Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Posl.br. Pp-43/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji Sanji Božić Turina uz sudjelovanje sudske zapisničarke Jelene Blažanović, protiv okrivljene pravne osobe Šimić Gradnje d.o.o. i ŠĆ iz [adresa], kao odgovorne osobe, oboje zastupani po Ani Paoli Šodić, odvjetnici iz Novigrada, odlučujući po prigovoru okrivljenika na prekršajni nalog Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, Ispostava u Pazinu, zbog prekršaja čl.167.st.1.toč.11. Zakona o gospodarenju otpadom (NN 84/21, 142/23), shodno odredbi čl.183. Prekršajnog zakona, na održanoj glavnoj raspravi bez nazočnosti okrivljenika i njihove braniteljice, dana 23. rujna 2026. g.

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENICI:

1. ŠIMIĆ GRADNJA d.o.o., OIB: 18668142546, sa sjedištem u [adresa], djelatnost: graditeljstvo, trgovina, turizam i usluge, okrivljena pravna osoba, osoba ovlaštena za zastupanje ŠĆ, član uprave, prekršajno kažnjavan, kazneno neosuđivan,

2. ŠĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1971. g., od oca Š i majke Ž, sa prebivalištem u [adresa], hrvatski državljanin, okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi, po zanimanju građevinski tehničar, sa mjesečnim primanjima oko 1.200,00 eura, oženjen, otac troje punoljetne djece, prekršajno kažnjavan, kazneno neosuđivan,

krivi su

što su tijekom mjeseca listopada 2025. god. kao izvođači građevinskih radova, izgradnje kuća u nizu na gradilištu u mjestu Kaldanija, te kao proizvođači građevnog otpada iz iskopa kojeg čini zemlja i kamenje, ključni br. 17 05 04, obavljali djelatnost oporabe istog otpada na poljoprivrednom zemljištu u njihovu vlasništvu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje nije dio gradilišta, a da prethodno nisu ishodili dozvolu za obavljanje djelatnosti oporabe građevnog otpada mobilnim uređajem,

čime su počinili djelo prekršaja iz čl.29.st.1. Zakona o gospodarenju otpadom, zbog čega se temeljem odredbe čl.167.st.1.toč.11. i st.2. cit. zakona, u svezi čl.37. Prekršajnog zakona

pravnoj osobi

izriče

ublažena novčana kazna

od 1.040,00 (tisuću četrdeset) eura,

odgovornoj osobi

izriče

ublažena novčana kazna

od 600,00 (šesto) eura.

Temeljem članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona svaki okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.

Upozoravaju se okrivljenici da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako dobrovoljno plate dvije trećine (2/3) izrečene novčane kazne u gore navedenom roku (čl.152. Prekršajnog zakona).

Svakim daljnjim načinom naplate, novčana kazna naplatiti će se u punom iznosu.

Temeljem članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona, svaki okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.

Ako okrivljenici novčanu kaznu i troškove prekršajnog postupka ne plate u cijelosti ili djelomično u određenom roku, naplatiti će se prisilno.

Svaki okrivljenik je dužan izvršiti uplate prema priloženim uplatnicama.

Obrazloženje

1. Protiv okrivljenika Državni inspektorat, Područni ured Rijeka, Ispostava u Pazinu, izdao je prekršajni nalog pod brojem Klasa: UP/I-351-01/25-04/180, Ur.Broj: 443-02- 02-14-25-2 od 28. studenog 2025. g., zbog prekršaja naznačenog u izreci ove presude, na koji su okrivljenici uložili prigovor te je pred ovim sudom proveden redovni postupak.

2. Pred ovim sudom u svojstvu predstavnika pravne osobe te kao odgovorna osoba, budući jedini zastupa pravnu osobu, ispitan je ŠĆ. Naveo je kako se smatra krivim za opisano djelo prekršaja ali isključivo zato što nije bio upoznat sa navedenim propisom. Potvrdio je točnim da je kao vlasnik građevinskog obrta izvodio radove izgradnje kuće u nizu na jednom gradilištu u Kaldaniji, gdje je vršen iskop kamena iz zemlje, koji se nije mogao obraditi na toj istoj parceli, nego je privremeno odvezen na drugu parcelu, koja je u vlasništvu tvrtke, a radi se o poljoprivrednom zemljištu. Na tom istom zemljištu da se nalazila tzv. drobilica te je navedeni materijal, za koji on ne može smatrati da se radi o otpadu, jer se njegovom preradom i usitnjavanjem, on koristi za nasipavanje ili tamponiranje, dakle ima drugu svrhu u procesu, tako da ne može smatrati da se radi o oporabljivanju otpada. Naveo je također da se navedeni materijal na toj parceli nalazio oko desetak dana, kao i to da je nadležnom tijelu podnio zahtjev za izdavanje dozvole za obavljanje djelatnosti oporabe građevnog otpada, a što je tek djelomično riješeno, što je dokumentirao.

3. Svjedokinja ŽĆ, inspektorica zaštite okoliša, iskazala je da je kao ovlaštena inspektorica zaštite okoliša utvrdila, da su okrivljenici kao proizvođači građevnog otpada koji se sastojao iz zemlje i kamenja, obavljali oporabu tog istog materijala koji se smatra otpadom i to na poljoprivrednom zemljištu u njihovu vlasništvu, a koje je dislocirano od mjesta na kojoj je vršen iskop, te za tu djelatnost nisu ishodili dozvolu za provedbu djelatnosti oporabe građevnog otpada mobilnim uređajem. U konkretnom slučaju, da se bez dvojbe radilo o otpadu koji je napustio lokaciju gdje je iskopan i prevežen i obrađivan, kao što sam rekla, na drugoj lokaciji, koja nije lokacija za gospodarenje otpadom. Navela je kako ne može precizirati o kojoj se količini iskopa radi, ali da se sjeća da se radilo o četiri gradilišta, dok je na licu mjesta zatečen kamion koji može prevesti 12 m[3] , a toga dana je po navodu vozača prevezeno tri ture. Također, da se sjeća da je predstavnik pravne osobe prilikom nadzora izjavio kako navedeni iskop mora usitniti za daljnju svrhu te da ga treba vratiti na gradilište.

4. U završnoj riječi braniteljica je navela kako su okrivljenici podnijeli zahtjev za izdavanje dozvole za gospodarenje otpadom i elaborat za gospodarenje otpadom koje isprave su jučer dostavljene sudu. Navedene isprave, da su dostavljene u svrhu dokazivanja činjenica da okrivljenici nisu znali da moraju posjedovati dozvolu za gospodarenje otpadom, te također nisu znali da se materijal smatra otpadom u smislu zakona za gospodarenje otpadom. Točnije za navedeno, da su saznali tek nakon obavljenog inspekcijskog nadzora, te su neposredno nakon tj. u kratkom vremenu nakon istog pokrenuli odgovarajući postupak za dobivanje dozvole. Okrivljenici se godinama bave građevinom te da su znali da moraju imati dozvolu, zasigurno bi i prije donošenja prekršajnog naloga pokrenuli odgovarajući postupak. Stoga se moli sud da sve navedeno i dostavljeno uzme u obzir i cijeni u korist okrivljenika. Pored sveg navedenog danas na raspravi je također inspektorica iskazivala između ostalog , i o tome da okrivljenici nisu imali namjeru trajno ostaviti materijal na zemljištu, a okrivljenici još jednom ističu kako nisu znali i ne smatraju materijal otpadom.

5. U postupku je sud na uvidu imao i pročitao zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 16. listopada 2025. i 17. listopada 2025., zapisnik o očevidu Grada Buja, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, rješenje Državnog inspektorata od 28. studenog 2025. kojim se zabranjuje obavljanje djelatnosti, potpisana dostavnica rješenja, uvid u priložene fotografije, podneseni zahtjev za izdavanje dozvole za gospodarenje otpadom, elaborat gospodarenja otpadom, te izvode iz prekršajne evidencije.

6. Nakon provedenog postupka, analizirajući obranu okrivljenika i sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, sud nalazi utvrđenim da su se u postupanju okrivljenika stekla obilježja prekršaja iz navedenog propisa, zbog čega su oni proglašeni krivima i odgovornima, kako je opisano u izreci ove odluke.

7. Razlozi i okolnosti na koje se okrivljenici pozivaju u svojoj obrani ne isključuju njihovu odgovornost za djelo kojima se terete.

8. Odredba čl.29.st.1. Zakona o gospodarenju otpadom, propisuje da pravna i fizička osoba obrtnik smije obavljati djelatnost oporabe tek nakon što ishodi dozvolu za gospodarenje otpadom.

9. Razlog da okrivljenici nisu bili upoznati sa postojećim propisom je neprihvatljiv , budući da nepoznavanje propisa nikoga ne ispričava. Okrivljenici u okviru djelatnosti kojom se bave i izvode građevinske radove, samim time, dužni su poznavati odgovarajuće propise o upravljanju otpadom koji nastaje iz te djelatnosti.

10. Okrivljenici tvrde da kamenje i zemlja iz iskopa nije otpad jer se "usitnjavanjem koristi za nasipavanje", dakle ima korisnu svrhu. Takva tvrdnja je pravno neprihvatljiva i suprotna zakonskoj definiciji odredbe čl.4.toč.17. Zakona o gospodarenju otpadom, koja propisuje da je građevni otpad, otpad koji je nastao aktivnostima građenja i rušenja, bez ikakve iznimke vezane uz daljnju namjenu.

11. Odredba čl.4.toč.48. cit. zakona, otpad definira kao "svaku tvar ili predmet koje posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti". Materijal iz iskopa koji se ne može ugraditi u istu građevinu i koji se odvozi s gradilišta nedvojbeno je tvar koju posjednik "mora odbaciti" u pravnom smislu. Osim toga i Pravilnik o građevnom otpadu i otpadu koji sadrži azbest u čl.13. izrijekom propisuje: "Posjednik građevnog otpada dužan je... proglasiti otpadom: materijal iz iskopa koji je nastao prilikom građenja građevine i koji se sukladno dokumentima projekta građenja ne ugrađuje u tu građevinu...".

12. Dakle, čak i kada materijal iz iskopa ima buduću korisnu primjenu (nasipavanje, tamponiranje), sve dok mu nije formalno ukinut status otpada sukladno posebnom postupku, taj materijal zadržava status otpada. Činjenica što je okrivljenik otpad imao namjeru koristiti za građenje a da mu nije ukinuo status, predstavlja djelo prekršaja. Nasipavanje otpada inače je definirani postupak oporabe (čl.4.t.29. cit. zakona), a ne isključenje statusa otpada.

13. Također, Pravilnik o gospodarenju otpadom u čl.14.st.6. propisuje da je posebni uvjet za obradu otpada mobilnim uređajem "da se obrada otpada obavlja na mjestu nastanka otpada ili na mjestu ugradnje", a ne na trećoj lokaciji (privatnom poljoprivrednom zemljištu). Dakle, čak i kada bi dozvola bila ishođena, obrada na predmetnoj parceli (koja nije gradilište) izvan tih lokacija i dalje bi bila sporna, budući da čl.14.st.1. Pravilnika, izričito propisuje da se postupak ne smije obavljati na poljoprivrednom zemljištu.

14. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, u postupanju okrivljenika, stekla su se obilježja prekršaja iz navedenog propisa, zbog čega su proglašeni krivima, kako je to opisano u izreci ove presude, budući da odredba čl.167.st.1.toč.11. i st.2. Zakona o gospodarenju otpadom, propisuje da će se novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 200.000,00 kuna (2.654,45 do 26.544,56 eura) kaznit za prekršaj pravna osoba koja: 1. je započela ili obavljala djelatnost oporabe i zbrinjavanja otpada za koju se izdaje dozvola za gospodarenje otpadom, bez da je ishodila dozvolu za gospodarenje otpadom (članak 29. stavak 1.), a novčanom kaznom u iznosu 10.000,00 do 100.000,00 kuna (1.327,22 do 13.272,28 eura) i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

15. Pri odmjeravanju kazne sud je u smislu odredbe čl.36. Prekršajnog zakona u obzir uzeo stupanj krivnje, opasnost djela, svrhu kažnjavanja i ukupnost olakotnih te otegotnih okolnosti.

16. Prvenstveno je sud u obzir uzeo okolnosti pod kojima je došlo do opisanog djela prekršaja. Okrivljenici u obrani ističu da nisu bili upoznati s propisom, dok se radi o pravnoj osobi koja se bavi građevinskim radovima, a subjektivna predodžba pojma "otpad" je zaista pravno složena (razlika između sirovine i otpada iz iskopa nije jasna prosječnom poduzetniku ili obrtniku),pa se zaključuje da je stupanj krivnje niži nego kod osobe koja posve svjesno i sustavno zaobilazi propis.

17. Okrivljenici do sada nisu kažnjavani za ovakvu i sličnu vrstu djela prekršaja, sudjelovali su u postupku, što je sud cijenio kao posebno olakotnu okolnost, dok samo počinjenje nisu osporavali, a pokrenuti upravni postupak ishođenja dozvole govori da okrivljenici nisu indiferentni prema postojećim propisima, te su nastojali uskladiti svoju djelatnost sa zakonom. Kraće trajanje djela prekršaja nije relevantan čimbenik za samo biće prekršaja ali govori o manjem stupnju opasnosti djela i nižem stupnju krivnje. Zbog toga je sud u smislu odredbe čl.37. Prekršajnog zakona, okrivljenicima izrekao ublažene novčane kazne.

18. Odredba čl.37.st.3.toč.2. Prekršajnog zakona propisuje da sud može ublažiti kaznu ako je za prekršaj propisan minimum iznad 1.327,23 eura ili u točno određenom iznosu novčane kazne iznad 5.308,91 eura a da se kazna može ublažiti do četverostrukog iznosa općeg zakonskog minimuma kazne propisanog ovim Zakonom, za odgovarajuću vrstu okrivljenika (članak 33. ovoga Zakona).

19. Odredba čl.33. st.1.Prekršajnog zakona propisuje da za prekršaj propisan zakonom, za počinitelja prekršaja pravnu osobu ne može biti propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 260,00 eura, stoga je okrivljenoj pravnoj osobi, a primjenjujući gore citirane zakonske odredbe izrečena novčana kazna u iznosu od 1.040,00 eura što je četverostruki iznos općeg zakonskog minimuma kazne za pravnu osobu. Odgovornoj osobi je također izrečena novčana kazna u ublaženom novčanom iznosu.

20. Slijedom iznesenog a primjenom odredbe čl.37. Prekršajnog zakona, cijeneći sve utvrđene okolnosti, okrivljenicima su izrečene novčane kazne ispod najnižih propisanih kazni za taj prekršaj, držeći da se obzirom na navedene okolnosti i ovako ublaženim kaznama može postići svrha kažnjavanja, da okrivljenici ubuduće ne čine ovakva i slična prekršajna djela. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

21. Troškovi prekršajnog postupka izrečeni su u paušalnom iznosu razmjerno složenosti i trajanju postupka.

U Bujama, dana 25. rujna 2026. godine.

Sutkinja

Sanja Božić Turina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Svaki okrivljenik ili njegov branitelj, zakonski zastupnik, stranke, podnositelj optužnog prijedloga i oštećenik (čl.192. Prekršajnog zakona) imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana po primitku otpravka ove presude, pa se žalba podnosi u dva istovjetna primjerka pismeno i predaje se osobno ili putem pošte Općinskom sudu u Pazinu, Stalnoj službi u Bujama, za Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

O TOME OBAVIJEST:

1. Okrivljeniku, svakome, i braniteljici,

2. Tužitelju,

3. Prekršajna evidencija, po pravomoćnosti,

4. Spis, ovdje.