- 1 -              Rev-1173/2022-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-1173/2022-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. M., OIB …, iz Z., …, koju zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. L., OIB …, iz Z., …, kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina civilnom diobom, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-866/2021-2 od 12. siječnja 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-924/2020-170 od 19. svibnja 2021., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

I. Odbija se revizija tužiteljice.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja razvrgnuta je suvlasnička zajednica nekretnine tužiteljice i tuženika i to dvosobnog stana koji se nalazi na trećem katu lijevo u stambenoj zgradi u … koja je sagrađena na čkbr. …, a u naravi predstavlja dvosobni stan koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 53,57 m2, upisanog kao etažno vlasništvo – … u zk.ul…. k.o. K. u suvlasništvu parničnih stranaka svakog u ½ dijela, - civilnom diobom što je tuženik dužan trpjeti (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 56.200,00 kn sa zateznim kamatama od 19. svibnja 2021. do isplate (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i odbijen je tužbeni zahtjev, a potvrđena u odluci o troškovima postupka pod točkom II. izreke (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka (točka II. izreke).

 

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 2072/2022-2 od 1. lipnja 2022. dopustio je tužiteljici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

 

„Je li u parnici radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, u slučaju kada tuženik tijekom parnice otuđi svoj suvlasnički dio nekretnine, moguće primijeniti pravno shvaćanje s pete sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (5/19) održane 21. listopada 2019., broj: Su-IV-56/19-10 koje glasi: „Kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati, primjenjuju se odredbe iz čl. 162. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tek u slučaju kada te odredbe nije moguće primijeniti, tada čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku isključuje primjenu pravila o pravno relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je protiv navedene presude podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova revizije.

 

5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom.

 

9. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stadiju postupka sporno je, može li se i u parnici radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, u slučaju kada tuženik tijekom parnice otuđi svoj suvlasnički dio nekretnine, primijeniti pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 21. listopada 2019.

 

10. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev izrazivši shvaćanje da je tuženik ostao pasivno legitimiran za trpljenje razvrgnuća suvlasništva, unatoč tomu što je tijekom postupka darovao svoj suvlasnički dio na predmetnom stanu sinu, jer se njegova pasivna materijalno-pravna legitimacija ne mijenja samo zato što je tijekom parnice došlo do prijenosa vlasništva, a koje stajalište smatra da potvrđuje i odredba čl. 195. ZPP-a.

 

11. Polazeći od utvrđenja da je tijekom parnice došlo do prijenosa vlasništva i da tuženik više nije suvlasnik nekretnine, drugostupanjski sud iznosi shvaćanje da u okolnostima konkretnog slučaja odredba čl. 195. st. 1. ZPP-a ima isključivo procesno-pravni učinak, ali da ista ne anulira materijalno-pravni učinak takve raspoložbe na meritornu odluku o konkretnom tužbenom zahtjevu, za koju je mjerodavno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave. S obzirom na raspoložbu tuženika prije zaključenja glavne rasprave navedeni materijalno-pravni učinak uvjetovan je činjenicom da se razvrgnuće suvlasničke zajednice provodi između suvlasnika nekretnine pa kako tuženik više nije suvlasnik predmetne nekretnine obzirom da je svoj suvlasnički dio tijekom trajanja predmetne parnice otuđio darovnim ugovorom sklopljenim sa sinom, koji je sukladno odredbi čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - ispravak - dalje: ZV) stekao suvlasništvo, zbog čega tuženik više nije pasivno legitimiran u predmetnoj parnici.

 

12. Prema odredbi čl. 195. st. 1. ZPP-a ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši.

 

13. Navedena zakonska odredba u procesnopravnom smislu ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši, ali je od utjecaja u materijalnopravnom smislu za donošenje meritorne odluke o predmetu spora, odnosno o postavljenom tužbenom zahtjevu (u tom smislu i ovaj sud u odlukama broj Rev-1103/07-2 od 4. ožujka 2008., Rev-x-843/14-2 od 9. prosinca 2014., Revt-4/2018-6 od 4. rujna 2019. i dr.).

 

14. Iz odredbe čl. 195. st. 1. i 2. ZPP-a proizlazi da navedenom odredbom nije oduzet materijalnopravni učinak pravnog posla na temelju kojeg je izvršeno otuđenje stvari ili prava o kojemu teče parnica za vrijeme trajanja parnice, odnosno da otuđenje predmeta spora nema učinak na postojanje parnice, ali ima učinak na ishod parnice. Naime, materijalnopravna sukcesija koja se dogodila za trajanja parnice uzet će se u obzir prilikom meritorne odluke o tužbenom zahtjevu o kojem sud odlučuje, u pravilu, prema stanju spisa u trenutku zaključenja glavne rasprave.

 

15. To u konkretnoj procesnoj situaciji znači da okolnost otuđenja suvlasničkog dijela nekretnine u odnosu na koju tužiteljica kao suvlasnica traži da tuženik trpi razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom, iako ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši, je od bitnog utjecaja za odluku o samoj stvari.

 

16. Naime, kada je tuženik otuđio svoj suvlasnički dio nekretnine trećoj osobi, tužiteljica ne može uspjeti s tužbenim zahtjevom da tuženik trpi razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom. Stoga okolnost da je tuženik otuđio svoj suvlasnički dio nekretnine trećoj osobi, odnosno da je prestalo njegovo pravo suvlasništva na toj nekretnini utječe na pasivnu legitimaciju tuženika. Drugim riječima time što nakon otuđenja predmeta spora tužitelj ima pravo nastaviti parnicu ne znači da ova procesna odredba ima bilo kakav učinak na osnovanost tužbenog zahtjeva. Sud će u takvim okolnostima dovršiti parnicu među istim strankama, ali će odbiti tužbeni zahtjev, jer tuženik više nije pasivno legitimiran da trpi razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom.

 

17. Polazeći od nesporne činjenice da je tuženik tijekom parnice otuđio predmet spora, te imajući na umu pravno shvaćanje o pravnim učincima odredbe čl. 195. st. 1. i 2. ZPP-a pravilno je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o primjeni čl. 195. st. 1. ZPP-a.

 

18. Pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike 21. listopada 2019. utemeljeno je na odredbi čl. 162. st. 4. ZV-a prema kojoj tuženik koji je stvar posjedovao pa je posjed napustio pošto mu je dostavljena tužba, treba je o svome trošku predati tužitelju koji se ne bi htio držati pravoga posjednika, odnosno treba mu nadoknaditi punu vrijednost stvari.

 

19. Prema tome, otuđenje stvari na koju se odnosi tužbeni zahtjev vlasnika koji traži predaju stvari, izričito je zakonom uređeno da otuđenje stvari od strane posjednika (tuženika) nema nikakav učinak na pasivnu legitimaciju, tj. obvezu tuženika da preda tu stvar bez obzira što je napustio posjed. Dakle, otuđenje stvari ili prava o kojem teče parnica, nema bezuvjetan učinak prestanka pasivne legitimacije tuženika i odnosi se na situacije kada je u pitanju tužbeni zahtjev kojim vlasnika traži predaju stvari koja je otuđena tijekom parnice u smislu odredbe čl. 162. st. 4. ZV-a.

 

20. U odnosu na mogućnost primjene navedenog pravnog shvaćanja u parnici radi razvrgnuća suvlasničke zajednice treba poći od čl. 47. ZV-a prema kojem se razvrgnuće suvlasništva provodi između suvlasnika nekretnine. Svaki od suvlasnika ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, a to znači da su u procesnopravnom smislu aktivno legitimirani pokrenuti postupak razvrgnuća pred sudom jedino suvlasnici. U takvom postupku pasivno su legitimirani također samo ostali suvlasnici. Imajući u vidu pravne učinke i posljedice razvrgnuća u smislu odredbe čl. 55. ZV-a koji mogu biti stvarnopravni, a u pojedinim slučajevima, kada je riječ o civilnoj diobi (kao u konkretnom slučaju) ili diobi isplatom, za neke od suvlasnika nastaju i obveznopravni učinci, prema shvaćanu ovog suda pasivno legitimiran može biti samo onaj tko je prema činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave suvlasnik nekretnine.

 

21. Slijedom navedenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

„U parnici radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, u slučaju kada tuženik tijekom parnice otuđi svoj suvlasnički dio nekretnine, nije moguće primijeniti pravno shvaćanje s pete sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (5/19) održane 21. listopada 2019., broj: Su-IV-56/19-10 koje glasi: „Kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati, primjenjuju se odredbe iz čl. 162. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tek u slučaju kada te odredbe nije moguće primijeniti, tada čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku isključuje primjenu pravila o pravno relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe.“.

 

22. Kako je pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje u odnosu na koje je dopuštena to je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke.

 

23. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP) pa je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke.

 

Zagreb, 8. svibnja 2024.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.