REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-336/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Garačić-Turković kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Nataše Brleković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog NG, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja CG, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 24. ožujka 2025. broj K-818/2024, u javnoj sjednici održanoj 25. rujna 2026., u odsutnosti opunomoćenika privatnog tužitelja, odvjetnika Ivana Močića, a u prisutnosti optuženog NG i zamjenika njegove braniteljice, odvjetnika Igora Leskovara,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba privatnog tužitelja CG kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, optuženi VG je na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), oslobođen optužbe da bi, djelima opisanim pod točkama a) i b), počinio dva kaznena djela uvrede, iz članka 147. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te dva kaznena djela klevete, iz članka 149. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., a sve u vezi s člankom 51. KZ/11.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio privatni tužitelj CG putem opunomoćenika Ivana Močića, odvjetnika iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti te optuženika osuditi po zakonu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješten je opunomoćenik privatnog tužitelja, odvjetnik Ivan Močić, sukladno zahtjevu u žalbi, te optuženi VG i njegova braniteljica Martina Braović, odvjetnica u Splitu. Sjednici su pristupili optuženi VG i zamjenik braniteljice optuženika Igor Leskovar, odvjetnik u Zagrebu, a nije pristupio opunomoćenik privatnog tužitelja, iako je prema potvrdi o obavljenoj dostavi bio uredno obaviješten, te je sjednica, u skladu s člankom 475. stavkom 3. ZKP/08., održana u njegovoj odsutnosti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada upire na počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

6.1. Nasuprot paušalnim tvrdnjama žalitelja, sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica, označio jasne razloge na kojima se zasniva izreka presude, a izneseni razlozi nisu proturječni, a izražavajući nezadovoljstvo valjanošću izloženih razloga, što predstavlja žaliteljevu vlastitu vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, žalitelj ne argumentira istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, već prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Protivno prigovorima žalitelja, nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

7.1. Prvostupanjski sud je imao u vidu ukidnu odluku ovog suda drugog stupnja, u kojoj je navedeno da treba razmotriti je li optuženik postupao i sporne članke objavio kao novinar ili ne. Isto tako, sud prvog stupnja je, sukladno upozorenju iz ukidne odluke, općenite formulacije vezano za bitna obilježja terećenih kaznenih djela i primjenu članka 10. stavka 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija), primijenio na konkretan predmet. Prvostupanjski sud je uvažio navode ovog drugostupanjskog suda da je uvidom u Facebook-profil utvrđeno da je otvoren na ime i prezime optuženika , bez navođenja da bi tekst objavio kao novinar. Cijeneći navedeno, te imajući na umu da se činjeničnim opisom optuženiku ne inkriminira da bi tekstove objavio kao novinar, ovo nije niti bilo potrebno posebno utvrđivati. Stoga se u obrazloženju pobijane presude, opravdano, nije niti razmatralo pitanje novinarskih sloboda u izvještavanju i izražavanju

8. Žalitelj nije u pravu niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona.

8.1. Žalitelj konkretno ne navodi koju povredu kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. ima u vidu, niti se to iz sadržaja žalbe može razabrati.

9. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nalazeći ovu žalbenu osnovu u odbijanju prijedloga za ispitivanjem svjedoka KG, od kojeg je privatni tužitelj saznao za pisanje optuženika.

9.1. Protivno ovom prigovoru, ističe se žalitelju kako prvostupanjski sud ima slobodu odlučivanja o izvođenju dokaza, odnosno prihvaćanju dokaznih prijedloga stranaka, ovisno o tomu radi li se o prijedlozima vezanim za odlučne činjenice i onih koje su sporne. U konkretnom slučaju nije bilo potrebe za ispitivanjem imenovanog svjedoka jer predložena okolnost ne predstavlja odlučnu činjenicu vezano za bitna obilježja terećenih kaznenih djela.

10. Argumentirajući žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj osporava vrijednosnu ocjenu dokaza i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda kako nije dokazano počinjenje terećenih kaznenih djela, pri čemu se poziva na bitna obilježja kaznenog djela klevete i uvrede. Prema stavu žalitelja, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi iznosi stajalište da bi se u konkretnom slučaju mahom radilo o vrijednosnim sudovima, ali kada se privatnog tužitelja spominje u kontekstu "Rotaryevog kadra", "mafijaškog deala", kada mu se imputira da se radi o "vladaru iz sjene", "mafijaškom donu", kao i da se odrađuju "gaže za keš", ispod "banka" i mimo povećala javnosti, radi se o vrlo konkretnim činjenicama koje optuženik apsolutno ničim nije potkrijepio tijekom postupka. S tim u vezi žalitelj navodi da prvostupanjski sud, primjerice, obrazlaže i da tvrdnja optuženika da je privatni tužitelj postavio sam sebe na mjesto umjetničkog ravnatelja nije nužno laž (što prema stavu žalitelja ne isključuje ni da nije), nego izraz neslaganja s imenovanjem. Žalitelj posebno naglašava kako su čast i ugled pojedinca zaštitni objekt kaznenog djela klevete, a čast je neodvojiva od ljudskog dostojanstva, u što je uključeno i socijalno uvažavanje svakog čovjeka koje se zasniva na moralnom integritetu. Iz sadržaja privatne tužbe je vidljivo da optuženik privatnog tužitelja proziva na neprimjeren i uznemirujući način te privatni tužitelj smatra da se radi o postupanju ispod moralnih standarda, s obzirom na to da je optuženiku poznato da se radi o neistinitim tvrdnjama koje nemaju nikakvog utemeljenja, a iznesene su u namjeri da se diskreditira privatnog tužitelja i njegov rad. U kontekstu navedenog, kako ističe žalitelj, prvostupanjski sud griješi i kad ocjenjuje da se u konkretnom slučaju radi o kritici javne funkcije koja ne prelazi granicu dopuštene javne rasprave, a griješi i kada iznosi zaključak da nije došlo do uvrede u pravnom smislu. Žalitelj ujedno smatra da prvostupanjski sud pogrešno primjenjuje pravila o teretu dokazivanja kada navodi da nije dokazana neistina onoga što se optuženiku stavlja na teret, a u konkretnom slučaju je na optuženiku bio teret dokaza da je istina ono što je naveo u spornim objavama, koje dokaze obrana nije ponudila tijekom postupka.

10.1. U pogledu ovih žalbenih prigovora, ističe se žalitelju, a kako to pravilno obrazlaže i prvostupanjski sud, da kazneno djelo klevete postoji kada netko pred drugim iznese ili prenese neistinitu činjeničnu izjavu koja može štetiti nečijoj časti ili ugledu, a kvalificirani oblik kaznenog djela se ostvaruje ako je takva tvrdnja postala pristupačna, među ostalim, i putem društvenih mreža. Nadalje, i po ocjeni ovoga suda, kada se na Facebook-profilu kritizira rad javne osobe, kao što je ovdje slučaj, s obzirom na funkciju u javnoj ustanovi koju obnaša privatni tužitelj, granica između kritike i kaznenih djela klevete ili uvrede će ovisiti o prirodi tvrdn ji, odnosno radi li se o činjenicama ili vrijednosnim sudovima, kao i o namjeri autora teksta. Isto tako, ako se iznosi vrijednosni sud o radu neke javne institucije i osoba koje su im na čelu , treba imati u vidu da su javne osobe dužne trpjeti veći stupanj javne kritike na račun svog rada i tada se neće raditi o kleveti, dok bi se o kleveti radilo ako se iznose neistinite činjenične tvrdnje i autor objave teksta je znao da se radi o neistinitim tvrdnjama. No, čak i kada se iznesu teške kritike, autor neće odgovarati za kazneno djelo klevete ako se utvrdi da je postupao u javnom interesu ili iz drugih opravdanih razloga, da nije postupao s namjerom omalovažavanja i da je imao opravdani razlog vjerovati da ono što piše je istina.

10.2. Nadalje, u odnosu na inkriminacije vezane za objave 9. listopada 2018. i 4. prosinca 2028., po ocjeni drugostupanjskog suda, te inkriminacije treba promatrati u kontekstu cijelog objavljenog sadržaja, a ne izdvojeno. Pored toga, razvidno je da je optuženik, u odnosu na biranje solista iz honorarnog zbora, s time upoznat, imajući u vidu da i sam privatni tužitelj navodi da je optuženik jedno vrijeme bio član honorarnog zbora. S tim u vezi, razmatrajući tekst objavljen 9. listopada 2018., očito je da se otvara pitanje, a time i rasprava, o načinu izbora solista za stalni zbor iz redova honorarnog zbora, pa se ne može isključiti obrana optuženika da nije imao namjeru niti klevetati niti vrijeđati, nego ukazati na nepravilnosti u radu HNK Split. Pri tomu treba imati u vidu da se ta ustanova dijelom financira iz državnog proračuna. Dakle, ne može se isključiti postojanje opravdanog interesa i cilja da se otvori rasprava o načinu rada javne ustanove i osoba koje su na pojedinim funkcijama , u svrhu ukazivanja na određena postupanja, a ne sa svrhom klevetanja ili vrijeđanja privatnog tužitelja. Isto tako, i po ocjeni ovog suda, pravilno se prvostupanjski sud pozvao na slobodu izražavanja zajamčenu člankom 10. stavcima 1. i 2. Konvencije, koja sloboda izražavanja je podložna određenim ograničenjima u zaštiti časti i ugleda pojedinca, kao i da se u svakom konkretnom slučaju treba razmotriti pravična ravnoteža između dvije zaštićene vrijednosti.

10.3. Imajući u vidu cjelokupni sadržaj objavljenih tekstova, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da su osporavane izjave pretežno vrijednosni sudovi, metafore i polemičke tvrdnje, a ne konkretne činjenične tvrdnje. Izrazi poput "mafijaški deal", "plemeniti N", "vlada iz sjene", predstavljaju subjektivne stavove i kritike optuženika i njegovo specifično izražavanje, pri čemu čak i kad su izrazi oštri ili provokativni, oni su dio javne rasprave o funkcioniranju HNK Split i uživaju zaštitu prema članku 10. Konvencije. Također, ta je kritika uperena na privatnog tužitelja kao profesionalnu osobu u odnosu na upravljanje javnom ustanovom, a što se svakako može podvesti pod javni interes. Nadalje, izrazi poput "splitskih troglodita" i "Rotaryjev kadar", iako provokativni, ne mogu se smatrati osobnim napadom na privatnog tužitelja, već kritikom rada javne osobe. Stoga nije dokazano da bi time optuženik postupao s namjerom vrijeđanja privatnog tužitelja i ne može se isključiti da se radi o osobnom stavu o radu i upravljanju javnom ustanovom.

10.4. Što se tiče teksta objavljenog 4. prosinca 2018., pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se radi o vrijednosnom sudu i kritici, a ne o objektivnoj tvrdnji koja bi se mogla dokazati kao neistinita. Naime, izrazi poput "nezasitan", "nezajažljiv" i "častohlepan" predstavljaju subjektivni stav i dio su slobode govora te nisu kleveta. Također, navodi "Ove godine postavio sebe na mjesto umjetničkog ravnatelja" nije nužno neistina niti se može isključiti da je optuženik vjerovao u navedeno, već je izrazio neslaganje s imenovanjem. Nadalje, navod "Internacionalna razmjena po principu ti meni – ja tebi" treba tumačiti kao kritiku upravljačkih praksi, pri čemu nije dokazano da je isto neistina, kao što se u odnosu na "kadroviranja" izražava osobni stav i neslaganje s načinom rada u javnoj ustanovi. Isto tako je pravilan zaključak suda prvog stupnja da izrazi poput "nezasitan" i "častohlepan" mogu biti uvredljivi, ali se također nalaze u kontekstu kritike profesionalnih postupaka tužitelja, te nije dokazano da su ti izrazi navedeni u svrhu vrijeđanja i omalovažavanja privatnog tužitelja, pri čemu se ne može isključiti da se radi o kritici obnašanja javne funkcije koja ne prelazi granicu dopuštene javne rasprave.

10.5. Zato su neosnovani prigovori žalitelja u odnosu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Pri tomu se posebno napominje žalitelju da teret dokazivanja kod kaznenog djela klevete je na tužitelju, a ne optuženiku, kako se to pogrešno ističe u žalbi.

10.6. Dodatno se ističe žalitelju kako dokazi koji služe kao temelj osuđujuće presude moraju biti do kraja jasni i pouzdani, odnosno utvrđene indicije moraju logički zatvarati krug, a ni jedno ni drugo u ovom postupku nije ostvareno. Nasuprot stajalištu žalitelja, prvostupanjski sud je, na temelju izvedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio kako nema pouzdanih dokaza koji, na nedvojbeni način, upućuju na zaključak da bi optuženik počinio inkriminirana mu kaznena djela, kako mu je to privatnom tužbom stavljeno na teret. Za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao valjano i logično obrazloženje, na koje se, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje žalitelj.

11. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

11.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe 482. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 25. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Marija Garačić-Turković