Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Posl.br: Pp-1026/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Meliti Šimić, uz sudjelovanje Valnee Car, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika KN, zbog prekršaja iz čl. 59. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN RH br. , , , , , , , , , , , , 133/23 i 145/24 – u daljnjem tekstu: ZSPC-a), odlučujući o prigovoru okrivljenika protiv obaveznog prekršajnog naloga MUP, PU PG, Postaje prometne policije Rijeka, KLASA: 211-07/24-2/2833 od 22. siječnja 2024., nakon provedenog žurnog postupka, na temelju odredaba čl. .1., čl. . 3. i čl. 182. točka 3. Prekršajnog zakona (NN RH br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17,118/18,114/22 - u daljnjem tekstu Prekršajni zakon), 25. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

okrivljenik KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], bez nadimka, sin K i V (djev. I), rođen **.**.1969. u [adresa], nastanjen u Rijeci, V. i M. Lenca 28, državljanin R. Hrvatske, oženjen, otac jednog djeteta, VSS, po zanimanju komercijalist, zaposlen u Orbico d.o.o., s mjesečnim primanjima od 1.300,00 eura, srednjih imovinskih prilika, nekažnjavan, ne vodi se drugi prekršajni ni kazneni postupak protiv njega,

oslobađa se od optužbe

I.da je,

22. siječnja 2024. u 06:50 u Rijeci, na križanju Trpimirove ulice i Žabice, kao vozač vozila N1 marke Iveco, reg. oznake [registarska oznaka], upravljao navedenim vozilom i kretao se Trpimorovom ulicom iz smjera Fiumare prema Mlaci, te je dolaskom do raskrižja sa ulicom Žabica zadržao smjer kretanja ravno za vrijeme dok je na semaforu za njegov smjer kretanja bilo uključeno crveno svjetlo,

čime da je postupio protivno odredbi članka 59. stavka 1. ZSPC-a, te počinio prekršaj iz članka 59. stavka 5. istog propisa.

II. Na temelju odredbe čl. . 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl. . 2. toč. 2. do toč. 5. i toč. 7. istoga Zakona, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1.MUP, PU PG, Postaja prometne policije Rijeka, dostavila je ovome Sudu, prigovor okrivljenika podnesen protiv njihovog obaveznog prekršajnog naloga opisanog u uvodu ove presude, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2.Razmatrajući dostavljeni prigovor, Sud je utvrdio da je isti pravodoban i dopušten, da je podnesen zbog poricanja prekršaja, te da nema uvjeta za donošenje presude zbog postojanja nekog razloga iz čl. 196. toč. 1. do toč. 4. Prekšajnog zakona.

2.1.Stoga je, temeljem odredaba čl. . 1., te čl. . 1. t. 6. i čl. 222. Prekršajnog zakona, proveo žurni postupak u kojem je, nakon što je obavezni prekršajni nalog stavio izvan snage, ispitao okrivljenika i proveo dokazni postupak.

3.Ispitan, okrivljenik se ponajprije izjasnio da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

U svoju obranu navodi da je te prilike upravljao teretnim vozilom – kombijem, i istim se kretao u Rijeci Trpimirovom ulicom u smjeru Mlake, vrlo sporo, jer je vožnju prilagodio uvjetima na cesti i ostalom prometu. Na tom dijelu ceste izvodili su se radovi, bila je opća gužva, sa strane parkirana vozila s kojih se vršio istovar/utovar, uz rub su bila parkirana i neka teretna vozila te su pješaci prelazili kolnik bez reda, na pješačkom i izvan pješačkog prijelaza dok je vozačima bilo uključeno zeleno svjetlo na semaforu, opći kaos. Kretao se brzinom od oko 20 km/h i čak morao propustiti pješaka koji je prelazio pješački na njemu crveno svjetlo. Nakon toga nastavio je lagano kretanje a vidio je da se u međuvremenu na semaforu uključilo žuto svjetlo. Dakle, prošao je na znak žutog, a ne crvenog svjetla na semaforu. Vidio je sa strane zaustavljeno policijsko vozilo i sigurno ne bi počinio namjerno prekršaj jer je znao da će ga vidjeti. Nakon što je nastavio kretanje dalje, izašao iz podvožnjaka, dostiglo ga je policijsko vozilo s rotacijom, zaustavili su ga i imputirali mu da je prošao na znak crvenog svjetla i to ne samo na znak jednog već na crvena svjetla na tri semafora. Šokirao se jer to nije točno budući da uvijek pazi da ne čini prekršaje. To je rekao djelatniku policije, međutim, je isti bez obzira na to ispisao obavezni prekršajni nalog kojeg mu je uručio. Kako je znao da će na tu odluku dati prigovor, vratio se na lice mjesta i sačinio fotografije koje prikazuju trenutno stanje u prometu na mjestu gdje je navodno počinio prekršaj.

4.U dokaznom postupku proveden je personalni dokaz saslušanjem policijskog službenika koji je neposredno opažao radnju počinjenja prekršaja.

4.1.Saslušan kao svjedok, policijski službenik je iskazao je te prilike upravljao službenim vozilom i istim se kretao u Rijeci, Trpimirovom ulicom za vrijeme dok se na toj ulici nisu izvodili građevinski radovi i promet se normalno odvijao. Kretao se službenim vozilom desnom prometnom trakom te jednosmjerne ulice i vidio je, približavajući se semaforu, da se na istom uključilo crveno svjetlo upravo u trenutku kada je njemu s desne strane bijelo kombi vozilo izvršilo uključivanje u promet na njegovu prometnu traku, ispred policijskog vozila, te nastavilo kretanje pravo i prošlo na znak crvenog svjetla na semaforu. Naime okrivljenik je svojim vozilom bio zaustavljen na krajnje desnoj prometnoj traci namijenjenoj za kretanje autobusa i s te trake je izvršio prestrojavanje odnosno uključivanje u promet na prometnu traku kojom se osobno kretao. Upravo zbog toga što je okrivljenik prošao na znak crvenog svjetla istog je zaustavio i s njim obavio razgovor. Bilo je rano ujutro i okrivljenik počinjenim prekršajem nije ugrožavao sigurnost prometa, pješaka nije bilo.

Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika svjedok je rekao da je okrivljenika doista zaustavio nakon podvožnjaka jer se on kretao službenim vozilom neposredno iza okrivljenika. Okrivljenik je prošao na znak samo jednog crvenog svjetla, a ne na tri, kako on navodi. Siguran je da se tada nisu izvodili građevinski radovi na tom dijelu ceste.

4.2. Izvršen je i uvid u potvrdu iz prekršajne evidencije MPUDT-a, od 6.2.2025., iz koje je utvrđeno da okrivljenik u istoj nema odluka.

4.3. Pročitana je i službena zabilješka koju je sačinio isti policijski službenik, no tek 28. veljače 2025., dakle nakon 13 mjeseci.

5. Odredbom članka 59.st.5. ZSPC-a, propisano je:

"Novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 920,00 eura, kaznit će se za prekršaj vozač koji, na mjestu na kojem se promet upravlja uređajem za davanje znakova prometnim svjetlima, ne zaustavi svoje vozilo na znak crvenog svjetla. "

6.Analizirajući obranu okrivljenika, Sud je istu uvažio kao životnu, uvjerljivu i okolnosnu, a - u odnosu na mjesto počinjenja prekršaja potkrijepljenu i fotografijama. Uvažavanju obrane okrivljenika pridonijela je i činjneica da nije prekršajno osuđivan ,kao i godine života

7.Kritički, valjano i savjesno ocjenjujući sve relevantne činjenice i okolnosti i provodeći sve potrebne i dostupne dokaze u cilju pravilnog i točnog utvrđivanja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, Sud nije mogao utvrditi nedvojbeno dokazanim da bi okrivljenik inkriminirane zgode postupio vozilom u prometu na način činjenično opisan u izreci, čime bi postupio protivno odredbi članka 59. stavka 1. ZSPC-a i počinio prekršaj iz članka 59. stavku 5. istog Zakona.

7.1.Odnosno, konkretno nije nedvojbeno dokazana bitna činjenica za utvrđivanje postojanja prekršaja iz članka 59.st.5. ZSPC-a, a to je da okrivljenik, na mjestu na kojem se upravlja semaforom, nije zaustavio svoje vozilo na znak crvenog svjetla.

7.2. Službena zabilješka policijskog službenika sastavljena je i dostavljena ovome Sudu tek nakon što je zatražena snimka događaja. Sastavljena je 13 mjeseci nakon prekršaja, a iz iste je razvidno da je uopćena, i sadrži činjenični opis za koji se dobio dojam – obzirom na protek vremena od 13 mjeseci od inkriminirane zgode – da je "prilagođen" zakonskom opisu djela prekršaja.

7.3.Iskaz, pak, policijskog službenika dan je također nakon gotovo 2 godine pa je neživotno da bi se svjedok, nakon tolikog proteka vremena, a imajući u vidu obim poslova, odnosno kvantitetu prekršaja koje je neposredno opažao u tom vremenskom periodu, sjećao svih okolnosti eventualnog predmetnog prekršaja.

Utvrđeno je, npr. da se svjedok uopće ne sjeća da su tada bili radovi u centru grada, konkretno i u predmetnoj ulici, a što je gotovo notorna činjenica, koju je okrivljenik dokazao i fotografijama snimljenim predmetne zgode. Nadalje, svjedok navodi da pješaka nije bilo, dok je okrivljenik naveo da su pješaci stalno prelazili cestu, a radi čega je, između ostalog, vozio vrlo pažljivo i sporo.

7.4.Konačno, tužitelj je naveo da ne posjeduje snimku događaja.

8. Kako je za osuđujuću presudu potrebno s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret te kako se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana, to slijedom navedenog, Sud nije mogao sa dovoljnim stupnjem izvjesnosti zaključivati o krivnji okrivljenika, radi čega je, u skladu s načelom presumpcije okrivljenikove nevinosti i pravnim pravilom «in dubio pro reo», na temelju odredbe čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenika oslobodio optužbe za predmetni prekršaj, za koji se optužuje predmetnim optužnim aktom.

9.Odluka o trošku temelji se na tome da je okrivljenik oslobođen od optužbe.

U Rijeci, 25. rujna 2026.

Sutkinja

Melita Šimić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba.

Dostavna naredba:

1. okrivljeniku,

2. tužitelju,

3. spisu.