Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-85/2019-68

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Benkovcu

Benkovac, Stjepana Radića 10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, po sutkinji Božani Mihalj, u pravnoj stvari tužiteljice ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima iz Zadra, protiv tuženika: ad.1. HE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Juliji Strmota, odvjetnici iz Biograda na Moru i ad. 2. PE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, podredno radi ništetnosti, nakon održane javne glavne rasprave 28. kolovoza 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno sa zamjenicom punomoćnika, punomoćnice tuženika ad. 1. i tuženice ad. 2. osobno, na ročištu za objavu 25. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Raskida se Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između ostaviteljice CE, kao primatelja uzdržavanja i HE, kao davatelja uzdržavanja, dana 29.kolovoza 2017.godine, a koji ugovor je potvrđen od strane Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru pod posl.br.R2-1938/2017, Ov-6/2017 dana 21.rujna 2017.godine.

II. Nalaže se tuženiku ad. 1. HE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužiteljici ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.403,52 eura, sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se zahtjev za više traženo od dosuđenog odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je pred Općinskim sudom u Zadru, Stalnom službom u Biogradu na Moru, u spisu pod posl.br.O-1149/2018 u tijeku ostavinski postupak iza smrti pok. CE rod.Ž pok.Bože. U naprijed navedenom postupku dana 29. studenog 2018. godine doneseno je rješenje o prekidu postupka te je zakonska nasljednica, ovdašnja tužiteljica, upućena u parnicu protiv zakonskih nasljednika HE i PE radi raskida Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog između ostaviteljice CE, kao primateljice uzdržavanja i njenog sina HE, kao davatelja uzdržavanja, dana 29. kolovoza 2017.godine, a koji ugovor je potvrđen od strane Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru pod posl.br. R2-1938/2017, Ov-6/2017 dana 21.rujna 2017. godine. Citiranim Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju tuženik ad.1, kao davatalj uzdržavanja, preuzeo je obvezu, a kako je to i vidljivo iz članka 3 citiranog ugovora, osigurati primateljici uzdržavanja potpunu prehranu, svu potrebnu njegu, održavati čistoću stambenog prostora, podmirivati troškove električne energije, grijanja, plina i sve tekuće režijske troškove, u slučaju bolesti osigurati joj liječenje i snositi medicinske troškove, te poslije smrti primateljice uzdržavanja dolično je sahraniti. Nadalje, istim ugovorom, u slučaju pogoršanja zdravstvenog stanja primateljice uzdržavanja, davatelj uzdržavanja se obvezao o svom trošku osigurati potrebiti smještaj primateljici uzdržavanja u ustanovi koja se stručno brine o starim i nemoćnim osobama (dom za umirovljenike i slične ustanove). Tuženik, ad.1, nažalost, naprijed navedeno nije ispunio na bilo koji način pa čak ni u najmanjem dijelu. Umjesto njega, a što je i vidljivo iz dokumentacije koja se dostavlja u prilogu, brigu i skrb o pok. CE vodila je tužiteljica koja je, nažalost, nemali broj puta pok. CE, po dolasku u [adresa], zatekla u neadekvatnim uvjetima. Nadalje, tužiteljica je pok. CE plaćala smještaj u Domu za starije i nemoćne te sudjelovala u troškovima pogreba pok. CE iako je to, temeljem citiranog ugovora, bila obveza tuženika ad.1..Tuženik ad.1 je, ukratko, zanemarivao svoje obveze naspram pok. CE zbog čega su stečeni razlozi za raskid citiranog ugovora. U svakom slučaju, podredno, tužiteljica izražava sumnju i da bi potpis na citiranom ugovoru bio potpis pok. CE koja činjenica, svakako, citirani ugovor čini ništetnim. Tužiteljica navodi da je prisiljena ustati ovom tužbom to istu podnosi pa predlaže sudu tužbu dostaviti tuženima na odgovor te potom, ovisno o ponašanju tuženika, pa makar i zbog ogluhe, donijeti presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ad. 1. AE u cijelosti se protivio tužbi i postavljenim tužbenim zahtjevima kao neosnovanim. Tužiteljica u tužbi tvrdi kako tuženik ad/1 nije ispunio obveze preuzete Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, već da je isto činila ona. Tuženik ad/1 u cijelosti osporava navedene tvrdnje.Tuženik ad/1 je tijekom zajedničkog života sa svojom pok. majkom osiguravao potpunu prehranu, podmirivao režijske i ostale tekuće troškove, održavao zajedničko kućanstvo čistim, majku vozio na medicinske preglede, podizao propisanu terapiju i pružao joj svu potrebnu brigu i skrb. U prilog navedenom dostavlja preslike potvrda o uplati, dok neposredna saznanja imaju i predloženi svjedoci koji su dolazili u zajedničko kućanstvo. Navode tužiteljice da tuženik ad/1 nije brinuo o zdravstvenom stanju svoje pok. majke isti izričito poriče. Da ju je vozio na redovite zdravstvene preglede najmanje dva puta mjesečno može potvrditi doktorica opće medicine DE, a navedeno proizlazi i iz liječničkih nalaza priloženih uz tužbu, iz kojih je vidljivo da je pok. majka dolazila na preglede u pratnji svog sina, tuženika ad/1. Pok. majka bila je sposobna sama primjenjivati propisanu terapiju inzulinom sve dok nije smještena u Dom za starije i nemoćne „Kaštelanac“. U domu je provela dva mjeseca, temeljem Ugovora o pružanju usluga u domu i naknadi za smještaj sklopljenog 26. ožujka 2018. godine. Tuženik ad/1 ju je u tom razdoblju redovito posjećivao te snosio trošak smještaja u skladu s dogovorom s tužiteljicom i tuženicom ad/2. Suprotno navodima tužiteljice, ista je svoju majku posjećivala na dan ili dva svakih nekoliko mjeseci, odnosno jedan do dva tjedna tijekom ljeta, dok je tuženik ad/1 živio s majkom u istom kućanstvu i dugi niz godina skrbio za nju, i prije sklapanja predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Stoga njezini posjeti ne znače da je preuzela potpunu skrb i brigu o majci. Potvrde o uplati koje tužiteljica prilaže većinom glase na tuženika ad/1, koji je podmirivao tekuće režijske troškove. U odnosu na potvrde o kupljenim medicinskim proizvodima, poput brufena, rašpice za nokte i normabela, nema dokaza da su isti kupljeni za potrebe pok. majke, niti da su predstavljali obveznu propisanu terapiju. Čak i da ih je tužiteljica kupila i platila vlastitim novcem za potrebe majke, to nije dokaz da tuženik ad/1 nije ispunjavao svoje obveze. Posebno se naglašava da pok. majka, niti prije niti nakon sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, nikada nije zatražila raskid ugovora niti iskazala nezadovoljstvo brigom i skrbi koju joj je pružao tuženik ad/1. Štoviše, upravo je pok. majka inzistirala na sklapanju predmetnog ugovora, budući da joj je tuženik ad/1 i do tada pružao svu potrebnu brigu i skrb. Irelevantni su za konkretan spor navodi i isprave tužiteljice o navodnom nasilju tuženika ad/1 prema njoj, budući da tužiteljica nije ugovorna strana, a njihov međusobni odnos nije u vezi s ispunjenjem obveza iz predmetnog Ugovora. Tuženik ad/1 je sa svojom majkom bio u dobrim odnosima te je tijekom zajedničkog života adekvatno o njoj brinuo. Kada je zbog poslovnih ili osobnih razloga bio spriječen osobno obaviti određene obveze, primjerice platiti režijske troškove, potreban iznos dao bi mlađoj sestri PE da ih ona uplati, što svakako nije razlog za raskid ugovora. U pogledu obveze doličnog sahranjivanja majke, tuženik ad/1 ističe da je, u skladu s običajima njegova kraja, prikupljan novac za pomoć obitelji, kojim je podmiren dio pogrebnih troškova, dok je pretežiti dio troškova snosio sam tuženik ad/1. U organizaciji pogreba sudjelovala je cijela obitelj, kako bi se iskazao pijetet prema pokojnoj i dolično je sahranilo, ostavljajući po strani obiteljske razmirice. U odnosu na tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovora, valja naglasiti da je predmetni ugovor potvrđen od strane Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, nakon što je strankama pročitan i nakon što su upozorene na posljedice njegova sklapanja u smislu čl. 579. do 589. Zakona o obveznim odnosima. Identitet stranaka utvrđen je uvidom u osobne iskaznice, a stranke su ugovor vlastoručno potpisale. Stoga su navodi tužiteljice o sumnji u potpis pok. CE na predmetnom ugovoru neosnovani i neutemeljeni. Slijedom navedenog, tuženi ad/1 predlaže odbiti tužbene zahtjeve tužiteljice kao neosnovane te obvezati tužiteljicu na naknadu parničnog troška tuženiku ad/1.

3. U svojoj izjavi tuženica ad. 2. PE navela je se u potpunosti slaže s tužiteljicom da davatelj uzdržavanja FE nije izvršavao obaveze iz potpisanog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Ne samo sada, nego cijeli njihov život tu su se ona i tužiteljica brinule za svoju majku. To se odnosilo na:

- čišćenje, pranje, odlaske k doktoru, kupovanje namirnica, odjeće, obuće lijekova

- skupa da su sve troje snosili troškove Doma za starije i nemoćne „Kaštelanac“

- sve troje da su snosili troškove sahrane.

4. U dokaznom je postupku sud pročitao rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj: 65 O-1149/2018-8 od 29. studenog 2018. (l.s. 6-7), ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između CE, kao primateljice uzdržavanja i HE, kao davatelja uzdržavanja, koji je potvrđen od Općinskog suda u Zadru, Stalne Službe u Biogradu na Moru poslovni broj: R2-1938/2017, Ov-6/2017 od 21. rujna 2017. (l.s. 8- 9), liječnički nalaz Specijalne bolnice za ortopediju Biograd (l.s. 10), prijava ozljede/bolesti (l.s. 11), nalazi Opće bolnice Zadar, Centra za hitni prijem (l.s. 12-14), rješenje, Prekršajnog suda u Zadru poslovni broj Pp 20 J-890/17 (l.s. 15), račune (l.s. 16-17), presudu Prekršajnog suda u Zadru posl. br. Pp 20-J-890/17 (l.s. 18-19), kopija računa iz Lidla iz Velike Gorice (l.s. 20-21), izvod iz tekućeg računa Splitske banke d.d. za razdoblje od 01.05.2017. do 01.06.2017. (l.s. 22-23), liječničku dokumentaciju za CE (l.s. 24-31), popis troškova pogreba (l.s. 33), punomoć (l.s. 34), računi Lantana d.o.o. (l.s. 35-38), zahtjev za raskid ugovora o trajnom nalogu uz fiksni iznos radi prijenosa/plaćanja sa računa klijenta br. 242729 (l.s. 39), izvod iz tekućeg računa Splitske banke d.d. za razdoblje od 01.04.2018. do 15.08.2018. (l.s. 40-41), otpusnicu (l.s. 42), račun Opće bolnice Zadar (l.s. 43), spisak vijenaca i aranžmana (l.s. 44), plaćeni virmani (l.s. 45), zahtjev za neprovođenje obdukcije (l.s. 46), račun Lantana d.o.o. (l.s. 50), nalaz Odjela psihijatrijske ambulante (l.s. 55-56), ugovor o trajnom nalogu (l.s. 72-73), Ugovor o pružanju usluga u domu i naknadi za smještaj (l.s. 74- 75), račune (l.s. 83-85), kopiju računa kupljene odjeće (l.s. 101), fotografije (l.s. 102), saslušao stranke (l.s. 108-113), pročitao karton pacijenta Ordinacije opće medicine dr. Vere Hamš (l.s. 116-166), obavijest Centra za socijalnu skrb Biograd na Moru od 16. listopada 2017. (l.s. 169), saslušao svjedoke EE, RE, TE, OE, DE i ČE, pročitao psihijatrijsko vješačenje provedeno po Darku Laburi, dr.med. spec. psihijatrije, subspecijalistu forenzičke psihijatrije stalnom sudskom vještaku (l.s. 201-216), očitovanje stalnog sudskog vještaka Darka Laburu, dr. med. na prigovor (l.s. 252-253), saslušao stalnog sudskog vještaka Darka Laburu, dr. med. (l.s. 286-292), sudsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku neuropsihijatru, Ivanu Urliću iz Splita (l.s. 301-313).

5. Glavni tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama je nesporno:

- da su stranke zakonski nasljednici iza smrti CE, rođene **.**.1939., a umrle **.**.2018.

- da je tužiteljica kao zakonska nasljednica, kćer ostaviteljice upućena protiv zakonskih nasljednika, ovdje tuženika ad 1. HE, sina ostaviteljice i ad. 2. PE, kćeri ostaviteljice, na pokretanje parnice radi raskida Ugovora dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog između ostaviteljice CE, kao primateljice uzdržavanja i njezinog sina HE, kao davatelja uzdržavanja, dana 29. kolovoza 2017. godine, a koji ugovor je potvrđen od strane Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem R2-1938/2017, Ov-6/2017 od 21. rujna 2017.

- da je tuženik ad. 1. AE kao obveznik plaćanja za korisnika CE sklopio s Obiteljskim domom „Kaštelanac“ – Domom za starije i nemoćne osobe Ugovor o pružanju usluga u domu i naknadi za smještaj i to dana 26. ožujka 2018., a da je prema navedenom Ugovoru cijena smještaja iznosila 4.500,00 kn.

7. Među strankama je sporno:

- je li tuženik ad. 1. AE, kao davatelj uzdržavanja izvršavao obveze preuzete Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju te podredno

- je li na Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju potpis pok. CE, odnosno je li isti potpisala u svjesnom stanju.

8. Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju stranke su utvrdile i ugovorile da je primateljica uzdržavanja, CE, izvanknjižna vlasnica nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina], evidentiranih u posjedovnom listu br. 30, koje je stekla na temelju Rješenja o nasljeđivanju, poslovni broj O-23/05, donesenog u ostavinskom postupku iza smrti njezina pokojnog supruga ŽEE, za cijelo.

8.1. Nadalje, stranke su ugovorile da primateljica uzdržavanja sklapanjem i potpisivanjem navedenog Ugovora prepušta u vlasništvo predmetne nekretnine davatelju uzdržavanja, AE, sinu primateljice uzdržavanja, za cijelo, dok se davatelj uzdržavanja obvezuje osobno ili putem druge osobe uzdržavati primateljicu uzdržavanja.

8.2. Obveza uzdržavanja obuhvaća osiguravanje potpune prehrane i potrebne njege, održavanje čistoće stambenog prostora, podmirivanje troškova električne energije, grijanja, plina i svih tekućih režijskih troškova, kao i osiguravanje liječenja u slučaju bolesti te podmirivanje troškova liječenja i drugih medicinskih troškova. Davatelj uzdržavanja obvezao se također nakon smrti primateljice uzdržavanja osigurati njezin dostojan ukop.

8.3. U slučaju pogoršanja zdravstvenog stanja primateljice uzdržavanja, davatelj uzdržavanja obvezao se o svom trošku osigurati joj odgovarajući smještaj u ustanovi koja se stručno skrbi o starim i nemoćnim osobama, odnosno u domu za starije osobe ili drugoj odgovarajućoj ustanovi.

8.4. Sud nije našao razloga za sumnju u valjanost predmetnog Ugovora, s obzirom na to da je isti sklopljen u propisanom obliku te potvrđen pred Općinskim sudom u Zadru, Stalnom službom u Biogradu na Moru, pod poslovnim brojem R2- 1938/2017, Ov-6/2017, dana 21. rujna 2017.

8.5. Iz potvrde Ugovora proizlazi da je prilikom njegove ovjere sudac ugovornim stranama pročitao Ugovor te ih upozorio na pravne posljedice njegova sklapanja u smislu odredaba članka 579. do 589. Zakona o obveznim odnosima. Također je navedeno da su, u znak suglasnosti s njegovim sadržajem, ugovorne strane Ugovor vlastoručno potpisale.

9. S obzirom na činjenične navode iz tužbe, bilo je potrebno utvrditi je li tuženik ad. 1. AE ispunjavao preuzete ugovorne obveze iz Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. U tom smislu, relevantno je razdoblje od 21. rujna 2017., kada je potvrđen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, do 3. lipnja 2018., kada je primateljica uzdržavanja preminula, odnosno razdoblje tijekom kojeg je tuženik bio dužan izvršavati ugovorom preuzete obveze uzdržavanja.

10. Tužiteljica ŽE iskazala je da je nakon srednje škole otišla na studij, a potom se udala u [adresa]. Roditelje je obilazila dva do tri puta godišnje, nekad i češće, a nakon očeve smrti 2005. godine dolazila je svaki mjesec. Nakon očeve smrti ostajala bi koliko bi joj brat dozvolio, jer mu nije odgovaralo da ona bude i vidi kako žive. Nakon jednog do dva dana brat bi izazvao svađu pa bi otišla kod sestre u [adresa]. Navodi da je pri jednom od dolazaka 2016. godine uočila da je majka slabije pokretna te osjetila miris mokraće, na što je upozorila sestru i rekla joj da obiđe majku. Ističe da je uvijek najavljivala svoj dolazak te smatra da joj je brat sve „izrežirao“ da bude dobro kada ona dođe, a da je nakon njezina odlaska bilo lošije. Navodi da bi majka dan i pol funkcionirala i hodala, a da je tek kasnije shvatila da je stanje nakon njezina odlaska bilo lošije. U svibnju 2017. godine, kada je imala seminar u [adresa], došla je nenajavljeno i zatekla majku poluživu, pomokrenu, u kući koja je davala po mokraći i bila neuredna. Bilo je podne, a majka još nije ustala iz kreveta. Digla ju je i rekla joj što je donijela, a u hladnjaku nije imala gotovo ništa. Nakon drugog turnusa seminara vratila se sa sredstvima za čišćenje i namjerom da očisti kuću, no brat ju je potjerao pa je otišla. Sljedeći dan kod PE joj je rekla što je zatekla i molila je da obiđe majku. PE joj je nakon obilaska rekla da je u konobi našla novi madrac i da je postojeći zamijenila. U istom mjesecu bila je krizma njezina sina, kada su brat i sestra došli, pa im je dala dva paketa pelena za majku i rekla da je odvedu liječniku kako bi joj se propisale pelene. U kolovozu iste godine došla je bez djece kako bi riješili situaciju s majkom. Prigovarala je bratu, izbila je svađa, nakon čega ju je brat napao zbog čega je prekršajno kažnjen. Predlagala je da nađu osobu koja će skrbiti o majci ili da je smjeste u dom. Nakon toga su ona i sestra otišle u Centar za socijalnu skrb prijaviti situaciju, no nakon što su prethodno najavili bratu svoj dolazak, Centar je zaključio da je sve u redu. Navodi da je tada shvatila što se događalo zadnjih godina. Ona i sestra išle su u Dom za starije Tepša informirati se o smještaju te su zvale Dom u Zemuniku koji bi moguće dostavljao obroke, jer je, kako navodi, bilo strašno da majka nema što jesti. Zamolila je i jednu gospođu koja je radila u nekoj udruzi u Filip i Jakovu da obiđe majku. Ona je otišla jednom, a nakon što ju je tužiteljica zamolila da obilazi češće, brat je stavio draču na ulaz i dvorište i više nitko nije mogao ući. Navodi da nakon rujna 2017. nije komunicirala ni s bratom ni s majkom jer joj je bilo zabranjeno, odnosno zbog incidenta se bojala i nije htjela majku ugrožavati. Majka je bila dijabetičar, lošeg zdravlja, nije se pravilno hranila, a lijekove nije mogla sama pravilno uzimati. Povremeno bi nazvala susjede ili bi oni nazvali nju ako bi vidjeli majku te joj rekli da su je vidjeli da je izašla, da je odlutala ili pala. Kao osobe koje su joj to govorile navodi BE i tetu LE. U veljači 2018. godine sestra ju je nazvala i rekla da je njezina svekrva, koju je nazvala majka BE, vidjela majku kako leži u dvorištu nepomična. Zbog loših susjedskih odnosa nisu se usudili prići. Živka joj je rekla da je brata 500 puta zvala, ali da se nije javio ni na jedan poziv. Otišla je u [adresa] i zatekla majku u kući u očajnom stanju, kako je rekla, nije ju prepoznala. Trebalo ju je hitno odvesti doktoru, što on nije učinio, već je tri dana čekao sanitet iako je imao auto i financijska sredstva. Nakon što ju je odveo, izjavio je da je majka dva tjedna slabo pokretna, što stoji u liječničkom nalazu. Nakon toga je sestra dogovorila s bratom i tužiteljicom da majku smjeste u dom i da dijele troškove smještaja, te su tužiteljica i sestra svoj dio i plaćale. Tužiteljica je majku brzo posjetila, navodeći da je bila jako loše, da je nije prepoznala i da nije mogla sama sjediti. Stanje joj se pogoršavalo te je umrla **.**.2018.. Tužiteljica i sestra organizirale su sahranu i sudjelovale u troškovima. Na ostavinskoj raspravi brat je predočio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji tužiteljica ne želi prihvatiti zbog svega navedenog. Tužiteljica navodi da je od kolovoza 2017. do veljače 2018. godine majku zvala telefonom „poskrivećki“, kada brata nije bilo. Tuženik je tada radio. O odnosu majke i sina navodi da je ona sina obožavala te da je „takav odnos u Dalmaciji prema sinu a kakav prema kćerima“. Ne sjeća se o čemu su razgovarale, ali navodi da komunikacija nije bila baš najbolja i da telefonski kontakti nisu bili uspješni niti odgovarajući. Navodi da je majka bila prestrašena i da se bojala sina. Tužiteljica iskazuje da je razmišljala da majku povede sa sobom, ali je, s obzirom na to da živi na četvrtom katu, smatrala da to ne bi bilo kvalitetno za nju. Doslovno je razmišljala da je „otme“, što joj je savjetovala i savjetnica Centra. Smatra da bi majci kod nje sigurno bilo bolje, ali navodi da je majka imala svoju volju i sina. Navodi da joj je rekla da dođe živjeti k njoj, ali nije sigurna je li to bilo tako, odnosno sada je sigurna da ju je pitala, ali da majka nije htjela ostaviti sina jer se o sinu treba brinuti. U odnosu na plaćanje doma navodi da joj brat nije spominjao da postoji kakav ugovor niti da neće trebati sudjelovati u plaćanju. Od kolovoza 2017. do veljače 2018. nije dolazila zbog straha za život jer ju je brat, kako navodi, skoro ubio i htio joj zapaliti auto. U odnosu na pogrebne troškove navodi da su ih podijelili na tri dijela, s tim da je tuženik svoj dio njima naknadno dao. Dok je majka bila u Domu, posjetila ju je sigurno četiri puta, uključujući njezin rođendan 27. travnja, a posjetila ju je i dok je bila u bolnici u Zadru, dan prije nego što je preminula. Dom je, kako navodi, zvala svaki dan.

11. Tuženik Ad 1. AE u svom je iskazu iskazao da je s roditeljima živio cijeli život, a da su majka i on sami živjeli od očeve smrti 2005. godine. Navodi da je majka o sebi mogla sve dok nije otišla u Dom. Prije toga su sestre, bez njegovog znanja, slale žene iz Centra za socijalnu skrb koje bi dolazile kada njega nema, kako bi majka išla u Dom, ali ona to nije prihvaćala, pa je sestrama rekao da neće u Dom dok može o sebi. Navodi da je zaposlen u Općini Filip i Jakov, a radno vrijeme mu je od 5 ujutro do 11 i od 7 do 3 ujutro. Za majku je spremao i kuhao jer je ona šećeraš i mora imati hranu. Navodi da do 2017. godine majka „može o sebi“, pod čime podrazumijeva da je mogla kuhati sebi i sama otići na WC, izaći i nahraniti blago. Na pitanje do kada je majka mogla o sebi ne može odgovoriti. Navodi da majka nije otišla u Dom ranije jer ona nije htjela. Preuzeo je obvezu plaćanja troškova Doma, ali ih nije sam plaćao, navodeći da je majka školovala kćeri te da su i one dužne doprinijeti. Troškove pogreba podmirili su zajedno, a na pitanje zbog čega su kćeri platile dio troška navodi da su one njezine kćeri. Tuženik navodi da sestrama nije branio da dolaze majci, već bi im rekao da jave kada će doći kako bi pripremio janje. U odnosu na fizički napad na tužiteljicu navodi da je to ona izazvala te da ju je zatekao kako maltretira majku pitanjem kome će ostaviti svoje imanje, što je, prema njegovim navodima, uvijek činila kada njega nije bilo. Navodi da je redovito čistio prostor u kojem je majka živjela i nabavljao sredstva za čišćenje, ističući da je radio na takvom poslu da je morao čistiti. U odnosu na dolaske sestara navodi da bi ŽE dolazila, ali je ne bi bilo kući, već bi bila po plaži, u Vrani, te bi dolazila kući ujutro kada bi on išao na posao. Navodi da se to događalo i 2017. godine i ranije. Za sestru PE navodi da bi u razdoblju 2017. – 2018. dolazila za vikend kada bi mogla, malo bi popričale i otišla bi. U odnosu na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju navodi da nije majku silio da sklopi ugovor. Na pitanje zbog čega nije sam platio ono što se obvezao platiti, navodi da su sestre njezine kćeri kao što je on sin. Navodi da sestrama nije rekao za ugovor kada su plaćale troškove Doma.

12. Tuženica ad. 2. PE iskazala je da je tijekom 2017. godine uočila da majka mokri i da joj trebaju pelene, no tuženik ad/1 rekao je da on to ne zna kupiti. Otišla je s njim u apoteku i pokazala mu što treba kupiti, a ne zna je li joj on poslije kupovao pelene, jer su ih kupovale ona i ŽE. Majka je imala i gljivice na nogama pa mu je rekla da kupi Schollovu tekućinu. Majka je imala mirovinu od koje se sve to moglo financirati i nije bilo potrebe da HE išta kupuje od svoje plaće. Nakon incidenta u kojem je napao ŽE, kada je izašao iz pritvora, tuženik ad/1 joj je rekao da će joj biti isto kao i ŽE ako bude dolazila, zbog čega nije dolazila majci. Krajem listopada išla je ocu na grob i svratila do majke, koju je zatekla u dvorištu. Majka joj je rekla da ide „ća“ jer će doći HE. Nakon toga ju je HE nazvao i rekao joj što ona ima dolaziti. Nakon kolovoza 2017. kućni telefon bio je isključen pa majku nije mogla dobiti na telefon, a mobitel majka nije imala, već HE, kojeg nije smjela zvati. S majkom je komunicirala preko njegova mobitela dok je mogla. U studenom 2017. nazvala je HE jer su je iz bolnice zvali vezano za pretragu koju je majka trebala obaviti te ga je pitala za majku, ali joj nije ništa odgovorio. Od susjede H čula bi kako je mama ako bi je ona vidjela. Dana 20. ožujka 2018. svekrva ju je nazvala i rekla da ju je zvala IE te da mama leži u dvorištu, pa je zamolila susjedu P da ode do majke. P je otišla i pomogla joj. Poslijepodne je zvala HE, ali se nije javio. P joj je navečer rekla da je pokušala razgovarati s njim i da mami treba, ali da se on oglušio. Dana 21. ožujka ujutro došla je majci i pronašla je na kauču. Majka je nije prepoznala. Izmjerila joj je šećer, ali se nije mogao izmjeriti, pa je nazvala doktoricu i objasnila situaciju. Doktorica je posumnjala na moždani udar i rekla da majka treba hitno u bolnicu. Druga tuženica objasnila joj je situaciju s HE i da majku ne može staviti u auto, a doktorica je obećala doći popodne u kućnu posjetu. Zamolila je P da ostane s majkom dok HE ne dođe s posla jer je morala ići raditi. Doktorica je HE rekla da majka treba u bolnicu, nakon čega je tražio sanitet. Kasno popodne nazvao je drugu tuženicu i rekao da će sutra popodne doći po mamu, ali da ona nema što obući. Dana 22. ožujka ujutro kupila je robu za bolnicu, otišla majci, spremila je za bolnicu i čekali su sanitet do pet navečer, jer je HE nije htio svojim autom odvesti. U bolnici su oboje bili s majkom, a na pitanje koliko je majka u takvom stanju HE je rekao dva do tri tjedna, pri čemu druga tuženica navodi da misli na hiperglikemiju. U bolnici su im rekli da majka mora ići u Dom, pa su dogovorili smještaj i dana 26. ožujka 2018. godine majku iz kuće odveli u Dom. Oboje su bili kod KE, a HE je tražio da on potpiše ugovor jer on živi s majkom, iako nije imao novaca. Ona da je dala svoje novce za svoj dio i molila ženu da će on svoje novce naknadno dostaviti. ŽE je svoj dio plaćala trajnim nalogom, a ona da je HE 21. u mjesecu davala novce da ih odnese. Kasnije je saznala da u svibnju nije na vrijeme platio Dom pa ga je zvala da odnese novce koje mu je dala, što je i napravio. Navodi da su, kako su troškove Doma snosili svi troje, tako snosili i pogrebne troškove. U vezi pogreba HE nije ništa poduzimao, već su ona i ŽE, kada su išle u bolnicu, obavljale što je trebalo, a ŽE je sama išla u pogrebno poduzeće. HE u tome nije sudjelovao te je rekao da nema za platiti. Na ostavinskoj raspravi saznale su za Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

13. Za ocjenu ispunjenja ugovornih obveza osobito je značajan iskaz tuženika ad. 1. HE u dijelu u kojem je sam potvrdio da troškove smještaja primateljice uzdržavanja u Domu nije snosio sam, već su u njihovu podmirivanju sudjelovale tužiteljica i tuženica ad. 2. PE. Naime, tuženik je naveo da je preuzeo obvezu plaćanja troškova Doma, ali je istodobno iskazao da ih nije sam plaćao, obrazlažući to okolnošću da su i njegove sestre, kao kćeri primateljice uzdržavanja, bile dužne sudjelovati u njihovom podmirivanju. Tuženik AE je pritom izričito potvrdio da svojim sestrama nije rekao za postojanje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u vrijeme kada su one sudjelovale u podmirivanju troškova Doma za starije i nemoćne osobe. Navedena okolnost osobito je značajna jer je prema sadržaju predmetnog Ugovora upravo tuženik ad. 1. AE preuzeo obvezu uzdržavanja primateljice, uključujući podmirivanje troškova njezina smještaja u odgovarajućoj ustanovi u slučaju pogoršanja njezina zdravstvenog stanja. Jednako tako, iz iskaza tuženika proizlazi da troškove pogreba primateljice uzdržavanja nije snosio sam, već su ih, prema njegovim navodima, a i navodima tužiteljice i tuženice ad. 2. Živke PE podmirili zajedno. I u odnosu na te troškove tuženik je prihvatio financijsko sudjelovanje svojih sestara, premda je Ugovorom preuzeo obvezu da nakon smrti primateljice osigura njezin dostojan ukop. Dakle, sam tuženik je potvrdio da u relevantnom razdoblju od 21. rujna 2017. do 3. lipnja 2018. nije u cijelosti vlastitim sredstvima podmirivao troškove koji su predmetnim Ugovorom bili obuhvaćeni njegovim ugovornim obvezama, već je njihovo podmirivanje faktično podijelio s tužiteljicom i tuženicom ad. 2. Živkom PE. Pritom ih nije obavijestio o postojanju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odnosno o činjenici da je upravo on tim Ugovorom preuzeo obvezu uzdržavanja primateljice za cijelo. Ove okolnosti sud cijeni osobito značajnima pri ocjeni je li tuženik u cijelosti ispunjavao ugovorne obveze koje je preuzeo predmetnim Ugovorom.

13.1. Valja navesti da navedene činjenice proizlaze i iz materijalne dokumentacije priložene spisu. Naime, iz Ugovora o trajnom nalogu proizlazi da je tužiteljica mjesečno plaćala iznos od 1.000,00 kn primateljici KE na ime troškova smještaja u Domu. Nadalje, iz dokumentacije proizlazi da je zahtjev za raskid Ugovora o trajnom nalogu podnesen 5. lipnja 2018., dakle nakon smrti primateljice uzdržavanja, koja je preminula **.**.2018.. Iz izvoda po tekućem računu tužiteljice također proizlazi da je s njezina računa izvršen prijenos novčanih sredstava na račun KE u iznosu od 1.500,00 kn. Navedeno je u suglasju s iskazom tuženika ad. 1. HE, koji je potvrdio da troškove smještaja primateljice uzdržavanja u Domu nije snosio sam, već su u njihovom podmirivanju sudjelovale i njegove sestre, odnosno tužiteljica i tuženica ad. 2. PE. Nadalje, iz Punomoći od 4. lipnja 2018. godine, potpisane od strane T.O. „LANTANA“ i ŽE, (l.s. 34), proizlazi da je tužiteljica opunomoćila T.O. „LANTANA“ – pogrebne i prateće djelatnosti iz Sv. Filipa i Jakova da preuzme pokojnicu CE iz Opće bolnice Zadar te poduzme sve potrebne radnje vezane uz njezino preuzimanje, prijevoz i ukop.

13.2. Navedena dokumentacija podudara se s iskazom tuženice ad. 2. PE, koja je iskazala da u vezi s pogrebom HE nije ništa poduzimao, već su ona i ŽE, prilikom odlazaka u bolnicu, obavljale potrebne radnje, dok je ŽE osobno otišla u pogrebno poduzeće. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljica, osim sudjelovanja u podmirivanju troškova smještaja primateljice uzdržavanja u Domu, poduzimala i konkretne radnje vezane uz organizaciju njezina pogreba, što je u skladu s njezinim iskazom i iskazom tuženice ad. 2. Živke PE.

14. Svjedokinja EE, iskazala je da je izvjesno vrijeme radila pri Gradu Biogradu na poslovima pomoći u kući starijem stanovništvu, a kasnije u projektu "Zaželi" u sklopu kojeg projekta je obilazila korisnike, starije osobe kojima je bila potrebna pomoć. CE da nije bila njihova korisnica, no na poziv CSS-a Biograd navodi da ju je obišla dva do tri puta tijekom 2017. i da je po onom što je vidjela sve bilo u redu, kad bi ju pitala rekla bi da je sve u redu, kad bi je pitala fali li joj što rekla bi da ne fali da sve ima i nije tražila da bilo što napravim u kući za nju rekla bi da može sve što treba, skuhati, očistiti, da joj sin nabavi hranu. Kuća je djelovala uredno. Upitana svjedokinja je iskazala da joj je CE djelovala prisebno, bila je nasmijana, vesela i prisebna te su razgovarale bez poteškoća. Navodi da, kada je Centar nazove, odlazi na teren bez ikakve najave. Kod CE bi se zadržala oko pola sata, porazgovarale bi, a CE bi joj ponudila kavu. Prilikom dolazaka nije naišla ni na kakvu prepreku. S CE nije razgovarala o njezinim kćerima, već joj je bilo bitno da je kuća uredna, da su ljudi kojima dolazi uredni i da nisu glasni. Navodi da sin nije bio prisutan kada je dolazila jer radi. Zna da je zaposlen u Općini jer živi u istoj općini, surađivala je s općinama na području [adresa] kroz posao te ga je viđala. Osim toga, kada bi nekom od njihovih korisnika trebao kauč ili slično, to bi obavila komunalna služba u kojoj on radi. U Benkovac je došla autom, s tuženikom, a navodi da nisu pričali o tome zbog čega idu na sud. U odnosu na posjete CE tijekom 2017. godine navodi da misli da je bilo ljetno vrijeme. Kod CE je dolazila u okviru projekta „pomoć u kući starijim osobama“. Tužiteljicu poznaje od ranije, iz Toplica Topusko, gdje je tužiteljica bila direktorica. Navodi da je, kada je dolazila kod CE, ona ustajala i kretala se pred njom. Kretala se kao svaka starija osoba, otežano, ali bez pomagala.

14.1. Ovom iskazu je prigovorio punomoćnik tužiteljice i to u cijelosti kao neistinitom smatrajući da je iskaz iskonstruiran u korist tuženika ad.1. odnosno pripremljen o čemu govori i činjenica da je ova svjedokinja na današnje ročište sa adrese svojeg prebivališta došla upravo s tuženikom ad.1., odnosno u istom automobilu što i sama priznaje.

15. Svjedokinja ZE iskazala je da dok nije otišla u mirovinu prije dvije godine da je s tuženikom HE radila 10 godina i koliko zna njegovoj majci nije ništa falilo uz HE. Navodi da zna jer je bila par puta kod njih kući prije par godina, da je išla pomoći malo počistiti. Svjedokinja iskazuje da je razgovarala s CE, koja je uvijek govorila da njoj „nema do HE“. Navodi da je CE bila dobro pokretna. Pomagala joj je malo po kući počistiti, i to kuhinju, kupatilo i malo vani. Navodi da HE poznaje samo 10 godina te za razdoblje prije toga ne zna koliko se brinuo o majci. Boja joj se nikada nije požalila na sina. Nikada je nije zatekla u zanemarenom stanju, a navodi da ju je HE vozio doktoru, na frizuru i svugdje, zbog čega je zamalo dobio otkaz. O tome koliko su često CE kćeri dolazile nema saznanja, ne zna, ali zna da je CE govorila da joj „nema do HE“. Boja joj je govorila da bi svoju imovinu ostavila samo HE, a nije joj spominjala da bi kćeri tražile da njima ostavi imovinu. U razdoblju od deset godina kod HE je dolazila dva-tri puta. S CE je bila u dobrim odnosima. Kod HE je dolazila jer ju je on zvao da mu pomogne pospremiti i počistiti po kući. Zadržala bi se po potrebi, nekad uru, kako kad, a kasnije bi sjeli i popričali.

Navodi da je CE tada nešto mogla raditi i čistiti, ali nije mogla „ko mlađi svijet“. U odnosu na dolaske na fešte u [adresa] u kuću stranaka, svjedokinja navodi da je dolazila te da se nitko od kćeri nije digao podići pijat sa stola, već je sve ona podigla i oprala.

15.1. Ovom iskazu prigovorio je punomoćnik tužiteljice posebno u dijelu u kojem iskazuje da bi pok. CE prilikom njihovom susreta iskazivala da tuženik ad.1. o njoj vodi računa te da će ista svoju imovinu ostaviti tuženiku ad.1. budući je potpuno neživotno da se takve stvari iznose skoro pa nepoznatoj osobi.

16. Svjedokinja TE, kćer tuženice ad.2., nećakinja tužiteljice i tuženika ad.1., iskazala je da je išla s tetkom kada je ona organizirala sahranu za baku te da se tetka brinula o baki, dolazila, donosila hranu i čistila kuću dva do tri puta godišnje, za vrijeme godišnjeg odmora ljeti, za Uskrs i za Božić. Spavala bi kod bake dok se ne bi posvađala s ujcem, nakon čega bi došla kod njih. Tako je bilo otkad pamti. Navodi da je njezina mama znala doći baki, a zna i da joj je mama znala kupovati robu, dok za ostalo ne zna. Ne zna tko je baku vodio liječniku. Navodi da je baka odavno bila slaba na nogama, a kada su došli nakon pauze od godinu dana, tijekom koje nisu dolazili zbog ujca, baka ih nije prepoznala i nije bila pri sebi. To je bilo u ožujku 2018. godine, prije nego što je smještena u Dom. Došli su nakon što su dobili dojavu da se baba gubi i luta, unatoč lošim odnosima s ujcem. Ističe da baka nije bila zanemarena jer su preko susjeda pitali kako je, već nisu dolazili zbog odnosa s ujcem. Navodi da baka nije bila dobro ako se gubila, ali da se nije gubila u tolikoj mjeri kao pri kraju, zbog čega su došli tek nakon godinu dana. Ne sjeća se jesu li joj susjedi tijekom cijele godine govorili da se gubi. Zna da su mama i tetka slale neku ženu da se brine o baki, ali je ujac to odbijao. Ne zna kako se ta žena zvala. Navodi da se ujac nije dovoljno brinuo o baki te da nije dovoljno donositi hranu, već treba kuću držati urednu i voditi računa o davanju lijekova. Do incidenta kada je ujak nasrnuo na tetku dolazili su često, gotovo svaki vikend. Incident je, kako navodi, bio 2017. godine. Dolazili su mama, ona i sestre, a nekad i tata, u dnevni posjet. Kada bi došli, mama bi čistila, a oni bi bili s bakom. Oni sami nisu ništa drugo radili ni brinuli, već bi mama počistila i pričala s bakom. U odnosu na uzimanje lijekova navodi da zna da je mama o tome znala pričati telefonom s ujcem ili zvati na kućni telefon. Smatra da je baka očito uzimala terapiju, iako je mama to potencirala. Ne zna koju je terapiju baka uzimala niti koliko puta dnevno, ali zna da je uzimala inzulin. Ne zna o čemu su mama i ujak razgovarali telefonom, već zna da je bilo riječi o lijekovima. Kada su došli nakon godinu dana, baku su zatekli kako nije bila pri sebi i nije ih prepoznala. Nju je nazvala C, a osjetio se urin. Kuća je uvijek bila neuredna.

16.1. Punomoćnica tuženika HE prigovorila je iskazu svjedokinje u cijelosti kao neistinitom, smatrajući da je iskaz očigledno prilagođen tvrdnjama tužiteljice i tužene ad/2, majke ove svjedokinje. Posebno ističe da svjedokinja izbjegava odgovoriti na pitanja o tome tko se brinuo za baku u preostalom dijelu godine kada njezina tetka nije dolazila u posjet, iako je, prema navodima punomoćnika, više nego jasno da je to bio njezin sin HE, s kojim je živjela.

17. Svjedok OE iskazao je da tuženika poznaje 30-ak godina, da su prijatelji te da je dobar čovjek i da nema što za njega loše reći. Njegova majka CE dolazila je u njegovu kuću jer je njegova kćer frizerka pa je dolazila kod nje na frizuru. Navodi da CE nikad ništa loše za HE nije rekla, ali se žalila na kćer ŽE, navodeći da ju je odvela u [adresa] kao da je liječi, vršila pritisak na nju, tukla je i vukla za kosu. U odnosu na uvjete u kojima je pok. CE živjela, svjedok navodi da je živjela u seljačkim uvjetima, odnosno onako kako žive ljudi s 3.000,00 kuna. Imala je mirovinu tisuću i nešto kuna, dok je HE radio, ali je imao kredit, zbog čega mu je svjedok znao posuđivati novac. Navodi da mu je dolazio pomoći ofarbati kuću i slično. Svjedok navodi da je do prije četiri-pet godina živio u [adresa] te da je kroz to vrijeme četiri do pet puta godišnje dolazio u [adresa]. Kod HE bi dolazio na feštu i još koji put bi navratio, a na feštu je dolazio skoro svake godine. U odnosu na higijenu u kući u kojoj je HE živio s majkom navodi da ne zna kako je održavana, ali mu ništa nije bilo neobično kada bi dolazio. Navodi da je CE uvijek bila zabrinuta za HE jer je, prema njezinim riječima, ŽE vršila na nju pritisak da joj prepiše kuću, kako bi potom digla kredit i stavila hipoteku na kuću da napravi zgradu. Bojala se da bi u slučaju hipoteke HE završio „ispod smreke“. Svjedok navodi da se iz Švicarske vratio prije pet-šest godina.

17.1. Zamjenica punomoćnika tužiteljice prigovorio je iskazu u cijelosti pogotovo u dijelu u kojem iskazuje da je tužiteljica vršila nasilje nad majkom. Također nije životno da bi tužiteljica čovjeku kojeg vidi pet minuta godišnje rekla stvari o hipoteci. Također prigovara jer je iskaz u cijelosti konstruiran u korist tuženika.

18. Svjedokinja dr. DE, iskazala je da je, koliko zna, pacijentica CE uredno dolazila k njoj kao liječniku, i to sa sinom. Navodi da je uredno obavljala ono osnovno, poput vađenja krvi i EKG-a, dok nije bila sklona nekakvim pretragama i specijalističkim pregledima, a za njima nije bilo ni neke specijalne potrebe. S CE je uredno komunicirala dok je kod nje dolazila. Imala je nekih svojih strahova, ali to nije utjecalo na njen život. Uvidom u zdravstveni karton navodi da nije sigurna je li CE posljednji put bila kod nje u ordinaciji u prosincu 2017. ili u veljači 2018. godine. Bila je i u kućnoj posjeti, ali se to ne vidi u dostavljenom elektronskom ispisu, već bi se moglo vidjeti u njezinom kartonu. U odnosu na stanje kuće navodi da se o tome ne bi izjašnjavala jer je urednost relativan pojam i subjektivna od osobe do osobe. Kada je CE dolazila kod nje, pacijentica je bila uredna, a uredno su traženi i lijekovi koji su joj trebali. Navodi da je jednu kćer povremeno zvala i interesirala se telefonom, nije sigurna koju, možda ŽE, a jednom je jedna kćer i bila s CE. Do tada je mislila da CE ima jednu kćer. Sin je bio redovan i redovno je s njom dolazio. U odnosu na demenciju navodi da CE vjerojatno nije bila ranije dijagnosticirana, iako je godinama bila dijabetičar i na inzulinu, a kao posljedica dijabetesa može se javiti demencija. Uvidom u karton vidi da je prvi put zabilježeno „neoznačena demencija“ 26. ožujka 2018. godine. Objašnjava da je to pretpostavka te da se ta dijagnoza bez psihijatra ni ne može postaviti. Navodi da kućne posjete ne obavlja samoinicijativno, nego po pozivu. Ne može potvrditi je li tužena ad/2. dolazila s pok. CE kod nje, ali misli da jest. Ističe da je sin bio redovan i da je redovno s njom dolazio. U odnosu na pojam urednosti navodi da je za nju uredan čovjek koji dođe znojan od rada na zemlji i koji je „posran“ ako je imao moždani udar. Po tom kriteriju navodi da je CE bila uredna kada bi došli kod nje kući. Navodi da je tuženik AE njezin pacijent, ali ističe da je gđa CE dulje vrijeme dolazila k njoj dok HE ne dolazi jer nije bolestan. U odnosu na 20. ožujka 2018. godine navodi da ne može utvrditi je li na poziv tužene ad/2. bila u kućnoj posjeti kod njezine majke te bi eventualno mogla odgovoriti pregledom dokumentacije. Ne zna na koji je način CE odvezena u bolnicu 21. ožujka 2018. godine. U odnosu na uputnice navodi da je iz kartona vidljivo da je ona davala uputnice, ali ne može odgovoriti tko ih je tražio. Navodi da ima 2.500 pacijenata i da na pitanje o tome ne može odgovoriti, ali se to može vidjeti u kartonu. U kartonu postoje nalozi neurologa, nefrologa i kirurga te, kako navodi, da nije bilo uputnice, ne bi bilo ni nalaza. U zadnjoj kućnoj posjeti 2018. godine pokušala je razgovarati s CE, koja nije bila orijentirana u prostoru i vremenu, te ju je uputila neurologu. Navodi da je to bilo 22. ožujka 2018. godine.

18.1. Zamjenica pun. tužiteljice prigovorila je iskazu svjedokinje u cijelosti, a posebno je istaknula da je tuženik AE pacijent u ordinaciji ovog svjedoka te je kao takva subjektivna u davanju iskaza u ovoj pravnoj stvari.

19. Svjedok ČE iskazao je da mu je AE kršteni kum, da ga dobro poznaje te da se posjećuju. Poznavao je i njegovu majku. Dok je majka bila živa, HE je posjećivao pet do šest puta mjesečno. Pomagao bi mu oko traktora, blaga i slično, kada bi ga HE zvao. Navodi da je HE živio s majkom te da nije bilo potrebe za posebnom brigom o njoj dok je bila pokretna, što je bilo do par mjeseci prije smrti. HE se za nju brinuo. Svjedok navodi da je razgovarao s CE. Ona je uvijek govorila „moj HE, moj HE“, navodeći da je on bio s njom, pazio je i brinuo se. Nekoliko puta, kada bi je kum doveo kod njih, odnosno kod njegove sestre na frizuru, CE bi rekla kako ju je sestra ŽE tjerala da joj prepiše kuću i da bi ona neku hipoteku. Navodi da mu je to rekla CE, a ne HE, te da je pod „sestrom ŽE“ mislila na svoju kćer. Svjedok navodi da je do 2001. godine živio na Jankolovici, a od 2001. godine živi u [adresa]. U odnosu na tuženu ad/2. navodi da je CE nikada nije spominjala u ružnom kontekstu, kao ni HE, već samo ŽE. Koliko mu je poznato, tužena ad/2. je više dolazila.

20. Iskaz svjedokinje EE sud prihvaća u dijelu u kojem je iskazivala o okolnostima koje je neposredno zapazila prilikom svojih obilazaka CE tijekom 2017. godine. Međutim, s obzirom na to da ju je obišla svega dva do tri puta, pri čemu nije precizirala vrijeme tih dolazaka, njezin iskaz ne daje osnovu za zaključak o kontinuiranom izvršavanju ugovornih obveza tuženika ad. 1. u relevantnom razdoblju.

21. Iskaz svjedokinje ZE također ima ograničenu dokaznu vrijednost u odnosu na odlučne činjenice, budući da je kod tuženika HE dolazila svega dva do tri puta tijekom deset godina te nije imala neposredan uvid u njegovu svakodnevnu brigu o majci. Njezini navodi da je tuženik majku vozio liječniku i da se o njoj brinuo potvrđuju pojedine radnje skrbi, ali ne dokazuju izvršavanje svih ugovornih obveza u razdoblju od 21. rujna 2017. do 3. lipnja 2018.

22. Iskaz svjedokinje TE sud nije ocijenio odlučnim za utvrđivanje ispunjavanja ugovornih obveza u relevantnom razdoblju. Svjedokinja je većinu navoda iznijela na temelju ranijih događaja, dok u razdoblju od 21. rujna 2017. do 3. lipnja 2018. nije redovito dolazila primateljici uzdržavanja niti je imala neposredna saznanja o tome na koji je način tuženik ad. 1. AE izvršavao svoje ugovorne obveze. Nije znala tko je primateljicu vodio liječniku, nabavljao lijekove niti podmirivao njezine troškove.

23. Iskaz svjedoka OE također nije od odlučnog značaja jer svjedok nije imao neposredna saznanja o svakodnevnoj skrbi za primateljicu uzdržavanja. Tuženika HE je posjećivao povremeno, a sam je naveo da ne zna kako se održavala kuća. Njegovi navodi o odnosu primateljice prema tuženiku HE i drugim članovima obitelji nisu odlučni za ocjenu izvršavanja konkretnih ugovornih obveza.

24. Iskaz svjedokinje dr. DE relevantan je u dijelu koji se odnosi na zdravstveno stanje primateljice i činjenicu da ju je tuženik AE dovodio liječniku. Međutim, svjedokinja nije imala saznanja o tome tko je nabavljao i podmirivao troškove lijekova i liječenja niti o drugim obvezama iz Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Stoga njezin iskaz sam po sebi ne potvrđuje da je tuženik AE u cijelosti izvršavao preuzete ugovorne obveze.

25. Iskaz svjedoka ČE također nije odlučan jer se njegovi navodi o tome da se tuženik brinuo o majci temelje na općem dojmu i razgovorima s primateljicom, a ne na neposrednim saznanjima o izvršavanju konkretnih ugovornih obveza.

26. Slijedom navedenog, iskazi navedenih svjedoka mogu potvrditi pojedine okolnosti, osobito da je tuženik živio s primateljicom, da ju je dovodio liječniku i da je poduzimao pojedine radnje skrbi, ali ne daju osnovu za zaključak da je u relevantnom razdoblju u cijelosti izvršavao sve obveze preuzete Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju.

27. Prema članku 586. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO), ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju davatelj uzdržavanja obvezuje se uzdržavati primatelja uzdržavanja do njegove smrti, dok se na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, temeljem članka 589. ZOO-a, na odgovarajući način primjenjuju odredbe kojima je uređen ugovor o doživotnom uzdržavanju. Prema članku 583. stavku 3. ZOO-a, svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

28. Sukladno članku 9. ZOO-a, sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Stoga je tuženik bio dužan izvršiti sve obveze koje je preuzeo Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, uključujući i izrijekom ugovorenu obvezu da u slučaju pogoršanja zdravstvenog stanja primateljice uzdržavanja o svom trošku osigura njezin smještaj u odgovarajućoj ustanovi.

29. Imajući u vidu sve navedeno, sud zaključuje da je tuženik ad. 1. tijekom relevantnog razdoblja poduzimao pojedine radnje skrbi o primateljici uzdržavanja, osobito u pogledu prehrane, čišćenja i osiguravanja zdravstvene skrbi, međutim, time nije u cijelosti izvršio sve obveze koje je preuzeo Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju. Naime, nakon pogoršanja zdravstvenog stanja primateljice uzdržavanja i njezina smještaja u Dom, tuženik nije sam snosio troškove njezina smještaja, iako se ugovorom izrijekom obvezao da će ih u takvoj situaciji snositi o svom trošku. Troškove smještaja u stvarnosti su podmirivale i tužiteljica i tuženica ad. 2., a tuženik im pritom nije priopćio postojanje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju niti činjenicu da je upravo on preuzeo obvezu snošenja tih troškova. Nadalje, nakon smrti primateljice uzdržavanja radnje vezane uz organizaciju i preuzimanje pokojnice te poduzimanje radnji radi njezina ukopa pretežito su poduzele tužiteljica i tuženica ad. 2. Pri tome sud cijeni i okolnost da se radilo o ugovoru kojim je tuženik preuzeo obvezu uzdržavanja primateljice do njezine smrti, a zauzvrat je za života primateljice stekao njezinu imovinu. Stoga se od tuženika osnovano očekivalo izvršavanje ugovorenih obveza u njihovu cjelokupnom sadržaju, a ne njihovo prebacivanje, makar djelomično, na ostale članove obitelji.

30. Slijedom navedenog, sud nalazi da utvrđeno postupanje tuženika predstavlja neispunjenje konkretnih i izrijekom ugovorenih obveza te da se ne radi samo o tome da su drugi članovi obitelji dobrovoljno pomagali primateljici uzdržavanja, već da je dio obveza koje je tuženik preuzeo osobno faktično izvršen od strane tužiteljice i tuženice ad. 2. Stoga su ispunjene pretpostavke za raskid Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zbog neispunjenja obveza, u smislu članka 583. stavka 3. u vezi s člankom 589. Zakona o obveznim odnosima.

31. Slijedom navedenog sud je usvojio glavni tužbeni zahtjev kao u izreci, a o podrednom tužbenom zahtjevu nije niti odlučivao što proizlazi iz članka 188. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - u daljnjem tekstu: ZPP).

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, pa je tako tužiteljici valjalo priznati trošak na ime zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika, obračunat prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023., 107/2025., dalje u tekstu: Tarifa), kod određene vrijednosti spora od 26.677,28 eura (201.000,00 kn) i to za sastav tužbe 250 bodova, sastav dva obrazložena podneska od 1. kolovoza 2024., 16. srpnja 2024., svaki po 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za sastav ostalih podnesaka na dane 11. srpnja 2024., 25. ožujka 2025., 4. rujna 2024., 5. veljače 2024., 21. srpnja 2021., 12. studenog 2021., svaki po 25 bodova ( Tbr. 8. toč. 4. Tarife), za pristup na ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili dokazi, održana dana 28. kolovoza 2026., 1. listopada 2025., 12. rujna 2023., 31. siječnja 2023., 21. rujna 2022., 10. svibnja 2022., 9. studenog 2021., 20. listopada 2020., sve po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), što sveukupno iznosi 2900,00 bodova, odnosno uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife), to iznosi 5.800,00 eura. Uvećanjem navedenog iznosa za PDV po stopi od 25 % dobiva se iznos od 7.250,00 eura. Tom iznosu valja pribrojiti trošak vještačenja po vještaku Darku Laburi u iznosu od 499,83 eura, pristup na ročište ovog vještaka u priznatom iznosu od 62,39 eura i trošak po vještaku Ivanu Urliću u iznosu od 591,30 eura, slijedom čega ukupni parnični trošak koji je tužiteljici tuženik ad. 1. AE dužan naknaditi iznosi 8.403,52 eura, jer su troškovi nastali zbog njegova osporavanja zahtjeva, dok je tuženica ad. 2. PE priznala odlučne činjenice i nije izazvala dodatne radnje.

32.1. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 9. siječnja 2019., kojeg nema u spisu, razliku između zatraženog i dosuđenog obračunatu po većem tarifnom broju, razliku troška vještačenja i isplaćenog.

Benkovac, 25. rujna 2026.

Sutkinja

Božana Mihalj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku pod 1) po pun.

3. Tuženici pod 2) osobno