Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-246/2026-67

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji ovog suda Anici Milas kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Mihaele Kramarić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenika SK, branjenog po branitelju Franu Ježiću, odvjetniku iz Varaždina, zbog kaznenog djela iz članka 315. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 191/17, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), protiv 2. okr. TK, branjenog po branitelju Vedranu Juričanu, odvjetniku iz Varaždina, te protiv 3. okr. ĐK, oboje zbog kaznenog djela iz članka 314.stavka 1 u svezi članka 34. KZ/11, a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO- DO-174/2026 od 29. travnja 2026., nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene dana 22. rujna 2026., u prisutnosti predstavnice ODO u Varaždinu – SKČ, okrivljenika, te branitelja okrivljenih, a izrečene i objavljene dana 25. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. 1. okrivljeni SK, OIB [osobni identifikacijski broj], sin VK i DK, rođene DK, rođen **.**.1994. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završena dva razreda osnovne škole,u izvanbračnoj zajednici, oca četvero djece, osuđivan presudama:

- Općinskog suda u Varaždinu, broj 30 K-238/15-3 od 08. svibnja 2015., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 2. u vezi čl. 228. st. 2. KZ/11, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od 1 (jedne) godine,

- Općinskog suda u Varaždinu, broj Kmp-4/16-20 od 24. studenog 2016., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. KZ11, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od 2 (dvije) godine,

- Općinskog suda u Čakovcu, broj Kzd-15/16-12 od 12. prosinca 2016., zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 1. KZ/11, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, napomena: kazne zatvora zamjenjuje se radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora mijenja s dva sata rada. Rješenjem Kvm-49/18 od 05. studenog 2018. određuje se izvršenje kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

- Općinskog suda u Čakovcu, broj K-78/2020-18 od 26. siječnja 2021., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci,

- Općinskog suda u Čakovcu, broj K-34/2018 od 05. ožujka 2021., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. KZ/11, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, sigurnosna mjera: oduzimanje imovinske koristi,

- Općinskog suda u Varaždinu, broj K-228/2019 od 21. listopada 2020., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri)

mjeseca,

- Općinskog suda u Čakovcu, broj Kvm-31/2021 od 25. listopada 2021., zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 9 (devet) mjeseci, navedena presuda objedinila je presudu Općinskog suda u Čakovcu, broj K78/2020-18 od 26. siječnja 2021. i presudu Općinskog suda u Čakovcu, broj Kzd-15/16-12 od 12. prosinca 2016.,

- Općinskog suda u Čakovcu, broj K-223/2021 od 23. ožujka 2023., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. t. 1. KZ/11, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

2. okrivljeni TK, OIB [osobni identifikacijski broj], sin CK, rođene CK, rođen **.**.1980. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenim jednim razredom osnovne škole, neoženjen, otac četvero djece, osuđivan presudama:

- Općinskog suda u Čakovcu broj K-40/13 od 28. veljače 2013. zbog kaznenog djela iz čl. 216. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97 na kaznu zatvora od 3 (tri) mjeseca, uvjetno na 1 (jednu) godinu,

- Općinskog suda u Čakovcu broj K-472/13 od 17. siječnja 2014. zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 2. i st. 1. u svezi čl. 228. st.1. i st. 2. KZ/11 na kaznu zatvora od 9 (devet) mjeseci, uvjetno na 1 (jednu)

godinu,

- Općinskog suda u Čakovcu broj K-441/11 od 10. travnja 2013. zbog kaznenog djela iz čl. 213. st. 2. KZ/97 na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, uvjetno na 3 (tri) godine,

- Općinskog suda u Čakovcu broj K-49/20 od 19. siječnja 2022. zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci,

- Općinskog suda u Čakovcu broj K-51/2025 od 4. veljače 2026. zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci

3. okrivljene ĐK, OIB [osobni identifikacijski broj], kćer ŽK i GK, rođene GK, rođene **.**.1993. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanke Republike Hrvatske, sa završena tri razreda osnovne škole, neudane, majke petero djece, osuđivane presudama:

- Općinskog suda u Varaždinu broj K-422/19-2 od 28. studenog 2019., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, uvjetno na 1 (jednu) godinu,

- Općinskog suda u Čakovcu broj K-210/2020-30 od 16. studenog 2020., zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 i dr., na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

- Općinskog suda u Varaždinu broj Kmp-7/21-13 od 13. svibnja 2021., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, koja je zamijenjena radom za opće

dobro,

- Općinskog suda u Čakovcu broj K-142/21 od 21. listopada 2022., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci,

- Općinskog suda u Čakovcu, broj K-238/2023 od 12. prosinca 2023., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci,

k r i v i  s u

što su :

u noći 9. travnja 2026., oko 23,50 sati u Varaždinu, Kolodvorska 17, na prostoru željezničkog kolodvora sa stražnje strane trgovine NTL, nakon što su u službenom postupanju policijski službenici Policijske postaje Varaždin ŠK i NK zatekli više osoba romske nacionalnosti u vidno alkoholiziranom stanju, i kada je policijski službenik ŠK zatražio na uvid od I-okrivljenog SK osobnu iskaznicu, u cilju da ga onemogući u takvom postupanju, rekao mu: „kaj očeš od mene, pička ti materina, kakve osobne, ništ ti ja ne dam!“, i s obje ruke udario policijskog službenika ŠK u predjelu prsa koji je od udarca zbog gubitka ravnoteže napravio korak unatrag, te kako je I -okrivljeni SK ponovno krenuo prema njemu, radi sprječavanja daljnjeg napada, primio ga za obje nadlaktice zbog čega se otimao i pokušavao ŠK udariti rukama i nogama, ali ga je isti fizičkom snagom uspio čvrsto prisloniti uz zid, i u trenutku kada mu je pokušavao staviti sredstva za vezivanje na leđima, prišli su mu II-okrivljeni TK i III-okrivljena ĐK, koji su, u cilju da policijskog službenika ŠK spriječe u takvom službenom postupanju, uhvatili ga svaki za jednu ruku i pokušavali odvući od I-okrivljenog SK kako bi ga oslobodili od zahvata kojeg je prema njemu primijenio, u čemu nisu uspjeli jer im je prišla policijska službenica NK i II-okrivljenog TK uhvatila za odjeću i odgurnula, a III-okrivljenu ĐK rukom odgurnula, nakon čega je ŠK dovršio svoje postupanje prema SK stavivši mu sredstva za vezivanje na ruke,

dakle, 1-okrivljeni SK silom izvan slučajeva iz čl. 312. i čl. 314. KZ/11 napao policijskog službenika u obavljanju službene dužnosti, a kazneno djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom, a 2-okrivljeni TK i 3-okrivljena ĐK, svaki, s namjerom da silom spriječe službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njenih ovlasti, poduzeli radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela prisile prema službenoj osobi,

čime su 1.-3. okrivljenici počinili kazneno djelo protiv javnog reda, i to 1-okrivljeni napadom na službenu osobu, opisano i kažnjivo po čl. 315. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 81/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ), a 2. i 3. okrivljeni prisilom prema službenoj osobi u pokušaju, opisano i kažnjivo po čl. 314. st. 1. KZ/11 u vezi čl. 34. KZ/11.

II. Temeljem članka 315. stavka 1. KZ/11, 1. okrivljeni SK

o s u đ u j e  s e

na kaznu zatvora

u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

III. Temeljem članka 54. KZ/11, 1. okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je okrivljenik proveo u istražnom zatvoru od 10. travnja 2026., pa nadalje.

IV. Temeljem članka 314. stavka 1. u svezi čl. 34. KZ/11, 2. okrivljeni TK i 3. okr. ĐK, svaki ponaosob

o s u đ u j u  s e

na kaznu zatvora

u trajanju 1 (jedne) godine

V. Temeljem članka 54. KZ/11, 2. i 3. okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje su okrivljenici, svakom ponaosob, proveli u istražnom zatvoru od 10. travnja 2026. do 11. kolovoza 2026.

VI. Temeljem članka 69. stavka 1.-3. KZ/11, prema 2. okrivljeniku TK se primjenjuje

Sigurnosna mjera

obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu

koja mjera će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, a u konkretnom slučaju će trajati za vrijeme izvršenja kazne zatvora.

VII. Temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. - 6. ZKP/08 1. – 3. okrivljenik se oslobađaju od plaćanja troškova postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava, pa i nužnih izdataka i nagrade za zastupanje branitelja 1.-3. okr. okrivljenika po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. ODO u Varaždinu podnijelo je 29. travnja 2026. ovome sudu optužnicu broj KO- DO-174/2026-1 od 29. travnja 2026. protiv 1. okrivljenika SK, 2. okrivljenog TK i 3. okrivljene ĐK zbog kaznenog djela protiv javnog reda – napadom na službenu sobu iz članka 315. stavak 1. KZ/11 (1. okrivljeni) te kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11, u odnosu na 2. i 3. okr.

2. 1. – 3. okrivljenici upitani da li se s obzirom na navode iz optuženja smatra ju ili ne smatraju krivima, ponaosob su se izjasnili da se ne smatraju krivima, te su na kraju dokaznog postupka iznijeli svoje obrane, pri čemu su isti ostali kod svojih obrana koje su dali u prethodnom postupku, kao osumnjičenici te kao okrivljenici, te su iste bile emitirane na raspravi.

3. Prilikom njegova ispitivanja kao osumnjičenika u skladu s čl. 208.a ZKP-a, 1. okr. SK je iznosio obranu u kojoj je u bitnom naveo da policajac nije tražio osobne iskaznice, već im je rekao da se maknu. On je tada svojoj ženi na romskom rekao da uzme vino i stavi ga na bicikl te da idu doma i to joj je pokazao rukom. Policajac je mislio da to njemu govori i kad je to čuo, primio ga je i udario o zid, a potom ga je udario šakom (okrivljenik na sebi pokazuje predio prsa). Molio je policijskog službenika da ga pusti i da ide doma ali mu je policijski službenik glavom udario o zid. Policijski službenik je zvao pojačanje te su ih svo troje ubili od batina. On nije odgurnuo policijskog službenika, a ĐK je jedino govorila da ga pusti. Kad je on to čuo počeo je tući i ĐK i TK. U svojoj obrani u svojstvu okrivljenika u ODO Varaždin I-okr. SK je ponovio navode iznesene tijekom ranije obrane dakle, da nije napao policijskog službenika, već je on prema njemu primjenjivao nepotrebnu silu. Pije prigodno te nema problema s konzumacijom alkohola.

3.1. Prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika u skladu s čl. 208.a ZKP-a, 2-okr. TK je naveo da je netko zvao policiju, ne zna tko, a kad su došli dečki prvo su ih malo ritali nogama, šamarali "ovo-ono", a SK su strgali "šlape" i ekran na mobitelu. Onda su ih dovezli u postaju i "hiti" unutra da idu spavati. On sam nije dirao ni jednog policajca, a ni ĐK se nije miješala. Naveo je i da su nju malo istukli, pri čemu je to gestikulirao rukama. On je konzumirao alkohol, a što se tiče ljudi, tamo se uz SK i ĐK nalazio i jedan čovjek sa ženom. Opisao je kako je došlo šestero policijskih službenika istovremeno te su se oni hrvali s SK, a policajac mu je potrgao i jaknu. Prilikom ispitivanja u ODO Varaždin II-okr. TK nije iznosio obranu već se branio šutnjom.

4. okr. ĐK ispitana u svojstvu osumnjičenice u skladu s čl. 208.a ZKP- a, navela je da je na kritičnom mjestu pila alkohol, a tamo su bili i SK i TK. SK joj je rekao da uzme bicikl, a kada je to čuo policijski službenik primio ga je za jaknu i bacio u zid. Zna što se događalo jer ona nije bila "fest" pijana. TK se nije miješao u sukob, a ona je vukla SK. Ni SK ni TK nisu stavili ruku na policajca. Osim njih su se tamo nalazili i SK žena RK, HK, IK i njezin (ĐK) brat. Prilikom ispitivanja u ODO Varaždin III-okr. ĐK je negirala počinjenje kaznenog djela navodeći da je policijski službenik prvi napao I-okr. SK te da se oni jesu hrvali. Ona je navlačila I-okr. SK kako bi se smirio, a na policijskog službenika nije stavila ruke, kao ni II-okr. TK. Smatra da nema problema s konzumacijom alkohola iako alkoholna pića konzumira svaki dan.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je sud je ispitao oštećenika ŠK (listovi 124-126, 256-257 spisa), te svjedoke NK (listovi 128-129, 257 – 259 spisa), AK (list 255 spisa), RK (listovi 292-293 spisa), HK (list 319 spisa), LK (listovi 319 – 320 spisa), IK (listovi 320 – 321 spisa), psihijatrijskog vještaka Nenada Horvata (listovi 261 – 279 spisa), a potom je na suglasan prijedlog stranaka, te sukladno članku 431. stavku 1. točka 7. ZKP/08 pročitao dio zapisnika o zaprimanju kaznene prijave ŠK od 10. travnja 2026. (listovi 11-12 spisa), zapisnike o ispitivanju prisutnosti alkohola za SK, TK i ĐK od 10. travnja 2026. (listovi 50-52 spisa), izvješće o uporabi sredstava prisile od PP Varaždin (listovi 135- 136 spisa), medicinsku dokumentaciju za 1.-3. oke (listovi 146-147 spisa), imovinske podatke za 1.-3. okr. (listovi 227-237 spisa), podatke iz prekršajne evidencije (listovi 53-55) te podatke iz kaznene evidencije za 1.-3. okr. (listovi 216-224 spisa).

6. Nesporno je bilo u činjenicama - da su 1. – 3. okr. bili u noći 9. travnja 2026., oko 23,50 sati u Varaždinu, Kolodvorska 17, na prostoru željezničkog kolodvora sa stražnje strane trgovine NTL, da su u jednom trenutku na to mjesto došli u službenom postupanju policijski službenici Policijske postaje Varaždin ŠK i NK gdje su zatekli više osoba romske nacionalnosti u vidno alkoholiziranom stanju, te da su nakon nekog vremena priveli 1. -3. okr. u PP Varaždin, a kako je to proizašlo iz obrana 1.- 3. okr., tako i iz iskaza oštećenika ŠK (listovi 124-126, 256-257 spisa), te iskaza svjedoka NK (listovi 128-129, 257 – 259 spisa), BK (list 255 spisa), KK (listovi 292-293 spisa), HK (list 319 spisa), LK (listovi 319 – 320 spisa), IK (listovi 320 – 321 spisa), psihijatrijskog vještaka Nenada Horvata (listovi 261 – 279 spisa), dijela zapisnika o zaprimanju kaznene prijave ŠK od 10. travnja 2026. (listovi 11-12 spisa), zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola za SK, TK i ĐK od 10. travnja 2026. (listovi 50-52 spisa), izvješća o uporabi sredstava prisile od PP Varaždin (listovi 135-136 spisa), medicinske dokumentacije za 1.- 3. okr. (listovi 146-147 spisa).

7. Sporno je bilo u činjenicama – da li je policijski službenik ŠK zatražio na uvid od 1-okrivljenog SK osobnu iskaznicu,

- da li je 1. okr. rekao mu tada „kaj očeš od mene, pička ti materina, kakve osobne, ništ ti ja ne dam!“,

- da li je tada s obje ruke udario policijskog službenika ŠK u predjelu prsa koji je od udarca, zbog gubitka ravnoteže, napravio korak unatrag, te da li je 1-okrivljeni SK ponovno krenuo prema oštećeniku

- da li je potom oštećenik, radi sprječavanja daljnjeg napada, primio 1. okr. za obje nadlaktice i da li se 1. okr. otimao i pokušavao ŠK udariti rukama i nogama,

- da li je oštećenik 1. okrivljenika fizičkom snagom uspio čvrsto prisloniti uz zid, i pokušavao mu staviti sredstva za vezivanje na leđima,

- da li su u tom trenutku oštećeniku prišli 2-okrivljeni TK i 3- okrivljena ĐK, koji su, uhvatili ga svaki za jednu ruku i pokušavali odvući oštećenika od 1-okrivljenog SK kako bi ga oslobodili od zahvata kojeg je prema njemu primijenio,

- da li je tada 2. i 3. okr. prišla policijska službenica NK i 2-okrivljenog TK uhvatila za odjeću i odgurnula, a 3-okrivljenu ĐK rukom odgurnula,

- da li je nakon opisane dinamike događaja ŠK dovršio svoje postupanje prema SK stavivši mu sredstva za vezivanje na ruke,

- da li su 1.-3.okr. ispunili i subjektivni element kaznenog djela za koje su se teretili

8. U vezi spornih činjenica 1. – 3. okr. iskazivali su kao u svojoj obrani.

9. Žrtva ŠK u svojem iskazu naveo je da je 9. travnja 2026. sam kao policijski službenik PP Varaždin obavljao ophodnu djelatnost sa policijskom vježbenicom NK u vremenu od 19,00 do slijedećeg dana u 07,00 sati, te su od strane šefa smjene u 23,50 sati upućeni na željeznički kolodvor radi dojave prometnika ĆK da ga fizički napada jedna ženska osoba. Po dolasku na željeznički kolodvor nisu tamo zatekli prometnika već su stražnje strane trgovine NTL, a kod držača za bicikle zatekli nekoliko osoba romske nacionalnosti, od kojih su zatražili osobne iskaznice u svrhu utvrđenja identiteta, time da ih je bilo ukupno četvoro od kojih je iz ranijih intervencija poznavao ĐK. Nakon što je rekao svim prisutnim osobama da trebaju dati na uvid osobne iskaznice i kada je stajao oko 1 metar ispred SK, a za njegovo ime je saznao kasnije u postaji, on je odmah počeo negodovati u smislu da ga je vrijeđao i rekao mu: “kaj očeš od mene, pička ti materina, kakve osobne, ništ ti ja ne dam“. Spustio je na pod plastičnu čašu, podigao se i kako je stajao ispred njega iznenada ga je objema rukama udario u predjelu prsa, a kako se radilo o dovoljno snažnom udarcu izgubio je ravnotežu, posrnuo prema unatrag, ali nije pao. Kolegica NK stajala je pored njega na udaljenosti oko 2 metra i vidjela je taj dio događaja. Nakon toga SK izdao je naredbu da se smiri i odmakne se od njega, preda na uvid osobnu iskaznicu ili da će nad njime uporabiti sredstva prisile, na što se oglušio i ponovno krenuo prema njemu s obje ruke prema njegovim prsima, pa ga je uhvatio za lijevu i desnu nadlakticu, on se otimao i pokušao ga rukama i nogama udariti, zbog čega sam ga je svojim koljenom desne noge udario u predjelu trbuha na što je posrnuo, a nakon toga ga je „fiksirao“ uz zid trgovine i htio saviti desnu ruku u laktu da mu stavi sredstva za vezivanje. U tom trenutku njemu s obje strane došli su TK i ĐK koji su ga uhvatili svaki za jednu ruku i vukli mu ruke na način da su nastojali da svojim rukama oslobodi SK. Tada je do njih došla kolegica NK koja je uhvatila TK i ĐK svojim rukama i pokušala ih odvući od njega, a on je svojim tijelom čvrsto držao SK uz zid trgovine. Kada su se TK i ĐK odmakli od njega, putem tetra veze javio je operativnom dežurstvu da treba pomoć, a odmah nakon toga je SK stavio sredstva za vezivanje na obje ruke s leđa. Vrlo brzo došlo je službeno vozilo sa kolegama koji su dalje vršili odnosno preuzeli daljnje postupanje, a kolegica NK je stajala uz TK i ĐK koji više nisu nasrtali. Prilikom navedenog postupanja nije zadobio nikakve ozljede. Prilikom dolaska do njih odmah je primijetio da su pod vidnim utjecajem alkohola,.

9.1. Svjedokinja NK na isti način kao i žrtva opisala je razlog dolaska radi službenog postupanja na željezničkom kolodvoru u Varaždinu gdje su zatekli smo skupinu S, pa kada su ih ugledali nekoliko njih je odmah otišlo, a ostalo ih je troje od kojih je iz ranijih intervencija poznavala ĐK, a kasnije u postaji sam saznala da se još radilo o SK i TK, i svo troje su bili pod vidnim utjecajem alkohola, Kada su im pristupili kolega ŠK im je rekao da neka daju osobne iskaznice na uvid, a ispred njega je stao SK i rekao mu otprilike: „pička ti materina, ja ti ne dam osobnu iskaznicu“. Ona je u tom trenutku stajala djelomice bočno, ali iza policijskog službenika ŠK i vidjela da je SK bacio čašu koju je imao u rukama, i kolega mu je rekao da ako ne da osobnu iskaznicu da će nad njim biti uporabljena sredstva prisile, a na to je SK nasrnuo na kolegu ŠK i odgurnuo ga tako da je posrnuo prema natrag, nije pao. S obzirom na mjesto gdje je stajala ne zna kako je SK stavio ruke na kolegu ŠK, odnosno točno kako ga je odgurnuo, ali je vidjela da je on od toga posrnuo prema unatrag. Nakon toga ŠK je uhvatio SK za obje nadlaktice, ali se SK otimao i pokušavao ga udariti, zbog čega ga je isti koljenom udario u trbuh, a zatim ga prislonio uz zid i savio mu ruke iza leđa. Ujedno je tada nazvao operativni centar i zatražio pomoć, a u tom trenutku su do kolege ŠK došli ĐK i TK koji su ŠK uhvatili svaki za jednu ruku, a ona je u tom trenutku došla do njih dvoje i uhvatila je TK za odjeću i odgurnula sam ga od kolege ŠK, a ĐK je rukom odgurnula, zbog čega su se oni i odmaknuli od ŠK, koji je potom SK stavio sredstva za vezivanje na leđa. Nakon toga su došli kolege sa službenim vozilom i tu je intervencija završila, odnosno odvezeni su u policijsku postaju.

9.2. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola proizlazi da je kod I-okr. SK u 01,34 sati utvrđena koncentracija alkohola od 1,34 g/kg, kod II-okr. TK u 01,30 sati koncentracija alkohola od 1,94 g/kg te kod III-okr. ĐK u 01,32 sata koncentracija alkohola od 1,41 g/kg.

9.3. Iz dokumentacije o službenom postupanju policijskih službenika i uporabi sredstava prisile proizlazi opravdanost načina postupanja policijskih službenika ŠK i NK sa zaključkom da su sredstva prisile uporabljena radi savladavanja otpora i odbijanja napada tjelesnom snagom i sredstvima za vezivanje prema I-okr. SK, II-okr. TK i III-okr. ĐK, a sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima i Pravilniku o načinu postupanja policijskih službenika.

9.4. Iz izvješća liječnika o pregledu I-, II- i III-okrivljenika nakon uporabe sredstava prisile i dovođenja u policijsku postaju ne proizlaze opisi ozljeda koje bi ukazivale da bi ih isti zadobili u predmetnom događaju od strane policijskih službenika, a ukazuje na opravdanost primjene istih prema okrivljenicima.

10. Nakon ovako prezentiranih dokaza sud je donio svoje zaključke u vezi spornih činjenica.

11. Naime, na temelju provedenih dokaznih radnji nedvojbeno slijedi da je u predmetnom događaju došlo do postupanja policijskih službenika koji su upućeni po dojavi na lice mjesta te su na mjestu događaja zatekli 1.-3. okrivljene u vidno alkoholiziranom stanju, (kako je to proizašlo iz zapisnika o ispitivanju alkoholiziranosti za 1.-3. okr., te ujedno i iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, dr. med. Nenada Horvata), a od kojih je policijski službenik ŠK zatražio osobne iskaznice, a radi se o radnji za koju je policijski službenik ovlašten kada se nalazi na dužnosti, kako su to suglasno iskazivali oštećenik i svjedokinja NK kojima je sud povjerovao jer su bili policijski službenici koji su došli na lice mjesta zbog dojave o galami i logično je da su trebali na licu mjesta utvrditi identitet osoba koje su se na taj način ponašale.

11.1. Nisu bili uvjerljivi sudu opisi okrivljenika, a osobito I-okr. SK da policijski službenik ŠK nije od njih tražio osobne iskaznice i da ih je bezrazložno fizički napao. Suprotno tome, iz detaljnih i podudarnih opisa žrtve ŠK i svjedokinje NK, proizlazi detaljan tijek postupanja na licu mjesta i to fizičkog napada udarcem u tijelo žrtve od strane I-okr. SK, (gdje je oštećenik točno naveo da ga je 1. okr. odgurnuo s obim rukama u predjelu njegovih prsa tako da se zbog toga vratio korak unatrag) pri čemu su oštećenik i NK naveli da su kada je oštećenik krenuo u fizičko savladavanje 1. okr. fizičkim savladavanjem , kako bi mu stavio sredstva za vezivanje, da su tada pokušali 2. i 3. okr. fizičkom snagom spriječiti da oštećenik izvrši službenu radnju uporabe prisile nad 1-okrivljenim, i to fizičkim savladavanjem prvotno, a onda i stavljanjem sredstava za vezivanje jer proizlazi da nakon prvog odguravanja oštećenika od strane 1. okr. je 1.okr. ponovno krenuo prema oštećeniku (očito da ga ponovno odgurne), a iz kojih razloga ga je oštećenik uhvatio za oba lakta njegovih ruku te ga fiksirao za zid trgovine radi stavljanja sredstava za vezivanje. Dakle, kada je oštećenik htio 1. okr. savladati tada su mu prišli 2. i 3. okr. kako bi ga spriječili u daljnjem postupanju prema 1. okr., primivši oštećenika 2. okr. za jednu ruku, a 3. okr. za drugu ruku, ali ih je u takvom ponašanju spriječila nazočna svjedokinja NK koja je 2. okr. uhvatila za odjeću i odgurnula, a 3. okr. je rukama odgurnula, tako da je oštećenik mogao dovršiti svoje postupanje prema 1. okr.

12. Dakle, proizlazi da su iskazi oštećenika i svjedokinje T bili suglasni u pogledu dinamike događaja na licu mjesta u pogledu ponašanja 1. -3.okr. te da su 1.- 3- bili na licu mjesta alkoholizirani te zbog toga i agresivni kod dolaska djelatnika policije (koji su upravo i došli zbog prijave njihove galame) te su djelatnicima policije na licu mjesta pružali otpor, tako da je oštećenik protiv njih morao podnijeti i kaznenu prijavu radi kaznenih djela zbog kojih se terete, a ujedno i podnijeti i Izviješće o opravdanoj uporabi sredstava prisile (listovi 135 – 136 spisa). Vidljivo je da je iskaz oštećenika i svjedokinje T potvrdio i svjedok BK, koji je zaprimio dojavu o galami na licu mjesta u PP Varaždin, te je otposlao upravo ošt. i svjedokinju T na lice mjesta, a ujedno je na zahtjev oštećenika koji mu se javio u tijeku dinamike događaja, na lice mjesta otposlao pojačanje radi savladavanja 1. -3. okr., a kojim njihovim suglasnim iskazima je sud u potpunosti povjerovao.

13. Oprečno od suglasnih iskaza oštećenika, NK te BK bile su obrane 1.-3. okr., kao i iskazi RK, LK, pri čemu su ispitani svjedoci HK i IK naveli da nisu bili na licu mjesta kada su došli djelatnici policije jer su pobjegli kada su vidjeli da dolaze, a do tada su s okrivljenicima konzumirali alkohol, te o dinamici na licu mjesta nisu ništa znali, radi čega im je sud povjerovao, smatrajući da su oni najbolje znali gdje su bili u kritično vrijeme.

13.1. Naime, 1.-3. okr. su suglasno navodili da 1. okr. nije napao oštećenika već da je oštećenik napao 1. okr., navodeći da je oštećenik tukao 2. i 3. okr., pri čemu je 2. okr. isticao u obrani da su na lice mjesta došli „dečki“, a proizlazi da je došao oštećenik s kolegicom NK, iskazujući da su ih djelatnici policije ritali i šamarali, pri čemu je 1. okr. iskazivao da je on na početku dinamike događaja rekao svojoj supruzi da idu kući s preostalim vinom (što je ponovio nekoliko puta), a onda je 3. okr. isticala da je 1. okr. to njoj govorio, također 1. -3- okr. negirajući da su 2. i 3. okr. odvlačili oštećenika od 1. okr. kada ga je prisilno htio savladati, pa proizlazi da njihove obrane nisu suglasne u svim dijelovima, da ima dosta razlika, radi čega je sud zaključio da te razlike postoje radi toga što se dinamika nije dogodila na način kako su htjeli prikazati, te da su takvim obranama išli na otklanjanje svoje kaznene odgovornosti.

13.3. Po mišljenju suda na otklanjanje kaznene odgovornosti 1.-3. okr. išli su i svjedoci RK (koja je navela da je oštećenik njezinog supruga – 1. okr. udario u leđa i htio mu staviti sredstva za vezivanje, dok je sam 1. okr. govorio u obrani da ga je udario u prsa, a potom u zid) te LK (koji je naveo da je oštećenik tražio od njih da odu kući, a oni nisu htjeli jer su imali još pića za popiti, radi čega je oštećenik tresao ruku 1. okr. u kojoj je držao mobitel dok mu mobitel nije ispao na tlo i oštetio se, pri čemu sam 1. okr. o tome nije iskazivao), pa proizlazi da okrivljenici i svjedoci o dinamici događaja na licu mjesta različito iskazuju, oprečno jedni od drugih, sud zaključivši ponovno da je to stoga što su neistinito iskazivali kako bi otklonili kaznenu odgovornost od 1.-3. okr., pa sud nije povjerovao niti njima, a niti okrivljenicima.

14. Što se tiče kaznenog djela iz članka 315. stavka 1. KZ/11 koje se 1. okr. stavlja na teret element kaznenog djela iz članka 315. stavak 1. KZ/11, napada na službenu osobu predstavlja počiniteljev napad silom ili prijetnjom uporabe sile, pri čemu sila podrazumijeva izravnu primjenu fizičke snage na tijelo službene osobe u konkretnom slučaju 1. okr. prema oštećeniku koji je bio djelatnik policije (npr. udarac, guranje, potezanje, gađanje predmetom, u konkretnom slučaju udarac u prsa), pri čemu su pasivni subjekti zakonom regulirani, a među istima je i policijski služben ik. Ujedno se napad mora dogoditi dok navedene osobe obavljaju službenu dužnost, te počinitelj mora postupati s namjerom koja obuhvaća svijest i volju da napada upravo zakonom zaštićenu službenu osobu i da to čini dok ona obavlja svoju dužnost, te je to kazneno djelo dovršeno samim činom napada, a što je u potpunosti dokazano u ovom postupku spram 1. okr., kako je već i obrazloženo.

15. Također proizlazi, da je kazneno djelo iz članka 314. stavka1. KZ/11 dovršeno kada počinitelj silom ili ozbiljnom prijetnjom prisili službenu osobu da poduzme radnju u okviru svojih ovlasti ili je spriječi u obavljanju takve radnje, (što se dogodilo u konkretnom slučaju između oštećenika i 2. i 3. okr. od kojih je bilo zatraženo da dadu osobne dokumente radi utvrđivanja identiteta, čemu se 1. okr. usprotivio i napao je oštećenika na dužnosti, radi čega je ošt. u okviru svojih polic ijskih ovlasti uporabio sredstva prisile protiv istog, a 2. i 3. okr. su ga u tome htjeli spriječiti, ali u tome nisu uspjeli, već su bili savladani i odvedeni u PP Varaždin). Dakle, do pokušaja dolazi kada počinitelj s namjerom poduzme radnju koja vremenski i prostorno neposredno prethodi ostvarenju djela, ali ne nastupi konačni rezultat (službena osoba ne popusti sili ili prijetnji, odnosno nastavi obavljati svoju dužnost), što se u konkretnom događaju i dogodilo između oštećenika i 2. i 3. okr., kako je utvrđeno i obrazloženo u ovoj presudi.

16. Pokušaj se po 34. stavku 1. KZ/11 egzistira kada počinitelj s namjerom poduzme radnju koja vremenski i prostorno neposredno prethodi ostvarenju bića djela , te je po KZ/11 kažnjiv za djela za koja je propisana kazna zatvora od pet godina ili teža, odnosno za lakša djela samo ako je to izričito propisano.

17. Zato je sud smatrao da su 1.-3. okr. ispunili sve objektivne i subjektivni element kaznenih djela za koje su se ponaosob teretili iz optužnice.

17.1. Naime, sud je smatrao dokazanim u tijeku dokaznog postupka da je 1-okrivljeni SK silom, izvan slučajeva iz čl. 312. i čl. 314. KZ/11, napao policijskog službenika ŠK u obavljanju službene dužnosti, a kazneno djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom, a 2-okrivljeni TK i 3-okrivljena ĐK, svaki ponaosob, s namjerom da silom spriječe službenu osobu – ŠK u obavljanju službene radnje koja je u okviru njenih ovlasti, poduzeli radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela prisile prema službenoj osobi, pri čemu su u kritično vrijeme bili alkoholizirani, radi čega je sud proveo psihijatrijsko vještačenje istih u vezi ubrojivosti i eventualnog izricanja sigurnosne mjere.

17.2. Psihijatrijski vještak, dr. med. Nenad Horvat je u svojem nalazu i mišljenju naveo da je 1. okr. osoba bez duševne bolesti , bez privremene duševne poremećenosti i bez nedovoljne duševne razvijenosti, bez ovisnosti od psihoaktivnim supstancama, uključujući i alkohol, te se kod njega ne može postaviti neka specifična i čvrsto utemeljena psihijatrijska dijagnoza, te je 1. okr. u kritično vrijeme zbog alkoholiziranosti i afektivnih oznaka deliktne situacije imao smanjenu sposobnost shvaćanja suštine svojeg postupanja, ali ne bitno, a ujedno je imao i takvu smanjenu sposobnost upravljanja svojom voljom, pa je bio smanjeno ubrojiv, dakle , ostao je u sferi kaznene odgovornosti.

17.3. Što se tiče 2. okr. psihijatrijski vještak je naveo da je on osoba bez duševne bolesti , bez privremene duševne poremećenosti, ali su kod njega na snazi psihijatrijske dijagnoze nedovoljne duševne razvijenosti na razini lake mentalne retardacije s jedne strane i alkoholne ovisnosti s druge strane, te je u k ritično vrijeme zbog svoje psihopatologije i alkoholiziranosti imao smanjenu sposobnost shvaćanja suštine svojeg postupanja, ali ne bitno, a ujedno je imao i takvu smanjenu sposobnost upravljanja svojom voljom, pa je bio smanjeno ubrojiv, dakle , ostao je u sferi kaznene odgovornosti.

17.4. Također, što se tiče 3. okr. je naveo da je ona osoba bez duševne bolesti , bez privremene duševne poremećenosti, ali su kod nje na snazi psihijatrijske dijagnoze nedovoljne duševne razvijenosti s disocijalnim poremećajem osobnosti na razini lake mentalne retardacije, ali nema ovisnosti od alkohola, radi čega je u kritično vrijeme imala smanjenu sposobnost shvaćanja suštine svojeg postupanja, ali ne bitno, a ujedno je imala i takvu smanjenu sposobnost upravljanja svojom voljom, pa je bila u kritično vrijeme smanjeno ubrojiva, dakle , ostala je u sferi kaznene odgovornosti, te je sud u vezi utvrđene ubrojivosti kod 1. -3- okr. u kritično vrijeme povjerovao nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka jer je smatrao da je isti svoj nalaz i mišljenje dao sukladno pravilima znanosti i vještine.

18. Prilikom odabira kazneno-pravne sankcije za okrivljenika, sud je imao u vidu sve okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazneno-pravne sankcije, te je vodio računa o pogibeljnosti inkriminiranog djela i zakonom propisanoj svrsi kažnjavanja.

19. Dakle, sud je cijenio da je 1. okrivljenik u vrijeme kritičnog događaja bio smanjeno ubrojiv, da je otac četvero djece (jer je u tijeku rasprave govorio da mu se rodilo četvrto dijete), da je slabijeg imovnog stanja jer prima socijalnu pomoć, da je nezaposlen, što mu je sud uzeo kao olakotne okolnosti, dok je na strani okrivljenika našao kao otegotnu okolnost njegovu raniju osuđivanost.

19.1. Potom, sud je cijenio da je 2. okrivljenik u vrijeme kritičnog događaja bio smanjeno ubrojiv, da je nezaposlen, da je bez primanja, da je otac četvero djece, da je bez imovine, što mu je sud uzeo kao olakotne okolnosti, dok je na strani okrivljenika našao kao otegotnu okolnost njegovu raniju osuđivanost.

19.2. Također, sud je cijenio da je 3. okrivljena u vrijeme kritičnog događaja bila smanjeno ubrojiva, da je bez primanja i bez imovine, da je majka petero djece, što joj je sud uzeo kao olakotne okolnosti, dok je na strani okrivljene našao kao otegotnu okolnost njezinu raniju osuđivanost.

20. Imajući u vidu navedeno, sud je 1. okrivljenika SK, za kazneno djelo iz članka 315. stavka 1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 mjeseci, a 2. i 3. okr. , svakog ponaosob za kazneno djelo iz članka 314. stavka 1. KZ/11 u svezi članka 34. KZ/11 na 1 godinu kazne zatvora, smatrajući da će pojedinačno odmjerene kazne zatvora prema svakom od okrivljenika biti primjerene težini i posljedici počinjenog kaznenog djela od strane 1. -3. okr., te vjerujući da će se istom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja, te da će izrečena kazna zatvora utjecati na 1.-3. okrivljenika da ubuduće više ne vrši kaznena djela, te da će ispuniti i imperativ generalne prevencije.

21. Temeljem članka 54. KZ/11, 1. okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je okrivljenik proveo u istražnom zatvoru od 10. travnja 2026., pa nadalje, a temeljem članka 54. KZ/11 2. i 3. okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje su 2. i 3. okrivljenici, svakom ponaosob, proveli u istražnom zatvoru od 10. travnja 2026. do 11. kolovoza 2026.

22. Temeljem članka 69. stavka 1.-3. KZ/11, prema 2. okrivljeniku TK se primjenjuje Sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja mjera će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, a u konkretnom slučaju će trajati za vrijeme izvršenja kazne zatvora, a to sve stoga što je psihijatrijski vještak naveo da je 2. okr. osoba bez duševne bolesti , bez privremene duševne poremećenosti, ali su kod njega na snazi psihijatrijske dijagnoze nedovoljne duševne razvijenosti na razini lake mentalne retardacije s jedne strane i alkoholne ovisnosti s druge strane, te je u kritično vrijeme zbog svoje psihopatologije i alkoholiziranosti imao smanjenu sposobnost shvaćanja suštine svojeg postupanja, ali ne bitno, a ujedno je imao i takvu smanjenu sposobnost upravljanja svojom voljom, pa je bio smanjeno ubrojiv, dakle , ostao je u sferi kaznene odgovornosti. Također je vještak predložio za 2. okr. i primjenu sigurnosne mjere liječenja od ovisnosti o alkoholu, obzirom da mu je ustanovio takvu vrstu ovisnosti te ukoliko se ne bi liječio postojala bi opasnost da u takvom stanju ponovno počini kaznena djela, radi čega je sud prihvatio prijedlog psihijatrijskog vještaka, smatrajući i u ovom djelu da je svoj nalaz i mišljenje dao sukladno pravilima znanosti i vještine.

23. Temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. - 6. ZKP/08 1.-3. okrivljenik se oslobađaju od plaćanja troškova postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava, pa i nužnih izdataka i nagrade za zastupanje branitelja 1.-3. okr. okrivljenika po službenoj dužnosti, a sve stoga što su lošeg imovnog stanja, nezaposleni , roditelji više djece o kojoj se moraju brinuti, a sve kako ne bi bila ugrožena njihova egzistencija, a niti egzistencija osoba koje su dužni uzdržavati.

U Varaždinu, 25. rujna 2026.

Sutkinja:

Anica Milas

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, ili predajom na pošti preporučeno, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Presuda se može pobijati: zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazni i o troškovima

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu, KO-DO-174/2026,

2. okr. SK, Zatvor u Varaždinu,

3. Branitelj 1. okrivljenika, odvjetnik Fran Ježić iz Varaždina,

4. okr. TK, Zatvor u Zagrebu,

5. Branitelj 2. okrivljenog, odvjetnik Vedran Juričan iz Varaždina,

6. okr. ĐK, [adresa]