Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev-x-146/2015-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. G. iz S., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik I. Ć., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2135/2012-2 od 29. travnja 2014., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1548/2000-79 od 8. svibnja 2012., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e :
Revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 126.371,95 kuna na ime imovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 126.071,95 kuna od donošenja presude do isplate i na iznos od 300,00 kuna od 24. rujna 1996. do isplate, kao i zahtjev naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama (stavak I. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 27.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 8. svibnja 2012. do isplate (stavak II. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1548/2000-79 od 8. svibnja 2012. u dijelu stavka I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 63.035,97 kn sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate, iznosa od 150,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 24. rujna 1996. do isplate, i naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.
II. Uvažava se žalba tužitelja kao djelomično osnovana, preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1548/2000-79 od 8. svibnja 2012. u dijelu stavka I. izreke za iznos od 63.185,97 kn sa zakonskim zateznim kamatama, stavku II. izreke i sudi:
Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 63.185,97 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 63.035,97 kn od 8. svibnja 2012. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, iznos od 150,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 24. rujna 1996. do isplate po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine, broj: 76/1996., 72/2002., 154/2004.) do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 27.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 8. svibnja 2012. do isplate.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.".
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu ili je ukinuti i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a tužitelju naložiti da mu naknadi trošak revizijskog postupka.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je neosnovana.
6. Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Tuženik u reviziji, u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, navodi da je pobijana presuda nerazumljiva i da ju nije moguće ispitati jer drugostupanjski sud nije naveo na kojim materijalnopravnim propisima su utemeljeni razlozi odluke, niti je to moguće zaključiti iz teksta obrazloženja, kao i da je izreka presude proturječna izvedenim dokazima. Osim toga navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8., čl. 250. i čl. 252. ZPP jer je protivno zaključcima prometnog vještaka utvrdio činjenice za čije utvrđenje ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem. Osim toga, revident iznosi niz činjeničnih navoda kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Protivno navodima revidenta iznesenim u reviziji izreka pobijane drugostupanjske presude ne proturječi razlozima presude, u obrazloženju presude su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Budući da pobijana drugostupanjska presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, to prema ocjeni ovog suda tijekom drugostupanjskog postupka nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.
9. Nadalje, tuženik u reviziji neosnovano navodi da je sud drugog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka.
10. Tuženik u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP i bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 250. ZPP i čl. 252. ZPP, za koju tvrdi da je počinjena pred drugostupanjskim sudom, dovodi u pitanje činjenična utvrđenja i osporava zaključak drugostupanjskog suda o odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja u omjeru od 50% odnosno zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva što u biti predstavlja prigovore činjenične naravi. Takvim navodima tuženik iznosi vlastite stavove o ocjeni provedenih dokaza i izvodi drukčiji zaključak o odgovornosti sudionika za nastanak štetnog događaja. Pritom je zanemario činjenicu da je njegov osiguranik B. P. pravomoćnom presudom Okružnog suda u Veneciji od 18. studenoga 1998. oglašen krivim za nastanak štetnog događaja, kao i odredbu čl. 12. st. 3. ZPP kojom je propisano da je sud, u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca, vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Činjenične navode iznesene u reviziji, kojima tuženik u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi činjenice i daje vlastitu ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje niti se upuštati u ocjenjivanje osnovanosti takvih navoda. Naime, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Slijedom navedenog, revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iznesen u reviziji je u cijelosti neosnovan.
12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete nastale na njegovom vozilu, koje je oštećeno u prometnoj nesreći u Republici Italiji … 1996. U prometnoj nesreći je osim vozila kojim je upravljao tužitelj, registarskih oznaka … s prikolicom …, sudjelovalo i vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika B. P., registarskih oznaka … s prikolicom … i vozilo kojim je upravljao S. P., registarskih oznaka … s prikolicom …, koji je u toj nesreći smrtno stradao.
13. Iz spisa proizlazi da je pravomoćnom presudom Okružnog suda u Veneciji, Sekcija Mestre od 18. studenoga 1998., osiguranik tuženika B. P. oglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 589. Kaznenog zakonika Republike Italije jer je … 1996. zbog nepažnje, nemara i nepoštivanja prometnih propisa, na obilaznici grada M., upravljajući vozilom izvršio manevar kočenja i skretanja udesno kako bi uspio "uloviti" odvojak za skretanje, usprkos činjenici da je prošao mjesto predviđeno za skretanje udesno i bez da je signalizirao promjenu kretanja, uzrokovao smrt vozača kamiona S. P. koji ga je u svojem vozilu slijedio, do čega je došlo kad S. P. nije uspio izbjeći sudar i snažno je udario u vozilo osiguranika tuženika. Navedenom presudom je osiguranik tuženika, uz svoj pristanak i pristanak javnog tužitelja osuđen na kaznu zatvora od 5 mjeseci i 10 dana. U postupku je utvrđeno da je tužitelj u trenutku štetnog događaja, upravljao teretnim vozilom, vozeći se ispred osiguranika tuženika, koji je u štetnom događaju svojim vozilom naletio na stražnji dio tužiteljevog vozila.
14. Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev polazeći od stava da je sud u odnosu na način nastanka štetnog događaja vezan pravomoćnom presudom donesenom u kaznenom postupku pred stranim sudom ako je ta presuda priznata u zakonom propisanom postupku što po ocjeni suda u ovoj parnici nije dokazano. Stoga je proveo dokazni postupak i primjenom odredbi čl. 2946. talijanskog Građanskog zakonika (dalje: C.C.) i čl. 2947. C.C. zaključio da zastara nije nastupila jer do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, nije prošlo pet godina niti od počinjenja kaznenog djela, niti od pravomoćnosti presude kojom je osiguranik tuženika oglašen krivim. Osim toga, sud prvog stupnja je ocijenio da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran vozač teretnog vozila talijanskih registarskih oznaka S. P., zbog neodržavanja dovoljnog razmaka u odnosu na teretno vozilo s prikolicom kojim je upravljao osiguranik tuženika odnosno da tužitelj nije dokazao doprinos osiguranika tuženika osuđujućom kaznenom presudom Okružnog suda u Veneciji jer ista nije priznata u Republici Hrvatskoj, pa sud nije vezan njezinim učincima, niti u dijelu ocjene odgovornosti sukladno odredbi čl. 2054. C.C.
15. Odlučujući povodom žalbe tužitelja drugostupanjski sud je, primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, djelomično potvrdio prvostupanjsku presudu i djelomično je preinačio, te je naložio tuženiku isplatiti tužitelju 63.185,97 kuna odnosno 50% od iznosa štete nastale na vozilu tužitelja sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate i 150,00 kuna odnosno 50% plaćene usluge izvida štete sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja 24. rujna 1996. do isplate. Pritom je sud drugog stupnja zaključio da je u ovoj parnici, u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti, sud na temelju čl. 12. st. 3. ZPP, vezan pravomoćnom presudom Okružnog suda u Veneciji kojom je osiguranik tuženika oglašen krivim za nastanak štetnog događaja. To stoga što se sudski postupak priznanja strane sudske odluke provodi samo u odnosu na građanske stvari dok se učinak strane sudske odluke donesene u kaznenim stvarima ne uvjetuje priznanjem.
16. Prema ocjeni drugostupanjskog suda, tuženik na kojem je teret dokaza nije pružio niti jedan odgovarajući dokaz u prilog oborive presumpcije jednakog stupnja krivnje svih sudionika štetnog događaja. Stoga je sud ocijenio da je šteta na vozilu tužitelja uzrokovana dvjema istovremenim protupravnim radnjama i to radnjom osiguranika tuženika B. P. i radnjom vozača S. P. Osiguranik tuženika je, zbog nepažnje, nemara i nepoštivanja prometnih propisa sadržanih u čl. 154. Zakona o prekršajima Republike Italije (dalje: C.D.S.), izvršio manevar kočenja i skretanja u desno kako bi uspio "uloviti" odvojak za skretanje usprkos činjenici što je prošao mjesto predviđeno za skretanje i bez da je signalizirao promjenu kretanja, uzrokovao smrt vozača kamiona S. P. (kazneno djelo iz čl. 589. Kaznenog zakona Republike Italije) koji je svojim vozilom upravljao vozeći iza osiguranika tuženika te nije uspio izbjeći sudar i udario je u vozilo osiguranika tuženika zadobivši na taj način smrtne ozljede. S. P. se, suprotno odredbi čl. 149. C.D.S., nije pridržavao sigurnosne razdaljine od tegljača osiguranika tuženika koji je vozio ispred njega, udario je u vozilo osiguranika tuženika, pa je uslijed rotiranja poluprikolice osiguranika tuženika oštećen stražnji desni ugao tužiteljeva vozila koje se zaustavilo na traci za nuždu.
17. Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude, u okviru iznesenog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, odnosi se na ocjenu je li drugostupanjski sud, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjev u ovom postupku, pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 2054. C.C., te odredbi čl. 86. do 102. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 43/82 i 72/82, "Narodne novine" broj: 53/91 – dalje: ZRSZ) u odnosu na pitanje vezanosti pravomoćnom presudom kaznenog suda u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti. Osim toga je sporno, je li sud odlučujući o prigovoru zastare trebao primijeniti trogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 376. st. 1. ZOO.
18. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev, ocijenivši pitanje zastare primjenom odredbi čl. 2964. C.C. koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje jer je štetna radnja počinjena u Republici Italiji, te kad je ocijenio polazeći od čl. 2054. C.C. da je jednaka odštetna odgovornost osiguranika tuženika B. P. i vozača S. P. za štetu koja je nastala tužitelju.
18.1. U odnosu na revizijske navode o primjeni odredbi ZRSZ treba navesti da je u čl. 1. st. 1. ZRSZ propisano da taj Zakon sadrži pravila o određivanju mjerodavnog prava za statusne, porodične i imovinske odnosno druge materijalnopravne odnose s međunarodnim elementom. Stavkom 2. istog članka propisano je da taj Zakon sadrži i pravila o nadležnosti sudova i drugih organa Republike Hrvatske za raspravljanje odnosa iz stavka 1. tog članka, pravila postupka i pravila za priznanje i izvršenje stranih sudskih i arbitražnih odluka. Iz citirane zakonske odredbe i sadržaja ZRSZ posve je jasno da se ne primjenjuje na pitanje učinaka strane sudske odluke u kaznenim stvarima. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.
19. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.
20. S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.
21. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.
22. Revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o troškovima postupka nije dopuštena.
23. Odlučujući o dopuštenosti revizije tuženika kojom se pobija drugostupanjska odluka u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka treba navesti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.
24. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.
25. Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP revizija tuženika podnesena protiv dijela drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena, pa je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
dr.sc. Ante Perkušić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.