REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: Psp-53/2026-10

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru po sucu Marku Baraki u pravnoj stvari tužitelja MS OIB [osobni identifikacijski broj] , [adresa]. zastupan po punomoćniku Ivanu Rudiću odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Gašparac Denis, OIB [osobni identifikacijski broj], Im Grϋndchen 16, 63867 Johannesberg, Njemačka, zastupan po punomoćniku Krešimiru Zoriću, odvjetniku u Zadru, radi smetanja posjeda, izvan ročišta za glavnu raspravu, dana 25. rujna 2026. godine,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 Eur-a u roku od 15 dana.

III. Odgađa se očevid zakazan za dan 2.listopada 2026.g. u 10,00h.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je zadnji i mirni posjednik nekretnine katastarske oznake čest. 1308 „Ždrijac“ ukupne površine 436 m2, dvorište površine 346 m2, stambena zgrada površine 70 m2 gospodarska zgrada površine 20 m2 upisana je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Zaton na ime tuženika. U naprijed navedenoj obiteljskoj kući tužitelj drži sve svoje osobne stvari kao i potrebne kućanske alate za održavanje zgrade, namještaj, uređenu kupaonicu te sve druge pokretnine u kuhinji, blagovaonici. Tužitelj je jedina osoba koja ima ključ od ove kuće. Stoga je za istaći da je tužitelj pred Općinskim sudom u Zadru pod posl.br. P-1853/2021 vodio parnični postupak protiv ovdje označenog tuženika u odnosu na nekretninu katastarske oznake čest. 1308 „Ždrijac“ ukupne površine 436 m2, dvorište površine 346 m2, stambena zgrada površine 70 m2 gospodarska zgrada površine 20 m2, upisana je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Zaton na ime tuženika radi utvrđenja i uknjižbe. Stranke da su otac i sin. Valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva utužene nekretnine tužitelj je stekao temeljem Kupoprodajnog ugovora sačinjenog s pravnim prednikom i prodavateljem IS pok. M dana 6.travnja 1999. godine, koji Ugovor je ovjeren pred Uredom za opću upravu Zadarske Županije OV.br. 89/99. U samom Kupoprodajnom ugovoru navedeni su tada važeći katastarski brojevi i to čest.z.142/9 i čest.z.143/3 vikend kuća i garaža sve k. o. [katastarska općina], jer je Ugovor sastavljen prije postupka preoblikovanja stare zemljišne knjige. Neće biti sporno da se radi o utuženoj nekretnini. Tijekom parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru pod posl.br. P - 1853/2021 tuženik je tijekom postupka dostavio Zapisnik sa osnivanja i preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]-Zaton od dana 30.ožujka 2006.godine, dok na istu raspravu povodom preoblikovanja k. o. [katastarska općina]-Zaton nije bio pozvani pravi vlasnik utužene nekretnine, ovdje označeni tužitelj niti je sudjelovao u postupku obnove. Naime, nakon dostave gore navedenog zapisnika, tuženik je u predmet P - 1853/2021, dostavio Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen u [adresa] između ovdje označenih stranaka kao darovatelja i daroprimatelja zaključen 1999.godine, ovjeren pod brojem ovjere: Ov. broj: 278/99 dana 10.kolovoza 1999.godine pred Zadarskom županijom uredu Opće uprave Zadar. Tužitelj nikada nije potpisao dostavljen Ugovor o darovanju, te nema nikakva saznanja o istome do trenutka dok isti nije dostavljen na raspravi, te je naprosto ostao neugodno iznenađen dostavom istoga, štoviše što potpis na predmetnom Ugovoru o darovanju nije vlastoručni potpis ovdje označenog tužitelja. Slijedom navedenog, tužitelj je u parničnom postupku radi gore navedenih okolnosti povukao tužbu u predmetu P-1853/2021, povodom kojeg povlačenje je uslijedila odluka suda u obliku Rješenja Općinskog suda u Zadru od dana 31.svibnja 2023.godine. Tužitelj smatra da je sukladno čl. 271. Zakona o obveznim odnosima Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, pa je pred Naslovnim sudom ustao tužbom radi ništetnosti ugovora o darovanju nekretnina koji se postupak vodi pod poslovnim brojem P-1597/2023. Ovaj pravni slijed bitan je stoga, što je tužitelj jedina osoba koja ima ključ od sporne kuće, upravlja i gospodari zgradom i okućnicom, dok tuženik ima samo formalni upis vlasništva u zemljišne knjige suda, koji se u redovnom parničnom postupku osporava. Tuženik nikada nije boravio u spornoj zgradi, nikada istom tužitelj nije predao u posjed zgradu, nikada tuženik nije imao ključ od zgrade, da bi tuženik boraveći u [adresa] dana 23. lipnja 2026. godine na ulazna dvorišna vrata postavio dva (2) metalna obruča i izvršio promjenu ulazne brave na vratima zgrade, jer tužitelj sadašnjim ključem ne može otvoriti ulazna vrata zgrade, čime je na opisani način smetao tužitelja u zadnjem, mirnom posjedu naprijed cit irane nekretnine uz oduzimanje posjeda tužitelja. Predlaže stoga donijeti rješenje kojim će se usvojiti tužbeni zahtjev.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tuženik osporava predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U prvom redu, tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, s obzirom da isti nije zadnji mirni posjednik utužene nekretnine, pa spočitanim činom ne bi mogla biti počinjena samovlast tuženika. Naime, a kako to i sam tužitelj prilaže, predmetna nekretnina je predana u posjed tuženiku najkasnije darovnim ugovorom 1999.g., te otada se tuženik zasigurno nalazi u mirnom isključivom posjedu iste. U drugom redu, tuženik spornog datuma nije niti bio prisutan u Republici Hrvatskoj i sigurno tada nije spram predmetne nekretnine počinio ništa od onog što mu spočitava tužitelj. Naime, već u tužbi je označeno da tuženik prebiva u [adresa], tako da je predmetna tužba svakako i nepravodobna, pa stoga tuženik ističe i prigovor prekluzije. Uzgredno, potrebno je istaknuti da su parnične stranke u iznimno lošim odnosima, da je tužitelj osoba upitne poslovne sposobnosti i da je sklon podnošenju raznoraznih tužbi protiv tuženika, a koje su sve paušalne u svojoj naravi. Pa tako, kako sam navodi u povjesnici tužbe, tužitelj je protiv tuženika pokrenuo parnični postupak P-1853/2021 radi utvrđenja prava vlasništva na čest.br. 1308, k. o. [katastarska općina]-Zaton, i koji postupak je uistinu okončan pravomoćnim rješenjem o povlačenju tužbe. Ono što je tužitelj u opisu predmetnog postupka propustio navesti jest to da je tuženik temeljem navedenog darovnog ugovora bio uknjižen na predmetnoj parceli po staroj izmjeri, te da se je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]-Zaton uknjižio i kao vlasnik iste parcele po novoj izmjeri, s obzirom da je izvršen prijepis upisa iz stare zemljišne knjige. Dakle, tuženik je upisan kao vlasnik predmetne nekretnine barem od ožujka 2003.g. (od kad datira stari vlasnički list koji se prilaže), da bi tužitelj nakon 20 godina i nakon što nije osporavao rješenje zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru kojim je dopušten upis tuženika u staru zemljišnu knjigu, kao što nije osporavao niti upis tuženika u postupku preoblikovanja i osnivanja nove zemljišne knjige, odjednom dosjetio se da bi ipak on trebao biti vlasnik predmetne nekretnine. Štoviše, tužitelju čak nije jasno kako se je to tuženik upisao u postupku preoblikovanja te insinuira da bi u tom postupku bio krivotvoren njegov potpis, iako se sam u tužbi u predmetu P – 1853/2021, poziva na zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige od 30.03.2006.g. iz kojeg je jasno razvidno da je tuženik upisan posjednikom predmetne nekretnine za cijelo, te da je bio upisan u starom zk.ulošku kao vlasnik iste te je slijedom toga upisan kao vlasnikom i u novoosnovani zemljišnoknjižni uložak. Osim toga, očito je kako tužitelj u postupku nove katastarske izmjere i preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]-Zaton nije predmetnu nekretninu prijavio kao svoj posjed i vlasništvo, a niti je smatrao to potrebnim učiniti (valjda jer je znao da nije vlasnik). Naravno, tužiteljev potpis na predmetnom darovnom ugovoru je javno ovjeren, tako da nema nikakvog govora da isti ne bi potpisao taj ugovor i da bi navedeni potpis bio krivotvoren, jer bi isto u protivnom predstavljalo kazneno djelo službene osobe koja je taj ugovor ovjerila. Konačno tuženik ističe, kako je upravo na današnji dan, 14. srpnja 2026.g., a nakon što je iz Njemačke doputovao na ročište koje se održalo pred Naslovnim sudom u predmetu P – 1773/2024, pristupio na predmetnu nekretninu čest.br 1308, k. o. [katastarska općina]-Zaton i ustanovio da se na predmetnim dvorišnim vratima ne nalazi nikakav metalni obruč kako to tvrdi tužitelj i kako su prikazani na fotografiji priloženoj uz tužbu, već su dvorišna vrata zaključana lokotom, sve sukladno fotografiji koja se prilaže uz ovaj odgovor na tužbu. Slijedom svega navedenog, predlaže se Sudu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

3.U podnesku od 24. rujna 2026.godine punomoćnik tužitelja je naveo da pred Naslovnim sudom pod gore označenim poslovnim brojem u tijeku je postupak radi smetanja posjeda a tužitelj obavještava sud da povlači tužbu u ovoj pravnoj stvari. Naime, kako je tuženik nakon tužiteljeva otklona postavljenih lanaca na ulaznim vratima zgrade, opet postavljao lance i onemogućavao tužitelju ulaz u stambenu zgradu koje je jedini posjednik tužitelj, to je isti bio prisiljen zatražiti sudsku zaštitu. Nakon što je tuženik napustio [adresa] i RH tužitelj da se poslužio samopomoći i otklonio postojeće lance na ulaznim vratima zgrade, slijedom čega povlači tužbu u ovoj pravnoj stvari . Kako je tuženik nezakonitim radnjama primorao tužitelja za pokretanje sudskog postupka o čemu u predmetu spisa postoje dokazi to tužitelj popisuje troškove postupka, u iznosu od. 250,00 eura.

4.U podnesku od 24. rujna 2026.godne punomoćnik tuženika je naveo da tuženik pristaje na tužiteljevo povlačenje tužbe iz podneska od 24. rujna 2026.g., ali potražuje trošak postupka u iznosu jednokratne naknade od 250 bodova + PDV 25%, odnosno ukupno 625,00 €. S obzirom na istaknute prigovore u odgovoru na tužbu, te činjenicu da na dan 14. srpnja 2026.g. (kad je datiran odgovor na tužbu) nije bilo nikakvih metalnih obruča na vratima kako je to tvrdio tužitelj (a što je tuženik potkrijepio fotografijama), tužitelj nema pravo na naknadu troškova postupka, već štoviše to pravo pripada tuženiku obzirom ga je tužitelj izvrgnuo troškovima parničnog postupka temeljenog na potpuno neosnovanoj tužbi i izmišljenoj činjeničnoj konstrukciji te neosnovanim i nedokazanim tvrdnjama o navodnom smetanju koje da bi počinio tuženik. Iz podneska tužitelja od 24. rujna 2026.g. je razvidno da lanaca na vratima nema (onako kako to tuženik tvrdi od početka ovog postupka), a tvrdnje tužitelja da bi tuženik opet postavljao nekakve lance (koliko tih lanaca uopće ima?!), tuženik osporava kao neosnovane i neistinite, a konačno i kontradiktorne onome što je tužitelj tvrdio u tužbi i u dosadašnjem tijeku postupka. Da je tome tako, valjda bi tužitelj dosada obavijestio sud da famoznih lanaca iz tužbe nema odnosno da je iste samostalno uklonio. A također je indikativno da tužitelj ni riječi nije naveo što je sa bravom na ulaznim vratima zgrade, obzirom je i ta brava bila predmetom tužbenog zahtjeva.

5.Čl. 193. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje ZPP) propisuje da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, dok st. 2. istog čl. propisuje da se tužba može povući kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

6.Članak 158. ZPP-a propisuje da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

7.Tuženik je pristao na povlačenje slijedom čega je riješeno kao u izreci rješenja kao pod točkom I. sukladno čl. 193.st.2. ZPP-a.

8.U odnosu na zatražene parnične troškove riješeno je temelj članka 158. st.1.ZPP-a, jer iz priloženih dokaza u spis ne slijedi da je je tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, pa je tuženiku dosuđen parnični trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br.138/23) i to primjenom Tbr.7.2. prema kojem odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, u postupcima radi smetanja posjeda, uz vrijednost boda po ovoj tarifi od 2,00 Eur-a (Tbr.50), stoga tuženiku pripada parnični trošak za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika u iznosu od 500,00 Eur-a, uvećano za pdv-625,00 Eur-a.

U Zadru, 25. rujna 2026. godine

S u d a c:

Marko Baraka

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.

DNA:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku

3.Vještaku geodetu dipl. ing. geod. OS