satno radno vrijeme i utvrdio kako u tom slučaju ne bi postojao neplaćeni rad po bilo kojoj osnovi iz tužbenog zahtjeva.

10. Tuženik je ponovio iste prigovore i na navedenu dopunu nalaza i mišljenja vještaka VC u podnesku od 19.travnja 2026.godine, te je sud pozvao vještaka VC na dodatno očitovanje.

11. U drugoj dopuni nalaza i mišljenja (list 320-321 spisa) vještak VC navodi da ukoliko bi sud prihvatio stav tuženika da tužiteljici ne pripada pravo na 7 satno radno vrijeme da je tada izračun vještaka bespredmetan, te da je vještak u svrhu ekonomičnosti procesa napravio kontrolni izračun pod pretpostavkom da tužiteljica nema pravo na 7-satno radno vrijeme, te da je utvrdio kako u tom slučaju ne bi postojao neplaćeni rad po bilo kojoj osnovi iz tužbenog zahtjeva.

12. Tuženik se protivio i drugoj dopuni nalaza i mišljenja u podnesku od 31.07.2026.godine ističući da ako je tužiteljica po navodima vještaka radila 8 sati dnevno i ako joj je tih osam sati plaćeno da onda iz takvih navoda proizlazi da je sporni jedan sat i to rad između sedmog i osmog sata u radnom danu plaćen kao redovan rad i to po cijeni redovnog sata, a da ukoliko je slučaj da tužiteljica ima pravo na 7-satno radno vrijeme, a što tuženik spori i da je radila 8 sati dnevno da tada vještak mora postupiti na način da izračuna cijenu redovnog 1 sata rada, te izračunati cijenu prekovremenog 1 sata rada te od cijene prekovremenog 1 sata rada oduzeti cijenu redovnog 1 sata rada jer da je to plaćeno, te da bi tužiteljica imala pravo na tu razliku za slučaj da ima pravo na 7-satno radno vrijeme, a što da joj tuženik spori.

13. Temeljem odredbe članka 31.stavka 1. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 143/13- u daljnjem tekstu KU-a) je ugovoreno da na poslovima na kojima ni uz primjenu zaštite na radu nije moguće zaštiti radnika od štetnog utjecaja radno vrijeme se skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i sposobnost radnika, te se sukladno stavku 3. za navedene poslove iz stavka 1. ovog članka određuje opseg skraćenog radnog vremena na 35 sati tjedno.

14. Temeljem odredbe članka 51.stavka 1. KU-a (''NN'' 143/13) je ugovoreno da se osnovna plaća za prekovremeni rad uvećava za 50%.

15.Temeljem odredbe članka 57. stavka 1. KU-a ''NN'' (143/13) je ugovoreno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Nadalje, temeljem odredbe članka 57. stavka 2. KU-a je ugovoreno da će se osnovna plaća uvećati radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (članak 58. KU-a), a na kojem Popisu je navedeno i radno mjesto i posao tužitelja.

16. Prema Dodatku I. KU-a (''NN'' br. 96/15, dalje KU/15) koji je stupio na snagu 01.10.2015. godine odredbom članka 59. a je ugovoreno da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo kako je do tada bilo doktori medicine i dentalne medicine) koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Također prema članku 3. Dodatka I KU-a (''NN'' 96/15) od 01.10.2015.godine na radnom mjestu II., III. i IV. vrste radnik ima pravo na 11% za uvjete rada ili se primjenjuje 7% za uvjete plus 4% za iznimnu odgovornost.

17. Temeljem odredbe članka 51.stavka 9. KU ''NN'' 143/13 prekovremenim radom se smatra da svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

18. Temeljem odredbe članka 55.stavka 1. KU-a ''NN'' 143/13 je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a stavkom 2. istog članka je radno mjesto tužiteljice-zdravstveni radnik inženjer radiologije svrstano u Tablici kao radno mjesto na kojem postoje posebni uvjeti rada.

19. Također tužiteljicu pripada i pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za istu povoljnije budući navedeno proizlazi iz odredbe članka sukladno odredbi članka 36. KU-a (''NN'' 143/13), a kojom je odredbom propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom koji dežura ili je pripravan pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Tužiteljicu sukladno navedenoj odredbi članka 36. KU-a pripada navedena naknada za godišnji odmor. Također nije dvojbeno da tužiteljici sukladno odredbi članka 59. TKU-a pripada i naknada plaće u visini od 85 % od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započela bolovanje, a za vrijeme za koje je isti bio odsutan s rada zbog privremene nesposobnosti rad.

20. Iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tuženik tijekom postupka osporavao osnovanost tužbenog zahtjeva za isplatu plaće za prekovremeni rad ističući u prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka VC da tužiteljica nema pravo na skraćeno radno vrijeme od 7 sati rada dnevno. Međutim, premda je tuženik prije zaključenja pripremnog ročišta, a koje je zaključeno 23.rujna 2024.godine (list 43-44 spisa) iznio u podnesku od 17.07.2024.godine (list 38-40 spisa) činjeničnu tvrdnju da tužiteljica nema pravo na skraćeno radno vrijeme od 7 sati dnevno isti nije predložio nikakve dokaze potrebne za utvrđivanje radnog vremena tužiteljice budući je dostavio u predmetni spis samo evidencije o radnom vremenu, a što je dostavljeno i vještaku, dok nije dostavljen plan i raspored rada, odjelne liste kao ni odluke o radnom vremenu, a iz kojih bi se mogla smatrati utvrđena činjenica tuženika da je radno vrijeme tužiteljice osmosatno. Temeljem odredbe članka 219.stavak 1. ZPP-a je propisano svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Nadalje, temeljem odredbe članka 299.stavak 1. ZPP-a je propisano da su stranke već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, a temeljem stavka 2. istog članka stranke mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Činjenična tvrdnja tuženika da tužiteljica nije imala pravo na skraćeno radno vrijeme od 7 sati dnevno već da je njeno radno vrijeme iznosilo 8 sati dnevno predstavlja odlučnu činjenicu kojom tuženik pobija osnovanost tužiteljičinog zahtjeva za isplatu prekovremenog rada. Međutim tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije predložio niti jedan dokaz potreban za utvrđivanje iznesene činjenice da je radno vrijeme tužiteljice bilo 8 sati, a ne 7 sati, budući ni do pripremnog ročišta, a ni do zaključenja glavne rasprave nije sudu dostavio plan i raspored rada, odjelne liste ni odluke o radnom vremenu, te isti nije dokazao okolnosti zbog kojih navedeni dokaz bez svoje krivnje nije mogao iznijeti do zaključenja prethodnog postupka. Iz tuženikovih evidencija o radnom vremenu proizlazi da je tuženik evidentirao kao radno vrijeme tužiteljice osam radnih sati, ali se navedene evidencije ne moraju nužno poklapati sa tužiteljičinim pravom na skraćeno radno vrijeme pa je u tom smislu tuženik bio u obvezi dostaviti uz podnesak od 17.07.2024.godine ili najkasnije do pripremnog ročišta dokaz u prilog činjenične tvrdnje da je tužiteljica radila 8 sati dnevno, a ne 7 sati dnevno (odluku o radnom vremenu tužiteljice na Klinici za onkologiju i radioterapiju). Obzirom da tuženik nije dostavio navedeni dokaz u prilog navedene tvrdnje o radnom vremenu tužiteljice, a kojim dokazima tuženik nedvojbeno raspolaže do zaključenja prethodnog postupka budući je odredbom članka 30.stavka 3. KU-a (''NN'' 143/13) propisano da je za organizaciju rada u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja odgovoran poslodavac ovaj sud navedenu tvrdnju tuženika da tužiteljicu ne pripada pravo na skraćeno radno vrijeme u trajanju od 7 sati nije uzeo u obzir budući tuženik za navedenu tvrdnju nije priložio ni predložio nikakav dokaz ni u odgovoru na tužbu ni do zaključenja prethodnog postupka. Pri odlučivanju o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je uzeo u obzir sve činjenice koje su pravodobno iznesene tijekom postupka, te izvedene dokaze, evidenciju radnog vremena tuženika , te ono što je u svom nalazu i mišljenju te dopuni 1. i 2. tog nalaza i mišljenja utvrdio vještak Marijan Jović. U tom smislu iz nalaza i mišljenja vještaka VC, te dopune 1. i 2. tog nalaza i mišljenja proizlazi da je vještak uzimajući u obzir 7-satno redovno radno vrijeme tužiteljice,. a nakon usporedbe evidentiranog radnog vremena i redovnog radnog vremena utvrđen određen broj sati rada tužiteljice koji predstavljaju prekovremeni rad, te novčani iznos koji tužiteljicu s tog osnova pripada. Budući činjenična tvrdnja tuženika da tužiteljicu ne pripada pravo na skraćeno radno vrijeme od 7 sati dnevno nije potkrijepljena dokazima potrebnim za takvu činjeničnu tvrdnju, te budući da sud u postupku ne može utvrđivati negativne činjenice navedena činjenična tvrdnja nije uzeta u obzir jer tuženik nije do zaključenja prethodnog postupka dostavio ni predložio dokaze u pogledu navedene činjenične tvrdnje do zaključenja prethodnog postupka, a zbog čega je isti prekludiran, a obračun vještaka VC u preostalom dijelu nije osnovano osporen drugim pravodobno iznesenim činjenicama i dokazima (odlukama vezanim za radno vrijeme tužiteljice kod tuženika na Klinici za onkologiju i radioterapiju), ovaj sud smatra osnovanom tvrdnju tužiteljice da je tužiteljica radeći kao inženjer radiologije na Klinici za onkologiju i radioterapiju imala pravo na skraćeno radno vrijeme u trajanju od 7 sati dnevno (35 sati tjedno) sukladno onome što je propisano odredbom članka 31.stavka 1. i 3. navedenog KU-a (''NN'' 143/13). U navedenom smislu ovaj suda smatra osnovanim izračun vještaka VC iz osnovnog nalaza i mišljenja u pogledu visine predmetnog potraživanja s osnova ostvarenog prekovremenog rada tužiteljice. Vještak VC je naime sukladno onome što je propisano citiranom odredbom članka 51.stavka 9. KU-a ''NN'' 143/13, a vezano za činjenicu što se smatra prekovremenim radom, te primjenjujući odredbu članka 51.stavka 1. istog KU- a, u pogledu uvećanja osnove plaće za 50% za prekovremeni rad izračunao manje isplaćeni iznos naknade plaće za sate koje je tužiteljica provela u prekovremenom radu u određenom iznosu , te je vještak ujedno sukladno onome što je propisano odredbom članka 36. KU-a (''NN'' 143/13) kao i odredbom članka 59. TKU-a izračunao i koliko je tuženik posljedično manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Obračun vještaka VC je u tom pogledu vjerodostojan i logičan jer se temelji na podacima koje je vještaku i u spis dostavio sam tuženik. Vještak je pregledom raspoložive dokumentacije utvrdio da tužiteljica nije radila dulje od 8 sati po danu te je utvrdio u tom smislu da je tužiteljici sve isplaćeno po osnovi dodataka za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, te za otežane uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje pacijenata. Budući je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu inženjera radiologije na Klinici za onkologiju i radioterapiju te je riječ o radnom mjestu pod posebnim uvjetima rada na kojem ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće radnika zaštiti od štetnog utjecaja istoj pripada pravo na skraćeno radno vrijeme od 7 sati sukladno odredbi članka 31.stavka 1. KU-a (''NN'' 143/13), budući je za navedene poslove pod posebnim uvjetima rada kao što je tužiteljičino odredbom članka 31.stavka 3. KU-a (''NN'' 143/13) propisano da je određen opseg skraćenog radnog vremena na 35 sati tjedno, a što predstavlja 7 sati dnevno. U tom smislu vještak VC je osnovano u osnovnom nalazu i dopunama istog stao na gledište da ukoliko tužiteljica ima pravo na skraćeni rad i to 35 sati tjedno (7 sati dnevno), a prema tuženikovim evidencijama o radnom vremenu proizlazi da je ista obavljala rad u trajanju od 8 sati dnevno, a što predstavlja što predstavlja 40 sati tjedno, a koji prekovremeni rad nije bila u obvezi odraditi da se radi o prekovremenom radu koji tužiteljici nije plaćen. Vještak je u skladu sa odredbom članka 51.stavka 9. KU-a i odredbom članka 51.stavka 1. KU-a u tom smislu pravilno izvršio obračun neplaćenih prekovremenih sati rada tužiteljici na način da je navedeni prekovremeni rad obračunao kao 1 sat dnevno kada je tužiteljica dolazila na posao , te je u Tablici 1. svog osnovnog nalaza dao izračun neplaćenog prekovremenog rada na način da je naveo da isti predstavlja umnožak osnovne redovne satnice sa brojem sati prekovremenog rada i koeficijentom 1,50. Vještak je objasnio da je posljedično manje isplaćenim satima bilo potrebno utvrditi iznose manje plaćenih naknada za godišnji odmor i bolovanje zbog povećanja plaće u tromjesečnom periodu, a koji prethodi obračunu naknada. Vještak je navedene neplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje izračunao na način da je iznose dobio množenjem broja sati provedenih na godišnjem odmoru ili bolovanju s razlikom novoobračunate prosječne mjesečne satnice (85% iznosa za bolovanje), te je prikaz svih izračuna dan od strane vještaka VC u Tablicama koje prileže vještvu. Tuženik u prigovoru na nalaz i mišljenje vještaka VC u podnesku od 06.11.2025.godine suvišno ističe da obzirom da je vještak u nalazu i mišljenju decidirano istakao da su dodaci na posebne uvjete rada te iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi uredno plaćeni da tužiteljica nema pravo na naplatu po tim pravnim osnovima budući tužiteljica konačno uređenim tužbenim zahtjevom podneskom od 14.05.2026.godine potražuje isključivo razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće s osnova neplaćenog prekovremenog rada i posljedično tome neplaćenu naknadu za godišnji odmor i bolovanje, a što ukupno prema izračunu vještaka VC iznosi 16.813,69 Eur- a. Ista uređenim zahtjevom više ne potražuje dodatke za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, kao ni dodatke za otežane uvjete rad te odgovornost za život i zdravlje pacijenata. Također tuženik neosnovano ističe da je vještak izradio vještvo svrstavajući se na stranu tužitelja . Naime, tuženik je bio uredno pozvan na pripremno ročište koje se održalo 23.rujna 2024.godine i koje je tad bilo zaključeno, a nije se pojavio i svoj izostanak nije pravdao, te je sud na tom ročištu odredio financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku VC. Tužiteljica je svoj prijedlog za vještačenje dala na prvom pripremnom ročištu od 09.srpnja 2024.godine. na kojem se tuženik također nije pojavio a svoj izostanak nije pravdao. Tuženik u prigovoru na vještvo u podnesku od 06.11.2025. također neosnovano predlaže da vještak VC nadopuni vještvo na način da izradi nalaz i mišljenje polazeći od pretpostavke da tužiteljica nema pravo na skraćeno radno vrijeme od 7 sati već da ista radi redovno 8 sati budući je isti prekludiran u ovom traženju kad se uzme u obzir da isti u odgovoru na tužbu i do zaključenja pripremnog ročišta nije predložio ni priložio nikakve dokaze iz kojih bi se mogla utvrditi njegova činjenična tvrdnja da je tužiteljičino radno vrijeme 8 sati. Neosnovana je i tvrdnja da je vještak VC obzirom da je dao u vještvu izračun prekovremenih radnih sati prekoračio granice vještačkog naloga budući je vještak ovaj izračun dao isključivo i samo pod pretpostavkom da sud prihvati kao utvrđenu činjenicu u ovom postupku da je tužiteljica imala pravo na skraćeno radno vrijeme od 7 sati. Iz tog razloga vještak u osnovnom vještvu, a i u dopuni 1. i 2. svog nalaza i mišljenja naglašava da u odnosu na rad dulji od 7 sati dnevno, vještak ne ulazi u raspravu o tome koliko je tužiteljica trebala raditi već je u navedenom smislu postupio po nalogu suda da utvrdi visinu predmetnog potraživanja. Vještak VC je pojasnio u izradi 1. dopune vještva da je izračun izradio temeljem excell tablica koje je dostavio tuženik, ali da je zatražio od tuženika i dobio skeniranu evidenciju radnog vremena tužiteljice te da je istu usporedio sa excell tablicama i da je utvrdio da između njih nema odstupanja koja bi utjecala na izračun jer da je u obje tuženik prikazao kao sate tužiteljičinog rada osam sati dnevno. Također je vještak istakao da ukoliko sud prihvati stav tuženika da tužiteljici ne pripada pravo na 7 satno radno vrijeme da je tada izračun vještaka bespredmetan jer da u tom slučaju ne bi po izračunu vještaka postojao neplaćeni rad po bilo kojoj osnovi iz tužbenog zahtjeva. Ovaj sud nije mogao prihvatiti kao osnovanu činjenicu da je tužiteljica radila 8 satno radno vrijeme budući kod činjenice da tužiteljica tvrdi suprotno od tuženika vezano za radno vrijeme tužiteljice ističući da ista ima 7-satno radno vrijeme tuženik je u prilog navedene tvrdnje trebao u odgovoru na tužbu ili najkasnije do pripremnog ročišta dostaviti dokaz u prilog navedenoj činjeničnoj tvrdnji, a zbog čega je isti prekludiran u svojoj tvrdnji da je tužiteljica radila 8 satno radno vrijeme. Jedini relevantni dokaz o tome je odluka o radnom vremenu tužiteljice na Klinici za onkologiju i radioterapiju, a tuženik ovaj dokaz nije dostavio tijekom cijelog trajanja postupka. U tom smislu isti u smislu tereta dokazivanja ničim nije pobio tvrdnje tužiteljice da je ista temeljem odredbe članka 31.stavka 1. i 3. KU-a (''NN'' 143/13) imala pravo na skraćeno radno vrijeme od 7 sati budući je u utuženom razdoblju radila na radnom mjestu pod posebnim uvjetima rada i to radnom mjestu zdravstvenog djelatnika-inženjera radiologije na Klinici za onkologiju i radioterapiju. Tuženik nije prigovarao nalazu i mišljenju vještaka u smislu matematičkog izračuna., a što je istakao vještak VC i u 2. dopuni svog nalaza i mišljenja.

21. Imajući u vidu sve navedeno ovaj sud je mišljenja da su osnovni nalaz i mišljenje vještaka VC kao i dopuna 1. i 2. tog nalaza i mišljenja u cijelosti logični, vjerodostojni, te u skladu sa nalogom ovog suda te ispravama koje prileže spisu dok su iz navedenih razloga prigovori tuženika na nalaz i mišljenje te navedene dopune tog nalaza i mišljenja u cijelosti neosnovani.

22. Na ukupan dosuđeni iznos od 16.813,69 Eur-a koji tužiteljici pripada po osnovi neisplaćene razlike plaće i naknade plaće od čega 14.325,21 Eur-a po osnovi neplaćenog prekovremenog rada, te 2.488,48 Eur-a po osnovi posljedično manje isplaćene naknade plaće po osnovi godišnjeg odmora i bolovanja, a prema izračunu iz osnovnog nalaza i mišljenja vještaka VC tužiteljici su priznate i zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljicu iste ne pripadaju slijedom čega su tužiteljici dosuđene zakonske zatezne kamate na iznos glavnice potraživanja od 16.813,69 Eur-a, osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

23. Zbog svega navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

24. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica uspjela u cijelosti u ovom postupku tuženik je istoj dužan naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 09.07.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 09.07.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 18.09.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 23.09.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 21.11.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 02.03.2026.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 14.05.2026.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 15.05.2026.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 15.07.2026.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 11.09.2026.godine u iznosu od 250 bodova, te zastupanja na ročištu za objavu presude od 50 bodova; a što ukupno iznosi 1.750 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 3.500,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 875,00 Eur-a ukupno iznosi 4.375,00 Eur-a te što uz trošak vještačenja od 265,45 Eur-a ukupno iznosi 4.640,45 Eur-a, a koji iznos tuženik duguje tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Tuženik se u podnesku od 02.06.2026.godine protivio preinaci tužbenog zahtjevog. Naime, iz postavljenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva tužiteljice podneskom od 09.07.2024..godine (list 36-38 spisa) je razvidno da tužiteljica prilikom podnošenja tužbe nije raspolagala cjelokupnom dokumentacijom , a zbog čega je u tom podnesku i navela da pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provedbe financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Ista je po nalogu suda sa pripremnog ročišta od 09.srpnja 2024. postavila kondemnatorni zahtjev citiranim podneskom od 09.07.2024.godine potražujući iznos glavnice od ukupno 1.335,00 Eur-a s time da je u navedenom podnesku istakla da će specificirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Iz svega navedenog je razvidno da tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe i uređenja tužbenog zahtjeva podneskom od 09.07.2024..godine nije raspolagala svim odlučnim činjenicama potrebnim za uređenje tužbenog zahtjeva (platnim podacima, evidencijama o radu i rasporedu), a kojima je raspolagao tuženik, te u tom smislu nije mogla konačno precizirati tužbeni zahtjev bez provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Tuženik je tek podneskom od 31.08.2025.godine dostavio evidencije radnog vremena i isprave za utuženo razdoblje, te je vještak Marijan Jović temeljem tih podataka izradio nalaz i mišljenje, a kojim se precizno utvrdio dug tuženika prema tužiteljici s osnova neplaćenog prekovremenog rada te naknade za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je citiranim podneskom od 14.05.2026..godine specificirala tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja budući je tek nakon navedenog vještačenja bilo moguće objektivno procijeniti visinu tuženikovog dugovanja po navedenom osnovu. Budući tužiteljica uređenim tužbenim zahtjevom u konačnici potražuje veći iznos sukladno nalazu i mišljenju vještaka Jović u odnosu na svoj raniji tužbeni zahtjev od 09.07.2024.godine u predmetnom slučaju je riječ povećanju-preinaci tužbenog zahtjeva iz istog činjeničnog osnova, a kojoj se preinaci tuženik ne može protiviti. (članak 191.stavak 2. ZPP-a) Naime, tužiteljica je u tužbi već iznijela činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev te sad iz istog činjeničnog osnova potražuje drugi iznos, te je u tom smislu citiranim podneskom od 14.05.2026..godine konačno uredila tužbeni zahtjev. U navedenom smislu tuženik neosnovano prigovara preinaci tužbe. Tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove primitaka računajući i primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 5 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice.

Radi navedenog dosuđen je tužitelju parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 25.rujna 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužitelju-po punomoćnici

2/ tuženiku-po punomoćniku