REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-1555/2019-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici u Puli, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene 2. rujna 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Lea Peruška iz Pule, 25. rujna 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se deklaratorni tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuju se ništetnim odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu broj 9011132660 koji su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili 5. travnja 2006., i to:

- odredba čl. 4.1. u dijelu koji glasi:

"… sukladno odluci Banke o kreditiranju građana …"

- odredba čl. 4.2. koja glasi:

"Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01. 01. (slovima: prvisiječnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01. 01. (slovima: prvisiječnja) do 30. 06. (slovima: tridesetoglipnja) tekuće godine, i na dan 01.07. (slovima: prvogsrpnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. (slovima: prvogsrpnja) do 31.12. (slovima: tridesetprvogprosinca) tekuće godine, s time da se kamatne stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja korisnika kredita u trenutku promjene."

- te odredba čl. 7.2. u dijelu koji glasi:

"U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi … iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio ovog Ugovora."

pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

2. Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj 9011132660 koji su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 5. travnja 2006., a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to:

- odredba čl. 1. u dijelu koji glasi:

"… važeće na dan korištenja kredita."

- odredba čl. 4.2.2. koja glasi:

"Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima."

- odredba čl. 5.2. u dijelu koji glasi:

"… po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate."

- odredba čl. 6.2. u dijelu koji glasi:

"… po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja …"

- te odredba čl. 7.2. u dijelu koji glasi:

"… po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja …" pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Odbija se, kao neosnovan, glavni (kondemnatorni) tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, da tužiteljici SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćene kamate isplati iznos od 2.215,18 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 22,51 eura od 1.9.2007. pa do isplate,

- na iznos od 22,48 eura od 1.10.2007. pa do isplate,

- na iznos od 22,46 eura od 1.11.2007. pa do isplate,

- na iznos od 22,43 eura od 1.12.2007. pa do isplate,

- na iznos od 22,40 eura od 1.1.2008. pa do isplate,

- na iznos od 21,21 eura od 1.2.2008. pa do isplate,

- na iznos od 38,70 eura od 1.3.2008. pa do isplate,

- na iznos od 38,65 eura od 15.4.2008. pa do isplate,

- na iznos od 38,61 eura od 1.5.2008. pa do isplate,

- na iznos od 38,56 eura od 14.6.2008. pa do isplate,

- na iznos od 38,52 eura od 1.7.2008. pa do isplate,

- na iznos od 38,48 eura od 1.8.2008. pa do isplate,

- na iznos od 38,43 eura od 1.9.2008. pa do isplate,

- na iznos od 38,38 eura od 1.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 38,34 eura od 1.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 38,29 eura od 1.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 38,24 eura od 1.1.2009. pa do isplate,

- na iznos od 39,33 eura od 1.2.2009. pa do isplate,

- na iznos od 39,28 eura od 1.3.2009. pa do isplate,

- na iznos od 39,22 eura od 1.4.2009. pa do isplate,

- na iznos od 39,17 eura od 1.5.2009. pa do isplate,

- na iznos od 39,12 eura od 1.6.2009. pa do isplate,

- na iznos od 39,06 eura od 15.7.2009. pa do isplate,

- na iznos od 37,89 eura od 1.8.2009. pa do isplate,

- na iznos od 37,84 eura od 1.9.2009. pa do isplate,

- na iznos od 37,78 eura od 1.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 37,72 eura od 1.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 37,66 eura od 1.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 37,61 eura od 1.1.2010. pa do isplate,

- na iznos od 37,55 eura od 1.2.2010. pa do isplate,

- na iznos od 37,48 eura od 3.3.2010. pa do isplate,

- na iznos od 37,43 eura od 1.4.2010. pa do isplate,

- na iznos od 37,37 eura od 1.5.2010. pa do isplate,

- na iznos od 37,31 eura od 1.6.2010. pa do isplate,

- na iznos od 37,24 eura od 1.7.2010. pa do isplate,

- na iznos od 35,02 eura od 1.8.2010. pa do isplate,

- na iznos od 34,96 eura od 1.9.2010. pa do isplate,

- na iznos od 34,90 eura od 1.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 34,83 eura od 17.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 27,31 eura od 1.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 27,26 eura od 5.1.2011. pa do isplate,

- na iznos od 31,43 eura od 1.2.2011. pa do isplate,

- na iznos od 31,37 eura od 1.3.2011. pa do isplate,

- na iznos od 31,31 eura od 29.4.2011. pa do isplate,

- na iznos od 31,25 eura od 6.5.2011. pa do isplate,

- na iznos od 25,96 eura od 7.6.2011. pa do isplate,

- na iznos od 25,91 eura od 5.7.2011. pa do isplate,

- na iznos od 25,85 eura od 9.8.2011. pa do isplate,

- na iznos od 20,61 eura od 6.9.2011. pa do isplate,

- na iznos od 20,57 eura od 5.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 20,53 eura od 1.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 20,47 eura od 1.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 20,42 eura od 1.1.2012. pa do isplate,

- na iznos od 20,37 eura od 1.2.2012. pa do isplate,

- na iznos od 20,32 eura od 1.3.2012. pa do isplate,

- na iznos od 20,27 eura od 2.4.2012. pa do isplate,

- na iznos od 20,22 eura od 1.5.2012. pa do isplate,

- na iznos od 20,16 eura od 6.6.2012. pa do isplate,

- na iznos od 20,12 eura od 1.7.2012. pa do isplate,

- na iznos od 20,07 eura od 1.8.2012. pa do isplate,

- na iznos od 20,01 eura od 1.9.2012. pa do isplate,

- na iznos od 19,95 eura od 1.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 19,90 eura od 13.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 19,85 eura od 1.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 19,79 eura od 8.1.2013. pa do isplate,

- na iznos od 16,83 eura od 1.2.2013 pa do isplate,

- na iznos od 16,78 eura od 2.3.2013. pa do isplate,

- na iznos od 16,73 eura od 2.4.2013. pa do isplate,

- na iznos od 16,68 eura od 1.5.2013. pa do isplate,

- na iznos od 16,63 eura od 1.6.2013. pa do isplate,

- na iznos od 16,57 eura od 1.7.2013. pa do isplate,

- na iznos od 16,53 eura od 1.8.2013. pa do isplate,

- na iznos od 16,47 eura od 1.9.2013. pa do isplate,

- na iznos od 16,42 eura od 1.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 16,36 eura od 19.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od 16,31 eura od 18.12.2013. pa do isplate,

- na iznos od 16,25 eura od 1.1.2014. pa do isplate,

- na iznos od 1,66 eura od 9.2.2014. pa do isplate,

- na iznos od 1,65 eura od 9.3.2014. pa do isplate,

- na iznos od 1,64 eura od 1.4.2014. pa do isplate,

- na iznos od 1,64 eura od 20.5.2014. pa do isplate,

- na iznos od 1,62 eura od 24.6.2014. pa do isplate,

- na iznos od 1,62 eura od 1.7.2014. pa do isplate,

- na iznos od 1,60 eura od 1.8.2014. pa do isplate,

- na iznos od 1,59 eura od 1.9.2014. pa do isplate,

- na iznos od 1,58 eura od 1.10.2014. pa do isplate,

- na iznos od 1,57 eura od 1.11.2014. pa do isplate,

- na iznos od 1,57 eura od 1.12.2014. pa do isplate,

- na iznos od 1,56 eura od 1.1.2015. pa do isplate,

- na iznos od 1,55 eura od 3.2.2015. pa do isplate,

- na iznos od 1,54 eura od 6.3.2015. pa do isplate,

- na iznos od 1,53 eura od 1.5.2015. pa do isplate,

- na iznos od 1,52 eura od 19.5.2015. pa do isplate,

- na iznos od 1,51 eura od 30.6.2015. pa do isplate,

- na iznos od 1,50 eura od 1.8.2015. pa do isplate,

- na iznos od 1,49 eura od 19.8.2015. pa do isplate,

- na iznos od 1,47 eura od 4.9.2015. pa do isplate,

- na iznos od 1,47 eura od 1.10.2015. pa do isplate,

po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31. prosinca 2007. ("Narodne novine" broj 72/02), za period od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena ("Narodne novine" broj 35/05), od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, da tužiteljici SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.353,23 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 0,46 eura od 1.06.2006. pa do isplate,

- na iznos od 11,83 eura od 1.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 12,71 eura od 1.1.2009. pa do isplate,

- na iznos od 14,90 eura od 1.2.2009. pa do isplate,

- na iznos od 15,84 eura od 1.3.2009. pa do isplate,

- na iznos od 12,89 eura od 1.4.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,36 eura od 1.5.2009. pa do isplate,

- na iznos od 9,51 eura od 1.6.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,81 eura od 15.7.2009. pa do isplate,

- na iznos od 6,94 eura od 1.8.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,82 eura od 1.9.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,61 eura od 1.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 6,81 eura od 1.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,18 eura od 1.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 12,63 eura od 1.1.2010. pa do isplate,

- na iznos od 16,58 eura od 1.2.2010. pa do isplate,

- na iznos od 15,24 eura od 3.3.2010. pa do isplate,

- na iznos od 20,65 eura od 1.4.2010. pa do isplate,

- na iznos od 19,54 eura od 1.5.2010. pa do isplate,

- na iznos od 21,87 eura od 1.6.2010. pa do isplate,

- na iznos od 37,30 eura od 1.7.2010. pa do isplate,

- na iznos od 33,78 eura od 1.8.2010. pa do isplate,

- na iznos od 42,62 eura od 1.9.2010. pa do isplate,

- na iznos od 39,78 eura od 1.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 34,78 eura od 17.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 44,37 eura od 1.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 58,24 eura od 5.1.2011. pa do isplate,

- na iznos od 49,41 eura od 1.2.2011. pa do isplate,

- na iznos od 53,00 eura od 1.3.2011. pa do isplate,

- na iznos od 48,00 eura od 29.4.2011. pa do isplate,

- na iznos od 49,56 eura od 6.5.2011. pa do isplate,

- na iznos od 66,39 eura od 7.6.2011. pa do isplate,

- na iznos od 62,66 eura od 5.7.2011. pa do isplate,

- na iznos od 89,63 eura od 9.8.2011. pa do isplate,

- na iznos od 92,45 eura od 6.9.2011. pa do isplate,

- na iznos od 67,26 eura od 5.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 65,82 eura od 1.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 65,05 eura od 1.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 68,82 eura od 1.1.2012. pa do isplate,

- na iznos od 72,78 eura od 1.2.2012. pa do isplate,

- na iznos od 73,08 eura od 1.3.2012. pa do isplate,

- na iznos od 70,42 eura od 2.4.2012. pa do isplate,

- na iznos od 71,74 eura od 1.5.2012. pa do isplate,

- na iznos od 73,00 eura od 6.6.2012. pa do isplate,

- na iznos od 71,01 eura od 1.7.2012. pa do isplate,

- na iznos od 71,67 eura od 1.8.2012. pa do isplate,

- na iznos od 70,56 eura od 1.9.2012. pa do isplate,

- na iznos od 67,74 eura od 1.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 70,76 eura od 13.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 72,36 eura od 1.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 71,80 eura od 8.1.2013. pa do isplate,

- na iznos od 64,84 eura od 1.2.2013 pa do isplate,

- na iznos od 69,80 eura od 2.3.2013. pa do isplate,

- na iznos od 70,48 eura od 2.4.2013. pa do isplate,

- na iznos od 68,22 eura od 1.5.2013. pa do isplate,

- na iznos od 62,19 eura od 1.6.2013. pa do isplate,

- na iznos od 62,03 eura od 1.7.2013. pa do isplate,

- na iznos od 63,33 eura od 1.8.2013. pa do isplate,

- na iznos od 65,77 eura od 1.9.2013. pa do isplate,

- na iznos od 69,49 eura od 1.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 67,80 eura od 19.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od 68,83 eura od 18.12.2013. pa do isplate,

- na iznos od 69,94 eura od 1.1.2014. pa do isplate,

- na iznos od 62,45 eura od 9.2.2014. pa do isplate,

- na iznos od 63,39 eura od 9.3.2014. pa do isplate,

- na iznos od 63,61 eura od 1.4.2014. pa do isplate,

- na iznos od 61,83 eura od 18.5.2014. pa do isplate,

- na iznos od 61,20 eura od 24.6.2014. pa do isplate,

- na iznos od 61,37 eura od 1.7.2014. pa do isplate,

- na iznos od 63,60 eura od 1.8.2014. pa do isplate,

- na iznos od 65,23 eura od 1.9.2014. pa do isplate,

- na iznos od 64,86 eura od 1.10.2014. pa do isplate,

- na iznos od 66,41 eura od 1.11.2014. pa do isplate,

- na iznos od 67,50 eura od 1.12.2014. pa do isplate,

- na iznos od 66,92 eura od 1.1.2015. pa do isplate,

- na iznos od 67,69 eura od 3.2.2015. pa do isplate,

- na iznos od 67,69 eura od 6.3.2015. pa do isplate,

- na iznos od 67,69 eura od 1.5.2015. pa do isplate,

- na iznos od 67,69 eura od 19.5.2015. pa do isplate,

- na iznos od 67,69 eura od 30.6.2015. pa do isplate,

- na iznos od 67,69 eura od 1.8.2015. pa do isplate,

- na iznos od 67,70 eura od 19.8.2015. pa do isplate,

- na iznos od 67,58 eura od 4.9.2015. pa do isplate,

- na iznos od 67,70 eura od 1.10.2015. pa do isplate,

po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom V lade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31. prosinca 2007. ("Narodne novine" broj 72/02), za period od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena ("Narodne novine" broj 35/05), od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, da tužiteljici SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova razlike glavnice isplati iznos od 2.145,61 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. listopada 2015. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

III. Odbija se, kao neosnovan, prvi eventualno kumulirani (kondemnatorni) tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da tužiteljici s osnova preplaćene kamate isplati iznos od 2.215,18 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici s osnove preplaćenog CHF tečaja isplati iznos od 4.353,23 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.145,61 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. listopada 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 606,04 eura u roku od 15 dana."

IV. Djelomično se prihvaća drugi eventualno kumulirani (kondemnatorni) tužbeni zahtjev te se nalaže tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB: 02535697732, da tužiteljici SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.847,34 eura sa zateznim kamatama od 23. kolovoza 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, i to:

- za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 2.847,34 eura za razdoblje od 1. listopada 2015. do 22. kolovoza 2026.

- za isplatu iznosa od 27,00 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate.

VI. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB: 02535697732, da tužiteljici SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.969,45 eura, sa zateznim kamatama od 25. rujna 2026. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VII. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

VIII. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 18. lipnja 2019. navodi da je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 9011132660, kojim joj je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 48.000,00 CHF. Ugovor sadrži odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, prema kojima je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom tuženika. U vrijeme sklapanja Ugovora stranke nisu pojedinačno pregovarale o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su Ugovorom određeni egzaktni parametri i metode njihova izračuna koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Od početka otplate kredita kamatna stopa u nekoliko se navrata povećavala, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, potvrđenu odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., kojom je pravomoćno utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna odredba o redovnoj kamatnoj stopi ako je ona promjenjiva prema jednostranoj odluci banke. Stoga predlaže da se utvrde ništetnima odredbe predmetnog Ugovora na temelju kojih se promjena kamatne stope provodila jednostranom odlukom tuženika.

1.1. Nadalje, predmetnim Ugovorom tuženik je tužiteljici odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 48.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važećem na dan korištenja kredita. Ugovoreno je da se kredit otplaćuje u 240 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan plaćanja. Tuženik je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima propustio tužiteljicu u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke na temelju potpune obaviještenosti, kao i o mogućim posljedicama promjene tečaja valute uz koju je kredit bio vezan, što je prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Od početka otplate kredita tečaj švicarskog franka se povećavao, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužiteljice. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, potvrđenu odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., kojom je pravomoćno utvrđena ništetnost ugovornih odredaba kojima se glavnica kredita veže uz valutu švicarskog franka kada potrošači prije sklapanja ugovora nisu bili potpuno informirani o rizicima takva ugovaranja. S obzirom na to da se u predmetnom ugovoru o kreditu glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, a tužiteljica kao potrošač u trenutku sklapanja ugovora nije bila informirana o riziku koji sa sobom nosi valutna klauzula, shodno spomenutoj pravomoćnoj presudi, predlaže da se u predmetnom Ugovoru o kreditu utvrde ništetnim odredbe kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za tečaj valute švicarskog franka.

1.2. Opisane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli protivne su kogentnim odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost. Sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovornih odredbi ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila. Prema mišljenju tužiteljice, radi utvrđenja visine preplaćenog iznosa treba primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu te srednji tečaj švicarskog franka koji je na dan sklapanja Ugovora bio važeći prema tečajnoj listi banke, s obzirom na to da su jedino navedeni parametri tužiteljici bili poznati prilikom sklapanja ugovora. Slijedom navedenog, tužiteljica smatra da je predmetni kredit preplatila za određeni novčani iznos. Stoga predlaže da sud, nakon provedenog postupka, utvrdi ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kao i da naloži tuženiku da tužiteljici isplati preplaćeni iznos od 55.000,00 kuna / sada 7.299,75 eura sa zateznim kamatama koje na svaki preplaćeni mjesečni iznos (počevši od 5. travnja 2006.) teku od njegova dospijeća do isplate. Potražuje i parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Prije svega, navodi da su stranke 21. prosinca 2015. sklopile Dodatak ugovoru o kreditu broj 9011132660, kojim je u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, provedena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u eurima. Tvrdi da su pri obračunu konverzije uzeta u obzir sva plaćanja tužiteljice od početka trajanja kredita, uključujući plaćanja kamata, i preračunata kao da je kredit od početka bio vezan uz euro. Prema stajalištu tuženika, prihvatom konverzije i sklapanjem Dodatka kredit vezan uz CHF prestao je postojati, pa tužiteljica na temelju tog ugovornog odnosa više nema niti može imati ikakvo potraživanje prema tuženiku. Ujedno smatra da se tužiteljica ne može s uspjehom pozivati na odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača. Ističe da tim odlukama nije odlučeno o njezinim pojedinačnim pravima, da odredbe predmetnog Ugovora nisu istovjetne odredbama o kojima se odlučivalo u kolektivnom postupku te da se na ta utvrđenja može pozvati u posebnoj parnici radi naknade štete, a ne i u konkretnoj parnici radi utvrđenja. Smatra da

1 0

nakon provedene konverzije ne postoji ni pravni interes tužiteljice za traženo utvrđenje.

2.1. U odnosu na valutnu klauzulu tuženik ističe da je njezino ugovaranje izričito dopušteno odredbom čl. 22. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da valutna klauzula ne djeluje samo na štetu korisnika kredita, nego u oba smjera, ovisno o kretanju tečaja, te da je njezina uporaba povezana s valutnom strukturom sredstava iz kojih banke odobravaju kredite. Tvrdi da iz Ugovora i otplatne tablice jasno proizlazi da je kredit odobren u kunskoj protuvrijednosti iznosa izraženog u CHF te da su mjesečni anuiteti izraženi u CHF, a plativi u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja. Stoga, tužiteljici nije bila predočena obveza plaćanja anuiteta u unaprijed određenom kunskom iznosu. Napominje da je tužiteljica prije sklapanja Ugovora dobila potrebna pojašnjenja, da se svojevoljno odlučila za ponuđeni kredit te da je iz ugovornih odredbi mogla biti upoznata s mogućnošću promjene kunskog iznosa anuiteta uslijed promjene tečaja CHF. Ukazuje da je predmetni Ugovor solemniziran po javnom bilježniku, zbog čega smatra da je tužiteljica bila upoznata s njegovim sadržajem i obvezama koje iz njega proizlaze. Ističe da je tužiteljica poslovno sposobna osoba te da prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojila ni jedno pitanje kao sporno ili tražila bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza i/ili ugovorne pozicije, iz čega zaključuje da spornih odredbi nije bilo.

2.2. Nadalje, tuženik navodi da promjenjiva kamatna stopa sama po sebi nije ni nezakonita ni ništetna. U postupku kolektivne zaštite nije utvrđeno da je nepošteno samo ugovaranje promjenjive kamatne stope, već pravo banke da kamatnu stopu mijenja jednostranom odlukom ako nisu određeni kriteriji njezine promjene. Tvrdi da predmetna kamatna stopa nije mijenjana proizvoljno, nego u skladu s promjenama tržišnih uvjeta i čimbenika koji utječu na cijenu kredita, među kojima navodi troškove izvora financiranja, regulatorne troškove, kreditni rizik zemlje te troškove i rizike poslovanja banke. Također ističe da su kriteriji promjene kamatne stope bili sadržani u Općim uvjetima poslovanja, na koje upućuje Ugovor o kreditu, te da su ti uvjeti bili objavljeni i dostupni korisnicima kredita. Navodi da je o promjenama kamatne stope tužiteljici dostavljao obavijesti i pripadajuće otplatne planove, a da je nakon stupanja na snagu Zakona o kreditnim institucijama korisnicima kredita učinio dostupnima i informacije o načinu promjene kamatnih stopa. Smatra da se nakon utvrđenja ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope ne bi mogla primjenjivati početna kamatna stopa tijekom cijelog razdoblja otplate jer bi se time ugovor s promjenjivom kamatnom stopom pretvorio u ugovor s fiksnom kamatnom stopom, što nije bila volja ugovornih stranaka.

2.3. U odnosu na zahtjev za isplatu, ponavlja da su pri konverziji preračunata sva dotadašnja plaćanja tužiteljice, uključujući plaćanja izvršena na ime kamata. Objašnjava da su iznosi plaćeni prema otplatnom planu kredita vezanog uz CHF, koji prelaze iznose obroka utvrđene prema novom otplatnom planu kredita vezanog uz euro, priznati kao preplata. Tako utvrđena preplata ne uračunava se u umanjenje glavnice, već se koristi za podmirenje budućih anuiteta, i to do najviše 50 % pojedinog anuiteta dok se preplata u cijelosti ne iskoristi. Stoga smatra da bi dosuđenje dodatne isplate zbog promjene kamatne stope i tečaja značilo ponovno priznavanje iznosa koji su već obuhvaćeni konverzijom.

1 1

2.4. Podredno, osporava način izračuna i visinu potraživanja. Smatra da nema osnove za izračun preplate primjenom početne kamatne stope i početnog tečaja tijekom cijelog razdoblja otplate jer su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Za slučaj da sud odredi financijsko vještačenje, predlaže da vještak ispita jesu li u obračun konverzije uključena sva plaćanja od početka trajanja kredita te da pri izračunu uzme u obzir tečajeve i kamatne stope propisane za provedbu konverzije. Konačno, ističe prigovor zastare, navodeći da podnošenje kolektivne tužbe nije prekinulo zastaru pojedinačnog potraživanja tužiteljice. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Podneskom od 24. kolovoza 2020. tužiteljica je uredila kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva na način da po osnovi preplate nastale promjenom kamatne stope i promjenom tečaja potražuje iznos od 50.975,87 kuna sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa teku od njihova dospijeća do isplate. Pored navedenog zahtijeva isplatu iznosa od 40.000,00 kuna s osnova razlike u glavnici, odnosno s osnova razlike između glavnice konvertiranog kredita i glavnice koja bi na dan konverzije bila utvrđena primjenom početnih parametara ugovora o kreditu (početne kamatne stope i početnog tečaja) sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate.

3.1. Podneskom od 15. siječnja 2026., nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem, tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev, uskladivši ga u kondemnatornom dijelu s nalazom i mišljenjem vještaka. Tako uređenim zahtjevom, pored utvrđenja ništetnosti, od tuženika zahtijeva isplatu ukupnog iznosa od 8.714,02 eura, i to iznosa od 2.215,18 eura na ime preplate po osnovi ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, iznosa od 4.353,23 eura na ime preplate po osnovi valutne klauzule te iznosa od 2.145,61 eura na ime razlike u glavnici, sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, odnosno od 1. listopada 2015. do isplate na iznos koji potražuje na ime razlike u glavnici. Ujedno je postavi la eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim, pored utvrđenja ništetnosti, zahtijeva isplatu iznosa od 8.714,02 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate (koji iznos obuhvaća preplatu po osnovi promjenjive kamatne stope , valutne klauzule i razlike u glavnici), kao i preostale dospjele zatezne kamate obračunate do 30. rujna 2015. u iznosu od 606,04 eura (umanjene za iznos preplate priznat konverzijom).

3.2. Podneskom od 22. kolovoza 2026. tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev na način da je ostala kod glavnog i prvog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva postavljenih podneskom od 15. siječnja 2026. te je postavila i drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev. Tim zahtjevom, pored utvrđenja ništetnosti, od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 2.874,34 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate, koji iznos predstavlja obračunate zakonske zatezne kamate na pojedine iznose preplate po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule do 30. rujna 2015.

3.3. Opisana uređenja tužbenog zahtjeva predstavljaju preinaku tužbe. Tuženik se preinaci usprotivio te je u odnosu na preinačeni dio zahtjeva istaknuo prigovor zastare. Sud je raspravnim rješenjima od 29. siječnja 2026. i 2. rujna 2026. dopustio preinaku tužbe sadržanu u podnescima od 15. siječnja 2026. i 22. kolovoza 2026., smatrajući je svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama. Osim

1 2

toga, za preinaku postoji uporište u odredbi čl. 190. st. 2. ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP), kojom je propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a koja je u sudskoj praksi protumačena na način da je tužitelj nakon provedenog vještačenja ovlašten uskladiti tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka.

3.4. Nadalje, preinaka postavljanjem eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva uslijedila je kao odgovor na neujednačenu praksu općinskih i županijskih sudova, pa i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, o pravnim učincima konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF. U takvim bi okolnostima bilo pretjerano formalistički uskratiti tužiteljici mogućnost ostvarenja sudske zaštite postavljanjem zahtjeva prilagođenih različitim pravnim shvaćanjima izraženima u sudskoj praksi.

3.5. U odnosu na konačno uređeni tužbeni zahtjev ukazuje se da je čl. 188. st. 2. ZPP propisano da tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. S obzirom na to da je deklaratorni dio tužbenog zahtjeva identičan u glavnom i eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima, sud smatra da je tužiteljica istaknula deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba (o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli), a da se kondemnatorni tužbeni zahtjev sastoji od glavnog zahtjeva i dva eventualno kumulirana tužbena zahtjeva.

4. U tijeku postupka pročitana je cjelokupna dokumentacija sadržana u spisu, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, nositelju obrta [obrt] i saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke.

5. Deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba je osnovan.

5.1. U odnosu na kondemnatorni tužbeni zahtjev, glavni zahtjev nije osnovan, kao ni prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

5.2. Drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, kojim tužiteljica zahtijeva isplatu iznosa od 2.874,34 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate na ime uglavničenih zateznih kamata, osnovan je u pretežitom dijelu (u pogledu glavnice u iznosu od 2.847,34 eura sa zateznim kamatama od 23. kolovoza 2026. do isplate).

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, najprije za utvrđenjem ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu broj 9011132660 koji su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili 5. travnja 2006., i to odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kao i zahtjev za isplatu iznosa preplaćenih na temelju navedenih ništetnih odredbi, kako je to detaljno opisano u točki 3. obrazloženja.

6.1. Svoj zahtjev tužiteljica temelji na pravnim shvaćanjima izraženim u pravomoćnim odlukama donesenim povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, neovisno o tome što je među strankama 21. prosinca 2015. sklopljen

1 3

Dodatak ugovoru o kreditu u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15).

7. Među strankama nije sporno da je između tužitelj ice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora 5. travnja 2006. sklopljen Ugovor o kreditu broj 9011132660, na temelju kojeg je tuženik odobrio tužiteljici isplatu kredita u iznosu od 48.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. Prema čl. 2. toga Ugovora kredit je odobren za izgradnju i dovršenje stambenog objekta. Također, nesporno je da je odredbom čl. 4.1. Ugovora određena godišnja kamatna stopa od 4,75 %, koja je promjenjiva prema odluci banke o kreditiranju građana, kao i da je ugovor sklopljen uz valutnu klauzulu po kojoj se glavnica kredita veže uz valutu CHF. Nije sporno da je uslijed promjene tečaja švicarskog franka (početni tečaj za 1 CHF iznosio je 4,647461 kuna), kao i uslijed povećanja kamatne stope, povećan iznos mjesečnih anuiteta koje je tužiteljica bila dužna plaćati.

7.1. Također, nije sporno da je 21. prosinca 2015. na temelju ZID ZPK/15, koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011132660 (list 33 - 38 spisa), kojim je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Prema sačinjenom izračunu konverzije iznos nedospjele glavnice osnovnog Ugovora na dan 30. rujna 2015. iznosio je 20.717,91 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste banke. Ugovorne strane su pritom suglasno utvrdile da ukupan iznos preplate iznosi 2.211,07 eura, da je u prijelaznom razdoblju nakon 30. rujna 2015. do dana sklapanja Dodatka vršena otplata kredita čime je nastala preplata u iznosu od 49,30 eura pa da ukupni iznos preplate iznosi 2.260,37 eura, koji iznos će se koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR (čl. 5. Dodatka ugovoru o kreditu). U čl. 6. Dodatka ugovoru o kreditu ugovorne strane suglasno su utvrdile da na dan sklapanja Dodatka, nakon obračuna učinka konverzije, preostali neotplaćeni iznos glavnice iznosi 20.483,11 eura, koji iznos se korisnik obvezuje otplatiti u 125 mjesečnih anuiteta u iznosu od 220,87 eura.

8. Sporni su osnovanost i visina tužbenog zahtjeva te je li nastupila zastara potraživanja tužiteljice. Pritom je za odluku o zahtjevima za utvrđenje ništetnosti odlučno jesu li sporne odredbe osnovnog Ugovora obuhvaćene pravnim utvrđenjima iz pravomoćnih odluka donesenih u postupku kolektivne zaštite potrošača te je li tuženik dokazao da je o tim odredbama pojedinačno pregovarao s tužiteljicom i da ju je prije sklapanja Ugovora potpuno informirao o njihovoj naravi, rizicima i mogućim ekonomskim posljedicama.

8.1. Za odluku o zahtjevu za isplatu odlučno je može li tužiteljica, nakon što je sklopila Dodatak osnovnom Ugovoru u skladu sa ZID ZPK/15, zahtijevati isplatu iznosa preplaćenih na temelju spornih odredaba osnovnog Ugovora, zateznih kamata obračunatih na pojedinačne iznose preplate do 30. rujna 2015. i razlike između glavnice utvrđene provedenom konverzijom i glavnice obračunate primjenom početne kamatne stope i početnog tečaja.

9. Činjenični navodi na kojima tužiteljica temelji ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli temelje se na pravnim shvaćanjima

1 4

izraženim u pravomoćnim odlukama donesenim povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

9.1. Naime, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. odlučeno je o kolektivnoj tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ("Udruga potrošač") protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr.) te je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i ovdje tuženik, u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije u potpunosti informirao potrošače o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, s posljedicom nastanka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, pa je time tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 6. kolovoza 2007. postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP/03), zatim u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 9/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – dalje u tekstu: ZZP/07) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dalje je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

9.2. Navedena je presuda, u odnosu na tuženika, potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu), koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. te odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu), koja je potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.

9.3. Kako je do sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu između tužiteljice i tuženika, koji sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke, kao i odredbe o valutnoj klauzuli kojom se vrijednost kune veže za tečaj CHF, došlo upravo u relevantnom periodu obuhvaćenom spomenutim odlukama u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa, tužiteljica se pravilno pozvala na pravna utvrđenja spomenutih presuda.

1 5

9.4. U odnosu na navode tuženika da utvrđenja navedenih presuda nisu primjenjiva u konkretnom sporu, valja istaknuti da se prema odredbi čl. 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom je slučaju sud vezan za navedena utvrđenja u parnici u kojoj se osoba na njih pozove.

9.5. Odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe – "Narodne novine" broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sadržajno jednaka odredba sadržana je i u čl. 138.a ZZP/07, koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka kolektivne zaštite.

9.6. Dakle, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, suprotno navodima tuženika, postoji (na temelju citiranih čl. 502.c ZPP i 118. ZZP/14) vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.

10. Međutim, tuženik je u pojedinačnom potrošačkom sporu (kakav je i ovaj) ovlašten predlagati izvođenje dokaza s ciljem dokazivanja da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, u predugovornoj fazi, pregovarao s tužiteljicom, odnosno tužiteljici kao potrošaču dao odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njezine novčane obveze i da je ona, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristala na sklapanje takvog ugovora.

10.1. Upravo na te okolnosti izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice. Iz njezina iskaza proizlazi da je predmetni Ugovor zaključila radi adaptacije kuće u kojoj je živjela sa svojom djecom, a koju nije iznajmljivala niti koristila u poslovne svrhe. Nakon što se raspitivala o ponudama banaka, odlučila se za tuženu banku jer za odobrenje kredita nisu bili potrebni jamci, već je bilo dovoljno osiguranje hipotekom na nekretnini. Iako je željela kredit vezan uz euro, nakon uvida u visinu njezinih primanja djelatnica banke joj je rekla da takav kredit nemaju u ponudi odnosno da je skup te joj ponudila kredit vezan uz CHF, predstavljajući ga kao jeftin i povoljan proizvod vezan uz stabilnu valutu. Odobren joj je kredit u iznosu od 48.000,00 CHF, što je odgovaralo protuvrijednosti od oko 30.000,00 eura, uz početnu mjesečnu ratu od oko 1.300,00 kuna, koja joj je s obzirom na tadašnja primanja bila prihvatljiva. Navela je da joj je bilo poznato da je kamatna stopa promjenjiva i da je kredit vezan uz valutnu klauzulu, međutim, parametri promjene kamatne stope nisu joj bili objašnjeni, već joj je rečeno da su moguće promjene neznatne u odnosu na visinu rate. Nisu joj objašnjeni rizici povezani s valutnom klauzulom niti mogućnost znatnijeg rasta tečaja CHF u odnosu na kunu, već joj je CHF predstavljen kao povoljna i stabilna valuta. Nakon sklapanja Ugovora došlo je do rasta tečaja CHF i povećanja mjesečne rate s početnih oko 1.300,00 kuna na 2.400,00 kuna i više, što joj je

1 6

predstavljalo znatno financijsko opterećenje. Istaknula je da predmetni Ugovor ne bi sklopila pod takvim uvjetima da je znala da može doći do tolikog povećanja rate, već bi uzela kredit u manjem iznosu koji bi mogla uredno podmirivati. U odnosu na konverziju navela je da je prihvatila ponudu banke o kojoj nije mogla pregovarati, već joj je ponuđena po principu "uzmi ili ostavi", jer više nije mogla podnijeti kontinuirani rast rata kredita. Nakon konverzije rata se smanjila i prestala rasti, ali smatra da time nije u cijelosti obeštećena. Zaključno je navela da ni prilikom sklapanja osnovnog Ugovora o kreditu ni prilikom konverzije nije mogla utjecati na sadržaj pojedinih ugovornih odredbi niti je o njima pojedinačno pregovarala.

10.2. Sud je iskaz tužiteljice prihvatio u cijelosti jer je o odlučnim činjenicama iskazivala uvjerljivo, određeno i životno, a njezin je iskaz u skladu sa sadržajem ugovorne dokumentacije i utvrđenjima iz postupka kolektivne zaštite potrošača. Tužiteljica je jasno opisala način na koji joj je kredit predstavljen, informacije koje je dobila o stabilnosti švicarskog franka i mogućim promjenama kamatne stope te činjenicu da joj parametri njihove promjenjivosti i moguće ekonomske posljedice nisu bili objašnjeni. Iz njezina iskaza proizlazi i da nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenih ugovornih odredaba niti je komunikacija s djelatnikom tuženika imala značenje pojedinačnog pregovaranja.

10.3. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio saslušanje osobnog bankara, ali je tijekom postupka odustao od izvođenja tog dokaza. Stoga nije dokazao da je tužiteljici u predugovornoj fazi dao potpune, jasne i razumljive informacije na temelju kojih bi mogla predvidjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope niti da je tužiteljica mogla utjecati na sadržaj tih odredaba. Posljedično, nije dokazao postojanje okolnosti zbog kojih pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite potrošača ne bi bila primjenjiva na predmetni ugovorni odnos. Također, odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli sadržane u spornom Ugovoru o kreditu sklopljenom između tužiteljice i tuženika sadržajno su identične odredbama standardnih ugovora o potrošačkom kreditu tuženika koji su razmatrani u postupku kolektivne zaštite.

11. Slijedom navedenog, sud je zaključio da su sporne odredbe predmetnog Ugovora, sklopljenog između tužiteljice kao potrošača i tuženika kao banke, obuhvaćene pravnim utvrđenjima iz pravomoćne presude donesene protiv tuženika u postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, opisane u točki 9. obrazloženja. Stoga je sud, sukladno čl. 502.c ZPP, vezan utvrđenjima iz te presude da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i ništetne. Pritom potrošači i nakon sklapanja dodatka radi provedbe konverzije prema odredbama ZID ZPK/15 imaju pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredaba osnovnog ugovora o kreditu, kako je to prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019.

12. Glede ostalih navoda tuženika valja reći sljedeće. U postupku kolektivne zaštite nepoštenost, odnosno ništetnost spornih odredaba ugovora o kreditima sklopljenih u relevantnom razdoblju utvrđena je zbog izostanka cjelovitog informiranja potrošača o prirodi i posebnim rizicima valutne klauzule u CHF, odnosno zbog izostanka pojedinačnog pregovaranja te određivanja egzaktnih parametara i metode njihova izračuna u pogledu promjenjive kamatne stope. Stoga za ovaj spor nije odlučno pitanje načelne dopuštenosti valutne klauzule (koja načelno jest dopuštena

1 7

prema odredbi čl. 22. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO/05), niti eventualno postojanje objektivnih tržišnih okolnosti koje su utjecale na povećanje kamatne stope tijekom otplate kredita.

12.1. Točna je tvrdnja tuženika da je volja ugovornih stranaka bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, ali je upravo u tom dijelu ugovorna odredba nepoštena u smislu čl. 81. i 82. ZZP/03, ne zbog ugovaranja same promjenjivosti, već zato što se o razlozima, kriterijima i opsegu moguće promjene nije pojedinačno pregovaralo niti su Ugovorom, a ni u općim uvjetima na koje se tuženik poziva, utvrđeni egzaktni parametri i metoda njihova izračuna. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je, u smislu čl. 84. ZZP/03, jasna i uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedini siguran element o kojem ovisi visina kamatne stope odluka banke, pri čemu u Ugovoru nisu sadržani objektivni kriteriji, poput referentne stope koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Takva ugovorna odredba, stoga, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti jer nema unaprijed ugovorenih egzaktnih i provjerljivih kriterija. Nije, dakle, nedopušteno ugovarati promjenjivost kamatne stope u ugovorima o kreditu, ali je nedopušteno potrošača ostaviti u neznanju koliko ta promjena može iznositi, a u konkretnom je slučaju ta promjena bila značajna te je povećala kreditno opterećenje tužiteljice kao potrošača i time prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čak i u slučaju da je povećanje kamatne stope bilo za tuženika tržišno opravdano, jer ni to ne otklanja utvrđenu neravnotežu na štetu tužiteljice. Pritom, nije odlučna okolnost koju ističe tuženik da visina kamatne stope tijekom otplatnog razdoblja nije prelazila najvišu zakonom dopuštenu kamatnu stopu, jer navedena okolnost ne može biti opravdanje za jednostrano mijenjanje kamatne stope, bez precizno određenih uvjeta promjenjivosti i načina njihove primjene.

12.2. Glede valutne klauzule, tuženik osnovano ističe da je njezino ugovaranje dopušteno. Međutim, neosnovano smatra da valutna klauzula, zato što je zakonom dopuštena, ne može biti predmet ocjene poštenosti. U kolektivnom je sporu već pravomoćno utvrđena ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli, pri čemu su nacionalni sudovi ocijenili da konkretne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF podliježu testu poštenosti u smislu čl. 4. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ i relevantnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača te su ih ocijenili nepoštenima i ništetnima, a tim su utvrđenjima sudovi u pojedinačnim postupcima, kakav je i ovaj, vezani. U postupku kolektivne zaštite pravomoćno je utvrđeno da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, u smislu čl. 84. ZZP/03, jasne i uočljive, ali nisu razumljive, jer potrošačima nisu objašnjeni razlozi niti kriteriji na temelju kojih bi prosječni potrošač, kao slabija i ranjivija strana, mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tih odredaba za njega proizlaze. S druge strane, bankama su, kao profesionalcima, bile poznate priroda i specifičnosti švicarskog franka te mogućnost i posljedice znatne promjene njegova tečaja, kao i poseban rizik povezan s tom valutom zbog činjenice da švicarski franak predstavlja valutu utočišta, a koji rizik u cijelosti preuzima potrošač. Takve su ugovorne odredbe stoga uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer su bili neizvjesni i iznos glavnice kredita koji je tužiteljica imala obvezu vratiti banci i cijena kredita, budući da je i iznos kamata bio vezan uz švicarski franak , pa se radi o ništetnim odredbama.

1 8

12.3. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke presude.

13. Prema čl. 323. st. 1. ZOO/05 u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

13.1. Tužiteljica bi stoga imala pravo na restituciju iznosa isplaćenih na temelju ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, po pravilima ZOO/05 o stjecanju bez osnove, zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja odnosno stjecanja od strane tuženika kao nepoštenog stjecatelja (čl. 1111. ZOO/05 kao opće pravilo i čl. 1115. ZOO/05 kao pravilo o opsegu vraćanja). Pritom, prilikom odlučivanja o visini restitucije valjalo bi za cijelo utuženo razdoblje uzeti u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu i početni tečaj, kao jedine valjano određene, a time i poštene.

14. Međutim, s obzirom na okolnost da je među strankama sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu sukladno odredbama ZID ZPK/15 u ovom je postupku sporno je li nakon sklapanja Dodatka osnovan zahtjev za isplatu potraživanja zasnovanog na nepoštenim i ništetnim odredbama temeljnog ugovora o kreditu.

14.1. Naime, konverzija kredita provedena je na temelju ZID ZPK/15, kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora te eventualno do tada sklopljenih dodataka, i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te je između ugovornih strana postignut sporazum o konverziji iz čl. 19.b i 19.c ZID ZPK/15 na način kako je to propisano tim zakonom. Svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti švicarski franak kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u eurima. Pritom sud smatra potrebnim ukazati da je ZID ZPK/15 prošao ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske je u postupku ocjenjivanja suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske ZID ZPK/15 (U-I/3685/2015) odlukom od 4. travnja 2017. spomenuti Zakon ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona s Ustavom, ocjenjujući da ZID ZPK/15 u opisanim okolnostima zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti. Dakle, imajući u vidu da je predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost (tako i VSRH u odluci Rev-637/2019-2 od 15. studenoga 2022.).

14.2. O restitucijskim pravima potrošača koji su proveli konverziju u skladu s odredbama ZID ZPK/15, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci proširenog vijeća broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem potrošač koji je na temelju ZID ZPK/15 konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz osnovnog ugovora o kreditu, ali ima pravo na zatezne kamate na

1 9

preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora o kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu, bez oduzimanja preplate utvrđene u konverziji.

14.3. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu na temelju odredaba ZID ZPK/15, kojim su stranke iznova, s učinkom od dana sklapanja osnovnog ugovora, uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, prestala je obveza tuženika na povrat iznosa preplaćenih po osnovi povećanja kamatne stope i tečaja valute CHF (čl. 160. ZOO/05), koja bi inače proizlazila iz opće odredbe obveznog prava iz čl. 1111. st. 1. ZOO/05. Stoga više plaćeni iznosi nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženika. U skladu s navedenim, primjena posebnog propisa, odnosno ZID ZPK/15, derogira opće odredbe ZOO/05 o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se iznosi plaćeni na temelju nepoštenih ugovornih odredaba o jednostranoj izmjeni ugovorne kamatne stope i valutnoj klauzuli u CHF ne vraćaju potrošaču, već su iskorišteni u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza uređenih valjanim Dodatkom Ugovoru o kreditu, na način propisan ZID ZPK/15.

14.4. Učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav bi postojao da nije bilo nepoštene ugovorne odredbe sama po sebi ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje. Na taj je način sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu prema pravilima posebnog propisa (ZID ZPK/15) uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja stranaka u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu čl. 19.c u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15.

14.5. Slijedom navedenog, potrošač nema pravo na isplatu glavnice preplaćenih iznosa na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i promjeni kamatne stope. Međutim, potrošač ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose na temelju nepoštenih i ništetnih odredaba ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, i to za razdoblje od dana plaćanja svakog pojedinačnog iznosa preplate do utvrđenog dana prestanka obveze izvršenom konverzijom kredita, odnosno do 30. rujna 2015., a to iz razloga što taj dio nije obuhvaćen obračunom u konverziji niti je uređen u ZID ZPK/15. Te zatezne kamate pripadaju mu u cijelosti i bez oduzimanja od bilo kakve preplate utvrđene Dodatkom Ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK/15.

15. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, nositelju obrta [obrt].

15.1. Za svoj izračun vještak je koristio parametre početnih uvjeta kredita, i to iznos kredita od 48.000,00 CHF, početnu kamatnu stopu od 4,75 % godišnje te početni tečaj na dan isplate kredita od 4,647461 kuna za 1 CHF.

2 0

15.2. Vještak je, nadalje, u nalazu i mišljenju naveo da prema obračunu banke iznos preostale neotplaćene glavnice nakon provedene konverzije iznosi 20.717,91 eura. Nadalje, tuženik je tužiteljici pri obračunu konverzije kredita utvrdio preplatu u iznosu od 2.241,30 eura.

15.3. Na temelju svega navedenog vještak je izračunao:

- da je tužiteljica na ime razlike po osnovi kamatne stope, nastale kao razlika između početno ugovorene kamate i one koja je stvarno naplaćena uslijed jednostranog povećanja kamatne stope, u razdoblju do konverzije preplatila iznos od 2.215,18 eura;

- da je tužiteljica na ime razlike po osnovi valutne klauzule, nastale kao posljedica promjene početnog tečaja CHF tuženika važećeg na dan korištenja kredita i tečaja važećeg na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta, do 30. rujna 2015. preplatila iznos od 4.353,23 eura;

- da su u razdobljima u kojima su kamatna stopa i tečaj CHF bili niži od početno ugovorenih nastale negativne razlike od 15,88 eura po osnovi kamatne stope i 164,68 eura po osnovi tečaja;

- da zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose preplate po osnovi promjene kamatne stope i tečaja, obračunate od dana svake pojedine preplate do

30. rujna 2015., iznose 2.847,34 eura;

- da razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita u CHF, obračunate prema početnom tečaju, iznosi 2.145,61 eura, za koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita.

15.4. Konačno, vještak je naveo da je tuženik proveo konverziju sukladno odredbama ZID ZPK/15 i na taj način matematički izjednačio tužiteljicu s položajem u kojem bi bila da je sklopila kredit s valutnom klauzulom u eurima te da je prilikom obračuna konverzije uzeo u obzir sve uplate tužiteljice. Pojasnio je, međutim, da takvo matematičko izjednačavanje ne odgovara položaju u kojem bi tužiteljica bila prema kreditu s valutnom klauzulom u CHF uz isključenje ništetnih odredaba o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli.

16. Tužiteljica je u cijelosti prihvatila nalaz i mišljenje vještaka te je u skladu s rezultatima vještačenja podnescima od 15. siječnja 2026. i 22. kolovoza 2026. uredila tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u točki 3. obrazloženja ove presude.

16.1. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju, ali samo u pogledu pravnih stavova i zadataka koje je sud dao vještaku, ističući u bitnom da tužiteljica nakon sklopljenog Dodatka Ugovoru o kreditu, kojim je izvršena konverzija sukladno ZID ZPK/15, nema pravo na nikakvo dodatno obeštećenje osim iznosa koji joj je priznat konverzijom. Ujedno je istaknuo da bi sud, ako smatra da je tužbeni zahtjev osnovan, tražbinu tužiteljice trebao umanjiti za iznos obračunatih negativnih razlika. Na ročištu glavne rasprave pojasnio je da ne osporava matematički obračun vještaka niti je predložio saslušanje vještaka radi usmenog izlaganja nalaza i mišljenja.

16.2. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u dijelu koji se odnosi na matematičke izračune jer je u tom dijelu jasan, potpun i izrađen prema pravilima struke. Prigovori tuženika na nalaz i mišljenje pravne su prirode i detaljno su obrazloženi u ranijem tekstu pa nisu doveli u sumnju pravilnost izrađenog nalaza i

2 1

mišljenja. Tuženik neosnovano ističe da je pri obračunu visine tražbine valjalo uzeti u obzir tzv. negativne razlike. Naime, Zakon o zaštiti potrošača smatra ugovorne odredbe ništetnim ako idu na štetu potrošača (ovdje tužitelj ice), ali ne ako takve ugovorne odredbe potrošaču idu u korist. Ništetnost ugovornih odredbi u kolektivnom sporu utvrđena je u korist potrošača, odnosno utvrđeno je da su ugovorne odredbe ništetne iz razloga koji se mogu pripisati samo bankama kao profesionalcima, ne i potrošačima. Upravo zbog postupanja banaka došlo je do očite neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, stoga nema osnova da se tražbina tužiteljice umanji za tzv. negativne razlike.

16.3. Glede ocjene nalaza i mišljenja, valja također ukazati da ocjena pravnih učinaka provedene konverzije na restitucijske zahtjeve tužiteljice nije pitanje iz područja financijskog vještačenja, već pravno pitanje o kojem odlučuje sud. Stoga sud nije vezan zaključkom vještaka prema kojem s financijskog aspekta konverzijom nije izvršena potpuna restitucija u odnosu na početne uvjete kredita, već utvrđene činjenice i izračune ocjenjuje u svjetlu mjerodavnih materijalnopravnih odredaba i pravnih shvaćanja izloženih u točki 14. obrazloženja.

17. Slijedom navedenog, u skladu s pravnim shvaćanjem proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci poslovni broj Rev-457/2025- 21 od 27. svibnja 2026., sud je utvrdio da tužitelj ica nakon provedene konverzije nema pravo na isplatu glavnice iznosa preplaćenih na temelju nepoštenih i ništetnih odredaba osnovnog Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, slijedom čega glavni kondemnatorni tužbeni zahtjev nije osnovan. Prema navedenom pravnom shvaćanju, potrošač koji je kredit s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom konvertirao u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na ponovnu isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih odredaba osnovnog ugovora, budući da su učinci tih uplata obuhvaćeni zakonski provedenom konverzijom.

17.1. Naime, sklapanjem Dodatka, kojim su stranke s učinkom od početka ugovornog odnosa iznova uredile svoje odnose u pogledu valute obveze, kamatne stope i iznosa preostale glavnice, prestala je obveza tuženika na povrat glavnice više plaćenih iznosa koja bi, da konverzija nije provedena, proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO/05. Svi iznosi koje je tužiteljica uplatila do dana obračuna konverzije uzeti su u obzir pri utvrđivanju njezinih obveza prema usporednom kreditu s valutnom klauzulom u eurima, što je u ovom postupku potvrđeno vještačenjem, pa ti iznosi nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženika.

17.2. Slijedom toga tužiteljici ne pripada iznos od 2.215,18 eura po osnovi pozitivnih razlika nastalih zbog promjene kamatne stope niti iznos od 4.353,23 eura po osnovi pozitivnih tečajnih razlika, neovisno o tome što je vještačenjem utvrđeno da bi ti iznosi predstavljali preplatu kada bi se otplata osnovnog Ugovora promatrala uz eliminaciju nepoštenih ugovornih odredaba. Tužiteljici ne pripada ni iznos od 2.145,61 eura po osnovi razlike u glavnici. Navedeni iznos predstavlja razliku između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita u EUR i kunske protuvrijednosti stvarnog ostatka nedospjele glavnice kredita u CHF obračunate po početnom tečaju. Međutim, takav matematički izračun sam po sebi ne može dovesti do restitucijskog zahtjeva nakon valjano provedene zakonske konverzije. Dodatkom

2 2

je utvrđena nova visina nedospjele glavnice u EUR, a vještačenjem je utvrđeno da je izračun konverzije proveden ispravno i u skladu s odredbama ZID ZPK/15.

17.3. Stoga je odbijen glavni kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim tužitelj ica zahtijeva isplatu ukupnog iznosa od 8.714,02 eura, koji se sastoji od 2.215,18 eura po osnovi promjenjive kamatne stope, 4.353,23 eura po osnovi valutne klauzule i 2.145,61 eura po osnovi razlike u glavnici, zajedno sa zateznim kamatama, pa je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

17.4. Iz istog razloga kao i glavni, odbijen je i prvi eventualno kumulirani kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 9.320,06 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 8.714,02 teku od 1. listopada 2015. do isplate. Taj se zahtjev temelji na obračunskoj varijanti prema kojoj tužiteljica potražuje ukupno 8.714,02 eura pozitivnih razlika po osnovi kamatne stope, tečaja i razlike u glavnici, te iznosa od 606,04 eura po osnovi uglavničenih zateznih kamata do konverzije umanjenih za iznos preplate priznat konverzijom . Međutim, ni takva obračunska varijanta nije u skladu s pravnim učincima pravilno provedene konverzije i pravnim shvaćanjem iz odluke Rev-457/2025-21, prema kojem potrošaču nakon konverzije ne pripada ponovna isplata glavnice preplaćenih iznosa iz osnovnog Ugovora. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

18. Drugi eventualno kumulirani kondemnatorni tužbeni zahtjev je djelomično osnovan. Tim zahtjevom tužiteljica potražuje isplatu uglavničenih zateznih kamata na pojedinačne iznose preplate po osnovi promjene kamatne stope i tečaja, obračunate od dana svake pojedine preplate do 30. rujna 2015. Međutim, kako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose preplate po osnovi promjene kamatne stope i tečaja, obračunate od dana svake pojedine preplate do 30. rujna 2015., iznose 2.847,34 eura, dok tužiteljica po toj osnovi potražuje iznos od 2.874,34 eura, dakle 27,00 eura više (tužiteljica je očito omaškom zamijenila znamenke 4 i 7), valjalo joj je dosuditi upravo iznos obračunat po vještaku, odnosno 2.847,34 eura.

18.1. Naime, prema pravnom shvaćanju proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-457/2025-21, zatezne kamate na pojedinačne iznose preplate po osnovi nepoštenih i ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, obračunate od dana plaćanja svakog pojedinačnog iznosa do 30. rujna 2015., nisu obuhvaćene obračunom konverzije niti su uređene odredbama ZID ZPK/15. Stoga potrošaču pripadaju u cijelosti, bez umanjenja za iznos preplate utvrđen pri konverziji, na temelju čl. 1111. i 1115. ZOO/05.

18.2. Budući da iznos od 2.847,34 eura predstavlja uglavničene zatezne kamate, na taj iznos daljnje zatezne kamate, u skladu s čl. 31. st. 2. ZOO/05, mogu teći tek od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu (tzv. procesne kamate). Tužiteljica je zahtjev za isplatu navedenog osamostaljenog iznosa kamata prvi put postavila podneskom od 22. kolovoza 2026., pa joj daljnje zatezne kamate na taj iznos pripadaju od sljedećeg dana, dakle od 23. kolovoza 2026. do isplate (tako i Županijski sud u Varaždinu u odluci poslovni broj Gž-243/2025 od 19. ožujka 2025).

18.3. Stoga je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.847,34 eura prihvaćen sa zateznim kamatama od 23. kolovoza 2026. do isplate, dok je u dijelu kojim su

2 3

zatezne kamate na navedeni uglavničeni iznos zahtijevane za razdoblje od 1. listopada 2015. do 22. kolovoza 2026., kao i u dijelu omaškom zatraženog iznosa od 27,00 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, pa je odlučeno kao u točkama IV. i V. izreke presude.

19. Prigovor zastare nije osnovan. U odnosu na deklaratorni dio tužbenog zahtjeva pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi i ne zastarijeva pa u tom dijelu nema govora o nastupanju zastare.

19.1. U odnosu na kondemnatorne tužbene zahtjeve ističe se da prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05, počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Ako je ništetnost, kao u ovom slučaju, ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku, neovisno o naknadnom utvrđenju ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredaba u pojedinačnoj parnici potrošača.

19.2. Kolektivni spor u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pravomoćno je okončan, u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Stoga do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 13. lipnja 2019. nije protekao opći zastarni rok od pet godina.

19.3. Na navedeno ne utječe činjenica da je tužiteljica tek podnescima od 15. siječnja 2026. i 22. kolovoza 2026., nakon izvedenog financijskog vještačenja, konačno odredila visinu zahtjeva i postavila eventualno kumulirane zahtjeve. Tužiteljica je već tužbom zahtijevala restituciju iznosa plaćenih na temelju istih ništetnih odredaba predmetnog Ugovora, zajedno sa zateznim kamatama, dok je naknadno uređenje visine zahtjeva posljedica provedenog vještačenja i pravnih učinaka konverzije. Stoga naknadnim kvantitativnim usklađivanjem zahtjeva s rezultatima vještačenja nije izmijenjena činjenična i pravna osnova potraživanja na način koji bi doveo do zasebnog tijeka zastare.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u vezi s čl. 155. ZPP. Tužiteljica je u cijelosti uspjela s deklaratornim tužbenim zahtjevima za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba, dok je u odnosu na kondemnatorni dio, u pretežitom dijelu uspjela s drugim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom, i to za isplatu glavnice u iznosu od 2.847,34 eura, dok nije uspjela u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na navedeni uglavničeni iznos za razdoblje od 1. listopada 2015. do 22. kolovoza 2026., kao ni u dijelu omaškom zatraženih daljnjih 27,00 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate.

20.1. Okolnost da su glavni i prvi eventualno kumulirani kondemnatorni tužbeni zahtjev odbijeni kao neosnovani nije od utjecaja na odluku o trošku, budući da u odnosu na njih nisu nastali posebni troškovi postupka. Stoga je sud, primjenom čl.

2 4

154. st. 5. ZPP, ocijenio da tužiteljici pripada naknada potrebnih troškova postupka u cijelosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-172/2008 od 15. siječnja 2013., Rev-1172/2021-2 od 30. kolovoza 2022. i Rev-451/2022-2 od 3. listopada 2023.).

20.2. Pri odmjeravanju visine troškova treba uzeti u obzir vrijednost predmeta spora drugog eventualno kumuliranog zahtjeva s kojim je tužiteljica uspjela, odnosno iznos od 2.847,34 eura.

20.3. Tužiteljici pripada po 100 bodova za sastav tužbe (Tbr. 7.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa), za zastupanje na ročištima 9. listopada 2024., 13. veljače 2025., 29. siječnja 2026. i 2. rujna 2026. (Tbr. 9.1. Tarife) te za sastav podnesaka od 9. siječnja 2020., 24. kolovoza 2020., 15. ožujka 2021. i 15. siječnja 2026. (Tbr. 8.1. Tarife), ukupno 900 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.800,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 450,00 eura (Tbr. 46. Tarife), iznosi 2.250,00 eura. Ne pripada joj trošak sastava podneska od 22. kolovoza 2026. jer navedeni podnesak sudu nije dostavljen pravovremeno, odnosno osam dana prije održanog ročišta (čl. 299.a. ZPP) pa je tužiteljica njegov sadržaj mogla izložiti na ročištu održanom 2. rujna 2026., trošak kojeg ročišta joj je u cijelosti priznat.

20.4. Također, tužiteljici je priznat trošak uplaćenog i utrošenog predujma za provedbu vještačenja u iznosu od 600,00 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 119,45 eura.

20.5. Slijedom navedenog, ukupni parnični trošak koji je dosuđen tužitelj ici iznosi 2.969,45 eura. Tužiteljici pripadaju zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude na temelju čl. 151. st. 3. ZPP.

20.6. Tuženiku na temelju čl. 154. st. 5. ne pripada pravo na trošak pa je njegov zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan.

20.7. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama VI. do VIII. izreke presude.

U Puli 25. rujna 2026.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila

2 5

uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćnicima