REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž Ovr-410/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Šimiću, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Addiko bank d.d.-a (ranije: Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.), OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, protiv ovršenika CC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i ovršenice SC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi prisilnog namirenja novčane tražbine ovrhom na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika i ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici - Stalne službe u Krku Pu Ovr-17/2024-4 od 7. kolovoza 2024., 25. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici- Stalne službe u Krku Pu Ovr-17/2024-4 od 7. kolovoza 2024.

Obrazloženje

Predmet postupka:

1.

Postupak se vodi radi prisilnog namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja prodajom nekretnine ovršenika. Nekretnina je stan broj 9 na II. katu, ukupne površine 75,01 m², s parkirnim mjestom broj 9 kao sporednim dijelom. Ranije je bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sada je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - ..., zk. č. [katastarska čestica], kao suvlasnički dio 15/100 povezan s etažnim vlasništvom (E-9). Na temelju rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-130/09-2 od 4. svibnja 2009. u zemljišnoj je knjizi zabilježena ovrha (Z-2773/09, Z-5916/09).

1.1.

Rješenjem o dosudi Ovr-130/09-10 od 24. studenoga 2011. nekretnina je dosuđena ovrhovoditelju kao kupcu koji je na dražbi ponudio najviši iznos, 683.057,82 kn. To je rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci Gž-3386/2012 od 16. studenoga 2012.

1.2.

Ovrhovoditelj u podnesku od 13. lipnja 2024. navodi da je zemljišnoknjižni sud rješenjem Z-581/12 od 15. listopada 2013. odbio je njegovu provedbu. Razlog je bio taj što rješenje o dosudi nije sadržavalo naziv katastarske općine ni nalog zemljišnoknjižnom sudu za upis.

Odluka prvostupanjskog suda:

2.

Pobijano rješenje doneseno je na prijedlog ovrhovoditelja od 13. lipnja 2024. Prvostupanjski sud se pritom pozvao na primjenu čl. 108. Ovršnog zakona (NN 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22., dalje: OZ/12). Točkom I. izreke prvostupanjski je sud naložio zemljišnoknjižnom odjelu upis prava vlasništva na opisanoj nekretnini u korist kupca. Točkom II. izreke naložio je brisanje upisa pod rednim brojevima 1.1, 1.2, 2.1, 3.1, 4.1, 5.1, 5.2, 6.1 i 6.2 teretovnice. Brisanje upisa u korist Republike Hrvatske obrazložio je time da su provedeni nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi, kada ovršenici više nisu bili vlasnici prodane nekretnine.

Žalbeni razlozi:

3.

Ovršenici pobijaju rješenje zbog svih žalbenih razloga. Tvrde da ovrha nije zakonito provedena jer ovrhovoditelj nema ovršnu ispravu i trebao je podnijeti hipotekarnu tužbu. Navode da s ovrhovoditeljem nisu bili ni u kakvom poslovnom odnosu i da nema dokaza da je ovrhovoditelj sudjelovao na dražbi. Nadalje tvrde da je vrijednost nekretnine utvrđena prenisko i da ovrha nije dovršena, te da rješenje o dosudi ne sadržava sve sastojke koje po zakonu treba sadržavati.

3.1.

Pozivaju se na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd-29/22, na praksu Suda Europske unije o zaštiti potrošača te na povredu članka 29. stavka 1. i članka 141.c Ustava Republike Hrvatske. Tvrde i da se pobijano rješenje nije moglo donijeti na temelju članka 108. stavka 1. OZ-a, da tereti čije je brisanje naloženo nisu tereti iz članka 86. stavka 2. OZ-a te da rješenje o dosudi ne sadrži zakonom propisane sastojke. Predlažu ukidanje pobijanog rješenja.

3.2.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Ocjena drugostupanjskog suda:

4.

Žalba nije osnovana.

4.1.

Ovršni postupak pokrenut je 2009., a rješenje o ovrsi Ovr-130/09-2 doneseno je 4. svibnja 2009.

4.2.

Na temelju čl. 369. st. 1. OZ/12 na ovaj se postupak primjenjuje Ovršni zakon (NN 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005 i 67/2008 – dalje: OZ/96). Prvostupanjski sud stoga je pobijano rješenje pogrešno utemeljio na čl. 108. OZ/12, a na odredbe toga zakona pogrešno se pozivaju i ovršenici u žalbi.

4.3.

Pogrešno navođenje pravne osnove samo po sebi nije razlog za ukidanje pobijanog rješenja. Odlučno je je li rješenje pravilno prema mjerodavnom pravu. Iz razloga koji slijede, pobijano je rješenje pravilno prema odredbama OZ/96, pa ga ovaj sud ispituje prema tim odredbama.

4.4.

Pobijano rješenje ispitano je u granicama razloga navedenih u žalbi. Pritom je sud po službenoj dužnosti pazio na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. i na pravilnu primjenu materijalnog prava. To je učinjeno u smislu čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, dalje: ZPP-a). ZPP se u tom tekstu primjenjuje na temelju čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/2019), a u ovršnom postupku na odgovarajući način na temelju čl. 19. st. 1. OZ/96.

4.5.

Bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti nisu počinjene.

4.6.

Pobijano rješenje ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

4.7.

Pobijano rješenje doneseno je u stadiju provedbe pravomoćnog rješenja o dosudi. Njime se ne odlučuje o dopuštenosti ovrhe, o postojanju i ovršnosti ovršne isprave, o utvrđenju vrijednosti nekretnine niti o zakonitosti dražbe. Njime se samo provodi u zemljišnoj knjizi pravni učinak pravomoćne dosude. O navedenim je pitanjima odlučeno rješenjem o ovrsi i rješenjem o dosudi koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci Gž-3386/2012 i pravomoćno je 16. studenoga 2012. Stoga se prigovori ovršenika koji se na ta pitanja odnose ne mogu ponovno ispitivati u žalbi protiv pobijanog rješenja.

4.8.

Uostalom, tvrdnja da ovršenici s ovrhovoditeljem nisu bili ni u kakvom pravnom odnosu u suprotnosti je sa zemljišnoknjižnim stanjem. Na nekretnini je od 2006. uknjiženo založno pravo u korist pravnog prednika ovrhovoditelja na temelju Ugovora o kreditu broj 011-750/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 29. prosinca 2005., uz zabilježbu ovršivosti tražbine.

4.9.

Isto vrijedi i za pozivanje na rješenje Revd-29/22-2 od 25. siječnja 2022. i praksu Suda Europske unije. Pravno pitanje iz toga rješenja odnosi se na mogućnost isticanja ništetnosti ovršne isprave u žalbi protiv rješenja o ovrsi i u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Ne odnosi se na provedbu pravomoćnog rješenja o dosudi. Ovršenici uz to ne navode nijednu određenu ugovornu odredbu koju smatraju nepoštenom niti obrazlažu kako bi to utjecalo na zakonitost pobijanog rješenja. Paušalno pozivanje na povredu ustavnih prava, bez ikakvog obrazloženja, ne omogućuje ispitivanje tih navoda.

4.10.

Neosnovan je i prigovor da rješenje o dosudi ne sadrži zakonom propisane sastojke. Prema čl. 101. st. 1. OZ/96 sud u rješenju o dosudi određuje da se nakon pravomoćnosti toga rješenja i nakon što kupac položi kupovninu u zemljišnu knjigu upiše pravo vlasništva kupca i da se brišu prava i tereti koji prestaju prodajom. Nedostatak takvog naloga bio je razlog zbog kojeg je zemljišnoknjižni sud rješenjem Z-581/12 od 15. listopada 2013., prema navodu ovrhovoditelja, odbio provedbu rješenja o dosudi. Taj nedostatak, međutim, ne utječe na pravomoćnost i učinke rješenja o dosudi, čija se zakonitost u ovom postupku ne može ispitivati.

4.11.

OZ/96 za takav slučaj izričito predviđa naknadno otklanjanje nedostatka. Prema čl. 119. OZ/96, ako je rješenjem o dosudi sud propustio odrediti brisanje upisanih prava i tereta, osim onih koji ostaju na nekretnini ili koje je kupac preuzeo, kupac može predložiti da sud u istom ovršnom postupku odredi njihovo brisanje. Ovrhovoditelj je, kao kupac, takav prijedlog podnio 13. lipnja 2024.

4.12.

Toč. I. izreke pobijanog rješenja ne zasniva se novo pravo. Njome se samo provodi učinak pravomoćnog rješenja o dosudi, i to prema sadašnjim zemljišnoknjižnim oznakama nekretnine. Te su oznake promijenjene prijenosom upisa iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-.... Istovjetnost nekretnine ovršenici ne osporavaju. Navodi žalbe o nedostacima rješenja o dosudi stoga ne govore protiv pobijanog rješenja, nego potvrđuju potrebu njegova donošenja. Iz istog razloga nije osnovan ni prigovor da ovrha nije dovršena, jer se upravo provedbom pobijanog rješenja ovrha na nekretnini dovršava.

4.13.

Ostvarene su i pretpostavke iz čl. 101. st. 1. i 3. OZ/96. Rješenje o dosudi je pravomoćno, a ovrhovoditelj kao kupac, koji se namiruje iz kupovnine, oslobođen je polaganja kupovnine, kako je to određeno rješenjem o dosudi Ovr-130/09-10 od 24. studenoga 2011.

4.14.

Pravilno je naloženo i brisanje upisa pod 1.1, 1.2, 2.1 i 3.1. Upis pod 1.1 založno je pravo samog ovrhovoditelja. Prema čl. 81. st. 2. OZ/96 založna prava uknjižena na nekretnini prestaju danom pravomoćnosti rješenja o dosudi, pa makar založni vjerovnici nisu potpuno namireni. Zabilježba ovršivosti tražbine pod 1.2 i zabilježba ovrhe pod 2.1 prodajom i dosudom nekretnine gube svoju svrhu. Upis pod

3.1 samo evidentira brisanje plombe.

4.15.

Upisi pod 4.1 do 6.2 u korist Republike Hrvatske provedeni su 2014., 2015. i 2023. Dakle, provedeni su nakon zabilježbe ovrhe iz 2009. i nakon što je rješenje o dosudi postalo pravomoćno. Stoga je, zbog učinka zabilježbe ovrhe iz čl. 79. OZ/96, prvostupanjski sud stoga pravilno naložio i njihovo brisanje. Naime, prema čl. 79. st. 6. OZ/96, ovrhovoditelj se iz nekretnine namiruje prije osoba koje su založno pravo na njoj stekle nakon te zabilježbe. Uz to, ako i založna prava upisana prije dosude prestaju njezinom pravomoćnošću (čl. 81. st. 2. OZ/96), to tim više vrijedi za založna prava upisana nakon toga trenutka. Ta prava stoga ne ostaju na nekretnini niti ih je kupac preuzeo, pa je njihovo brisanje pravilno određeno na temelju čl. 119. OZ/96. Brisanje tih prava ne zadire u pravni položaj ovršenika, a njihov nositelj žalbu nije izjavio.

4.16.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobijano rješenje pobija ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 19. st. 1. OZ/96 riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 25. rujna 2026.

Sudac:

Tomislav Šimić