Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Splitu
Stalna služba u Trogiru
Put Mulina 1, Trogir
Poslovni broj: Pp-8700/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sutkinji Željki Matkov, na prijedlog sudske savjetnice Josipe Grga, uz sudjelovanje Milenke Vičić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika JB, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine Republike Hrvatske broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24, dalje: Zakon o sigurnosti prometa na cestama), kažnjiv po članku 53. stavku 4. istog Zakona, postupajući po prigovoru okrivljenika protiv obaveznog prekršajnog naloga Policijske uprave Splitsko- dalmatinske, Policijske postaje Trogir, Klasa: 211-07/26-2/21874, Urbroj: 511-12-33- 26-1 od 21. svibnja 2025., odlučujući izvan žurnog postupka, na temelju odredbe članka 244. stavka 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine Republike Hrvatske broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22, dalje: Prekršajni zakon), nakon ispitivanja osnovanosti prigovora, dana 25. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prigovor okrivljenika JB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] te se potvrđuje obavezni prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, Klasa: 211-07/26-2/21874, Urbroj: 511-12-33-26-1 od 21. svibnja 2025.
II. Ako okrivljenik plati 2/3 (dvije trećine) novčane kazne izrečene obaveznim prekršajnim nalogom u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, novčana kazna smatrati će se plaćenom u cjelini (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. b. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan na ime troškova žalbenog postupka uplatiti paušalni iznos od 15,00 (petnaest) eura u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude.
Obrazloženje
1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Trogir pod brojem navedenim u uvodu presude izdala je obavezni prekršajni nalog kojim je okrivljenik proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivog po članku 53. stavku 4. istog Zakona, kojim nalogom mu je kao fizičkoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 (tristodevedeset) eura i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca, te je temeljem istog naloga dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 (trinaest eura i dvadesetsedam centi) eura.
2. Protiv citiranog obaveznog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno izjavio prigovor navodeći kako isti podnosi zbog visine izrečene novčane kazne, smatrajući da je ista, s obzirom na njegove osobne, imovinske i životne okolnosti, za njega prestroga, ali i zbog okolnosti u kojima je prijava zbog prekršaja nastala. Vozač je dugi niz godina sa zaista velikim brojem prijeđenih kilometara. Vozi savjesno i odgovorno i nema naviku kršiti prometne propise (zadnja za prekoračenje brzine je počinjena od kupca koji je preuzeo njegov stari automobil i koji je odmah sa svog računa platio evidentiranu kaznu). Predmetni događaj da je iznimka, a ne njegovo uobičajeno ponašanje u prometu u kojem je stalno zbog prirode „posla“ koji obavlja. Naime, kao književnik i samostalni umjetnik da je nezaposlen i ističe da nema dostatna redovita primanja (prilaže isplate drugog dohotka u prosječnom iznosu primanja od 400 eura mjesečno, uz 162 eura mjesečno inkluzivnog dodatka), kojima bi mogao podmiriti izrečenu novčanu kaznu bez ozbiljnog ugrožavanja vlastite egzistencije. Putovanja i vožnja sastavni su dio bavljenja književnim zanimanjem, jer su za samostalnog umjetnika gostovanja i nastupi gotovo jedini način ostvarivanja dohotka. S autoputa da je izašao na naplatnoj postaji Prgomet i na raskrižju skrenuo lijevo na državnu cestu D58 prema Trogiru i Prapatnici. Od tog raskrižja pa do mjesta na kojem je policijski službenik mjerio brzinu- nema znakova za ograničenje brzine (Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, u svom članku 21. kaže: „(1) Znakovi izričitih naredbi moraju se ponovno postaviti nakon svakog raskrižja ako izričita naredba vrijedi i poslije takvog raskrižja.“) Mogući prilaz naseljenom mjestu tijekom vožnje može se uočiti tek i upravo s pozicije na cesti na kojoj se mjeri brzina- pa je za primjereno usporavanje (i bez znaka), u tom trenutku prekasno. Kako je mjerenje (umanjeno za sigurnosnu razliku) pokazalo brzinu od 91 km/h- na državnoj cesti na kojoj je opća dozvoljena brzina od 90 km/h, smatra da je ovo kažnjavanje neosnovano. Ukoliko ovaj dio prigovora Sud smatra neutemeljenim, pa time i nevažećim, svjestan važnosti poštivanja prometnih propisa i sigurnosti svih sudionika u prometu- napominje da mu je žao zbog počinjenog prekršaja te izražava iskreno kajanje. Zbog navedenih okolnosti moli da se prilikom odlučivanja uzmu u obzir njegove imovinske prilike, dosadašnje ponašanje u prometu i činjenica da se radi o izoliranom slučaju. Predlaže da Sud uvaži njegov prigovor te ukine izrečenu mjeru kažnjavanja ili podredno ublaži izrečenu novčanu kaznu na najmanju moguću mjeru i ukine zaštitnu mjeru zabrane upravljanja vozilom „B“ kategorije (zbog svrstavanja u kategoriju težih prekršaja u koju je prekršaj ušao mjerenjem samo 1 km/h više). Također, moli da ga se, ako je moguće, oslobodi plaćanja troškova postupka ili da se isti odrede u najmanjem mogućem iznosu.
3. Prigovor okrivljenika nije osnovan.
4. Ispitujući pobijani obavezni prekršajni nalog, ovaj Sud nije našao da bi na štetu okrivljenika bila povrijeđena bilo koja odredba prekršajnog materijalnog prava od strane izdavatelja prekršajnog naloga, te je također utvrđeno da je za navedeni prekršaj odredbom članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u iznosu od 390,00 (tristodevedeset) eura do 920,00 (devetstodvadeset) eura.
5. Naime, okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. u svezi sa stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, počinjenog na način da je kao vozač u prometu na cesti upravljao motornim vozilom „B“ kategorije, kada se kroz naseljeno mjesto vozilom kretao brzinom koja je za 31 km/h veća od dopuštene, pa je pobijanim obaveznim prekršajnim nalogom i u skladu sa citiranim Zakonom okrivljeniku izrečena propisana novčana kazna, te sukladno odredbi članka 228. i članka 239. Prekršajnog zakona i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca.
6. Odlučujući o prigovoru i razmotrivši odluku o kazni, Sud je utvrdio da je ovlašteni tužitelj okrivljeniku, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno izrekao novčanu kaznu u visini od 390,00 (tristodevedeset) eura. Sud ovu kaznu smatra primjerenom težini počinjenog prekršaja, stupnju ugrožavanja sigurnosti prometa kao i ukupnim okolnostima na strani okrivljenika.
6.1. Naime, izrečena novčana kazna predstavlja okvir Zakonom propisanog minimuma propisane kazne za predmetni prekršaj, a Sud nije utvrdio naročito olakotne okolnosti iz članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona koje bi opravdale njezino ublažavanje, posebice kod činjenice da je okrivljenik već pravomoćno prekršajno kažnjavan po Zakonu o sigurnosti prometa na cestama.
7. Na temelju odredbe članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona ukoliko okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 (dvije trećine) izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
8. U odnosu na zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, Sud je ocijenio kako postoji opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa, slijedom čega je odbio prigovor i u tom dijelu. Naime, kao što je već istaknuto, okrivljenik je već pravomoćno prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Iz tog razloga je primjena ove zaštitne mjere nužna radi otklanjanja uvjeta koji omogućavaju, odnosno poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.
9. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. b. Prekršajnog zakona propisani su paušalni troškovi žalbenog postupka Općinskog prekršajnog suda kada odlučuje o prigovoru i kada odlučuje o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika, kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, pa su stoga okrivljeniku odmjereni i troškovi ovog žalbenog postupka u paušalnom iznosu koji je primjeren trajanju i složenosti postupka, kako je i odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.
10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Trogir, 25. rujna 2026.
Zapisničarka
SUTKINJA
Milenka Vičić, v.r.
Željka Matkov, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Sukladno odredbi članka 244. stavka 3. Prekršajnog zakona protiv ove presude nije dopuštena žalba.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
- Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj,
Policijskoj postaji Trogir u 3 (tri) primjerka: okrivljeniku, ovlaštenom tužitelju, za spis.
