1

                            Poslovni broj: Gž-351/2023-2

 

                      

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

 

   Poslovni broj: Gž-351/2023-2

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V K, OIB:…, A, kojeg zastupa punomoćnica Z J, odvjetnica iz Č, protiv tuženika G K d.o.o. OIB …, S, kojeg zastupa punomoćnik I I, odvjetnik iz Č, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, posl.br. P-43/2020-18 od 4. siječnja 2023., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024. 

 

p r e s u d i o  j e   i  r i j e š i o

 

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava i presuda (i rješenje) Općinskog suda u Čakovcu, posl.br. P-43/2020-18 od 4. siječnja 2023. se:

 

a) ukida u točki III,

 

b) preinačuje:

 

- u točki IV i rješava:

 

„Dopušta se preinaka tužbe“,

 

- u točki II i sudi:

 

"Nalaže se protutuženiku V K, OIB:…, A isplatiti protutužitelju G K, d.o.o. OIB: …S,  iznos od 2256,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim po stopi od 6,82% od 01. studenoga pa do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% od 01. siječnja 2019. pa do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30 od 01. srpnja 2019. pa do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% od 01. siječnja 2020. do 30.6.2020., od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena; za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana“.

 

- u dijelu točke I u kojem je odlučeno o troškovima postupka tako da se tuženiku-protutužitelju nalaže naknaditi tužitelju-protutuženiku parnične troškove u iznosu od 1483,75 eura.

 

c) potvrđuje u preostalom dijelu točke I.

 

II. Odbijaju se zahtjevi parničnih stranaka za  naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

" I Tuženik G K d.o.o. OIB:…, S, dužan je nadoknaditi štetu tužitelju V K, OIB:…,A u iznosu od 7.208,44 EUR/ 54.312,00 kn, kao i naknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 2.440,15 EUR/ 18.385,30 kn.

 

II Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

 

„Nalaže se protutuženiku V K, OIB:…, Austrija pa protutužitelju G K, d.o.o. OIB: …, S, isplati iznos od 17.000,23 kn sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim po stopi od 6,82% od 01. studenoga pa do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% od 01. siječnja 2019. pa do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30 od 01. srpnja 2019. pa do 31. prosinca 2019. i po stopi do 6,11% od 01. siječnja 2020. pa do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna 3 poena, te da mu naknadi parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama po naprijed navedenim stopama obračunatim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.“

 

III Odbija se tuženikov prigovor promašene aktivne legitimacije kao neosnovan.

 

IV Odbija se tuženikov prigovor preinake tužbe kao neosnovan".

 

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik-protutužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, a protutužbeni zahtjev prihvatiti, tužitelja-protutuženika obvezati da mu naknadi parnične troškove, podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Žalitelj traži i naknadu troškova žalbe.

 

3. Tužitelj-protutuženik je odgovorio na žalbu, predložio žalbu odbiti kao neosnovanu, te je zatražio naknadu troškova žalbenog postupka.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora, po tužbi, zahtjev je za isplatom svote potrebne za otklanjanje nedostataka u radovima koje je tuženik-protutužitelj za tužitelja-protutuženika izveo na rekonstrukciji krovišta njegove kuće te, po protutužbi, isplata neisplaćenog dijela ugovorene cijene za izvršene radove.

 

6. Prvostupanjski je sud, osim odluka o tužbenom i protutužbenom zahtjevu, presudom donio odluke o:

 

-          tuženikovom-protutužiteljevom prigovoru nedostatka (a ne promašene) aktivne legitimacije (točka III. izreke),

-          tuženikovom-protutužiteljevom protivljenju (a ne prigovoru) preinaci tužbe (točka IV. izreke).

 

7. Pobijanom presudom prvostupanjski je sud:

 

-          prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu svote koju je tužitelj-protutuženik platio trećoj osobi radi otklanjanja nedostataka u radovima koje mu je izveo tuženik-protutužitelj, utvrdivši, na temelju građevinskog vještačenja, da su radovi koje je izveo tuženik-protutužitelj bili nekvalitetni i imali nedostataka, te da je bila riječ o skrivenim nedostacima o kojima je tuženik-protutužitelj bio uredno obaviješten, kako je to propisano odredbom članka 404. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO),

-          odbio protutužbeni zahtjev za isplatu neisplaćenog iznosa ugovorene cijene za izvedene radove jer u spis nije dostavljen ugovor o građenju u smislu odredbe članka 620. ZOO-a, niti je dostavljen račun o izvršenim radovima, a niti primljene uplate po tužitelju-prututuženiku,

-          odbio tuženikov-protutužiteljev prigovor nedostatka (a ne promašene) aktivne legitimacije, jer da je tužitelj-protutuženik dokazao da je vlasnik kuće na kojoj je izvršena rekonstrukcija krovišta,

-          dopustio preinaku tužbe (odbio prigovor preinake tužbe, kako to pogrešno nominira prvostupanjski sud), pozivom na odredbu članka 191. stavak 2. ZPP-a.

 

8. Žalitelj u žalbi tvrdi da je suština prijepora:

 

-          je li tuženik-protutužitelj, kao izvođač radova, u rujnu i listopadu 2018. izveo građevinsko obrtničke radove na rekonstrukciji krovišta na stambenoj zgradi tužitelja u ,

-          za koji iznos,

-          je li ugovorena naknada tuženiku-protutužitelju kao izvođaču radova plaćena i u kojem iznosu,

-          jesu li radovi izvedeni sukladno pravilima struke, a ako nisu radi li se o vidljivim ili skrivenim nedostacima,

-          je li tužitelj-protutuženik tuženiku-protutužitelju nedostatke reklamirao u zakonskom roku?

 

8.1. Žalitelj u žalbi navodi:

 

-          da je među strankama bila ugovorena naknada za radove na rekonstrukciji krova od 78.073,00 kune (tužitelj u tužbi navodi svotu od 78.000,73 kune),

-          još jednom potvrđuje da mu je tužitelj-protutuženik platio 61.000,00 kuna (ne više od toga, kako je to tvrdio tužitelj),

-          da je tužitelj-protutuženik radove preuzeo u listopadu 2018., bez primjedbi,

-          da je nakon njegovog inzistiranja da mu tužitelj-protutuženik plati preostali dužni iznos naknade, u siječnju 2020. dobio pisani prigovor o navodnim nedostacima,

-          da je riječ o vidljivim nedostacima koji se moraju reklamirati odmah prilikom preuzimanja, a tužitelj-protutuženik, koji je kod njega ranije bio u radnom odnosu, radove je preuzeo bez primjedbi,

-          da je nerealno da bi radovi na otklanjanju nedostataka stajali 54.000,00 kuna kako to proizlazi iz građevinskog vještačenja provedenog u postupku osiguranja dokaza (započetog nakon pokretanja predmetne parnice!, opaska drugostupanjskog suda) s obzirom na sveukupno ugovorenu vrijednost izvedenih radova od 78.073,00 kune,

-          da je tužitelj-protutuženik dao otkloniti nedostatke nakon provedenog navedenog vještačenja, a prije nego li je trebalo biti provedeno drugo, kojeg je zatražio tuženik-protutužitelj, i to nakon što je na tužiteljevo-protutuženikovo traženje odgođen očevid radi provođenja drugog vještačenja,

-          da su svi nedostaci vidljivi i prema nalazu vještaka na kojeg tužitelj-protutuženik nije imao primjedbi (za razliku od tuženika-protutužitelja), pa je reklamacija, da bi bila pravovremena, trebala biti izvršena u roku od 8 dana, sukladno odredbi članka 403. ZOO-a,

-          da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11., jer u točki 17. obrazloženja navodi da su nedostaci vidljivi, a zatim primjenjuje odredbu članka 404. ZOO-a koja govori o skrivenim nedostacima,

-          da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev koji je bio postavljen na 20.000,00 kuna, te to pokušao pravdati primjenom članka 191. stavak 2. ZPP-a, iako nije riječ o tome da su se činjenice tijekom postupka promijenile,

-          da je tužitelj-protutuženik radove po trećoj osobi obavio a da nije poštivao upute vještakinje o tome kako je potrebno napraviti „projekt izvedenog stanja i reviziju statike s obzirom na poznate činjenice i napraviti kontrolu mehaničke otpornosti i stabilnosti krovišta građevine i dograđene nadstrešnice građevine sa polaznim podacima evidentiranim na licu mjesta“, te da „prije bilo kakvog zahvata na zgradi bi trebalo napraviti proračun mehaničke otpornosti stabilnosti predmetne građevine – odgovarajući projekt, a sve daljnje radove izvoditi u skladu s propisima i pravilima struke, što naročito podrazumijeva posjedovanje sve propisane dokumentacije na gradilištu, imenovanje nadzornog inženjera itd.“,

-          da je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu štete a da se ni jednom riječju nije osvrnuo na elemente naknade štete.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud je našao da prvostupanjski sud nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

 

9.1. Prvostupanjski je sud, međutim, počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer je presuda takva da se ne može ispitati, dok nije počinio povredu iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a, na koju žalitelj također ukazuje.

 

9.2. Osim toga, i prvostupanjski sud, a i žalitelj također, pozivaju se i na pogrešno materijalno pravo.

 

10.  U prvom redu valja navesti da se o preinaci tužbe, na što se odnosi točka IV izreke pobijane presude, odlučuje rješenjem, a ne presudom i to tako da se preinaka tužbe dopušta ili ne dopušta, a ne da se prigovor preinake odbija (ili prihvaća), kako to čini  prvostupanjski sud. U ovoj situaciji preinaku tužbe je valjalo dopustiti, pa je u tom smislu preinačena točka IV pobijane presude, ali ne na temelju članka 191. stavak 2. ZPP-a, kako je to obrazložio prvostupanjski sud, već na temelju odredbe članka 190. stavak 2. ZPP-a. Naime, u situacijama kao što je ova, kada tužitelj traži novčani iznos, a visina kojeg ovisi o nekom vještačenju, tada su ispunjeni uvjeti za iznimku (članak 190. stavak 2. ZPP-a) od pravila da tužitelj može preinačiti tužbu samo do zaključenja prethodnog postupka (članak 190. stavak 1. ZPP-a). Takvu preinaku sud može dopustiti i ako se preinaci tužbe tuženik protivi (članak 190. stavak 3. ZPP-a).

 

10.1. Stoga žalbeni navod da nije došlo do promjena činjenica tijekom postupka jest točan, ali nije relevantan za pitanje valjanosti odluke o dopuštenju preinake tužbe, jer je ta odluka valjana zbog drugog, prethodno navedenog razloga, a to ujedno znači i da nije osnovana žalbena tvrdnja da je prekoračen tužbeni zahtjev, budući je prvotno bila zatražena isplata 20.000,00 kuna. Tužitelj je već tada bio naznačio da bez vještačenja nije u mogućnosti točno odrediti visinu tužbenog zahtjeva.

 

11. U odnosu na aktivnu legitimaciju još jednom se ukazuje da može postojati njezin nedostatak (tužitelj ne može tražiti to što traži), a ona ne može biti promašena, kao što je to slučaj kod pasivne legitimacije (tuženik nije onaj od kojeg tužitelj može tražiti to što traži). Ako je osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tada se tužbeni zahtjev odbija, dakle nema mjesta donošenju posebne odluke o prigovoru nedostatka (a ne promašene) aktivne legitimacije, jer je ona sadržana u odluci o samom tužbenom zahtjevu. Stoga je navedenu odluku (točka III izreke) trebalo ukinuti.

 

12. U pogledu merituma među strankama nije bilo sporno da su dogovorile izvođenje radova rekonstrukcije krovišta na kući tužitelja-protutuženika, pa premda ne postoji pismeni ugovor, kako je to propisano odredbom članka 620. stavak 2. ZOO-a koju spominje prvostupanjski sud, postojanje dogovora da će tuženik–protutužitelj izvesti radove za tužitelja-protutuženika nije sporno, a u troškovniku koji je spisu priložen navedeni su radovi koje je tuženik-protutužitelj trebao izvršiti, kao i cijena koju je za to trebao primiti.

 

12.1. Među strankama nije bilo sporno ni da su radovi izvršeni i to tijekom rujna i listopada 2018. godine i da je tužitelj-protutuženik isplatio tuženiku-protutužitelju 61.000,00 kuna.

 

12.2. Sporno je bilo je li mu pored navedene svote isplatio još 9.200,73 kune, imaju li izvedeni radovi nedostataka i ako imaju je li tužitelj-protutuženik na vrijeme o njima obavijestio tuženika-protutužitelja.

 

13. Relevantne odredbe su odredbe ZOO-a koje se odnose na ugovor o građenju (članci 620. - 626.) te, podredno, ugovora o djelu  (590. - 619.) s obzirom da je odredbom članka 631. ZOO-a propisano da se na nedostatke građevine, ako u slijedećim odredbama nije što drugo određeno, primjenjuju odgovarajuće odredbe ugovora o djelu. Dakle nema mjesta primjeni odredaba na koje se pozivaju i prvostupanjski sud i žalitelj – članaka 403. i 404. ZOO-a, koji se odnose na ugovor o kupoprodaji.

 

14. Prema odredbi članka 620. stavak 1. ZOO-a ugovorom o građenju izvođač se obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu.

 

15. U ovom slučaju tuženik-protutužitelj se obvezao izvesti radove rekonstrukcije krovišta i nije sporno da ih je izveo. Iz troškovnika proizlazi da je bila ugovorena cijena od 78.000,73 kune (tužitelj-protutuženik je prihvatio troškovnik u kojem je naveden spomenuti iznos, a ne iznos od 78.073,00 kune, kako, moguće omaškom, navodi žalitelj).

 

16. Nesporno jest da je tužitelj-protutuženik isplatio tuženiku-protutužitelju 61.000,00 kuna, a da bi isplatio više od toga bilo je sporno, a tužitelj-protutuženik tu svoju tvrdnju nije dokazao, niti na tu okolnost ponudio dokaz, pa je, dakle, utvrditi da je neisplaćeno ostalo 17.000,73 kune.

 

17. Stoga je osnovan protutužbeni zahtjev kojim tuženik-protutužitelj traži isplatu 17.000,23 kune, kao neisplaćenog dijela ugovorene cijene za izvedene radove (0,50 lipa manje nego bi imao pravo), jer je svaki sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, kako je to propisano odredbom članka 9. ZOO-a, a kako tužitelj-protutuženik kasni s ispunjenjem svoje obveze jer je ugovorenu cijenu trebao platiti po izvršenju radova u listopadu 2018., to na navedenu svotu osnovano tuženik-protutužitelj potražuje i zakonske zatezne kamate, u skladu s odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a., od 1. studenog 2018. do isplate, radi čega je u odnosu na protutužbeni zahtjev odlučeno kao pod točkom Ib) stavak drugi, na temelju članka 373.a stavak 1. ZPP-a.

 

18. Odredbom članka 634. ZOO-a propisano je:

„(1) Naručitelj ili drugi stjecatelj dužan je o nedostacima obavijestiti izvođača, projektanta ili osobu koja obavlja nadzor u roku od šest mjeseci otkad je nedostatak utvrdio, inače gubi pravo da se na nj pozove.

(2) Pravo naručitelja ili drugog stjecatelja prema izvođaču, odnosno projektantu po osnovi njihove odgovornosti za nedostatke prestaje za godinu dana računajući od dana kad je naručitelj, odnosno stjecatelj obavijestio projektanta, odnosno izvođača o nedostatku.“

 

18.1. Odredbom članka 633. stavak 1. ZOO-a propisano je da izvođač odgovara za nedostatke građevine koji se tiču ispunjavanja zakonom određenih bitnih zahtjeva za građevinu ako se ti nedostaci pokažu za vrijeme od deset godina od predaje i primitka radova.

 

18.2. Člankom 605. ZOO-a pod nazivom „Skriveni nedostaci“ propisano je:

„(1) Ako se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja.

(2) Istekom dviju godina od primitka obavljenog posla, naručitelj se više ne može pozvati na nedostatke.“

 

19. Kako je nesporno da su radovi završeni, pa dakle tek tada i predani, u listopadu 2018., a da iz dopisa tuženika-protutužitelja od 3. veljače 2020. proizlazi da ga je tužitelj-protutuženik potkraj kolovoza 2019. obavijestio o nepravilnostima i da su zajednički utvrdili da je došlo da savijanja nazidnice uslijed vrućine (što se moglo dogoditi tek u ljetnim mjesecima 2019.) te pomicanja jednog para rogova, da su se dogovorili da će to tuženik-protutužitelj sanirati kad bude u mogućnosti, sve to zbog obiteljskih problema, smrtnog slučaja i bolesti, te velikog obima poslova i nedostatka radne snage, da ga je tužitelj-protutuženik u studenom 2019. telefonom zvao i pitao je li na njega zaboravio ili ako neće da će tužitelj-protutuženik sam to sanirati i njega dati na sud, da tuženik-protutužitelj nije otklonio nepravilnosti do konca 2019., to je za zaključiti da je tuženik-protutužitelj, o nedostacima bio uredno i u roku iz članka 634. stavak 1. ZOO-a obaviješten, te da nije, prije podizanja tužbe, niti osporavao postojanje nedostataka, štoviše iskazivao je, barem verbalno, spremnost otkloniti ih.

 

20. Prema članku 608. stavak 1. i 2. ZOO-a naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni, i za to mu odrediti primjeren rok, a ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog toga.

 

21. Iz dopisa tuženika-protutužitelja proizlazi, kako je već navedeno, da je tuženik-protutužitelj bio pozvan otkloniti nedostatke potkraj kolovoza 2019., da je u studenom 2019. pozivan da nedostatke otkloni ili da će ih otkloniti sam tužitelj-protutuženik, te da nedostatke nije otklonio ni do konca 2019., pa je za zaključiti da je tuženik-protutužitelj imao primjeren rok za otklanjanje nedostataka i priliku nedostatke sam otkloniti, što nije učinio.

 

22. Stoga je dužan naknaditi tužitelju-protutuženiku štetu koja se u ovom slučaju sastoji od izdatka potrebnog radi otklanjanja nedostataka od strane treće osobe.

 

23. Visina tog izdatka pravilno je utvrđena s obzirom na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka o troškovima potrebnim za sanaciju nedostataka, kojima odgovara iznos računa kojeg je ispostavila treća osoba koja je te radove i obavila.

 

23.1. Pravilno je prvostupanjski sud odluku o tužbenom zahtjevu temeljio na nalazu vještaka koji je svoj nalaz dao prije otklanjanja nedostataka, u odnosu na koji žalitelj u žalbi ponavlja (neosnovane) prigovore. S tim nalazom suglasan je bio i vještak koji je nalaz i mišljenje dao nakon što su nedostaci otklonjeni, naravno u dijelu u kojem otklanjanje nedostataka nije onemogućilo vještaka očitovati se o svemu o čemu je to od njega bilo zatraženo. Visina troškova potrebnih za otklanjanje nedostataka utvrđena na temelju nalaza vještaka odgovara iznosu računa kojeg je tužitelj-protutuženik platio trećoj osobi za otklanjanje nedostataka i manja je od tog računa za 312,50 kuna).

 

24.  Slijedom navedenog žalba se u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu ukazuje neosnovanom radi čega je odlučeno kao u točki I.c)  izreke na temelju članka 373.a) stavak 1. ZPP-a.

 

25. S obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u parnici valjalo je preinačiti i odluku o troškovima, i o istima odlučiti u skladu s odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a. Ukupna vrijednost predmeta spora po tužbi i protutužbi je 9464,73 eura, uspjeh tužitelja je 76% (7.208,44 eura), a tuženika 24% (2256,29 eura). Kada se od tužiteljeva uspjeha odbije tuženikov proizlazi da tuženik treba naknaditi tužitelju 52% troškova koji mu je priznao prvostupanjski sud a tiču se naknade za zastupanje po odvjetniku te sudskih pristojbi, dok je troškove vještačenja trebalo priznati u cijelosti. Dakle, od dosuđenih troškova od 2440,15 eura odbijeni su troškovi vještačenja od 447,65 eura (koji se dosuđuju u cijelosti), pa od dobivene svote od 1992,5 eura 52% iznosi 1036,1 euro. Stoga ukupni troškovi na koje tužitelj ima pravo iznose 1483,75 eura radi čega je o troškovima prvostupanjskog postupka odlučeno kao pod točkom I.b) stavak treći na temelju članka 166. ZPP-a.

 

26. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je kao u točki II. izreke s obzirom na to da je i u žalbenom postupku uspjeh tužitelja-protutuženika veći, ali da troškove koje je on imao, a vezani su za odgovor na žalbu, nisu bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

 

U Dubrovniku 8. svibnja 2024.

 

Predsjednik vijeća:

 

Đorđo Benussi v.r.