Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: K-5/2026-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici, po sucu pojedincu Andrijani Erdec uz sudjelovanje Valentine Zetović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika OI, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji, opisanog i kažnjivog po članku 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje: KZ/11) i kaznenog djela protiv privatnosti – zlouporabom snimke spolno eksplicitnog sadržaja, opisanog po članku 144.a stavku 3. u vezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivog po članku 144.a stavku 3. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici broj KO -DO- 148/2025-1 od 10. rujna 2025., nakon javne rasprave održane 22. rujna 2026. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Koprivnici Lane Pavković Rendić, optuženika OI, njegova izabranog branitelja odvjetnika DI i oštećene BI, dana 25. rujna 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju odredbe čl. 453. točka. 3. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 121/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu ZKP/08)

Optuženik OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin O i ZI rođene D, rođen **.**.1990. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, autolimar, sa završenom srednjom školom, zaposlen u "Mehanizacija Kolak", Ludbreg, s mjesečnom plaćom u iznosu od 1.400,00 eura, otac jednog maloljetnog djeteta u dobi od 6 godina, nije služio vojsku, o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi

1) u vremenskom periodu od svibnja 2024. do dana 12. veljače 2025. u Cvetkovcu , u nakani da kod svoje izvanbračne supruge BI izazove bojazan za njenu sigurnost te da je dovede u ponižavajući položaj, protivno odredbi čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17, 126/19 i 84/21), učestalo je vrijeđao govoreći joj „kurvo, droljo, lijenčina, retardirana, glupa plavuša, retardirana glupača, jebavaš se okolo, ništ koristi, danguba, B mater, jebo ti pas mater", uzimao joj ključeve od automobila kako ne bi mogla otići na posao i pri tom joj govorio neka je jebači voze na posao, fizički je napadao na način da ju je uhvatio za vrat i gušio je te joj govorio da će sve zapaliti, što je sve kod nje izazvalo bojazan za njenu sigurnost i osjećaj poniženja,

dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo je u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, 2

2) dana 13. veljače 2025. u 10,09 sati, u Cvetkovcu, u nakani da povrijedi privatnost bivše izvanbračne supruge BI, nakon prekida njihove izvanbračne veze i bez njezinog pristanka, putem društvene mreže Facebook sa svog profila " OI" objavio video-snimku - "priču“ spolno eksplicitnog sadržaja, spolni odnosa okrivljenika i BI koju je snimio svojim mobitelom uz odobrenje BI i za vrijeme trajanja njihove izvanbračne veze, na koji način je video-snimku - "priču“ učinio dostupnom većem broju ljudi, što je kod BI izazvalo nelagodu,

dakle, zlorabeći odnos povjerenja i bez pristanka snimane osobe učinio dostupnim trećoj osobi snimke spolno eksplicitnog sadržaja koja je snimljena uz pristanak te osobe za osobnu uporabu i na taj način povrijedio privatnost te osobe, a djelo je počinio pu tem mreže zbog čega je snimka postala dostupna većem broju ljudi,

II. pa da bi time počinio pod točkom 1) kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a Kaznenog zakona (NN broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), te pod točkom 2) kazneno djelo protiv privatnosti – zlouporabom snimke spolno eksplicitnog sadržaja, opisano po članku 144.a stavku 3. u vezi stavka 1. KZ/11, kažnjivo po članku 144.a stavku 3. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11.

III. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici podnijelo je ovom sudu optužnicu broj KO-DO-148/2025-1 od 10. rujna 2025. protiv optuženika zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz članka 179.a KZ/11 te kaznenog djela protiv privatnosti – zlouporabom snimke spolno eksplicitnog sadržaja iz članka 144.a stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o optužbi, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo iz točke 1. optužnice, dok se za kazneno djelo iz točke 2. optužnice smatra krivim.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u screenshot (snimku zaslona) video- snimke – „priče“ s društvene mreže Facebook (list 36), pročitani su zapisnik o ispitivanju osumnjičenika na temelju članka 208.a ZKP/08 sa snimkom (list 37-41), zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika sa snimkom (list 58-60), zapisnik o ispitivanju svjedokinje – žrtve BI s dokaznog ročišta kod Županijskog suda u Varaždinu sa snimkom ( list 100, 101, 112), zapisnik o ispitivanju svjedokinje LI (list 102-104), zapisnik o ispitivanju svjedokinje ZI (list 105-107). Na kraju dokaznog postupka pročitani su podaci iz kaznene evidencije (list 212-213) i prekršajne evidencije (list 210-211).

4. Nakon provedenog dokaznog postupka i savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno te svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud nije našao dokazanim da je optuženik počinio kaznena djela na način kako mu se optužnicom stavlja na teret. Sud je vodio računa da se osuđujuća presuda može donijeti tek kada su odlučne činjenice utvrđene s potrebnim stupnjem izvjesnosti. Kada nakon provedenog dokaznog postupka ostane neotklonjiva dvojba o postojanju odlučne činjenice, primjenjuje se načelo in dubio pro reo (u dvojbi u korist optuženika), prema kojem se takva dvojba mora riješiti na način koji je povoljniji za optuženika. Pri tome je sud imao u vidu da je teret dokazivanja činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela na tužitelju te da se dvojba o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena neke odredbe kaznenog zakonodavstva, sukladno članku 3. ZKP/08, rješava na način koji je povoljniji za optuženika.

5. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 1) optužnice, optuženik je u svojoj obrani poricao da bi prema oštećenoj tijekom njihove izvanbračne zajednice postupao nasilno na način kako je opisano u optužnici. Nije poricao da su njihovi odnosi bili narušeni i da je među njima dolazilo do svađa, kao ni da je znao koristiti neprimjeren rječnik, ali je poricao da bi oštećenu fizički napadao, odnosno hvatao za vrat i gušio. Naveo je da je oštećenoj jednom u ljutnji uzeo ključeve automobila nakon što je na njezinu telefonu pronašao nešto povezano s drugim muškarcem, ali je poricao da bi joj ključeve učestalo oduzimao radi sprečavanja odlaska na posao.

6. Optuženik je naveo i da je tijekom dijela inkriminiranog razdoblja zbog posla boravio u [adresa], zbog čega dio vremena nije živio s oštećenom. Isticao je njihova pomirenja i nastavak zajedničkog života kao okolnosti koje, prema njegovu stajalištu, ne potvrđuju opis kontinuiranog nasilnog odnosa.

7. U odnosu na točku 2. optužnice optuženik nije poricao da je predmetni spolno eksplicitni sadržaj postavio na Facebook u obliku storyja (priče). Tvrdio je, međutim, da je postavke dostupnosti odredio tako da sadržaj mogu vidjeti samo on i oštećena, da je oštećenu nazvao kako bi vidjela što je objavio te da je Facebook objavu vrlo brzo uklonio zbog neprimjerenog sadržaja.

8. Oštećena BI ostala je kod svojeg ranijeg iskaza. Navela je da ju je optuženik tijekom zajedničkog života učestalo vrijeđao i ponižavao, nazivajući je pogrdnim imenima, da joj je oduzimao ključeve automobila te da ju je fizički napadao.

9. Oštećena je opisala događaj iz srpnja 2024. kada ju je optuženik, nakon svađe, uhvatio rukama za vrat i gušio. Navela je da su joj nakon toga ostale masnice na vratu koje je prekrivala puderom te da dva dana nije mogla jesti. Unatoč tome nije otišla liječniku niti je događaj prijavila policiji, što je objasnila strahom od optuženika. Opisala je i drugi događaj oko blagdana Velike Gospe 2024., kada ju je optuženik, nakon što je počela pakirati svoje stvari, bacio na krevet i ponovno gušio, a potom uzeo upaljač i govorio da će zapaliti nju, kuću i stvari.

10. Oštećena je navela da se o problemima u odnosu s optuženikom povjeravala njegovoj majci ZI i njegovoj šogorici LI.

11. U odnosu na točku 2. oštećena je potvrdila da je optuženik nakon njihova prekida na Facebooku objavio story na kojem su prikazani tijekom spolnog odnosa. Navela je da ju je optuženik nazvao i rekao joj da pogleda što je objavio te da je nakon toga predmetni sadržaj vidjela. Smatrala je da story inače mogu vidjeti optuženikovi Facebook prijatelji, ali je istodobno navela da korisnik može određene osobe isključiti iz publike storyja te da drugi korisnici ne mogu znati koga je vlasnik profila isključio. Nije navela da joj se nakon objave javila bilo koja osoba koja bi joj rekla da je predmetni sadržaj vidjela.

12. Svjedokinja ZI potvrdila je da je oštećena krajem srpnja 2024. došla k njoj u Rasinju i ondje ostala nekoliko dana. Međutim, prema njezinu iskazu oštećena joj nije rekla da ju je optuženik gušio ili na drugi način fizički napao, nego je kao razlog odlaska navodila sumnju da je optuženik vara. Navela je da se oštećena nakon nekoliko dana pomirila s optuženikom. Također je navela da je oštećena tijekom siječnja i veljače 2025., dok je optuženik radio u Austriji, često boravila u njezinoj kući te joj ni tada nije govorila da je optuženik prema njoj nasilan.

13. U odnosu na Facebook story ZI nije vidjela predmetnu fotografiju odnosno snimku. Navela je da joj je optuženik rekao da je objavu podesio tako da je mogu vidjeti samo on i oštećena. Njezino saznanje o toj okolnosti stoga nije neposredno i sud ga nije prihvatio kao dokaz da je publika doista bila tako podešena.

14. Svjedokinja LI također nije potvrdila navode oštećene da joj se povjeravala o fizičkom nasilju. Navela je da je među optuženikom i oštećenom znalo biti svađa, ali joj se oštećena nikada nije žalila da ju je optuženik fizički napadao ili joj prijetio. U odnosu na Facebook objavu LI izričito je navela da predmetnu intimnu fotografiju odnosno snimku nije vidjela, iako je bila Facebook prijatelj optuženika.

U odnosu na točku 1. optužnice – kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11

15. Sud je iskaz oštećene ocijenio s osobitom pažnjom, imajući u vidu da se nasilje među bliskim osobama nerijetko događa bez prisutnosti drugih osoba te da stoga iskaz žrtve može predstavljati ključan dokaz. Zbog toga sud nije smatrao da bi iskaz oštećene trebalo odbaciti samo zato što navodnim fizičkim napadima nisu prisustvovali drugi svjedoci.

16. Međutim, ni iskaz žrtve nema unaprijed određenu dokaznu vrijednost, nego se mora ocijeniti prema njegovoj unutarnjoj uvjerljivosti, dosljednosti i životnoj logici te u vezi sa svim drugim neposrednim i posrednim dokazima.

17. U konkretnom slučaju, međutim, izvedeni dokazi nisu pružili dostatnu osnovu za pouzdan zaključak da je optuženik počinio radnje fizičkog nasilja opisane u optužnici. Oštećena je opisala gušenje takvog intenziteta da su joj, prema njezinim riječima, na vratu ostale vidljive masnice koje je morala prikrivati puderom te da dva dana nije mogla jesti. Unatoč navedenom, nema liječničke dokumentacije, fotografija ozljeda, med icinskog nalaza niti drugog objektivnog dokaza kojim bi se potvrdilo postojanje takvih posljedica.

18. Sud pritom naglašava da činjenica što oštećena nije zatražila liječničku pomoć sama po sebi ne znači da fizičkog nasilja nije bilo. Žrtve nasilja iz različitih razloga mogu odgađati prijavu i ne tražiti liječničku pomoć. Međutim, u ovom predmetu izostanak objektivne potvrde nije jedina okolnost koja izaziva dvojbu, nego se povezuje s ostalim izvedenim dokazima.

19. Osobito je značajno što je sama oštećena kao osobe kojima se povjeravala navela upravo ZI i LI. Nijedna od njih nije potvrdila da joj je oštećena govorila da ju je optuženik hvatao za vrat, gušio ili na drugi način fizički napadao.

20. Ta okolnost posebno dobiva na značenju u odnosu na događaj iz srpnja 2024. Oštećena tvrdi da ju je optuženik tada gušio, da su joj ostale masnice i da dva dana nije mogla jesti, a ubrzo nakon toga nekoliko je dana boravila upravo kod ZI . Prema iskazu te svjedokinje, oštećena je tada doista željela napustiti optuženika, ali kao razlog nije spomenula fizičko nasilje, nego sumnju da je optuženik vara.

21. Sud ne smatra da bi osoba koja je pretrpjela nasilje nužno morala o tome odmah govoriti čak ni bliskoj osobi. Međutim, kada oštećena sama tvrdi da se upravo toj osobi povjeravala o problemima u vezi, a ta osoba potvrđuje njezin dolazak i namjeru prekida veze, ali ne i navode o fizičkom nasilju, takva okolnost predstavlja relevantan razlog za oprez pri ocjeni iskaza oštećene.

22. Jednako vrijedi za LI. Oštećena ju je označila kao drugu osobu kojoj se povjeravala, dok LI navodi da joj se oštećena nikada nije žalila da je optuženik prema njoj fizički nasilan.

23. Sud je imao u vidu da su obje svjedokinje članice optuženikove obitelji te je njihove iskaze zbog toga ocijenio s potrebnim oprezom. Međutim, njihova srodstvena povezanost nije dovoljna da se iskazi potpuno zanemare, posebice kada ih je upravo oštećena označila kao osobe kojima se povjeravala.

24. Sud je razmotrio i ponašanje oštećene nakon navodnih događaja. Oštećena se nakon boravka kod optuženikove majke vratila optuženiku, a njihov odnos se nastavio. Sud naglašava da povratak partneru ne znači da nasilja nije bilo i navedenu okolnost nije koristio kao samostalan razlog za neprihvaćanje njezina iskaza. Međutim, u sklopu ukupne dokazne ocjene ta okolnost ne pruža dodatnu potvrdu tvrdnji optužbe o kontinuiranom teškom nasilnom odnosu, osobito kada osobe kod kojih je oštećena tada boravila ne potvrđuju da im je govorila o takvom nasilju.

25. Nadalje, optužnica obuhvaća razdoblje od svibnja 2024. do 12. veljače 2025., dok iz izvedenih dokaza proizlazi da je optuženik tijekom dijela tog vremena zbog posla boravio u [adresa] i nije kontinuirano boravio s oštećenom. Ni ta činjenica sama po seb i ne isključuje pojedine radnje iz optužnice, ali je relevantna za ocjenu tvrdnje o učestalom postupanju kroz inkriminirano razdoblje.

26. Sud je našao mogućim i životno uvjerljivim da su odnosi optuženika i oštećene bili ozbiljno narušeni, da je među njima dolazilo do svađa, ljubomore i neprimjerene komunikacije. Dio takvog ponašanja proizlazi i iz same obrane optuženika. Međutim, postojanje izrazito lošeg partnerskog odnosa nije samo po sebi dovoljno za zaključak da su dokazane sve konkretne radnje sadržane u optužnici niti da je takvo postupanje po svojoj težini i intenzitetu ostvarilo obilježja kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11.

27. Posebno je važno da sud ne može zbog toga što smatra mogućim ili dokazanim da je optuženik oštećenu vrijeđao automatski prihvatiti kao dokazane i znatno teže navode da ju je hvatao za vrat i gušio. Svaka od odlučnih činjenica mora imati dostatnu dokaznu podlogu.

28. Činjenični opis optužnice ne tereti optuženika za jedan izolirani verbalni sukob, nego za učestalo vrijeđanje, oduzimanje ključeva, fizičko gušenje i prijetnju paljenjem, promatrane kao cjelina koja predstavlja teško kršenje propisa o zaštiti od nasilja u obitelji. Kada značajan i najteži dio takvog činjeničnog opisa nije utvrđen s potrebnim stupnjem izvjesnosti, sud ne može preostale nesporno konfliktne elemente partnerskog odnosa koristiti kao zamjenu za dokazivanje činjenica iz optužnice.

29. Jednako tako, za zaključak da je kod oštećene izazvan strah za sigurnost i ponižavajući položaj u smislu činjeničnog opisa optužnice nije dovoljno samo utvrditi da je odnos bio konfliktan i da se oštećena osjećala povrijeđeno ili poniženo. Potrebno je takvu posljedicu povezati s dokazanim radnjama optuženika koje po svojoj težini ostvaruju obilježja kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11.

30. Nakon ocjene iskaza oštećene zajedno s izostankom objektivne potvrde navodnih ozljeda, iskazima osoba kojima se prema vlastitim navodima povjeravala, okolnostima njezina boravka kod optuženikove obitelji, razdobljima odsutnosti optuženika te ostalim okolnostima njihova odnosa, sud je ostao u neotklonjivoj dvojbi jesu li se radnje opisane optužnicom dogodile upravo na način i u opsegu koji se optuženiku stavlja na teret.

31. Pri tome sud nije utvrdio da oštećena ne govori istinu, niti je utvrdio da se opisani fizički napadi zasigurno nisu dogodili. Za oslobađajuću presudu takvo utvrđenje nije potrebno. Odlučno je da nakon provedenog dokaznog postupka nije postignut potreban stupanj izvjesnosti za pozitivan zaključak da su se radnje dogodile na način opisan optužnicom i da su ostvarena sva obilježja kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11. Takva dvojba mora se riješiti u korist optuženika.

U odnosu na točku 2. optužnice – kazneno djelo iz članka 144.a stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11

32. Dokazna situacija u odnosu na drugu točku bitno je drukčija. Sud je utvrdio da je optuženik predmetni spolno eksplicitni sadržaj objavio na svojem Facebook profilu kao story. To optuženik ne poriče.

33. Sud je također utvrdio da snimka prikazuje spolni odnos optuženika i oštećene, da je nastala tijekom njihove veze uz pristanak oštećene na snimanje za osobnu uporabu te da oštećena nije dala pristanak da se predmetni sadržaj učini dostupnim drugim osobama.

34. Sud nema dvojbe ni da je takvim postupanjem optuženik ozbiljno zadirao u privatnost i dostojanstvo oštećene. Međutim, predmet kaznenog postupka nije opća moralna ocjena njegova postupanja, nego pitanje jesu li dokazana sva zakonska obilježja konkretnog kaznenog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret.

35. Za ostvarenje kaznenog djela iz članka 144.a stavka 1. KZ/11 potrebno je da počinitelj snimku spolno eksplicitnog sadržaja, snimljenu uz pristanak snimane osobe za osobnu uporabu, bez pristanka te osobe učini dostupnom trećoj osobi. Kvalif icirani oblik iz stavka 3. zahtijeva da je djelo počinjeno putem računalnog sustava ili mreže ili na drugi način zbog čega je snimka postala dostupna većem broju osoba.

36. Stoga se kod djela koje je optuženiku stavljeno na teret mora dokazati da je sadržaj izašao iz odnosa optuženik – snimana osoba i postao dostupan barem jednoj trećoj osobi te, za kvalificirani oblik iz stavka 3. da je postao dostupan većem broju osoba.

37. Nije sporno da je predmetni story vidjela oštećena. Međutim, oštećena je snimana osoba, a ne treća osoba iz članka 144.a stavka 1. KZ/11. Stoga činjenica da je optuženik nazvao oštećenu, uputio ju da pogleda story i da ga je ona potom vidjela ne dokazuje navedeno zakonsko obilježje.

38. U dokaznom postupku nije izveden dokaz iz kojeg bi se moglo pouzdano utvrditi da je predmetni sadržaj, s obzirom na postavke dostupnosti konkretne objave, bio učinjen dostupnim bilo kojoj trećoj osobi, odnosno većem broju osoba. Nijedan svjedok nije iskazao da je story vidio, a oštećena nije navela da joj se nakon objave javio prijatelj, poznanik, član obitelji ili bilo koja druga osoba i rekla da je vidjela predmetni sadržaj.

39. Nije pribavljen popis osoba koje su story pogledale. Nisu pribavljeni podaci društvene mreže Facebook o publici konkretne objave. Nije izveden informatički dokaz iz kojeg bi proizlazile postavke privatnosti odnosno publike predmetnog storyja.

40. Ni snimka zaslona predmetne objave ne daje odgovor na to pitanje. Iz njega proizlazi da je sadržaj objavljen kao Facebook story, ali iz same snimke zaslona nije moguće utvrditi je li story bio postavljen kao javan, dostupan svim prijateljima, određenom krugu korisnika ili samo posebno odabranoj osobi odnosno osobama.

41. Oštećena je navela da story u pravilu vide optuženikovi Facebook prijatelji, ali je istodobno sama objasnila da vlasnik profila može u postavkama odrediti osobe kojima story neće biti dostupan te da drugi korisnici ne mogu znati koga je vlasnik profila na taj način isključio. Stoga njezin iskaz o tome tko je mogao vidjeti konkretni story nije iskaz o činjenici koju je neposredno opažala, nego zaključak koji izvodi iz općeg načina funkcioniranja društvene mreže.

42. Nasuprot tome, optuženik tvrdi da je upravo kod te konkretne objave ograničio publiku na oštećenu. Sud tu njegovu obranu nije utvrdio istinitom. Nema objektivnog dokaza koji bi pokazao da je story zaista bio ograničen samo na oštećenu. Međutim, nema ni dokaza koji bi pokazao suprotno.

43. U kaznenom postupku te dvije situacije nisu izjednačene. Optuženik nije dužan dokazati da je story bio dostupan samo oštećenoj. Da bi se donijela osuđujuća presuda, mora biti dokazano ono što tvrdi optužba – da je sadržaj bio učinjen dostupnim trećoj osobi, odnosno većem broju ljudi. Stoga činjenica da optuženik svoju obranu nije dokazao ne može popuniti prazninu u dokazima optužbe.

44. Dodatnu okolnost sud nalazi u iskazu LI. Ona je bila Facebook prijatelj optuženika, ali je izričito navela da predmetni story nije vidjela. Sud ni iz toga ne zaključuje da story nije bio dostupan nikome drugome, jer je moguće da ga svjedokinja nije otvorila ili da u kratkom vremenu njegova trajanja nije koristila Facebook. Međutim, njezin iskaz svakako ne potvrđuje tvrdnju optužbe da je konkretni sadržaj bio dostupan optuženikovim Facebook prijateljima.

45. Sud je razmotrio i mogućnost da se već iz činjenice postavljanja sadržaja na Facebook story izvede zaključak o dostupnosti većem broju osoba. Takav zaključak u konkretnom predmetu nije moguće izvesti s potrebnom sigurnošću. Objavljivanje na društvenoj mreži i publika konkretne objave nisu isto pitanje. Odlučno nije samo kojim je tehničkim putem sadržaj postavljen, nego kome je zbog konkretnih postavki objave postao dostupan.

46. Sud pritom ne smatra potrebnim dokazati da je veći broj osoba sadržaj stvarno pogledao. Pojam dostupnosti nije jednak pojmu stvarnog pregleda. Za ostvarenje obilježja bilo bi dovoljno pouzdano utvrditi da je sadržaj bio postavljen tako da mu je veći broj osoba mogao pristupiti, neovisno o tome jesu li ga svi ti korisnici doista otvorili. Međutim, u ovom predmetu nije dokazano upravo to – krug osoba kojima je konkretni story bio dostupan.

47. Sud je posebno razmotrio okolnost da je optuženik predmetni sadržaj postavio kao story, iako ga je, da mu je jedina namjera bila pokazati ga oštećenoj, mogao poslati privatnom porukom. To može predstavljati indicij da mu je cilj objave bio širi i da je oštećenu želio poniziti. Međutim, iz takvog indicija nije moguće bez daljnjih dokaza izvesti jedini siguran zaključak da je sadržaj doista bio dostupan trećim osobama.

48. Jednako tako, činjenica da je optuženik oštećenu nazvao i rekao joj da pogleda story dopušta različita tumačenja. Može se tumačiti tako da ju je želio suočiti s činjenicom da je njihov intimni sadržaj objavio pred drugima, ali se uklapa i u njegovu obranu da je sadržaj postavio radi njezine reakcije. Kaznena presuda ne može se zasnova ti na izboru one mogućnosti koja se čini vjerojatnijom ako za odlučno zakonsko obilježje nema dostatne dokazne podloge.

49. Ni činjenica da je Facebook predmetni sadržaj vrlo brzo uklonio zbog njegove neprimjerenosti ne dokazuje publiku storyja. Iz uklanjanja sadržaja ne može se zaključiti je li prije uklanjanja bio dostupan jednoj, nekoliko ili većem broju osoba.

50. Sud je razmotrio i očitovanje optuženika da se u odnosu na ovu točku smatra krivim. Međutim, njegovo očitovanje o krivnji ne može zamijeniti utvrđivanje zakonskih obilježja djela. Optuženik priznaje da je sadržaj postavio na Facebook, ali istodobno izričito osporava činjenicu da ga je učinio dostupnim drugim osobama. Njegovo priznanje stoga se odnosi na dio činjeničnog događaja, ali ne predstavlja dokaz svih odlučnih činjenica na kojima se temelji pravna kvalifikacija iz članka 144.a stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11.

51. Sud je imao u vidu i da je državni odvjetnik tijekom postupka bio upoznat s navedenom obranom optuženika. Unatoč tome, tijekom dokaznog postupka nije predložen dokaz kojim bi se utvrdila publika predmetnog storyja odnosno pobila obrana optuženika u toj odlučnoj činjenici. Rasprava je zaključena na temelju opisanog dokaznog stanja.

52. Sud je stoga odluku donio na temelju dokaza izvedenih na raspravi, a ne na temelju pretpostavke što bi eventualni neizvedeni dokaz mogao pokazati. Odlučno je što dokaz o postavkama publike, podacima o dostupnosti ili konkretnoj trećoj osobi u ovom postupku nije izveden.

53. Oslobađajući zaključak u odnosu na ovu točku ne znači da sud odobrava ili umanjuje težinu optuženikova postupanja. Dokazano je da je bez pristanka oštećene njihov spolno eksplicitni sadržaj postavio na Facebook story, što je predstavljalo ozbiljan zahvat u njezinu privatnost. Međutim, kaznenopravna odgovornost za konkretno djelo postoji samo ako su dokazana sva njegova zakonska obilježja.

54. Kako nije dokazano da je predmetni sadržaj, s obzirom na postavke dostupnosti konkretne objave, bio učinjen dostupnim bilo kojoj trećoj osobi, nije dokazano temeljno obilježje kaznenog djela iz članka 144.a stavka 1. KZ/11. Ako nije dokazano činjenje dostupnim trećoj osobi, tim više nije dokazano kvalificirajuće obilježje iz stavka 3. – da je zbog počinjenja putem mreže sadržaj postao dostupan većem broju osoba.

55. Slijedom svega navedenog, sud je ocijenio da ni u odnosu na jedno od kaznenih djela nisu s potrebnim stupnjem izvjesnosti dokazane sve odlučne činjenice koje predstavljaju njihova zakonska obilježja.

56. U odnosu na kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 nije s potrebnim stupnjem izvjesnosti dokazano da je optuženik kroz inkriminirano razdoblje počinio konkretne radnje fizičkog i drugog nasilja na način i u opsegu opisanom optužnicom te time teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i izazvao posljedice sadržane u optužnici.

57. U odnosu na kazneno djelo iz članka 144.a stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11 dokazano je postavljanje spolno eksplicitnog sadržaja na Facebook story bez pristanka oštećene, ali nije dokazano da je taj sadržaj učinjen dostupnim trećoj osobi, a osobito ne većem broju osoba.

58. Sud nije ovlašten nedostatak dokaza nadomjestiti pretpostavkom niti mogućnost da se događaj zbio na način opisan optužnicom izjednačiti s dokazanošću takvog događaja. Kako prema članku 453. točki 3. ZKP/08 sud oslobađa optuženika od optužbe kada nije dokazano da je počinio djelo za koje se optužuje, valjalo je primjenom navedene odredbe i načela in dubio pro reo optuženika osloboditi od optužbe za oba kaznena djela.

59. Budući da je optuženik oslobođen od optužbe, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada njegova izabranog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

60. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Koprivnici, 25. rujna 2026.

Sudac

Andrijana Erdec

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu radi ulaganja odgovora, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici na broj KO-DO-148/2025

2. Optuženi OI, [adresa]

3. Branitelj Marino Hrain

4. Oštećena – žrtva BI, [adresa]